Faculty of Geodesy, University of Zagreb at the Festival of Science, April 11–16, 2011

The Festival of Science has been organized for the ninth year in a row in order to popularize science among pupils, students and other citizens. This year's Festival was held in eight Croatian cities – Mali Lošinj, Omiš, Osijek, Rijeka, Sinj, Split, Rab and Zagreb from April 11 to 16, 2011. Visitors were offered numerous events, such as interesting and educational lectures, workshops, exhibitions, movie projections, presentations, contests, etc

Geodetski fakultet na Festivalu znanosti, 11–16. travnja 2011.

The Festival of Science has been organized for the ninth year in a row in order to popularize science among pupils, students and other citizens. This year's Festival was held in eight Croatian cities – Mali Lošinj, Omiš, Osijek, Rijeka, Sinj, Split, Rab and Zagreb from April 11 to 16, 2011. Visitors were offered numerous events, such as interesting and educational lectures, workshops, exhibitions, movie projections, presentations, contests, etc.Sa ciljem popularizacije znanosti među učenicima, studentima i ostalim građanima, već devetu godinu zaredom organiziran je Festival znanosti. Ovogodišnji Festival znanosti održan je od 11. do 16. travnja 2011. godine u osam hrvatskih gradova – Malom Lošinju, Omišu, Osijeku, Rijeci, Sinju, Splitu, Rabu i Zagrebu. Posjetiteljima su ponuđena brojna događanja među kojima su se našla zanimljiva i poučna predavanja, radionice, izložbe, projekcije filmova, prezentacije, nagradni natječaj, i sl

Karakteristike i obrada otpadne vode koksne industrije

Coke is a high-calorie carbon mass obtained by dry distillation of coal, and used in various processes, the most significant of which is production of iron and steel. Coke production is present worldwide, especially in recent years when due to economic growth the global demand for steel is growing, which consequently increases demand for coke. During coke production, enormous amounts of toxic wastewater of extremely complex composition are generated. Priority pollutants that coking wastewater contains are phenols, cyanides, and thiocyanates. For successful treatment of such wastewater and achieving safety discharge standards, the application of a single process is insufficient. Accordingly, a combination of different physicochemical and biological treatment procedures, of which biological treatment is the most important, should be applied. In this article, a literature review of coking wastewater characteristics and treatment technologies is presented. In addition, this review addresses the complexity and limitations associated with coking wastewater treatment, with special emphasis on biological treatment methods. The aim of this review was to summarise the current knowledge on coking wastewater treatment technologies, which could eventually help optimisation of existing solutions.Koks je visoko kalorično umjetno gorivo koje se upotrebljava u proizvodnji željeza i čelika, a dobiva se suhom destilacijom ugljena. Proizvodnja koksa zastupljena je širom svijeta, osobito posljednjih godina, kad zbog ekonomskog rasta raste i svjetska potražnja za čelikom, što kao posljedicu ima i povećanu potrebu za koksom. Tijekom proizvodnje koksa nastaju enormne količine toksične otpadne vode izrazito kompleksnog sastava, a prioritetne onečišćujuće tvari koje sadrži su fenoli, cijanidi i tiocijanati. Za uspješno pročišćavanje te vrste otpadne vode i postizanje izlaznih parametara primjena jednog procesa nije dovoljna. Shodno tome, primjenjuje se kombinacija različitih fizikalno-kemijskih i bioloških postupaka obrade, od kojih je biološka obrada najvažnija. U ovom radu dan je literaturni pregled karakteristika otpadne vode koksne industrije i načini njihova pročišćavanja. Osim toga, ovaj pregled osvrće se na složenost i ograničenja povezana s pročišćavanjem koksne otpadne vode, s posebnim naglaskom na metode biološke obrade. Cilj ovog rada je sažeti dosadašnja znanja o otpadnoj vodi koksne industrije, što bi u konačnici pomoglo u optimizaciji postojećih rješenja

Die Entfernung und Rückgewinnung von Phosphor aus dem Abwasser

Otpadna voda ukoliko se nepročišćena ispušta u prirodne recipijente koja sadrži visoke koncentracije fosfora predstavlja opasnost za okoliš uzrokujući eutrofikaciju i vodnih tijela širom svijeta. Tijekom proteklog desetljeća proveden je velik broj istraživanja o uklanjanju hranjivih tvari iz otpadne vode, osobito fosfora i dušika, kako bi se smanjio njihov štetan utjecaj na okoliš. Fosfor je element prirodno prisutan u okolišu, međutim povećane koncentracije istoga otkrivene su u mnogim slatkovodnim ekosustavima kao posljedica višegodišnjeg nekontroliranog ispuštanja nepročišćene ili nedovoljno pročišćene otpadne vode u prirodu. Povišene koncentracije fosfora u prirodnim vodama narušavaju kakvoću vode uzrokuju prije svega prekomjeran rast algi i smanjenje koncentracije kisika. Stručnjaci ulažu velike napore kako bi se pronašlo učinkovito, ekološki prihvatljivo i ekonomično rješenje za smanjenje, odnosno uklanjanje fosfora iz otpadne vode. S druge strane, posljednjih 20 godina fosfor se smatra oporabljujućim elementom, radije nego onečišćujućom tvari. U ovom radu prikazan je pregled rezultata znanstvenih istraživanja provedenih u posljednjih 5 godina s ciljem uklanjanja i oporabe fosfora iz otpadnih voda.If untreated wastewater containing high concentrations of phosphorus is discharged into a natural recipient, it poses an environmental threat, causing eutrophication of water bodies all over the world. In the past century, numerous investigations in nutrient removal from wastewater, particularly phosphorus and nitrogen, were conducted in order to reduce their adverse impact on the environment. Phosphorus is an element that is naturally present in the environment; however, its increased concentrations have been detected in many freshwater ecosystems as a consequence of many years of uncontrolled untreated or insufficiently treated wastewater discharges into the nature. Increased phosphorus concentrations in natural waters impair water quality by causing primarily excessive algae growth and reduced oxygen concentrations. Experts are making great efforts to find an efficient, ecologically acceptable and feasible solution to its reduction, i.e. removal of phosphorus from wastewater. On the other hand, rather than being considered a pollutant, phosphorus has been considered a recyclable element in the past 20 years. This paper presents an overview of the results of scientific research conducted in the past 5 years within the aim of removing and recycling phosphorus from the environment.Wenn das Abwasser mit hohem Phosphorgehalt ungereinigt in natürliche Gewässer eingeleitet wird, stellt es eine Gefahr für die Umwelt dar, da dies zur Eutrophierung von Gewässern weltweit führt. Im letzten Jahrzehnt wurden zahlreiche Untersuchungen über Entfernung von Nährstoffen, vor allem Phosphor und Stickstoff, aus dem Abwasser durchgeführt, um ihre schädlichen Auswirkungen auf die Umwelt zu reduzieren. Phosphor ist ein chemisches Element, das in der Natur in gebundener Form vorkommt. Die erhöhten Phosphorkonzentrationen wurden allerdings in vielen Süßwasserökosystemen gefunden als Folge von mehrjähriger unkontrollierter Einleitung von ungereinigtem oder ungenügend gereinigtem Abwasser in die Umwelt. Der in natürlichen Gewässern erhöhte Phosphorgehalt verschlechtert die Wasserqualität, verursacht eine Massenentwicklung von Algen und reduziert den Gehalt an verfügbarem Sauerstoff. Fachleute unternehmen große Anstrengungen, um eine wirkungsvolle, umweltfreundliche und wirtschaftliche Lösung zur Reduzierung bzw. Entfernung von Phosphor aus dem Abwasser zu finden. Andererseits wird Phosphor in den letzten 20 Jahren als Aufbereitungsmittel anstatt Verunreinigungselement angesehen. In diesem Beitrag wird ein Überblick über die Ergebnisse von in den letzten fünf Jahren durchgeführten Untersuchungen gegeben, die sich mit der Entfernung und Rückgewinnung von Phosphor aus dem Abwasser befassen

THE POSITION AND ROLE OF WOMEN IN MANAGEMENT

Žene u poslovnom svijetu danas još uvijek nisu u ravnopravnom položaju sa svojim muškim kolegama, jer se od njih tradicionalno očekuje više nego od muškaraca. Naime, one imaju dvostruku ulogu u društvu – s jedne strane je uvriježeno mišljenje da se one moraju brinuti o obitelji i domaćinstvu, a s druge strane one žele ostvariti i napredovati u karijeri. Međutim, unatoč preprekama s kojima se suvremene žene susreću u poslovanju, one se ipak uspijevaju probiti u svijet menadžmenta, ali najčešće ostaju na nižoj i srednjoj hijerarhijskoj razini. Ženski stil vođenja je demokratski, participativni, interaktivni, kolegijalni stil vođenja, nasuprot muškom stilu, koji se definira kao autokratski, transakcijski ili racionalni stil vođenja. Suvremene organizacije prepoznale su važnost uvođenja različitih stilova upravljanja, što se može postići sve većim uključivanjem žena u menadžment. Kroz različite politike i programe, komunikaciju te edukaciju, drušvto treba raditi na razbijanju podjela na muške i ženske poslove i ekonomski olakšati ženama ulazak na tržište rada

Factors affecting the mass transfer during solid-liquid extraction of polyphenolic compounds from grape pomace

U radu je istraživan utjecaj: veličine čestica (usitnjeni i neusitnjeni trop), omjera kruto-tekuće (20, 30 i 40 mL/g), temperature (25, 50 i 80 °C), otapala (50, 70 i 96 %-tni etanol), vremena (10, 30, i 60 min) te broja okretaja tresilice (0, 100 i 200 rpm) na prinos ekstrakcije ukupnih fenolnih tvari iz tropa grožđa. Prijenos fenolnih tvari tijekom kruto-tekuće ekstrakcije odvijao se mehanizmom difuzije. Najveći prinos ukupnih fenolnih tvari ostvaren je kod ekstrakcije iz usitnjenog tropa grožđa uz omjer kruto-tekuće 40 mL/g, s 50 %-tnim etanolom, pri temperaturi od 80 °C, uz trešnju od 200 rpm, tijekom 60 min ekstrakcije.The study was aimed to investigate the influence of particle size (unmilled and milled grape pomace), solid-liquid ratio (20, 30 and 40 mL/g), temperature (25, 50 and 80 °C), solvent (aqueous ethanol: 50, 70 and 96 %), extraction time (10, 30 and 60 min) and shaking (0, 100 and 200 rpm) on yield of solid-liquid extraction. The main mechanism of mass transfer during solid-liquid extraction was diffusion. The highest phenolic yield was obtained from grained grape trope during 60 minutes of extraction in water bath at 80 °C and 200 rpm by using 50% aqueous ethanol at solid-liquid ratio of 40 mL/g

Rezultati mimičke terapije u bolesnika dječje dobi s perifernom parezom nervusa facijalisa

Pareza facijalnog živca je akutna bolest koja obično zahvaća samo jednu stranu lica, a može biti prirođena ili stečena. Prirođena pareza je povezana s malformacijama u području glave, zatim različitim genetskim bolestima ili povredama za vrijeme poroda. Stečena pareza facijalnog živca najčešće je idiopatska, ali može biti posljedica infekcije bakterijama i virusima te uzrokovana traumom, tumorom i operacijom srednjeg uha ili temporalne kosti. Klinička slika je različita i ovisi o mjestu lezije facijalnog živca duž njegovog puta od moždanog debla do mišića i tkiva koje inervira. Simptomi i znakovi ove lezije proizlaze iz činjenice da facijalni živac ne nosi samo motorička nego senzorna i parasimpatička vlakna, pa se pareza očituje smanjenim pokretima u području čela, nepotpunim zatvaranjem i smanjenim suzenjem oka na zahvaćenoj strani, gubitkom nazolabijalne brazde, asimetričnim osmijehom, hiperakuzijom i promjenom okusa u ustima. Stupanj oštećenja facijalnog živca najčešće se procjenjuje prema House-Brackmannovoj klasifikacijskoj ljestvici. Liječenje se provodi primjenom kortikosteroida, kombinacijom kortikosteroida s antivirusnim lijekovima ili antibioticima i različitim fizioterapijskim postupcima od kojih je najučinkovitija mimička terapija. Mimička terapija je specifična metoda fizioterapije koja obuhvaća manualnu masažu lica, vježbe mišića lica i relaksaciju, a prvi put je primijenjena u Nizozemskoj 1975. godine. Periferna pareza facijalnog živca ne javlja se samo kod odraslih nego i kod djece. Unatoč mnogih sličnosti koje se tiču patogeneze, liječenja i ishoda, postoje i neke važne razlike. Pareza facijalnog živca javlja se 2-4 puta rjeđe u djece nego u odraslih. Dodatno, čini se da je pareza facijalnog živca kod djece češće povezana s virusnim infekcijama i boreliozom nego u odraslih, a rezultati liječenja su bolji kod djece u usporedbi s odraslima. Cilj istraživanja bio je ispitati učinkovitost mimičke terapije u djece s perifernom parezom nervusa facijalisa, ovisno o etiologiji i težini lezije. Istraživanje je bilo retrospektivno, a provedeno je u Klinici za dječje bolesti Zagreb na uzorku od 30 bolesnika u dobi od 3 do 16 godina. Nepoznati uzroci periferne pareze nervusa facijalisa bili su kod 73,3% bolesnika, a kod 26,7% uzrok je bila infekcija, od čega je najzastupljenija bila infekcija Borreliom burgdorferi. Nepotpuni oporavak imala su 3 bolesnika čiji je stupanj oštećenja na početku liječenja prema House-Brackmannovoj klasifikacijskoj ljestvici bio IV i V, a na završetku liječenja sva tri bolesnika imala su prema House-Brackmannovoj ljestvici stupanj oštećenja II. Potpuni oporavak imali su svi bolesnici kod kojih je uzrok pareze bio poznat, dok u grupi bolesnika s Bellovom parezom tri bolesnika su imali nepotpuni oporavak. Sveukupno u našem istraživanju potpuni oporavak imalo je 90% bolesnika, a nepotpun oporavak 10%, što potvrđuje da je mimička terapija učinkovita metoda u liječenju bolesnika s perifernom parezom nervusa facijalis