Erythropoietin in the critically ill: do we ask the right questions?

Creative Commons Attribution LicensePR received research funding from Polymun Scientific GmbH (Klosterneuburg, Austria), a company involved in the commercial development of cEPO-FC

O utjecaju fervorizacije hranjivih supstrata na razvoj biljaka

We are now at the end of our treatise. From the results of our experiments many questions have arisen, impossible to answer for the time being. In the following some of them we will only just touch. In any case Radermacher and Kids (19) believe, that a new line of investigations has been established. As a matter of fact there exists already an extensive literature on the benefit of heating of soils— the so- called soil sterilization- and the results of those investigations have already heen put into practise. We state, however, that the cause of the amelioration of the soil was not clear hitherto. It has been shown by our experiment with nutrient-solutions, that this amelioration is not merely the result of sterilization, but also of general changes in the state of the nutrient subtratum, caused by heating. To bring this: effect to the fore we proposed the term »fervorization«. Heat sterilization is neither equivalent to chemical sterilization nor to sterilization by freezing. The results of the micro-biological cultures in moist soil sterilized by heat must be judged with caution, for they include not only the normal growth of the cultures but also the growth influenced by fervorization. Therefore it seems important to compare cultures on substrata, sterilized by chemicals, by freezing and by heat. We are quite alive to the fact that the investigations which we have described must be supplemented in many ways. Nutrient substrata and salts will have to be examined on their behaviour in connection with a far greater variety of plants. Abowe all it will be neccessary to throw more light upon the changes caused by the fervorization of water. We consider the investigation of this problem a task for chemists and physicists, whereas for physiologists it is of interest to examine whether fervorized water exercises influence on other phenomena of life. Finally, it should be remembered that fervorization possibly takes place under natural circumstances. The great fertility of the otherwise poor soil in the tropics may be partly due to the fervorization of the soil caused by the radiation of rays by the sun. There may be similar conditions in other climates.U povijesti studija problema zagrijevanja tala ima, kao i u povijesti mnogih drugih naučnih problema, karakterističnih faza. Doba najživljeg interesa i najintenzivnije obrade izmjenjuje se s doba, kada se čini, da je interes za taj problem gotovo potpuno nestao, da iza nekog vremena, pobuđen najraznoličnijim motivima, ponovo oživi. U takvoj fazi stagnacije istraživanja i istraživalačkog interesa za taj problem, zatekli smo se i mi. Činilo se, kao da je naučni svijet, barem koliko smo mi to mogli pratiti, sumnjajući u mogućnost uspješnog daljeg prodiranja u problem zagrijevanja tala, napustio i svaki interes za nj. No u isto vrijeme trgovačko je vrtlarstvo prisvojilo metodu parcijalne sterilizacije tala i već je u Engleskoj i Americi izgrađivana aparatura, koja bi uvođenje ove metodu u vrtlarsku praksu ne samo omogućila, nego učinila i rentabilnom. Mislimo, da ni jedno ni drugo nije dovoljno opravdano. S jedne strane je već mnoga preuranjena primjena još nedovoljno ili samo jednostrano analiziranih i utvrđenih rezultata laboratorijskih pokusa dovela u praksi do teških i suvišnih razočaranja, a s druge strane, valja istaći, da su izvršena naučna istraživanja, iako nisu daia definitivno i jednoznačno objašnjenje djelovanja zagrijevanja tala na biljno raste- nje, ipak utvrdila mnoge pojedinačne činjenice i time dala vrijedne priloge za rješenje problema. Put za dalja istraživanja nije bio zatvoren, samo mu se u mnoštvu suvjše rano postavljenih hipoteza izgubio trag, a time i uporište za dalje analize. Ako pregledamo rezultate dosadašnjih istraživanja, onda ćemo prije svega naići na konstataciju, u kojoj se svi istraživači slažu, naime da obrađivanje tala zagrijevanjem izaziva u njima promjene, koje utječu na rast biljaka. Teoretski promatrano, te promjene mogle bi se odnositi ili na sva, ili samo na neka svojstva tala. Za biljno rastenje najvažnija su kemijska, fizikalna i mikrobiološka svojstva tala. Na ta svojstva usmjerena analiza dala je ove rezultate: 1. Kemijska s v o j s t v a. Istraživači se slažu u tome, da obradom tala zagrijevanjem u njima dolazi do nekih procesa, rastvaranja (Aufschliessung), naročito fosfornih i dušičnih sfpojeva. Kako je utvrđeno, da je sveukupna množina dušika u zagrijevanjem obrađenoj i neobrađenoj zemlji jednaka (Richter). a u ekstraktima tala obrađenih zagrijevanjem konstatirana je znatno viša vrijednost u vodi topljivih dušikovih spojeva, a i u suhoj supstanciji biljaka, kultiviranih u zagrijevanjem obrađenim tlima, veća sadrŽina dušika, to je postavljeno tumačenje, da zagrijevanjem tala dolazi do prevođenja dušika tla iz netopljivog, odnosno teško topljivog oblika u lako topljivi i zbog toga biljkama pristupačniji oblik. Taj proces zahvaća i organsku supstanciju i vodi do nastajanja kiselih produkata rastvaranja humusa (M arcker), kojih se djelovanje može ublažiti, odnosno isključiti dodavanjem kalcija. Množina nastajanja ovih produkata rastvaranja, koje se u literaturi označuje kao »otrovne tvari«, zavisi od vrste tala: najnepovolj- nije je livadno tlo, zatim oramčno tlo, a najpovoljnije je vrtno tlo (S c h u I z e). 2. Fizikalna svojstva, odnosno njihove promjene, nisu u tolikoj mjeri istraživana. Richter je našao promjene s obzirom na poroznost (otežano primanje vode) i promjene volumne težine. Inače se kao poznata činjenica pretpostavlja, da zagrijevanje koloide tla prevodi u gel-stanja (Czermak). 3. Mikrobiološka svojstva. Upravo s obzirom na ova svojstva tla uveden je pojam i termin »parcijalna sterilizacija«. Time se hoće naglasiti, da obrađivanje tala zagrijevanjem u nekim temperaturnim granicama ne dovodi do uništenja svakog mikroorganizmičkog života u njima, pa da se takvo tlo može samo djelomično smatrati kao sterilno. Postavljena je i teza, da obrađivanje tala zagrijevanjem uništava u njima eventualne uzročnike raznih oboljenja biljaka. U tome smislu, a na osnovu izvršenih pokusa, Rus seli i Petherbriđge smatraju, da je obrađivanje tala zagrijevanjem upravo lijek za »bolesna« tla. Sto se konačno tiče samih biljaka u zagrijevanjem obrađenim tlima, to «u svi istraživači - ukoliko su njihovi pokusi obuhvatili sve razvojne stadije biljaka - utvrdili, da najprije dolazi do depresije biljnog raste- nja. iza koje nakon nekog vremena nastaje razvoj, koji je mnogo bujniji od razvoja kontrolnih biljaka u neobrađenim tlima. Istraživači ističu naročito bogati razvoj listova i izboja stabljika, kao i naročito intenzivno tamno zelenilo kultura u zagrijevanjem obrađenim tlima. Osim Merkenschlagera i Hiltnera, svi su ostali autori utvrdili, da se u suhoj tvari ovih kultura polučuje višak prema normalnim kulturama; taj višak zavisi od vrste biljaka i tala, od godišnjeg doba, u kome se pokus postavlja it. d., a katkada iznosi i blizu 100%. Uz taj bujni vegetativni razvoj dolazi i do snažne i bogate floracije i fruktifikacije (Russell i Petherbridge). Primjećeno je, da u prvoj razvojnoj fazi biljaka, kultiviranih u zagrijevanjem obrađenim tlima, dolazi uz spomenutu depresiju rastenja do nekih pojava bolesti, koje se očituju naročito na listovima u obliku karakterističnih mrlja, koje se od ruba lamine šire ka njenim ostalim dijelovima. Tu pojavu, analogno kao pojavu prvobitne depresije rastenja, nastojali su protumačiti djelovanjem nekih produkata rastvaranja, koji nastaju kod obrađivanja tala zagrijevanjem, a kojih bi koncentracija bila previsoka za mlade biljke. Na te, u kratkim crtama izložene rezultate dotadašnjih istraživanja nadovezali smo naša istraživanja, koja smo izvršili god. 1938./39., a u vezi s pokusima prof. d r. V. Vouka, koji je pri svojim istraživanjima o utjecaju mrkog ugljena na rastenje biljaka sterilizirao tla i zapazio poznati stimulativni efekt sterilizacije tala. Naša su istraživanja bila usmjerena na analizu tog efekta, i to ne na dosada uobičajenu kemijsku, fizikalnu i mikrobiološku analizu steriliziranog tla, nego na fiziološku analizu čitave pojave, jer nam se na osnovu literature činilo, da je baš ta strana problema bila razmjerno zanemarena. Pošto smo se upoznali s pojavom efekta sterilizacije tala- kako se on očituje u razvoju biljaka, stekli smo uvjerenje, da je u ovom slučaju primjenjivanje izraza »sterilizacija« ne samo neprikladno, nego da može dovesti i do nesporazuma, jer se efekt, kao što su to pokazale naročito naše kulture u vodi, nema svesti na djelovanje uništenja mikroorganizama u tlu zbog zagrijevanja, nego upravo na samo zagrijevanje tla. Zbog toga smo uveli pojam »fervorizacija«. Obrađivanje hranjivih supstrata zagrijevanjem, i to vlažnim zagrijevanjem (u autoklavu), nazivamo ovdje ne »sterilizacija«, nego »fervorizacija« (fervor, lat. = vrućom parom zagrijati). Fervor izaći jom hranjivo tlo nesumnjivo mijenja svoja kemijska i fizikalna, a i mikrobiološka svojstva, t. j. mijenja se njegovo opće stanje. Tlo je, kako kažemo, u fervornom stanju. U čemu se ovo fervorno stanje u pojedinostima sastoji, to zasada - iako su ranija istraživanja dala vrijedne rezultate i uporišta za dalja produbljivanja — još ne znamo. Bolje nam je poznato djelovanje kojim to fervor-stanje tla djeluje na razvoj biljaka. To djelovanje u njegovoj cjelokupnosti nazivamo »fervor-efektom«. Uvođenjem novih pojmova: fervorizacija, fervor-stanje, fervor-efekt - mislimo, da smo u čitav problem unijeli novo svijetlo, jer je njima isključena jedna komponenta starog pojma sterilizacije tla, naime,oslobađanje hranjivih supstrata od klica mikroorganizama. Fiziološka analiza, koju smo smatrali kao potrebnu, iziskivala je isključenje kompleksnih hranjivih supstrata, kao što je samo tlo, i uvođenje umjetnih, u kemijskom smislu poznatih hranjivih supstrata, t. j. provođenje pokusa primjenom metode kultura u hranjivim otopinama poznatog sastava. Analiza nam je potvrdila ispravnost i opravdanost ovako provedenih istraživanja: kod pokusnih biljaka kultiviranih u hranjivoj otopini fervor-efekt je bio još izrazitiji nego kod kultura u tlima. Kod kultura u hranjivoj otopini dvije su osnovne komponente, na koje smo morali obratiti pažnju: voda i hranjive soli. Bilo je logično, da smo najprije ove obje komponente istražili s obzirom na fervori- zaciju. Pokusi, u kojima smo fervorizirali samo destilovanu vodu, a hranjive ¡soli dodali naknadno u fervoriziranu vodu, dali su neočekivan rezultat, da naime sama fervorizacija vode može da kod biljaka dovede do fervorefekta. Fiziološka analiza fervor-efekta izoliranjem pojedinih osnovnih komponenata dala je, kako nam se čini, zanimljive rezultate, koje sada sa opisom svih pokusa (u engleskom tekstu) predajemo naučnoj javnosti u punoj svijesti, da smo ovim pokusima još daleko od rješenja problema, i da smo njima zapravo samo otvorili novi put za dalje analize. Kako su naša istraživanja o djelovanju zagrijevanja hranjivih supstrata biljaka obuhvaćala kako kulture u tlima, tako i kulture hranjivim /otopinama, to su ona, naravno, iziskivala supstratima, a i cilju istraživanja primjerenu, specifičnu metodiku. Prije nego što je u općim crtama prikažemo, napominjemo, da su sva naša istraživanja izvršena u fiziološkom laboratoriju Botaničkog zavoda Sveučilišta u Zagrebu, i to većina u laboratorijskom stakleniku, a neka u jednom odjeljenju staklenika Botaničkog vrta. a) Kulture u tlima Za naše smo pokuse upotrebljavali dvije vrste lala, odnosno smjesa zemlje. Prva smjesa, koju u daljem tekstu označujemo kraticom G, sastojala se iz IV2 dijela komposta, 3 dijela listovke i I1/? dijela pijeska. To je uglavnom t. zv. vrtna zemlja. Druga smjesa, ksoju označujemo kraticom F - poljska zemlja - sastojala se iz 5 dijelova poljske zemlje i 1 dijela pijeska. Poljsku smo zemlju uzimali sa pokusnih polja Botaničkog vrta. To je prilično teška, svijetlosivo-smeđa glina (Tonkleie). Nju smo najprije usitnili, a zatim prosijavali. Pijesak, koji smo dodavali objema smjesama zemlje, prethodno smo sa zagrebačkom vodovodnom vodom temeljito isprali, a ispran na zraku osušili. Svaku smo komponentu tala odmjerili napose i tek smo ih u laboratoriju u spomenutim omjerima smiješali. Pokusi su svaki put postavljeni sa svježim, na isti način priređenim i pomiješanim supstratnim materijalom. Naprijed navedenim smjesama zemlje napunili smo odgovarajući, unaprijed određeni broj Mitscherlichovih pokusnih posuda. Svaka je varijacija u svakom pokusu bila zastupana sa najmanje 3 Mitscherii- chove posude, odnosno 3 glinena lonca, koje smo prigodice također upo- trebili. Zemljanim smjesama napunjene posude smještene su u autoklav i tu su određeno vrijeme izvrgavane djelovanju određene temperature i pritiska. Najčešće smo primjenjivali jednokratnu i dvokratnu fervo- rizaciju kod 137° C kroz 2V2 atm‘. Kako smo u naš maleni autoklav mogli u isto vrijeme smjestiti isamo 2 Mifcscherlichove posude, a kako je usto trebalo gotovo 1 sat, dok se u autoklavu temperatura digla na 137° C i tlak na 2V2 atm., to smo pokušali da, s obzirom na potrebne opsežne pokusne serije, smanjimo vrijeme i troškove fervorizacije. pa smo konstruirali posebne cinčane posude, koje su nam omogućile, da uz jednak utrošak topline i vremena fervoriziramo dvostruku količinu zemlje. Napominjemo, da smo se u posebno postavljenoj pokusnoj seriji osvjedočili o tome, da je za ishod pokusa irelevantno, da li se zemljana smjesa fervorizira napose u Mitscherlichovim posudama ili u našim cinčanim posudama. Poteškoće zagrijevanja zemljanih smjesa na 70° C u autoklavu riješili smo primjenom metode vodene kupelji u otvorenom autoklavu. Radi loga smo autoklav do određene visine napunili destiliranom vodom. Na stalak u autoklavu postavili smo jednu od naših cinčanih posuda sa prorezom. U tu smo posudu postavili 6-7 Voukovih staklenih posuda za kulture u vodi, koje smo napunili određenom smjesom zemlje. Naravno da smo se pobrinuli za to, da voda autoklava nije mogla doći u te posude. Dva termometra učvrstili smo u plutene prstene: jedan od njih pokazivao nam je temperaturu vode između stijene autoklava i dnčane posude, a drugi temperaturu vode u samoj cinČanoj posudi. Osim toga metnuli smo po jedan\u27 termometar u svaku zemljanom smjesom napunjenu Vouikovu posudu, i to u raizlične dubine, što nam je omogućavalo točnu kontrolu procesa zagrijevanja, a i njegovo reguliranje prema našim intencijama. Naravno, da je za to bila potrebna naročita pažnja, jer se nije radilo samo o tome, da se postigne određena temperatura, nego i o tome, da se ta temperatura održi 1 sat u približnoj konstanti. Fervoriziranje kod 100° C izvršavali smo bez poteškoća u zatvorenom autoklavu s otvorenim ventilom. Ukoliko nam je bila potrebna dvokratna fervorizacija, to smo drugu fervorizad ju izvršili idućeg dana. Dalje manipulacije sa zemljanim smjesama obavljene su tek onda, kad su se posude i njihov sadržaj ohladile do sobne temperature. Tada smo favoriziranu zemlju istresli iz posuda, u kojima smo ju fervori- zirali, na vrtlarski stol, ručnom lopaticom dobro je promiješali, a zatim napunili u priređene i signirane Mitscherlichove posude. Što se tiče prvog natapanja posuda za kulture vodom, to \u27smo u prvo -vrijeme kontrolne posude, t. j. one sa nefervoriziranom zemljom, stavljali - da bi upile vodu - u bazen s vodovodnom vodom, a ostale u bazen s destiliranom vodom. Kako je međutim brzina upijanja vode u favoriziranim tlima trajala 24 sata dulje, to smo od tog postupka odustali i kasnije sve posude, pošto smo posadili sjemenke, obilno natopili ručnom štrcaljkom. U svaku smo posudu posijali (u pravilnim razmacima) najprije 50, a u kasnijim pokusima 30 s jemenaka gorušice (Sinapis alba). Prethodnim pokusom utvrđena klijavost tih sjemenaka bila je 78°/o. Nastojali smo, da za pokuse odaberemo kako po boji, tako i po veličini što jednolični je, zdrave sjemenke. Temeljito smo ih oprali u l%o otopini sublimata, isprali u vodi, i kada su bile suhe, zasijali. Proklijavanje, odnosno nicanje, kontrolirali lsmo dnevnim pregledima i brojanjima kroz 8-14 dana. Iza par tjedana prorijeđivali smo mlade biljke, uklanjajući iz svake posude kako ekstremno velike, tako i ekstremno malene prim jerke, nastojeći da nam ostane u svakoj posudi- isti, određeni broj šio jednolicnijih pokusnih biljaka. Što se tiče daljeg vršenja i. razrade pojedinih pokusa, upućujemo na iscrpni engleski tekst. b) Kulture u hranjivim otopinama Ove smo pokuse izvršili sa hranjivom otopinom po propisu v. d. Crone, a u Voukovim staklenkama zapremine 1750, rc. Normalne, t. j. nefervorizirane hranjive otopine priređene su na uobičajeni način: u destilovanom vodom napunjene posude dodavali smo propisanim redom odmjerene količine hranjivih soli. Iza toga smo na te posude stavili Voukove poklopce, či ii smo otvor zatvorili satnim stakalcem, i smjestili smo ih u tamnu komoru. Kako Voukove staklenke nisu izrađene od jenskog stakla, nego od čistog, ali debelo lijevanog češkog stakla, to ih nismo mogli upotrebiti za favoriziranje kod viših temperatura. Radi toga smo upotrebljavali jenske dvolitrene boce. Njih smo napunili sa po 1750 cc destilovane vode i na opisan način priredili hranjivu otopinu. Svaku smo bocu začepili novim čepom od pamuka, smjestili ih u autoklav i izvrgli fervori- zaciji. Uz fervoriziranje hranjivih otopina favorizirali smo uvijek i jednu veću jensku bocu destilovane vode. Iza fervoriziranja izvađene su boce iz autoklava i ohlađene na zraku do sobne temperature. Kod dvokratnog fervoriziranja kod 137° C nastao je u bocama gubitak tekućine od ±130 cc na litru. Radi toga smo kod svih boca, prije nego što smo ih smjestili u autoklav, označili razinu tekućine, pa smo gubitak tekućine iza fervorizacije nadoknadili u isto vrijeme favoriziranom destilovanom vodom. Pošto su se hranjive otopine ohladile, oprezno su sa svim talogom presute u Voukove staklenke. Radi zaštite od eventualnog naseljavanja algi obavili smo staklenke crnim papirnatim ovojima. Osim pokusa sa na ovaj način favoriziranim hranjivim otopinama, izvršili smo i pokuise, za koje smo dodavali hranjive soli u čistu favoriziranu destilovanu vodu. Za priređivanje v. d. Crone hranjive otopine upotrebljavali smo kemikalije tvrtke Merck, Darmstadt ili tvrtke Kahlbaium i Schering, Berlin. Dok smo se za pokuse u tlima ograničili na gorušicu (Sinapis alba), kao pokusnu biljku, dotle smo u kulturama u v. d. Croneovoj otopini osim gorušice istraživali još kukuruz (Zea Mcas), bob (Vida faba), ra jčicu (Solanum lycopcrsicum), heljdu (Fagopyrum esculentum) i Tagetes ereeta. Sjemenje smo nabavljali dijelom u trgovinama sjemenjem, dijelom u vrtlariji Sveučilišnog Botaničkog vrta. Za pokuse sa kukuruzom odstupio nam je sveuČ, prof. dr. A. T a v č a r određenu količinu svog uzgojenog materijala čiste linije, pa mu i ovdje na usluzi zahvaljujemo. Postupak sa sjemenjem, njegovo odabiranje i dezinfekcija, odgovarali su postupku sa sjemenjem za kulture u tlu. Priređene sjemenke isklija- vale su u Petrijevim posudama, na vlažnoj bugačici. Obično smo za svaki pokus priredili po 100 komada sjemenaka, a odabirali smo za pokuse po mogućnosti jednako razvijene i zdrave biljčice. Kao kod kultura u tlima, tako je i ovdje, kod kultura u hranjivoj otopini, svaka pokusna varijanta bila zastupana sa najmanje tri posude, a razumljivo je, da je i svaka pokusna serija sadržavala određen broj kontrolnih kultura, t. j. kultura u normalnoj v. d. Croneovoj hranjivoj otopini. Što se tiče razrade pokusa, naročito određenja svježe i suhe supstancije. napominjemo, da smo kao i kod kultura u tlima, iz praktičnih razloga, a naročito zbog toga, što ispiranjem korijenja od taložina hranjive otopine, odnosno čestica zemlje, uvijek dolazi do nekih gubitaka, određivali samo sv ježu supstanci ju izboja .stabl jika. Za određenje suhe supstancije odvojili smo korijenje od stabljika, oboje usitnili i u otvorenim Petrijcvim posudama najprije osušili na zraku. Iza toga sušili smo materi jal u sušioniku pri SO" G, najmanje dva dana. a tek onda izvršili smo vaganja. O ostalim pojedinostima metodike i razrade pokusa iscrpno se izvješćuje u engleskom tekstu. REZULTATI POKUSA Istražujući fiziološko djelovanje fervorizacije na razvoj gorušice (Sina pis alba) u nizu smo pokusa utvrdili: I. Kulture u tlima 1. Kod prokli javanja, odnosno nicanja sjemenaka očitu|e se fervor- efekt u dvije faze. U prvoj fazi. koja traje par dana. dolazi do jasno izražene retardacije (usporenja) proklijavanja. Nakon loga, iza otprilike 7 do 8 dana. nastupa faza stimulaci je. Prokli javan je sjemenaka sc u toj fazi toliko ubrzava, da procenat isklijalih sjemenaka u fervori- ziranim tlima ne samo doskora dostiže, nego konačno i prestiže procenat isklijalih sjemenaka u normalnim, nefervoriziranim, tlima. 2. S obzirom na hipokotil, fervor-efekt se očituje retardacijom njegova razvoja i povećanom produkcijom klorofila i antocijana. 3. Fervor-efekt očituje se nadalje u karakterističnom habitusu korijenja. U fervoriziranim tlima dolazi do jačeg razgranjenja korijenja, kao i jačeg razvoja korijenovih dlačica. U mladim stadijima pobočno sc korijenje kod biljaka u fervoriziranim tlima razvija ili direktno ispod korijenova vrata ili u gornjoj trećini glavnog korijena. 4. Kod kultura u fervoriziranim tlima u mladim je stadijima kori- jenov vrat gusto poput krzna obrastao dlačicama, a u starijim stadijima dolazi do utegnuća korijenova. vrata. 5. U rastenju stabljike u duljinu očituje sc fervor-efekt također u dvije faze. U prvoj fazi, koja tra je do iza 40. pokusnog dana, ovo je rastenje kod kultura u fervoriziranim tlima usporeno. U drugoj fazi, koja katkada nastaje tek iza 70. pokusnog dana. dolazi do jasno izraženog ubrzanja ovog rastenja. 6. Fervor-efekt se općenito očituje u jakom vegetativnom rastenju svih nadzemnih dijelova pokusnih biljaka. Ta se činjenica odražava kako u težini svježe, tako i u težini suhe

Renal Athersosclerotic reVascularization Evaluation (RAVE Study): Study protocol of a randomized trial [NCT00127738]

BACKGROUND: It is uncertain whether patients with renal vascular disease will have renal or mortality benefit from re-establishing renal blood flow with renal revascularization procedures. The RAVE study will compare renal revascularization to medical management for people with atherosclerotic renal vascular disease (ARVD) and the indication for revascularization. Patients will be assessed for the standard nephrology research outcomes of progression to doubling of creatinine, need for dialysis, and death, as well as other cardiovascular outcomes. We will also establish whether the use of a new inexpensive, simple and available ultrasound test, the renal resistance index (RRI), can identify patients with renal vascular disease who will not benefit from renal revascularization procedures[1]. METHODS/DESIGN: This single center randomized, parallel group, pilot study comparing renal revascularization with medical therapy alone will help establish an infrastructure and test the feasibility of answering this important question in clinical nephrology. The main outcome will be a composite of death, dialysis and doubling of creatinine. Knowledge from this study will be used to better understand the natural history of patients diagnosed with renal vascular disease in anticipation of a Canadian multicenter trial. Data collected from this study will also inform the Canadian Hypertension Education Program (CHEP) Clinical Practice Guidelines for the management of Renal and Renal Vascular Disease. The expectation is that this program for ARVD, will enable community based programs to implement a comprehensive guidelines based diagnostic and treatment program, help create an evidence based approach for the management of patients with this condition, and possibly reduce or halt the progression of kidney disease in these patients. DISCUSSION: Results from this study will determine the feasibility of a multicentered study for the management of renovascular disease

Factors influencing variation in implementation outcomes of the redesigned community health fund in the Dodoma region of Tanzania: a mixed-methods study

INTRODUCTION: Micro-health insurance (MHI) has been identified as a possible interim solution to foster progress towards Universal Health Coverage (UHC) in low- and middle- income countries (LMICs). Still, MHI schemes suffer from chronically low penetration rates, especially in sub-Saharan Africa. Initiatives to promote and sustain enrolment have yielded limited effect, yet little effort has been channelled towards understanding how such initiatives are implemented. We aimed to fill this gap in knowledge by examining heterogeneity in implementation outcomes and their moderating factors within the context of the Redesigned Community Health Fund in the Dodoma region in Tanzania. METHODS: We adopted a mixed-methods design to examine implementation outcomes, defined as adoption and fidelity of implementation (FOI) as well as their moderating factors. A survey questionnaire collected individual level data and a document review checklist and in-depth interview guide collected district level data. We relied on descriptive statistics, a chi square test and thematic analysis to analyse our data. RESULTS: A review of district level data revealed high adoption (78%) and FOI (77%) supported also by qualitative interviews. In contrast, survey participants reported relatively low adoption (55%) and FOI (58%). Heterogeneity in adoption and FOI was observed across the districts and was attributed to organisational weakness or strengths, communication and facilitation strategies, resource availability (fiscal capacity, human resources and materials), reward systems, the number of stakeholders, leadership engagement, and implementer's skills. At an individual level, heterogeneity in adoption and FOI of scheme components was explained by the survey participant's level of education, occupation, years of stay in the district and duration of working in the scheme. For example, the adoption of job description was statistically associated with occupation (p = 0.001) and wworking in the scheme for more than 20 months had marginal significant association with FOI (p = 0.04). CONCLUSION: The study demonstrates that assessing the implementation processes helps to detect implementation weaknesses and therefore address such weaknesses as the interventions are implemented or rolled out to other settings. Attention to contextual and individual implementer elements should be paid in advance to adjust implementation strategies and ensure greater adoption and fidelity of implementation

The structure of intermetallic carbonitrides on the surface of porous biocompatible titanium nickelide obtained by the SHS method

The surface layers and fracture surfaces of porous titanium nickelide obtained by self-propagating high temperature synthesis (SHS) in a flow reactor in an argon atmosphere are studied by SEM and energy dispersive analysis. It is alleged that primary pores 5-15 µ in size and the related granular layer are formed due to segregation and capillary force effect during peritectic crystallization of some porous alloy areas. Carbon and oxygen impurities present in the reaction gases and the protective atmosphere penetrate into the melt film on the pore surface to form strong and corrosion-resistant nanostructured layers of intermetallic carbides, nitrides and oxides