Mogućnosti ublažavanja utjecaja mliječnih preživača na okoliš

Livestock industry, with dairy sector as one of the fastest growing, largely contributes to the atmospheric/soil pollution and greenhouse gases emissions (i.e. methane, carbon dioxide, and nitrous oxide) on the global scale. The goal of this paper is to present a short synthesis of published scientific works aiming to reduce dairy ruminants’ environmental footprint by mitigating land degradation, water pollution and depletion, and greenhouse gasses emissions (GHG) by implementing novel nutritional, biotechnological, microbiological, animal management, and manure management strategies. In order to mitigate land degradation, suggested strategies include the introduction and adjustment of grazing fees and lease rents, and addressing pollution by establishing a “provider gets - polluter pays”. Improving water use efficiency is the most important in animal feed production. Contamination of water with microorganisms and parasites from manure should be prevented to avoid a public health hazards. With respect to methane and nitrous oxide emissions, the most common nutritional strategy for mitigating GHG emissions is using forages with lower fiber and higher soluble carbohydrates content or grazing less mature pastures. Although many of feed additives (organic acids, secondary plant components, and lipids) can be effective to some extent in reducing rumen methanogenesis, much in vivo research is still needed to clarify which amounts and combinations of additives are the most effective in mitigating methane emission. In order to successfully respond to the increasing global demand for raw milk and milk products, the dairy industry will have to mitigate future negative impacts on the environment, modifying the current production systems, and maintain at the same time high quality of final products at an economic price acceptable for the consumers.Stočarska proizvodnja, osobito mliječni sektor kao jedan od najbrže rastućih, u velikoj mjeri doprinosi onečišćenju atmosfere/tla i emisijama stakleničkih plinova (tj. emisiji metana, ugljičnog dioksida i dušičnog dioksida) na globalnoj razini. Cilj ovog rada je dati sažet pregled objavljenih znanstvenih radova na temu istraživanja mogućnosti smanjenja utjecaja mliječnih preživača na okoliš kroz ublažavanje degradacije zemljišta, smanjenje onečišćenja i osiromašenja kvalitete voda te smanjenja emisija stakleničkih plinova (GHG) primjenom suvremenih hranidbenih, biotehnoloških i mikrobioloških strategija, kao i strategija upravljanja farmom te upravljanja otpadnim tvarima na farmi. Kako bi se ublažila degradacija zemljišta, predložene su strategije uvođenja i prilagodbe naknada za ispašu i najamnine te rješavanje onečišćenja uspostavom odnosa “dobavljač dobiva - zagađivač plaća”. Poboljšanje učinkovitosti korištenja vode najvažnije je u proizvodnji stočne hrane. Zagađenje vode mikroorganizmima i parazitima iz stajskog gnoja treba spriječiti kako bi se izbjegla ugroza javnog zdravlja. S obzirom na emisije metana i dušičnog dioksida, najčešća hranidbena strategija za ublažavanje emisija stakleničkih plinova je korištenje krme s nižim sadržajem vlakana i višim sadržajem topljivih ugljikohidrata ili ispašom manje zrelih pašnjaka. Iako mnogi dodaci hrani za životinje (npr. organske kiseline, sekundarne biljne komponente i lipidi) mogu djelovati u određenoj mjeri na smanjenje metanogeneze buraga, još uvijek je potrebno provesti brojna in vivo istraživanja kako bi se pojasnilo koje su količine i kombinacije dodataka najučinkovitije u ublažavanju emisije metana. Da bi se uspješno odgovorilo na povećanu globalnu potražnju za sirovim mlijekom i mliječnim proizvodima, mliječna industrija morat će ublažiti buduće negativne utjecaje na okoliš mijenjajući postojeće proizvodne sustave i istodobno održavajući visoku kvalitetu gotovih proizvoda cjenovno prihvatljivih potrošačima

Uzgojno-tehnološke mogućnosti ublažavanja utjecaja preživača na okoliš

With growing global demand for livestock products, the pressure agriculture has on environment is getting bigger and bigger. Livestock production, in particular, represents big threat for environment, natural resources and it contributes to global warming by emitting greenhouse gases with high warming potential (methane and nitrous oxide). Besides the high land use and water consumption, ruminant animals are the biggest emitters of greenhouse gases in agriculture through enteric fermentation and manure management. Mitigation of those gases and better management of animal husbandry and manure is needed. In order to successfully respond to rising demand for animal protein, whole industry will have to adapt to climate changes, as well as find a feasible way to mitigate further negative impact and environmental degradation regarding production system and given conditions.Uslijed povećane potražnje za životinjskim proizvodima, pritisak poljoprivrede na okoliš postaje sve veći i veći. Uzgoj životinja predstavlja veliku prijetnju za okoliš, prirodne resurse i pridonosi globalnom zatopljenju kroz emisiju stakleničkih plinova s velikim potencijalom globalnog zatopljivanja (metan i dušikov oksid). Osim visoke potrebe za zemljištem i vodom, preživači su najveći proizvođači stakleničkih plinova u poljoprivredi kroz fermentaciju u probavnom sustavu i gospodarenje stajskim gnojem. Smanjenje emisije plinova i bolje upravljanje proizvodnim procesima su neophodni. Kako bi uspješno odgovorila na povećanu potražnju, cijela industrija se treba prilagoditi klimatskim promjenama i pronaći izvediv način za smanjenje daljnjeg negativnog utjecaja na okoliš s obzirom na proizvodne sustave i okolišne čimbenike

L'Union : La Quotidienne, La France, L'Écho francais

09 septembre 18681868/09/09 (N253)