Worth your weight? re-examining the link between obesity and wages

Wages ; Obesity

The extracellular matrix modulates olfactory neurite outgrowth on ensheathing cells

Primary olfactory axons grow along a stereotypical pathway from the nasal cavity to the olfactory bulb through an extracellular matrix rich in laminin and heparan sulfate proteoglycans (HSPGs) and bounded by the expression of chondroitin sulfate proteoglycans (CSPGs). This pathway is pioneered by olfactory ensheathing cells, which provide a substrate conducive for axon growth during early development. In the present study, we examined the effect of several extracellular matrix constituents on the spreading and migration, as well as the neurite outgrowth-promoting properties, of olfactory ensheathing cells. Laminin and Matrigel enhanced the spreading and migration of olfactory ensheathing cells and increased their neurite outgrowth-promoting activity. In contrast, HSPG and CSPG had little effect on the spreading and migration of olfactory ensheathing cells and hence did not promote olfactory neurite outgrowth. In vitro olfactory axons grew preferentially on the surface of olfactory ensheathing cells rather than the underlying extracellular matrix. We propose that olfactory ensheathing cells secrete laminin and HSPGs, which together with other cofactors, stimulate these cells to migrate and adopt a neurite outgrowth-promoting phenotype. Expression of CSPGs in the surrounding mesenchyme confines the growth of ensheathing cells, as well as the axons, which grow on the surface of these cells, to a specific pathway. Thus, the ECM indirectly modulates the growth and guidance of olfactory axons during development

Hubungan Antara Pengetahuan Ibu Dengan Sikap Terhadap Tumbuh Kembang Anak Usia 0-24 Bulan

Imunisasi adalah upaya untuk meningkatkan kekebalan tubuh seseorang secara aktif terhadap suatu penyakit. Dari data yang diperoleh menunjukan bahwa cakupan Universal Child Imunization (UCI) di Kalimantan Barat menduduki posisi ke empat terendah di Indonesia. Sedangkan data cakupan imunisasi dasar lengkap di Kota Pontianak sebesar 55% dari total target 95%. Tujuan dalam penelitian ini adalah peneliti ingin mengetahui tingkat pengetahuan responden tentang imunisasi dasar lengkap, sikap responden dalam pemberian imunisasi dasar lengkap dan hubungan pengetahuan dan sikap ibu dalam pemberian imunisasi dasar lengkap di Puskesmas Alianyang. Desain penelitian dalam penelitian ini adalah penelitian deskriptif korelasi dengan pendekatan cross sectional. Populasi dari penelitian ini adalah ibu yang memiliki bayi usia 0-9 bulan yaitu sejumlah 306 orang. Sampel dari penelitian ini adalah 31 orang dengan teknik sampel menggunakan teknik accidental. Sumber data menggunakan kuesioner. Berdasarkan hasil penelitian diperoleh hasil sebagian responden memiliki pengetahuan “cukup” dan sikap responden sebagian besar termasuk dalam kategori “mendukung”. Setelah dilakukan uji chi square menunjukan dan nilai = 5,991 maka ≤ Kesimpulkan dari penelitian ini adalah tidak ada hubungan pengetahuan dengan sikap ibu dalam pemberian imunisasi dasar lengkap. Saran untuk tempat penelitian adalah agar dapat melaksanakan kegiatan pendidikan kesehatan secara rutin khususnya mengenai imunisasi dasar lengkap agar dapat meningkatkan pengetahuan tentang imunisasi dasar lengkap sehingga dapat ikut mendukung program pemerintah mengenai imunisasi dasar lengkap yang wajib diberikan pada semua anak

Hubungan Antara Pengetahuan Tentang Bounding Attachment Dengan Sikap Dalam Rooming in Pada Ibu Nifas

Berdasarkan hasil wawancara yang dilakukan oleh peneliti melalui wawancara terhadap beberapa orang ibu nifas yang berhasil penulis temui di Puskesmas Siantan Hilir Pontianak sebagian besar dari ibu nifas tersebut mempunyai pengetahuan yang kurang tentang bounding attachment dan rooming in. Beberapa Ibu nifas tersebut juga memiliki sikap yang buruk terhadap bounding attachment seperti menyusui sambil memegang handphone, tidak memberikan asi karena keletihan setelah proses persalinan dan bahkan ada yang memarahi bayi ketika menangis. Padahal tindakan tersebut dapat mempengaruhi proses kelekatan dan bahkan akan membawa dampak buruk bagi bayi pada saat dewasa. Tujuan dari penelitian ini adalah untuk mengetahui hubungan antara pengetahuan tentang bounding attachment dengan sikap dalam rooming in pada ibu nifas di Puskesmas Siantan Hilir Pontianak tahun 2016. Penelitian ini menggunakan desain penelitian deskriptif korelasi dengan pendekatan crossectional. Penelitian ini dilakukan pada bulan desember sampai bulan April 2016 dengan jumlah sampel sebanyak 35 orang ibu nifas yang melakukan rooming in dengan bayinya. Hasil penelitian menunjukkan bahwa sebagian dari responden yaitu 20 responden (57%) berpengetahuan cukup dan sebagian dari responden mendukung dalam rooming in. Hasil penelitian yaitu X2 hitung (1,991) 5,991 dan diperoleh nilai P value = (0,370) (0,05) artinya tidak ada hubungan antara pengetahuan tentang bounding attachment dengan sikap dalam rooming in pada ibu nifas. Penulis menyimpulkan bahwa tidak ada hubungan antara pengetahuan tentang bounding attachment dengan sikap dalam rooming in di Puskesmas Siantan Hilir Pontianak tahun 2016. Disarankan Agar bidan dapat memberikan pemahaman dan informasi pada ibu nifas serta meningkatkan pelayanan kesehatan kesehatan dengan melakukan penyuluhan dan konseling terhadap bounding attachment secara langsung pada ibu dan bayi dalam rooming in sehingga dapat terlaksana dengan bai

Hubungan Karakteristik Ibu Hamil dengan Kejadian Preeklamsia di Rumah Sakit Bhayangkara Pontianak Tahun 2015

Preeklamsia adalah penyakit dengan tanda-tanda hipertensi, proteinuria, dan edema yang timbul karena kehamilan. Penyakit ini terjadi dalam triwulan ke 3 pada kehamilan, tetapi dapat terjadi sebelumnya misalnya pada mola hidatidosa. Berdasarkan data yang didapatkan di Rumah Sakit Bhayangkara Pontianak bulan maret 2015, didapatkan 7 kasus preeklamsia. Tujuan penelitian ini adalah untuk mengetahui hubungan karakteristik yang meliputi usia, paritas, pendidikan, pekerjaan, status ekonomi dengan kejadian preeklamsia. Penelitian menggunakan metode deskriptif korelasi dengan pendekatan retrospektif. Subyek penelitian ini adalah ibu hamil yang mengalami preeklamsia di Rumah Sakit Bhayangkara Pontianak. Penelitian ini menggunakan sampel seluruh populasi yang ada (total populasi). Hasil penelitian menunjukkan bahwa dari 39 kasus ibu dengan preeklamsia banyak terjadi pada kelompok usia 20-35 tahun (76,92%), pada ibu hamil primigravida (82,05%), tingkat pendidikan Atas (74,36%), pada ibu yang tidak bekerja (56,41%), ibu dengan status ekonomi kurang (66,67%), tidak ada hubungan antara karakteristik ibu hamil dengan kejadian preeklamsia. Bagi tempat pelayanan agar dapat meningkatkan kualitas pelayanan dan memberikan pendidikan kesehatan agar mengurangi kasus preeklamsia

Occurrence and a possible mechanism of penetration of natural killer cells into k562 target cells during the cytotoxic interaction

The cytotoxic interaction between cloned human Natural Killer (NK) cells and K562 target cells was studied using confocal laser scanning microscopy (CLSM) and conventional fluorescence microscopy. We observed, using fixed as well as living cells, the occurrence of (pseudo)emperipolesis during the interaction. About 30% of conjugated NK cells penetrated, partly or completely, into the target cells (in-conjugation). Virtually all in-conjugated target cells exhibited polymerized actin. Killer cells of in-conjugates were frequently seen approaching the target cell nucleus or aligning along it. If the cytotoxic process was inhibited by the absence of calcium neither actin polymerization nor in-conjugation were observed. A kinetic study showed that in-conjugation starts somewhat later than actin polymerization but still within a few minutes after addition of calcium to conjugates previously formed in the absence of calcium. The presence of cytochalasin D (an inhibitor of actin polymerization) completely inhibited in-conjugation and partly reduced the cytotoxic activity. Zinc ions (endonuclease inhibition) inhibited in-conjugation and decreased the total number of target cells with polymerized actin in a concentration dependent manner. Cytotoxic activity was also reduced but not as efficiently as in-conjugation. \ud Our study demonstrates that in-conjugation represents a significant fraction of the cytotoxic interaction. The results indicate that it may be a consequence of an actin polymerization and endonuclease activity dependent part of a cytotoxic mechanism. \u

Penggunaan Metode Diskusi Kelompok untuk Meningkatkan Hasil Belajar Siswa dalam Pembelajaran IPA di SD

The use of group discussion method can improve student learning outcomes in the material simply classify living things IImu Sciences Elementary School third grade 21 Ambalau . This study aims to gain clarity about the use of group discussion methods to improve student learning outcomes in the material simply classify living things in the learning IImu Sciences . The method used in this research is descriptive method . This research is a form of action research ( CAR) conducted by researchers and assisted by teacher collaboration . Subjects in the study third grade students of SD Negeri 21 Ambalau . With a data collection tool that observation sheet . The study was conducted as many as 3 cycles . Once implemented corrective action discussion on the results of the use of learning methods to classify animals based on homes has increased . Based on the results of the analysis of data processing and action research which has been described that the results of science learning through discussion of the method of classification of animals based on where his life on the third grade students of SDN 21 pembelaaran Ambalau can improve student outcomes

Utjecaj trenažnog intenziteta na zdravlje starijih osoba

Uvod Kako starimo, naš se kapacitet za dugotrajno i intenzivno tjelesno vježbanje smanjuje. Ta pojava djelomično ocrtava smanjenje kardiorespiratornoga kapaciteta i to na račun snižavanja stope potrošnje kisika kao funkcije dviju komponenata: srčanog ucinka i tkivne potrošnje kisika. Neželjene posljedice tih promjena uključuju tahikardiju za vrijeme napora i povećani rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Usprkos povećanom interesu za prevenciju i liječenje narušeni kardirespiratornih funkcija, još uvijek nije potpuno jasno koliko je to stanje uzrokovano ireverzibilnim promjenama starenja, koje su otporne na intervencije, a koliko neaktivnim životnim stilom ili prevelikom konzumacijom energetski bogatih namirnica, na što se može djelovati. Upravo se neaktivnost i prekomjerna konzumacija energetski bogate hrane smatraju glavnim uzrocima metaboličkog sindroma obilježenog kombinacijom povišenoga krvnoga tlaka, abdominalnom gojaznošću, povećanom količinom masnoće u krvi, inzulinskom otpornošću i povećanom koagulacijom krvi. Navedene karakteristike su i faktori rizika kardiovaskularnih bolesti i srčanog udara (Kaplan, 1989; Opara i Levine, 1997). Neke zavisne varijable koje se odnose na kardiovaskularne funkcije lako je mjeriti, npr. Fickova jednadžba, ventilacijski prag (VP) (što je mjera aerobne sposobnosti) i frekvencija srca (FS). Osim toga, krvni tlak (RR) je varijabla kardiorespiratornih funkcija koja sudjeluje u prijenosu kisika za vrijeme vježbanja i također značajno utječe na kardiovaskularno zdravlje. Povećanje krvnog tlaka, koje se javlja s dobi, može oštetiti cirkulaciju prema bubrezima i ostalim vitalnim perifernim organima, uzrokovati srčanu hipertrofiju i povećati rizik od srčanog udara. Iako tjelesno vježbanje može pridonijeti smanjenju krvnog tlaka u mirovanju, njegov utjecaj nije univerzalan. Naime, u nekim su slučajevima zabilježeni i nepovoljni učinci vježbanja (trening jačeg intenziteta). Cilj je ovog istraživanja utvrditi u kojem opsegu jednostavan prototip tjelesnog vježbanja - hodanje, može djelovati na poboljšanje kardio-respiratornih funkcija u starijih osoba. Ako se tjelesno vježbanje preporučuje za dobrobit pojedinca, nužno je ispitati odnose između količine tjelesnog vježbanja, intenziteta i nekih komponenata kardio-respiratornih funkcija. Metoda Uzorak ispitanika činile su 42 gojazne do umjereno gojazne žene u postmenopauzi. Sve su ispitanice dobrovoljno sudjelovale u 15-tjednom trenažnom programu koji je osmislio i odobrio Ocjenjivački odbor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Michiganu. Trenažni postupak sastojao se od hodanja u jutarnjim satima po 4,83 km dnevno, pet dana u tjednu, u ukupnom trajanju od 15 tjedana. Za vrijeme hodanja trener je mjerio vrijeme i prijebenu udaljenost. Ispitanice su podijeljene u u dvije skupine prema dobi, težini, tjelesnoj grabi i inicijalnoj razini aerobnih sposobnosti, koje su vježbale intenzitom od 95% ili 125% ventilacijskog praga. Razina VP bila je prethodno utvrđena testom hodanja na pokretnom sagu. Prije početka i na kraju trenažnog programa, ispitanice su izmjerene s obzirom na ispitivane zavisne varijable: indeks tjelesne mase (body mass index, BMI), postotak tjelesne masti, VP i FS koja je mjerena Polar tahometrom za vrijeme hodanja na traci. Promjene u srčanoj frekvenciji i krvnom tlaku procjenjivane su na temelju njihova praćenja pomoću TM2421 ambulantnog FS-RR monitora tijekom sedam dana (A&D Company, Tokyo, Japan). Ispitanice nisu sudjelovale ni u kakvom dodatnom programu vježbanja. Rezultati Dnevni uzorak promjena FS i krvnog tlaka, uključujući i prosječnu procjenu srčanog ritma (MESOR), veličinu dnevnih otklona ispod i iznad prosječnog ritma (dvostruka amplituda), kao i standardne devijacije FS i RR izračunate su nakon prilagođavanja FS i RR 24- i 12-satnoj kosinusnoj krivulji (Halberg, 1969). Pomoću studentovog t-testa izračunate su promjene u veličinama parametara zavisnih varijabli. Utjecaj treninga na antopometrijske varijable nije se odrazio na veličinu BMI-a, dok je došlo do statistički značajnog smanjenja tjelesne masti (t=3.591, p<0.001). Umjereni gubitak tjelesne masti (2-3%), koji nije popraćen smanjenjem tjelesne mase, sukladan je nalazima prethodnih istraživanja koja govore o paralelnom povećanju bezmasne tjelesne mase (Ballor i Poehlman, 1994). Intenzitet treninga djelovao je stimulativno na aerobni kapacitet, i to preko povećanja VP-a. Trening je proizveo 4.5%-tno povećanje VP-a za svakih 10% povecanja trenažnog intenziteta. S druge strane, trenažni je intenzitet proizveo manje izraženi učinak na mjere funkcija RR-a. Trenažni intenzitet djelovao je i na smanjenje sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka (RRsis, RRdijast), srcane frekvencije (FS) i srčanog ritma (MESOR), a učinak je bio proporcionalan intenzitetu vježbanja. Međutim, niti jedna od navedenih promjena nije bila statistički značajna. Kod jedne ispitanice, koja je vježbala sa 118.5% svog plućnoga kapaciteta, utvrđeno je smanjenje vrijednosti RRsis i MESOR (3mm Hg niže, mjereno pomoću Circadian Hyper Amplitude Tension, CHAT) nakon treninga. Međutim, nisu zabilježeni promjene krajnjih cirkadijanih RRsis i RRdijast dvostrukih amplituda. Zaključak Ovo istraživanje omogućuje donošenje ograničenih zaključaka o učinkovitosti hodanja radi poboljšanja kardio-respiratornih funkcija u postmenopauzalnih žena. Opći zaključak jest da je 15-tjedni trenažni postupak dovoljan za povećanje aerobnoga kapaciteta, a da će veličina poboljšanja, sukladno Karvonenovoj observaciji (Karvonen, 1957), proporcionalno ovisiti o trenažnom intenzitetu. Primijenjeni program vježbanja dovodi do značajnog povećanja aerobnoga kapaciteta, a dobiveni trend smanjenja parametara FS i RR nije statistički značajan. Unutar mjerenih kardio-respiratornih varijabli, samo su se neke komponente (RRsis, RRdijast, FS, MESOR) promijenile pod utjecajem trenažnog intenziteta. Također je došlo do neznačajnog smanjenja mjera njihove varijabilnosti. Iako rezultati ovog istraživanja nemaju dostatnu snagu da bismo definitivno mogli utvrditi ove odnose, razumno je reći da umjerena trenažna aktivnost (hodanje) može imati povoljne modifikacijske ucinke na MESOR i prosječne vrijednosti varijabli RRsis, RRdijast i FS, što je sukladno nalazima nekih prethodnih istraživanja. Intenzitet treninga nije utjecao na stopu ubrzanja FS za vrijeme progresivnog testa hodanja na traci niti na promjenu varijabilnosti mjera FS i RR. Konačno, može se zaključiti kako je RR pod kontrolom većeg broja faktora, što je vidljivo kada se RR abnormalnosti razmatraju izvan cirkadijanog konteksta. Nalazi dobiveni mjerenjem CHAT na primjeru jedne ispitanice (Borer i sur, 2002) pokazuju povećani rizik od srčanog udara usprkos normalnim prosječnim vrijednostima krvnog tlaka. Taj primjer ukazuje na različite mehanizme koji koordiniraju RR, FS i MESOR, s jedne, i cirkadijane promjene, s druge strane. Za bolje razumijevanje učinaka tjelesnog vježbanja na te kardio-respiratorne varijable potrebna su daljnja istraživanja. Koristan prilog tome bila bi upotreba prijenosnih monitora FS-RR koji bilježe srcane ritmove, kao i cirkadijane promjene (Halberg, sur. 2002)

Utjecaj trenažnog intenziteta na zdravlje starijih osoba

Uvod Kako starimo, naš se kapacitet za dugotrajno i intenzivno tjelesno vježbanje smanjuje. Ta pojava djelomično ocrtava smanjenje kardiorespiratornoga kapaciteta i to na račun snižavanja stope potrošnje kisika kao funkcije dviju komponenata: srčanog ucinka i tkivne potrošnje kisika. Neželjene posljedice tih promjena uključuju tahikardiju za vrijeme napora i povećani rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Usprkos povećanom interesu za prevenciju i liječenje narušeni kardirespiratornih funkcija, još uvijek nije potpuno jasno koliko je to stanje uzrokovano ireverzibilnim promjenama starenja, koje su otporne na intervencije, a koliko neaktivnim životnim stilom ili prevelikom konzumacijom energetski bogatih namirnica, na što se može djelovati. Upravo se neaktivnost i prekomjerna konzumacija energetski bogate hrane smatraju glavnim uzrocima metaboličkog sindroma obilježenog kombinacijom povišenoga krvnoga tlaka, abdominalnom gojaznošću, povećanom količinom masnoće u krvi, inzulinskom otpornošću i povećanom koagulacijom krvi. Navedene karakteristike su i faktori rizika kardiovaskularnih bolesti i srčanog udara (Kaplan, 1989; Opara i Levine, 1997). Neke zavisne varijable koje se odnose na kardiovaskularne funkcije lako je mjeriti, npr. Fickova jednadžba, ventilacijski prag (VP) (što je mjera aerobne sposobnosti) i frekvencija srca (FS). Osim toga, krvni tlak (RR) je varijabla kardiorespiratornih funkcija koja sudjeluje u prijenosu kisika za vrijeme vježbanja i također značajno utječe na kardiovaskularno zdravlje. Povećanje krvnog tlaka, koje se javlja s dobi, može oštetiti cirkulaciju prema bubrezima i ostalim vitalnim perifernim organima, uzrokovati srčanu hipertrofiju i povećati rizik od srčanog udara. Iako tjelesno vježbanje može pridonijeti smanjenju krvnog tlaka u mirovanju, njegov utjecaj nije univerzalan. Naime, u nekim su slučajevima zabilježeni i nepovoljni učinci vježbanja (trening jačeg intenziteta). Cilj je ovog istraživanja utvrditi u kojem opsegu jednostavan prototip tjelesnog vježbanja - hodanje, može djelovati na poboljšanje kardio-respiratornih funkcija u starijih osoba. Ako se tjelesno vježbanje preporučuje za dobrobit pojedinca, nužno je ispitati odnose između količine tjelesnog vježbanja, intenziteta i nekih komponenata kardio-respiratornih funkcija. Metoda Uzorak ispitanika činile su 42 gojazne do umjereno gojazne žene u postmenopauzi. Sve su ispitanice dobrovoljno sudjelovale u 15-tjednom trenažnom programu koji je osmislio i odobrio Ocjenjivački odbor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Michiganu. Trenažni postupak sastojao se od hodanja u jutarnjim satima po 4,83 km dnevno, pet dana u tjednu, u ukupnom trajanju od 15 tjedana. Za vrijeme hodanja trener je mjerio vrijeme i prijebenu udaljenost. Ispitanice su podijeljene u u dvije skupine prema dobi, težini, tjelesnoj grabi i inicijalnoj razini aerobnih sposobnosti, koje su vježbale intenzitom od 95% ili 125% ventilacijskog praga. Razina VP bila je prethodno utvrđena testom hodanja na pokretnom sagu. Prije početka i na kraju trenažnog programa, ispitanice su izmjerene s obzirom na ispitivane zavisne varijable: indeks tjelesne mase (body mass index, BMI), postotak tjelesne masti, VP i FS koja je mjerena Polar tahometrom za vrijeme hodanja na traci. Promjene u srčanoj frekvenciji i krvnom tlaku procjenjivane su na temelju njihova praćenja pomoću TM2421 ambulantnog FS-RR monitora tijekom sedam dana (A&D Company, Tokyo, Japan). Ispitanice nisu sudjelovale ni u kakvom dodatnom programu vježbanja. Rezultati Dnevni uzorak promjena FS i krvnog tlaka, uključujući i prosječnu procjenu srčanog ritma (MESOR), veličinu dnevnih otklona ispod i iznad prosječnog ritma (dvostruka amplituda), kao i standardne devijacije FS i RR izračunate su nakon prilagođavanja FS i RR 24- i 12-satnoj kosinusnoj krivulji (Halberg, 1969). Pomoću studentovog t-testa izračunate su promjene u veličinama parametara zavisnih varijabli. Utjecaj treninga na antopometrijske varijable nije se odrazio na veličinu BMI-a, dok je došlo do statistički značajnog smanjenja tjelesne masti (t=3.591, p<0.001). Umjereni gubitak tjelesne masti (2-3%), koji nije popraćen smanjenjem tjelesne mase, sukladan je nalazima prethodnih istraživanja koja govore o paralelnom povećanju bezmasne tjelesne mase (Ballor i Poehlman, 1994). Intenzitet treninga djelovao je stimulativno na aerobni kapacitet, i to preko povećanja VP-a. Trening je proizveo 4.5%-tno povećanje VP-a za svakih 10% povecanja trenažnog intenziteta. S druge strane, trenažni je intenzitet proizveo manje izraženi učinak na mjere funkcija RR-a. Trenažni intenzitet djelovao je i na smanjenje sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka (RRsis, RRdijast), srcane frekvencije (FS) i srčanog ritma (MESOR), a učinak je bio proporcionalan intenzitetu vježbanja. Međutim, niti jedna od navedenih promjena nije bila statistički značajna. Kod jedne ispitanice, koja je vježbala sa 118.5% svog plućnoga kapaciteta, utvrđeno je smanjenje vrijednosti RRsis i MESOR (3mm Hg niže, mjereno pomoću Circadian Hyper Amplitude Tension, CHAT) nakon treninga. Međutim, nisu zabilježeni promjene krajnjih cirkadijanih RRsis i RRdijast dvostrukih amplituda. Zaključak Ovo istraživanje omogućuje donošenje ograničenih zaključaka o učinkovitosti hodanja radi poboljšanja kardio-respiratornih funkcija u postmenopauzalnih žena. Opći zaključak jest da je 15-tjedni trenažni postupak dovoljan za povećanje aerobnoga kapaciteta, a da će veličina poboljšanja, sukladno Karvonenovoj observaciji (Karvonen, 1957), proporcionalno ovisiti o trenažnom intenzitetu. Primijenjeni program vježbanja dovodi do značajnog povećanja aerobnoga kapaciteta, a dobiveni trend smanjenja parametara FS i RR nije statistički značajan. Unutar mjerenih kardio-respiratornih varijabli, samo su se neke komponente (RRsis, RRdijast, FS, MESOR) promijenile pod utjecajem trenažnog intenziteta. Također je došlo do neznačajnog smanjenja mjera njihove varijabilnosti. Iako rezultati ovog istraživanja nemaju dostatnu snagu da bismo definitivno mogli utvrditi ove odnose, razumno je reći da umjerena trenažna aktivnost (hodanje) može imati povoljne modifikacijske ucinke na MESOR i prosječne vrijednosti varijabli RRsis, RRdijast i FS, što je sukladno nalazima nekih prethodnih istraživanja. Intenzitet treninga nije utjecao na stopu ubrzanja FS za vrijeme progresivnog testa hodanja na traci niti na promjenu varijabilnosti mjera FS i RR. Konačno, može se zaključiti kako je RR pod kontrolom većeg broja faktora, što je vidljivo kada se RR abnormalnosti razmatraju izvan cirkadijanog konteksta. Nalazi dobiveni mjerenjem CHAT na primjeru jedne ispitanice (Borer i sur, 2002) pokazuju povećani rizik od srčanog udara usprkos normalnim prosječnim vrijednostima krvnog tlaka. Taj primjer ukazuje na različite mehanizme koji koordiniraju RR, FS i MESOR, s jedne, i cirkadijane promjene, s druge strane. Za bolje razumijevanje učinaka tjelesnog vježbanja na te kardio-respiratorne varijable potrebna su daljnja istraživanja. Koristan prilog tome bila bi upotreba prijenosnih monitora FS-RR koji bilježe srcane ritmove, kao i cirkadijane promjene (Halberg, sur. 2002)