Pripovjedačko putovanje odgajatelja ili osobna refleksija putem fotografije

Dokumentiranje podrazumijeva sustavno prikupljanje dokumentacije (etnografskih zapisa), koja omogućuje promatranje i bolje razumijevanje akcija djeteta, a time i osiguranje kvalitetnije potpore njegovu razvoju. Dokumentacija omogućuje vizualizaciju načina na koji se dijete razvija i uči. (Nacionalni kurikulum, 45, 2014.) U članku se govori o fotografiji kao vizualnom jeziku, metodi istraživanja i dokumentiranja odgojnoobrazovnog procesa

Razvoj znanstvene pismenosti u vrtiću: izazov za odgajatelje

Istraživanja i praksa pokazuju da djeca imaju puno veći potencijal za učenje nego što se do sada znalo (Gopnik i dr. 2003.; Bruner, 2000. i dr.), da uče istražujući svijet oko sebe, čineći, promatrajući i sudjelujući u aktivnostima, pa se smatra da već u ranom djetinjstvu treba osigurati bogato i izazovno okruženje za učenje i istraživanje

Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt und Qualität der Änderungen in der Erziehungs-und Bildungspraxis

Mnogobrojnim istraživanjima utvrđeno je da se kvalitetne promjene u odgoju i obrazovanju mogu dogoditi promjenom ustroja i ozračja u odgojno-obrazovnim ustanovama, što nazivaju promjenom kulture odgojno-obrazovne ustanove. U određenju kulture odgojno-obrazovne ustanove polazi se od općeg pojma kulture kao temelja za razumijevanje kulture organizacije. O odgojno-obrazovnoj ustanovi raspravljamo kao o organizaciji, a o kulturi kao o sastavnom elementu opće kulture i vrijednosnog sustava u cjelini. Navodimo definicije različitih autora iz kojih je vidljivo da nema jedinstvene definicije kulture odgojno-obrazovne ustanove; autori je različito definiraju, naglašavajući da ju je potrebno stavljati u socijalni kontekst. Većina tumačenja odnosi se na specifične vrijednosti, uvjerenja i očekivanja ljudi u ustanovi, njihova uobičajena ponašanja, tj. rituale, načine na koje razumiju i interpretiraju svakodnevne događaje u ustanovi i sl. Kako bismo što bolje povezali ovaj koncept s izravnim promjenama odgojno-obrazovne prakse, u radu se raspravlja i o nekim elementima kulture odgojno-obrazovne ustanove. U tom smislu mijenjanje kulture odgojno-obrazovne ustanove je evolucijski proces u kojem je implementacija inovacija moguća na razini svake odgojno-obrazovne ustanove, a put prema kvalitetnim promjenama određuje se kao dugotrajan, zajednički, istraživački proces svih sudionika uže i šire socijalne zajednice.Extensive reasearch has established that quality changes in education can occur with a change of structure and atmosphere in educational institutions, which is referred to as change of culture of an educational institution. In determining the culture of an educational institution, the starting point is the general notion of culture as a basis for understanding the culture of an organisation. An educational institution is discussed in terms of an organisation, whereas culture is discussed in terms of an integral element of general culture and value system as a whole. Definitions of diverse authors are stated, which illustrate that there is no unique definition of culture of educational institutions; authors define culture differently, pointing out that it should be put into social context. Most explanations refer to specific values, beliefs and expectations of the people in an institution, their typical behaviour, that is their habits, the ways in which they understand and interpret daily events in the institution, etc. In order to establish optimum connections between this concept and the direct changes of educational practice, certain elements of culture of educational institutions are also discussed. In that manner changing the culture of educational institutions is an evolutionary process in which implementation of innovations is possible at the level of each educational institution, whereas the journey towards quality changes is determined as a long-lasting, mutual research work of all participants within the more immediate or wider social community.Zahlreiche Untersuchungen stellten fest, dass qualitätvolle Veränderungen in der Erziehung und Bildung nur durch eine Veränderung der Organisation und Atmosphäre in den Erziehungs-und Bildungsanstalten zustande gebracht werden können, was als Veränderung der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt bezeichnet wird. Bei der Bestimmung von der Kultur der jeweiligen Erziehungs-und Bildungsanstalt geht man vom allgemeingültigen Begriff der Kultur aus als Grundlage für das Verständnis der Organisationskultur. Die Erziehungs - und Bildungsanstalt wird als Organisation behandelt, und deren Kultur als fester Bestandteil der allgemeinen Kultur und des gesamten Wertsystems erörtert. Es werden Definitionen verschiedener Autoren angeführt, aus denen ersichtlich ist, dass es keine einheitliche Definition der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt gibt. Sie wird von den Autoren unterschiedlich definiert, indem sie die Notwendigkeit ihrer sozialen Kontextualisierung betonen. Die meisten Deutungen beziehen sich auf spezifische Werte, Überzeugungen und Erwartungen der Beschäftigten in den Erziehungs-und Bildungsanstalten, deren gewöhnliche Verhaltensweisen, bzw. Rituale, Verstehens-und Deutungsweisen von alltäglichem Geschehen in der Anstalt usw. Um dieses Konzept besser mit den unmittelbaren Veränderungen der Erziehungs – und Bildungspraxis zu verbinden, werden in der Arbeit auch einige Elemente der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt erörtert. In diesem Sinne ist die Veränderung der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt ein evolutiver Prozess, in dem die Implementierung von Innovationen auf jeder Ebene der Erziehungs-und Bildungsanstalt möglich ist, und der Weg zu qualitätvollen Änderungen als langwieriger, gemeinsamer Forschungsprozess aller Beteiligten in der engeren und weiteren sozialen Gemeinschaft bestimmt wird

Sveučilišni diplomski studij: nova perspektiva stručnjaka u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju

Pokretanje sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja zadire u fundamentalna teorijska promišljanja vezana uz kvalitativno drukčije promišljanje određenja uloge, značaja i perspektive stručnjaka koji djeluje u ranom i predškolskom razvojnom razdoblju

Sveučilišni diplomski studij: nova perspektiva stručnjaka u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju

Pokretanje sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja zadire u fundamentalna teorijska promišljanja vezana uz kvalitativno drukčije promišljanje određenja uloge, značaja i perspektive stručnjaka koji djeluje u ranom i predškolskom razvojnom razdoblju

Kindergartenkultur – ein ständig sich veränderndes und lernendes System

U radu raspravljamo o kulturi vrtića kao ljudskoj zajednici, jednom živom sustavu, prepoznatljivom po međusobnim odnosima ljudi, njihovu zajedničkom radu, upravljanju ustanovom, organizacijskom i fizičkom okruženju, te stupnju usmjerenosti na učenje i istraživanje. Koncepciju kulture vrtića izravno povezujemo s fi lozofi jom organizacijskog učenja i sustavnim poimanjem, propitujemo može li i kako institucijski razvoj kulture vrtića biti samoorganizirajući. U tom kontekstu podržavamo programe stručnog usavršavanja koje će inicirati i voditi sami odgajatelji i ostali neposredni sudionici ovoga procesa (članovi stručnog tima, ravnatelji) u njihovim ustanovama, ali i ustanovama s kojima žele surađivati na način da ne samo da vode organizaciju (samoorganizacija), nego i kontinuirano iniciraju promjene da bi se što bolje prilagodili potrebama konkretne odgojne grupe, djeteta i vrtića (samoinicirajuće i samousavršavajuće promjene). Zalažemo se za sustavni pristup umreženoj zajednici koja uči i promovira sustavno razmišljanje u akciji, kao dio integrirane strategije za promjene strukture i kulture institucija za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.Th e paper discusses the culture of nursery schools as communities, as live systems recognised by relationships among people, the work they perform together, their institution management, their organisational and material environment and the degree of dedication to learning and exploring. The concept of nursery school culture is directly related to the philosophy of organisational learning and systematic understanding – we discuss whether and how the institutional development of nursery school culture may be self-organising. In this context, we support professional development programmes initiated and run by the teachers themselves and other immediate participants of this process (professional team members, headmasters) in their respective institutions, as well as in institutions with which they want to cooperate and not only participate in the organisation (self-organising) but continually initiate changes necessary for an adequate adjustment to a particular teaching group, child or nursery school (self-initiated and self-improving changes). We support a systematic approach to a networked community that teaches and promotes systematic thinking in action as a part of the integrated strategy for changing the structure and culture of early and pre-school education.In der Arbeit wird die Kultur des Kindergartens als einer menschlichen Gemeinschaft , eines lebendigen Systems erörtert, das an den zwischenmenschlichen Beziehungen, ihrer gemeinsamen Arbeit, Verwaltung, dem physischen und organisatorischen Umfeld sowie dem Grad seiner Ausrichtung aufs Lernen und Forschung erkennbar wird. Das Konzept der Kindergartenkultur wird in einen unmittelbaren Zusammenhang mit der Philosophie des Organisationslernens und der Systemauff assung gebracht und daraufh in hinterfragt, ob und wie sich die institutionelle Entwicklung der Kindergartenkultur selbst organisieren lässt. In diesem Zusammenhang werden Weiterbildungsprogramme unterstützt, die von den Erziehern selbst und anderen unmittelbaren Teilnehmern an diesem Prozess (Mitglieder der Fachteams, Schulleiter) in ihren sowie allen an Zusammenarbeit interessierten Institutionen ins Leben gerufen und gesteuert werden, indem sie nicht nur die (Selbst-) Organisation leiten, sondern auch kontinuierlich Veränderungen initiieren, um sich besser an die Bedürfnisse der konkreten Erziehungsgruppe, Kinder und Kindergärten anzupassen (selbst angeregte und selbstfördernde Veränderungen). Wir setzen uns für den systematischen Ansatz einer vernetzten Lerngemeinschaft ein, die bei ihrem Handeln systematische Überlegungen als Teil integrierter Strategie für Veränderungen der Struktur und Kultur von Früh-und Vorschulerziehungs-und Bildungseinrichtungen anstellt

CHANGING OF EDUCATIONAL PRAXIS – TOWARDS QUALITY CHANGES

U stručnoj i znanstvenoj literaturi navodi se veliki broj izvora koji izlažu i obrazlažu razloge neuspjeha reformi u svijetu, s naglaskom na neuspjehe mijenjanja odgojno-obrazovne prakse. Pozivajući se na mnoge autore (Bruner (2000), Fullan, (1993, 1999), Hopkins (2001) i dr.), u osnovi promišljanja ovog rada je teza da se prave, dugoročne, kvalitetne promjene u odgoju i obrazovanju mogu dogoditi izravnim mijenjanjem odgojno-obrazovne prakse u ustanovi. Pri tom mijenjanje odgojno-obrazovne prakse u ustanovi, ne znači samo promjenu organizacijskih, tj. strukturalnih dimenzija u ustanovi, nego još više zahtijeva promjenu načina razmišljanja učitelja, tj. podizanje kvalitete njihova razumijevanja odgojno-obrazovnog procesa. Razumijevanje odgojno-obrazovne prakse povezano je sa stručnim usavršavanjem učitelja kao strategijom u procesu mijenjanja odgojno-obrazovne prakse na putu ka kvalitetnim promjenama u odgoju i obrazovanju. Radi se o profesionalnom usavršavanju učitelja kao kontinuiranom, cjeloživotnom procesu i refleksivnoj praksi kao permanentnoj strategiji učenja.Regarding the professional and scientific literature, there is a large number of outlined sources that expound and explain the reasons of reform failure in the world, where emphasis is put upon the failure of changing educational practice. Refering to many authors (Bruner (2000), Fullan, (1993, 1999), Hopkins (2001) et al.), the thesis laid in the basis of this work\u27s reflection is the one saying that real, long-term and qualitative changes in education are to occur by direct changing of educational practice in institution. In this matter, the changing of educational practice in institution means not only the changing of organizational, that is, structural dimensions in the institution, but still more it demands the changing of teacher manner of thinking, that is, raising the quality of teacher comprehension that refers to educational process. The comprehension of educational practice is in a connection with a teacher professional improvement as a strategy in the process of changing the educational practice on a way to qualitative changes in education. It is a question of teacher professional improvement as a continuous, lifelong process and reflective practice as a permanent learning strategy

Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt und Qualität der Änderungen in der Erziehungs-und Bildungspraxis

Mnogobrojnim istraživanjima utvrđeno je da se kvalitetne promjene u odgoju i obrazovanju mogu dogoditi promjenom ustroja i ozračja u odgojno-obrazovnim ustanovama, što nazivaju promjenom kulture odgojno-obrazovne ustanove. U određenju kulture odgojno-obrazovne ustanove polazi se od općeg pojma kulture kao temelja za razumijevanje kulture organizacije. O odgojno-obrazovnoj ustanovi raspravljamo kao o organizaciji, a o kulturi kao o sastavnom elementu opće kulture i vrijednosnog sustava u cjelini. Navodimo definicije različitih autora iz kojih je vidljivo da nema jedinstvene definicije kulture odgojno-obrazovne ustanove; autori je različito definiraju, naglašavajući da ju je potrebno stavljati u socijalni kontekst. Većina tumačenja odnosi se na specifične vrijednosti, uvjerenja i očekivanja ljudi u ustanovi, njihova uobičajena ponašanja, tj. rituale, načine na koje razumiju i interpretiraju svakodnevne događaje u ustanovi i sl. Kako bismo što bolje povezali ovaj koncept s izravnim promjenama odgojno-obrazovne prakse, u radu se raspravlja i o nekim elementima kulture odgojno-obrazovne ustanove. U tom smislu mijenjanje kulture odgojno-obrazovne ustanove je evolucijski proces u kojem je implementacija inovacija moguća na razini svake odgojno-obrazovne ustanove, a put prema kvalitetnim promjenama određuje se kao dugotrajan, zajednički, istraživački proces svih sudionika uže i šire socijalne zajednice.Extensive reasearch has established that quality changes in education can occur with a change of structure and atmosphere in educational institutions, which is referred to as change of culture of an educational institution. In determining the culture of an educational institution, the starting point is the general notion of culture as a basis for understanding the culture of an organisation. An educational institution is discussed in terms of an organisation, whereas culture is discussed in terms of an integral element of general culture and value system as a whole. Definitions of diverse authors are stated, which illustrate that there is no unique definition of culture of educational institutions; authors define culture differently, pointing out that it should be put into social context. Most explanations refer to specific values, beliefs and expectations of the people in an institution, their typical behaviour, that is their habits, the ways in which they understand and interpret daily events in the institution, etc. In order to establish optimum connections between this concept and the direct changes of educational practice, certain elements of culture of educational institutions are also discussed. In that manner changing the culture of educational institutions is an evolutionary process in which implementation of innovations is possible at the level of each educational institution, whereas the journey towards quality changes is determined as a long-lasting, mutual research work of all participants within the more immediate or wider social community.Zahlreiche Untersuchungen stellten fest, dass qualitätvolle Veränderungen in der Erziehung und Bildung nur durch eine Veränderung der Organisation und Atmosphäre in den Erziehungs-und Bildungsanstalten zustande gebracht werden können, was als Veränderung der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt bezeichnet wird. Bei der Bestimmung von der Kultur der jeweiligen Erziehungs-und Bildungsanstalt geht man vom allgemeingültigen Begriff der Kultur aus als Grundlage für das Verständnis der Organisationskultur. Die Erziehungs - und Bildungsanstalt wird als Organisation behandelt, und deren Kultur als fester Bestandteil der allgemeinen Kultur und des gesamten Wertsystems erörtert. Es werden Definitionen verschiedener Autoren angeführt, aus denen ersichtlich ist, dass es keine einheitliche Definition der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt gibt. Sie wird von den Autoren unterschiedlich definiert, indem sie die Notwendigkeit ihrer sozialen Kontextualisierung betonen. Die meisten Deutungen beziehen sich auf spezifische Werte, Überzeugungen und Erwartungen der Beschäftigten in den Erziehungs-und Bildungsanstalten, deren gewöhnliche Verhaltensweisen, bzw. Rituale, Verstehens-und Deutungsweisen von alltäglichem Geschehen in der Anstalt usw. Um dieses Konzept besser mit den unmittelbaren Veränderungen der Erziehungs – und Bildungspraxis zu verbinden, werden in der Arbeit auch einige Elemente der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt erörtert. In diesem Sinne ist die Veränderung der Kultur der Erziehungs-und Bildungsanstalt ein evolutiver Prozess, in dem die Implementierung von Innovationen auf jeder Ebene der Erziehungs-und Bildungsanstalt möglich ist, und der Weg zu qualitätvollen Änderungen als langwieriger, gemeinsamer Forschungsprozess aller Beteiligten in der engeren und weiteren sozialen Gemeinschaft bestimmt wird

Utjecaj prostornog okruženja u predškolskim ustanovama na razinu tjelesne aktivnosti djece rane dobi

The aim of the present research is to establish if the physical environment in various rooms of an early education institution (living room, hall, gym, outdoor space) can have a strong effect on the level of children’s physical activity. Participants of the research were two nursery groups belonging to two newly-built kindergartens in the City of Rijeka, with state-of-the-art architecture of the indoor and outdoor space. The experimental group included 19, while the control group included 17 children, a total of 36 children averagely aged 3.1. Variables were formed based on the space in which children spent their time and the measuring instrument – pedometer (Omron HJ-720IT-E2). The basic descriptive parameters were calculated, and to determine the significance of differences the Student’s independent sample t-test was applied. Results show a significant difference (p=0.00) in favour of the contemporary environment which encourages movement. According to statistics, the experimental group children are significantly more physically active and on average they move up to five times more than children of the control group, and at a level of intensity which ensures a significant effect on their health. Such an organised contemporary spatial environment which stimulates movement is adequate to any child and their potentials because it evenly homogenises children at the physical activity level so that there are almost no differences among experimental group children regarding the results of their physical activity level. The foundations have been set from which the criteria for a new approach to spatial organisation and integrated learning stimulating children’s physical activity can be developed. It is a contemporary approach which significantly stimulates children’s motor movement, enables their integral development, integrated learning, is applicable in all spaces of a preschool institution and has a significant health effect.Cilj je ovog istraživanja utvrditi može li fizičko okruženje u različitim prostorima (dnevni boravak, hodnik, sportska dvorana, vanjski prostor) ustanove ranog odgoja značajno utjecati na razinu tjelesne aktivnosti djece. U istraživanju su sudjelovale dvije jasličke skupine dva novoizgrađena dječja vrtića sa suvremenom arhitekturom vanjskog i nutarnjeg prostora u Gradu Rijeka. Eksperimentalna skupina je obuhvaćala 19, a kontrolna 17 djece, ukupno 36 djece prosječne dobi 3,1 godine. Varijable su formirane na temelju prostora u kojem djeca borave i mjernog instrumenta pedometra (Omron HJ-720IT-E2). Izračunati su osnovni deskriptivni parametri, a za utvrđivanje značajnosti razlika primjenjen je Studentov t-test za nezavisne uzorke. Rezultati su ukazali na značajnu razliku (p=0,00) u korist suvremenog prostornog okruženja koje potiče pokret. Djeca iz eksperimentalne skupine su statistički značajno tjelesno aktivniji te se u prosjeku kreću do pet puta više u odnosu na djecu iz kontrolne skupine i to na razini intenziteta koji osigurava značajni zdravstveni učinak. Ovako organizirano suvremeno prostorno okruženje koje potiče pokret, primjereno je svakom djetetu i njegovim potencijalima jer djecu ravnomjerno homogenizira u razini tjelesne aktivnosti te gotovo da ne postoje razlike među djecom eksperimentalne skupine u rezultatima razine tjelesne aktivnosti. Postavljeni su temelji iz kojih se mogu razvijati kriteriji za novi pristup organizacije prostora i integriranog učenja koje potiče tjelesnu aktivnost djece. Radi se o suvremenom pristupu koji značajno motivira dijete na motoričko kretanje, omogućuje njegov cjeloviti razvoj, integrirano učenje,primjenjiv je u svim prostorima ustanove ranog odgoja i ima značajan zdravstveni učinak

Utjecaj prostornog okruženja u predškolskim ustanovama na razinu tjelesne aktivnosti djece rane dobi

The aim of the present research is to establish if the physical environment in various rooms of an early education institution (living room, hall, gym, outdoor space) can have a strong effect on the level of children’s physical activity. Participants of the research were two nursery groups belonging to two newly-built kindergartens in the City of Rijeka, with state-of-the-art architecture of the indoor and outdoor space. The experimental group included 19, while the control group included 17 children, a total of 36 children averagely aged 3.1. Variables were formed based on the space in which children spent their time and the measuring instrument – pedometer (Omron HJ-720IT-E2). The basic descriptive parameters were calculated, and to determine the significance of differences the Student’s independent sample t-test was applied. Results show a significant difference (p=0.00) in favour of the contemporary environment which encourages movement. According to statistics, the experimental group children are significantly more physically active and on average they move up to five times more than children of the control group, and at a level of intensity which ensures a significant effect on their health. Such an organised contemporary spatial environment which stimulates movement is adequate to any child and their potentials because it evenly homogenises children at the physical activity level so that there are almost no differences among experimental group children regarding the results of their physical activity level. The foundations have been set from which the criteria for a new approach to spatial organisation and integrated learning stimulating children’s physical activity can be developed. It is a contemporary approach which significantly stimulates children’s motor movement, enables their integral development, integrated learning, is applicable in all spaces of a preschool institution and has a significant health effect.Cilj je ovog istraživanja utvrditi može li fizičko okruženje u različitim prostorima (dnevni boravak, hodnik, sportska dvorana, vanjski prostor) ustanove ranog odgoja značajno utjecati na razinu tjelesne aktivnosti djece. U istraživanju su sudjelovale dvije jasličke skupine dva novoizgrađena dječja vrtića sa suvremenom arhitekturom vanjskog i nutarnjeg prostora u Gradu Rijeka. Eksperimentalna skupina je obuhvaćala 19, a kontrolna 17 djece, ukupno 36 djece prosječne dobi 3,1 godine. Varijable su formirane na temelju prostora u kojem djeca borave i mjernog instrumenta pedometra (Omron HJ-720IT-E2). Izračunati su osnovni deskriptivni parametri, a za utvrđivanje značajnosti razlika primjenjen je Studentov t-test za nezavisne uzorke. Rezultati su ukazali na značajnu razliku (p=0,00) u korist suvremenog prostornog okruženja koje potiče pokret. Djeca iz eksperimentalne skupine su statistički značajno tjelesno aktivniji te se u prosjeku kreću do pet puta više u odnosu na djecu iz kontrolne skupine i to na razini intenziteta koji osigurava značajni zdravstveni učinak. Ovako organizirano suvremeno prostorno okruženje koje potiče pokret, primjereno je svakom djetetu i njegovim potencijalima jer djecu ravnomjerno homogenizira u razini tjelesne aktivnosti te gotovo da ne postoje razlike među djecom eksperimentalne skupine u rezultatima razine tjelesne aktivnosti. Postavljeni su temelji iz kojih se mogu razvijati kriteriji za novi pristup organizacije prostora i integriranog učenja koje potiče tjelesnu aktivnost djece. Radi se o suvremenom pristupu koji značajno motivira dijete na motoričko kretanje, omogućuje njegov cjeloviti razvoj, integrirano učenje,primjenjiv je u svim prostorima ustanove ranog odgoja i ima značajan zdravstveni učinak