U potrazi za doktrinom: Hrvatski ustavni identitet u Europskoj uniji

On the instance of theoretical dilemmas, which have been opened in the Croatian legal community by its entrance into the European legal system, the issues of a constitutional identity have been treated in the paper. There still exist tendencies of equalizing the federal principle with a federative state, and consequently rejecting federalism as a viable principle. In a combination with the two erroneous ideological interpretations of the European Union, whether as a system dominated by a self-serving bureaucracy, or opposite, as a community founded on a faith and altruism, they emphasize the importance of a proper understanding of the notion of constitutional identity. Among other meanings of constitutional identity, there is the one of a ‘remnant sovereignty’ in a compound community of states. To that purpose it is important, though neglected, to construe a new legal theory with an aim to strengthen the rule of law, as well as to delineate realistic principles of primacy of European law over the national constitution. Such a theory cannot be established upon a pure legalism, but only on an interdisciplinary approach, which would take into account a whole array of extrajudicial factors which determinate dynamics of relationships within a complex system of plural constitutionality of the Union. There must not be forgotten the achievements of the federalist theory, which had permeated the ideas of the founders of the European integrations. The erroneous actions of the Croatian government and the dispute with the European Commission at the very beginning of the membership, have demonstrated the necessity of such a realistic theory of constitutional identity. Since there exist a lot of confusion on the matter in other countries as well, the problems of the newest member state might be of significance for further clarifications to other members.Ulazak Republike Hrvatske u europski pravni sustav otvorio je niz teorijskih kontroverzi i rasprava u pravnoj javnosti. U radu se obrađuje jedna od njih – problem ustavnog identiteta. I danas postoje tendencije izjednačavanja federalističkog načela i federativne države te posljedično odbacivanje federalizma kao ostvarivog načela. U vezi s dvjema pogrešnim ideološkim interpretacijama Europske unije – jedne prema kojoj je riječ o sustavu kojim dominira samodostatna birokracija, ili suprotne, prema kojoj je riječ o zajednici utemeljenoj na povjerenju i altruizmu – naglašava se važnost pravilnog razumijevanja pojma ustavnog identiteta. Među ostalim značenjima ustavnog identiteta je i ono o “preostalom suverenitetu” u složenoj zajednici država. Stoga je važno, iako zanemareno, stvoriti novu pravnu teoriju radi jačanja vladavine prava, kao i jasnog definiranja realističnih načela prednosti prava Europske unije nad nacionalnim ustavima. Takva teorija ne može biti utemeljena na čisto pravnom, već samo na interdisciplinarnom pristupu, koji bi uzeo u obzir niz izvanpravnih čimbenika koji određuju dinamiku odnosa unutar složenog sustava različitih razina ustavnosti u EU-u. Pri tome ne smiju biti zaboravljena postignuća federalističke teorije koja je prožimala ideje utemeljitelja europskih integracija. Pogreške hrvatske Vlade i spor u koji je ušla s Europskom komisijom na početku hrvatskog članstva u EU-u pokazale su nužnost takve realistične teorije ustavnog identiteta. S obzirom na nejasnoće koje postoje glede tog pitanja i u drugim zemljama, problemi s kojima se susreće najnovija članica mogu biti važni i za njihova daljnja razjašnjenja u ostalim članicama EU-a

Ustrojstvo i djelovanje “hibridnog predsjedništva” – Ocjena djelovanja diobe vlasti unutar hrvatske izvršne vlasti

Constitutional experimentation with the organization of government in Croatia has not been completed in the twenty five years of independence. The discussion is ongoing and has been revived with each presidential elections. It is not limited exclusively to the academic community; the important political leaders, as usual, reopened the discussion during the presidential electoral campaign of 2014/2015. The previous discussions, often with the aim of examining the public opinion had, generally speaking, been disguised under the pretext of demanding “a pure parliamentary system”, as if the “hybrid” character of the constitutional system per se had created problems. Those arguments were scientifically rather easy to dismiss, since there has been virtually no “pure system” functioning in practice. The recent contention, however, puts an emphasis on the necessity to establish a more efficient government which would be energetic enough to deal with the serious and prolonged economic, social and political crisis. The analysis of this makes the primary purpose of this paper, departing from the question whether the time has come to amend the Constitution and to abandon the particular arrangement of checks and balances developed during the Constitutional reform of the year 2000, the primary objective of which has been to prevent a reoccurrence of the system of personalized and concentrated power, as developed during the first decade of independence under the pretext of the French model of a semi-presidential system. It is not our intention to analyze anew whether that might be “a pure semi-presidential system”, nor “a pure parliamentary system” or a real cohabitation à la française. Rather, ours is the aim to provide an overview of and evaluate the actual functioning of the specific Croatian variation of “a two-headed executive”, as well as whether the expectations from it have been fulfilled. The question we pose is a crucial one: has the young Croatian republic achieved such a level of democratic development and the rule of law that the checks might be forgotten and the full authority be confined to the Government in order to strengthen its’ economic and reformist capacities, or do we still believe that the necessary checks should be maintained? Instead of a proposal for change, we conclude with a caveat: do not undertake substantial changes of the system without a solid scientific projection of possible consequences.Hrvatski sustav ustrojstva vlasti kakav je uveden ustavnim promjenama iz 2000. godine, a posebno položaj predsjednika republike u tom sustavu, podvrgava se periodično vrlo oštrim kritikama, uglavnom s dvije polazne pozicije. Prvo, sa stajališta ustavnopravne teorije, kao “četvrt-predsjednički sustav”, za razliku od navodno postojećeg “čistog parlamentarizma”, te kao “hibridni model”, za razliku od “čistih” modela. Drugo, s praktičnog stajališta, kao nedjelotvoran sustav, koji ne određuje središte najviše vlasti, te tako pridonosi neželjenim sukobima. U tome bi imala biti razlika naspram “kancelarskog sustava”, koji predsjedniku države dodjeljuje samo reprezentativne funkcije, dok izvršnu vlast koncentrira u rukama predsjednika vlade. Prigovor je i to što je dioba vlasti primijenjena unutar dvaju državnih tijela koja obavljaju funkcije izvršne vlasti (egzekutive). Neposredan izbor predsjednika republike kritizira se kao skup i nepotreban te se predlaže da se izbor povjeri Saboru kao “nositelju najviše vlasti”. Autor je sudjelovao u razradi modela i branio ga u različitim prilikama te sumira argumente njemu u prilog. Na teoriju o “čistom parlamentarizmu” odgovor je jednostavan: čisti modeli u životu ne postoje, inačice parlamentarizma bezbrojne su, od zemlje do zemlje. Dodatno, teorijsku “čistoću” teško bi bilo dovesti u vezu s djelotvornošću vlasti. Sa stajališta osiguranja održivog razvoja možemo ustvrditi upravo obratno: povijesno uspješni jedino su prikladno uređeni složeni modeli, prilagođeni potrebama konkretnih društava. Svrha kojoj dioba vlasti treba služiti nedvojbeno je uzajamno ograničavanje i nadzor svih nositelja vlasti, a posebno nositelja najviše vlasti, uz osiguravanje potrebne ravnoteže kako bi se očuvala djelotvornost. Na argument o mogućim sukobima odgovor je kako je najopasnije kad je sva vlast u rukama jednoga. Dioba vlasti, upravo obratno, navodi sudionike na razborito odlučivanje i kompromise. Kako je žarište vlasti egzekutiva, to je i locus gdje je treba primijeniti. Polazi se od konstatacije kako tijekom triju mandata predsjednika republike izabranih u okvirima “hibridnog sustava”, na početku četvrtog mandata s novom predsjednicom, institucija nije institucionalizirana te njezino dalje funkcioniranje u nedopustivoj mjeri zavisi od osobnih preferencija trenutačnog nositelja dužnosti. S obzirom na to, autor razlikuje tri tipa hrvatskog predsjedništva: imperijalno, tranzicijsko i samo-ograničavajuće. Autor u zaključku naglašava obvezu znanstvenika da stalno prate i propitkuju stvarno djelovanje tog ustavno zacrtanog sklopa institucija. Početak predsjedničkog mandata gospođe Grabar-Kitarović prilika je da pokušamo prosuditi perspektive njegova razvoja. Ključ je u okretanju strogom poštivanju Ustava i zakona, bez ustupaka stranačkim i drugim posebnim interesima. Bez toga sustav odijeljenih vlasti ne može služiti svrsi zbog koje je unesen u sve demokratske ustave: ograničavanje i odgovornost nositelja vlasti. Moguće je zaključiti kako sustav diobe vlasti neće moći u potpunosti zaživjeti sve dok se ne poduzme ozbiljan korak s ciljem primjene članka 6. Ustava Republike Hrvatske, koji obvezuje stranke na demokratsko ustrojstvo i djelovanje. Ali moguće je i obratno: da vodeće političke stranke potvrde svoju dominaciju i dokrajče taj iznimno vrijedan ustavni eksperiment

Parlamentarni sustav i stabilnost hrvatskog ustava

V razpravi z naslovom Parlamentarni sistem in stabilnost hrvaške ustave se prof. dr. Branko Smerdel z zagrebške pravne fakultete, predsednik Hrvaškega društva za Ustavno pravi in častni član Društva za ustavno pravo Slovenije, zavzema za ohranjanje hibridnega modela parlamentarnega sistema in nasprotuje predlogom, da vsakokratna zamenjava nosilcev najvišjih državnih funkcij povzroči poskuse spreminjanja tega modela, tokrat v obliki predlogov za uvedbo čistega parlamentarnega modela. Pri tem opozarja, da bi ponovno spreminjanje modela lahko po nepotrebnem destabiliziralo hrvaški ustavni sistem. Obenem se avtor zavzema za poglobljeno znanstveno razpravo o morebitnih dograditvah sistema, ki bi bila zasnovana na raziskovanjih, povezanih z delovanjem tega sistema na Hrvaškem in proučevanju izkušenj parlamentarnih sistemov drugih držav. Prispevek objavljamo v hrvaškem izvirniku.The modern nation-state faces a huge challenge of inner nature – the appearance of multicultural (pluralistic) societies that carry one new consequence. Every modern nation-state is also a community of citizens and “community of communities“ (community of national / ethnic communities). Multicultural society, as a plural society, from theoretical and legal point of view in any case must not be understood as a factor whose existence excludes the possibility of the existence of the bourgeois state, which relies on consistent application of the principle: ”One citizen – one vote”. On the contrary, the coexistence of different ethnic, linguistic, racial, cultural and other groups in the civil state is possible. Proponents of multiculturalism stress that a political identity of an individual largely depends on his cultural and political identity, because one will, through one’s political activities make an effort to realize and protect the interests of cultural and ethnic community to which he belongs. This theoretical and practical model, adapted to the specificities of the BiH plural society, could be successfully implemented into the constitutional structure of Bosnia and Herzegovina, which would not deny either individual or collective identity of any of the BiH citizen, regardless of the social group he belongs to. The key issue consists in finding a constitutional model in which the civil concept will not be threatened by the collective national rights, and vice versa. In this regard, the exercise of the sovereignty of BiH citizens, but also the constituency of Bosniaks, Serbs and Croats, must be ensured, in the first place, by consistent exercise of their political rights – active and passive voting rights. Negation of the importance of the BiH citizen, regardless of his “collective affiliation”, can not lead to building and maintaining a stable and prosperous Bosnian society. The text is published in the Bosnian original

The Notion of Security and Free Access to Information. Creation and Development of the Right of the Public to know in European and Croatian Jurisprudence

The contemporary notion of security, both in legal terms and international relations, reveals several important issues of crucial importance. The core of the matter centres upon a proper understanding of the balance between the competing values of the public interest on one side and individual rights on the other. The authors deal with the relevant European developments and Croatian experiences in the legal interpretation of standards guaranteeing free access to information, understood as a fundamental right, and show that an appropriate method of interpretation is indispensable for its protection

The Constitution, populism, and the decline of liberal democracy - \u27referendumania\u27 threatens the very fundaments of the constitutional order

Demokracije su u opasnosti da će ih zadaviti populistički demagozi, koji se postavljaju kao jedini i istinski vođe "naroda", i koji zanemarujući ustavnu "strukturu slobode", parlamentarnu supremaciju, kontrolu sudova i, nadasve, ustavna ograničenja dovode u izravnu vezu s odlučivanjem biračkog tijela. Referendumi se sve više koriste za donošenje određenih odluka koje ne mogu proći u parlamentu. Tvrdi se da ne smije postojati nikakva prepreka vlasti naroda. Ovaj je fenomen najpoznatiji liberalni časopis The Economist obilježio novom riječju referendumanijom u kojoj se referendum izravno povezuje s manijom. U okolnostima kada televizija i Internet pokazuje svu bijedu brojnih skupština i to ne samo u novim već i u zrelim demokracijama taj je fenomen dobio punu simpatiju šire javnosti. Nakon što je u Velikoj Britaniji toj matici svih parlamenata referendum o Brexitu iskorišten kao instrument političke borbe što je dovelo do tekućeg "pretapanja" visoko cijenjenog britanskog političkog sistema izgleda da se ispunilo najgore moguće proročanstvo o napredovanju populističkih snaga u velikom broju europskih država. Republika Hrvatska je već dugo izložena takvim ugrozama od strane političkih grupa koje se ekstremno protive politici Vlade, počam od katoličkih konzervativaca a odnedavno i sindikalista. Zahvaljujući neadekvatnoj regulaciji refrerenduma o građanskim inicijativama gdje se ne govori o nikakvom kvorumu već se odluka donosi većinom onih koji glasuju mogućnosti manipulacije su ogromne. U postojećim okolnostima trajne konfuzije, brojni političari koji su već izjavili svoju namjeru da će ukoliko budu izabrani za Predsjednika Republike takav referendum koristiti radi uklanjanja svih kontrola i provjera koje postoje između šefa države i "naroda". Imajući u vidu krizu demokracije i smatrajući takve prijetnje sasvim ozbiljnim autor naglašava potrebu da se jednim međustranačkim dogovorom stvore uvjeti kojima bi se referendum uz odgovarajuću regulaciju uklopio u deemokreatski sistem ustavne demokracije.Democracies are at risk to be strangled by the populist demagogues, posturing as the only and true leaders of \u27the people\u27, while disregarding constitutional "structure of liberty", meaning that, the parliamentary supremacy, judicial review and, above all, the constitutional limits to the very direct decision making by the voters\u27 constituencies. Referenda are being used ever more, often to push certain decision, which could not pass the parliament. The claim is that there must not be any limits to the power of the people. That phenomenon the most esteemed liberal magazine "The Economist" nicknamed coining the word "referendumania", apparently combining \u27a mania\u27 with \u27referenda\u27. It has been received with a lot of sympathy by the general public, in circumstances when the television and the Internet shows all the misery of the numerous assemblies, not only in a new but also in the mature democracies. After the referendum on the Brexit has been used as an instrument of the political struggle in the mother of parliaments, Great Britain, which lead to the ongoing "melting down" of the highly valued British political system, it seems that the worst of prophecies are realized by advancing populist forces in a number of Euroepan states. Republic of Croatia has been for a long time exposed to such treats, by the political groups extremely opposed to governmental policies, first by the Catholic conservatives and most recently by the trade unionists. Due to the very inadequate regulation of the referenda on civil initiatives, whereas the decision is to be made by a majority of those who vote, without any quorum being provided, the posibilites of manipulation are enormous. In the lasting confusion, a number of politicians has already proclaimed their intention, if elected the president of the Republic, to use such a referendum in order to remove all the checks and balances between the chief of state and "the people". Taking such treats very seriously in the existing crisis of democracy, the author emphasizes hi plead for an interparty agreement which would enable the referendum to be properly regulated and thus incorporated into the system of a democratic constitutional democracy