The effect of reported direct experiences on lower secondary school students’ attitudes and fear of animals

Na področju izobraževanja vse večji pomen za kakovostno učenje ima neposredna izkušnja. V naši raziskavi smo ugotavljali, kako osnovnošolci ocenjujejo čustvi strahu in gnusa do določenih živali, kako prisotnost ali odsotnost neposrednih izkušenj z živalmi vpliva na izražanje strahu pri učencih in ali dekleta izražajo višji strah do živali kot fantje. Vrednotili smo tudi učinek števila neposrednih izkušenj na izražanje stališč učencev do živali in ali se stališča učencev do živali razlikujejo glede na spol in starost učencev. V ta namen smo pripravili vprašalnik, s pomočjo katerega smo pridobili čim bolj objektivno sliko o posameznih skupinah. V raziskavi je sodelovalo 329 učencev dveh osnovnih šol. Ugotovili smo, da učenci imajo kar dosti neposrednih izkušenj z večino živali (več kot 50%). Učenci so ocenili da se najbolj bojijo živali, ki bi lahko povzročile fizične poškodbe (morski pes, škorpijon, medved, kača), gnusijo pa jim se predvsem tiste živali, ki se jim zdijo sluzaste in na videz neprijetne (ščurek, pajek, podgana, klop, škorpijon, krastača, meduza, kača, žaba, polž). Dekletom se v povprečju vse vrste živali bolj gnusijo in se jih bolj bojijo kot fantje. Prisotnost ali odsotnost neposrednih izkušenj z živalmi tudi pomembno vpliva na izražanje strahu do živali. Učenci, ki so imeli stik z večjim številom živali, so v povprečju pokazali tudi bolj pozitiven odnos do živali. Na izražanje stališč do živali vplivata spol (dekleta izražajo bolj pozitivna stališča do živali, čeprav so izkazala večji strah do le-teh) in starost učencev (mlajši učenci izražajo bolj pozitivna stališča do živali kot starejši učenci). Menimo, da je pomembno, da učenci že v času osnovnošolskega izobraževanja pridobijo čim več informacij o določeni živali in neposrednih izkušenj z njo ter razvijejo pozitivna stališča do nje.In the field of education, direct experience is becoming increasingly important for quality learning. Our research explored how primary school pupils asses their feelings of fear and disgust to certain animals, how the presence or absence of direct experience with animals affects pupils\u27 expression of fear, and whether girls express higher fear of animals than boys. The effect of the number of direct experiences on the expression of pupils\u27 attitudes towards animals and whether pupils towards animals differ according to the gender and age of pupils was also evaluated. To this end, we prepared a questionnaire in order to obtain as objective picture of the individual groups as possible. A total of 329 pupils from two primary schools took part. We found that pupils have quite a lot of direct experience with most animals (more than 50%). Pupils estimated that they are most afraid of animals that could cause physical injuries (shark, scorpion, bear, snake), but they are especially disgusted by those animals that they find slimy and seemingly unpleasant (cockroach, spider, rat, tick, scorpion, toad, jellyfish, snake, frog, snail). On average, girls are more disgusted by all kinds of animals and more afraid of them than boys. The presence or absence of direct experience with animals also has a significant impact on the expression of fear of animals. On average, pupils who had contact with a larger number of animals also showed a more positive attitude towards animals. The expression of attitudes towards animals is influenced by gender (girls express more positive attitudes towards animals, although they have shown greater fear of them) and the age of pupils (younger pupils express more positive attitudes towards animals than older pupils). We believe that it\u27s important that pupils acquire as much information about a particular animal and direct experience with it as possible during primary education and develop positive attitudes towards it

Smjernice za dijagnostiku i liječenje bolesnika s vratoboljom – 1. dio

Vratobolja je jedna od najčešćih mišićnokoštanih bolesti koja rezultira značajnom boli i nesposobnosti te ima velik utjecaj na individualnoj razini, kao i na zdravstveni sustav i društvo u cjelini. Uzroci vratobolje su različiti, a etiološki prevladavaju oni mehanički povezani s degenerativnim promjenama vratne kralješnice. Svjedočimo raznim dijagnostičkim i terapijskim pristupima za ove bolesnike. Hrvatsko vertebrološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora predstavlja sveobuhvatni narativni pregled i smjernice za dijagnozu i liječenje bolesnika s vratoboljom, s naglaskom na najčešće uzroke. Smjernice su rezultat konsenzusa stručnjaka različitih specijalnosti, a temelje se na najboljim dokazima. Ovaj prvi dio odnosi se na dijagnostiku, a drugi njemu komplementarni dio odnosi se na terapiju. Dijagnostički dio smjernica (1. dio) obuhvaća: klinička obilježja i evaluaciju (uključivo strukturirane upitnike), laboratorijsku dijagnostiku, slikovne metode, neurofiziološko testiranje i minimalno invazivne dijagnostičke postupke. Dio smjernica o liječenju (2. dio) uključuje: farmakološko liječenje, tjelesne medicinske vježbe, trakciju, manualnu terapiju, metode fizikalne terapije, primjenu ortoza, minimalno invazivne terapijske intervencije, kirurško liječenje, rehabilitaciju nakon kirurških zahvata i psihijatrijski pristup. Ovo su prve hrvatske smjernice za vratobolju primarno namijenjene liječničkoj profesionalnoj zajednici