Significance of serum tumor markers monitoring in carcinomas of unknown primary site

Background/Aim. Unknown primary tumors represent a heterogeneous group of malignancies that are indicative of ominous prognosis. Cancer of unknown primary site (CUP) is defined as the lack of any detectable primary site after full evaluation, and accounts for approximately 3-5% of all newly diagnosed patients with malignancies. The aim of this report was to present the prognostic and predictive value of 8 serum tumor markers in this group of patients. Methods. The study involved 63 patients. On histological examination, all the patients were presented with metastatic tumors whose primary site (origin) could not be detected with noninvasive diagnostic techniques. Following the routine light microscopy, all histological findings were classified into one of the following three groups: plano-cellular carcinoma - 8 patients; adenocarcinoma - 33 patients; unclassifiable (undifferentiated) carcinoma - 22 patients. In all the cases we evaluated 8 serum tumor markers: alpha-fetoproteins (AFP), chronic gonadotrophin beta submit, human (beta-HCG), neuron specific enolase (NSE), marker of malignant ovarian tumors (CA 125), prostate-specific antigene (PSA), marker of malignant brest tumor (CA 15-3), marker of malignant pancreas tumor and gastrointestinal tumor (Ca 19-9), carcinoembryonic antigen (CEA) at the time of diagnosis. The patients on chemotherapy had the markers determined after the third and sixth chemocycle, i.e. at the time of illness progression observation, if present. The patients responding to chemotherapy with complete response (CR), partial response (PR) or stable disease (SD) had the markers determined after three-month periods until the time of relapse or progression. Chemotherapy was applied in 32 patients (20 females and 12 males), aged 29-70 years, who met the inclusion criteria. The following chemotherapy regimen was used: doxorubicin 50mg/m2 (day 1), cisplatin 60mg/m2 (day 1), and etoposide 120 mg/m2 (days 1-3). The period between two chemotherapy cycles was three weeks, and maximum five weeks in the case of prolonged hematological toxicity. Results. Most commonly elevated were NSE values (82.54%), while AFP values were least commonly elevated (11.11%). Average survival time was 17.89 months (95%CI 12.96; 22.83). The probability of 24 months' survival was 0.228. The group of 32 patients treated with chemotherapy had 12 (37.5%) fatal outcomes in the observed period (72 months). Average survival time was 26.6 months (95% CI 19.5; 33.7). Average tumor marker values before and after the chemotherapy were significantly lower for NSE and CA 125. Survival was significantly better in cases of NSE and CA 125 decrease of more than 20%. Conclusion. Increased values of serum tumor markers are very often in CUP. The tumors show nonspecific overexpression of tumor markers. The NSE and CA 125 levels show good correlation with response to the given chemotherapy. However, a routine evaluation of commonly used serum tumor markers has not been proven of any prognostic and predictive assistance

Zusätzliche Körperübungen als ein Effizienzfaktor im Sportunterricht

The study, based on the experimental method in which the factors were additional exercises in the parallel-alternating form of work in two teaching units and the pupils’ preparedness for more demanding instructional forms, was conducted with a sample of 59 first form pupils (7-year-olds) within their regular physical education classes from March till June 2002. The instructors and observers were students of the Teacher Training College, Petrinja, Croatia, during their student teaching practice. The aim was to establish empirically the actual exercise time in a PE lesson and the role of additional tasks in it. Heart rate was used to estimate the physiological workload. The efficiency of a lesson can be significantly improved through the use of more demanding instructional forms of work, especially the ones including additional exercise (640.3sec.±157.38sec. vs. 923.17sec.±189.27sec. without and with additional tasks per pupil, respectively). The increase in the metabolic rate (initial 132.48 bpm and final 133.82 bpm in the programme without additional exercise – not statistically significant, vs. initial 138.71 bpm and final 158.61 bpm in the programme with additional tasks – statistically significant) is caused by additional exercise, which decreased “waiting in line” and increased the effective exercise time, thus increasing the workload during the lesson and providing a greater stimulus for the transformation of pupils’ anthropological characteristics. If we want to increase the actual work time and workload in a PE lesson with the use of more demanding instructional forms of work, we must gradually prepare the pupils for their application.Uvod U ostvarenju ciljeva tjelesne i zdravstvene kulture značajno mjesto pripada metodičkim organizacijskim oblicima rada. Primjena odgovarajućeg metodičkog organizacijskog oblika rada u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području, posebice uz dopunsko vježbanje, doprinosi intenzifikaciji, racionalizaciji, optimalizaciji, humanizaciji i individualizaciji upravljanog procesa vježbanja. U radu se uspoređuju efektivna vremena vježbanja i fiziološka opterećenja u primjeni paralelno-izmjeničnog oblika rada sa i bez dopunskih vježbi, pri čemu se vodi računa o pripremljenosti učenika za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Metode Istraživanje je provedeno u II. osnovnoj školi u Petrinji, u razdoblju od ožujka do lipnja 2002. godine na uzorku od 59 učenika i učenica prvih razreda, prosječne dobi sedam godina. U tome razdoblju svaki od tri razreda imao je 33 sata tjelesne i zdravstvene kulture (45 minuta). Od toga su studenti razredne nastave Visoke učiteljske škole iz Petrinje, u okviru svoje nastavne prakse, održali po 14 sati javnih predavanja u svakom razredu. Primijenjen je pedagoški eksperiment u kojemu su eksperimentalni faktori bili dopunsko vježbanje u paralelno-izmjeničnom obliku rada sa dvije nastavne teme (naskok i saskok sa švedskog sanduka i penjanje uz i niz švedske ljestve) te pripremljenost za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Na početku je svaki razred imao dva sata organizirana u paralelno-izmjeničnom obliku rada, prvo bez dopunskog vježbanja (kontrolni sat), a potom s dopunskim vježbanjem (postranično kotrljanje dužinom dviju strunjača i 3 cučnja) – eksperimentalni sat. Varijable u istraživanju jesu efektivno vrijeme vježbanja u pojedinim dijelovima sata te frekvencija srca u mirovanju i sva- kih 5 minuta tijekom trajanja sata. Mjerenje efektivnog vremena rada i frekvencije srca obavljali su studenti i to tako da je svaki student bio zadužen za praćenje samo jednog učenika. Potom su učenici redovito pohabali nastavu tjelesne i zdravstvene kulture koju su držali njihove učiteljice i studenti Visoke učiteljske škole. Tijekom tog razdoblja učenici su se postupno privikavali na sve zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Na kraju eksperimenta opet su održana dva ista sata kao i na početku eksperimenta–prvo kontrolni sat bez dopunskog vježbanja, a potom i eksperimentalni sat s dopunskim vježbanjem. U oba sata je mjereno efektivno vrijeme rada svakog ucenika, kao i frekvencija srca svakih pet minuta. Rezultati su obrabeni metodama deskriptivne statistike te je ispitana značajnost razlika - t-testom za normalne distribucije ili U-testom za distribucije s odstupanjem od normalnosti, što je ustanovljeno Kologorov-Smirnovljevim testom. Korišten je programski paket Statistica 6.0. Rezultati i rasprava Ukupno efektivno vrijeme vježbanja ucenika prvih razreda osnovne škole, prema inicijalnom mjerenju, na satu tjelesne i zdravstvene kulture bez dopunskog vježbanja iznosi 10\u27 21\u27\u27 ili 23% ukupnog sata, a na satu s dopunskim vježba- njem 13\u27 42\u27\u27 ili 30,43%. Toj razlici najviše doprinosi razlika u vremenu vježbanja tijekom glavnog “A” dijela sata u kojemu je primijenjen metodočki organizacijski oblik rada s dopunskim vježbanjem. Postotak iskorištenosti glavnog “A” dijela, za koji se u literaturi pretpostavlja da bi trebao iznositi 18\u27 ili 40% ukupnog trajanja sata, bez dopunskog vježbanja jest 15% ili 2\u27 42\u27\u27, a s dopunskim vježbama 22,55% ili 4\u27 4\u27\u27. Dopunsko vježbanje povećava iskorištenost glavnog “A” dijela sata za 7,55%, što se u konačnici odražava i na iskorištenost ukupnog dijela sata. I rezultati frekvencije srca, mjerene svakih 5 minuta, pokazuju značajne razlike u paralelno-izmjeničnom obliku rada s dopunskim vježbanjem. Značajne razlike efektivnog vremena vježbanja u “pripremnom” i glavnom “A” dijelu sata na satima tjelesne i zdravstvene kulture bez dopunskog vježbanja te u pripremnom i ukupnom vremenu sata na satima tjelesne i zdravstvene kulture s dopunskim vježbanjem uočavaju se poslije primjene eksperimentalnog faktora-tromjesečnog rada sa studentima Visoke učiteljske škole. Prosječna frekvencija srca na satima prije i poslije djelovanja eksperimentalnog faktora – tromjesečnog rada sa studentima tijekom metodičkih vježbi i privikavanja na zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, za oblik bez dopunskog vježbanja iznosi prije eksperimentalnog faktora 132,48 otkucaja, a poslije 133,82 otkucaja, što nije statistički znacajna razlika. Za oblik rada s dopunskim vježbama prije tromjesečnog perioda prosječna frekvencija srca iznosila je 138,71 otkucaj, a poslije 158,61 otkucaja, što je statistički značajna razlika. Dopunsko vježbanje, pored mogućeg kompenzirajućeg, korigirajućeg, relaksirajućeg, utilitarnog i kombiniranog utjecaja, ima i važnu ulogu u intenzifikaciji procesa rada te povećanju efektivnog vremena vježbanja u glavnom “A” dijelu sata tjelesne i zdravstvene kulture, ali povećava i učinak cijelog sata. Fiziološko opterećenje procjenjuje se frekvencijom srca budući da intenzivnija razmjena tvari rezultira intenzivnijom aktivnošću srca i pluća. Značajna razlika frekvencije srca od tridesete minute (HR30 i dalje) pa do kraja sata rezultat je povećane razmjene tvari prouzročene dopunskim vježbanjem koje ne samo da smanjuje čekanje i povećava efektivno vrijeme vježbanja, nego povećava ukupno opterećenje na satu, pa i fiziološko opterećenje. Time se osigurava veći utjecaj na transformaciju antropološkog statusa djece. Ova razlika rezultira značajno većom prosječnom frekvencijom srca za cijeli sat tjelesne i zdravstvene kulture pa se može ustvrditi da dopunsko vježbanje, primijenjeno u glavnom “A” dijelu sata, značajno utječe na ukupno opterećenje i željenu transformaciju djeteta. Eksperimentalni faktor, tromjesečni rad sa studentima pripremio je učenike za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, što je rezultiralo povećanjem efektivnog vremena vježbanja. Dobiveni rezultat potvrđuje potrebu poštivanja principa sustavnosti i postupnosti u primjeni zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada. Povećana frekvencija srca osobito nakon tromjesečne pripreme u obliku rada s dopunskim vježbama pokazuje da je za povećanje opterećenja na satu u zahtjevnijim metodičkim organizacijskim oblicima rada potrebna priprema, odnosno postupno uvođenje zahtjevnih oblika rada od frontalnoga ka grupnim. Zaključak Temeljem provedenog istraživanja može se zaključiti da se učinkovitost sata može znatno povećati primjenom zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada, posebice onih s dopunskim vježbanjem. Povećanje razmjene tvari, prouzročeno dopunskim vježbanjem koje ne samo smanjuje “čekanje na red” povećavajući efektivno vrijeme vježbanja, već ujedno doprinosi ukupnom povećanju ukupnog, pa i fiziološkog, opterećenja na satu, osiguravajući veći utjecaj na transformaciju antropoloških obilježja učenika. Tromjesečni rad sa studentima Visoke učiteljske škole u Petrinji pripremio je učenike za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, što je uvjetovalo značajne pozitivne razlike u efektivnom vremenu vježbanja. Povećana frekvencija srca tijekom vježbanja, nakon tromjesečnog perioda, osobito u obliku rada s dopunskim vježbama, pokazuje da je za povećanje opterećenja na satu primjenom zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada potrebna priprema.Es wurde eine Studie an 59 Schülern der ersten Hlasse (7jährige Schüler) in der Zeit zwischen März und Juni 2002 gemacht. Diese Studie basierte auf einer experimentalen Unterrichtsmethode, in der die zusätzlichen Hörperübungen mit den analog abwechselnden Arbeitsformen in zwei Unterrichtseinheiten und die Fitness von Schülern für die anspruchsvollen methodischen Arbeitsorganisationsformen als Faktoren angewendet waren. Die Studenten der Pädagogischen Hochschule aus Petrinja, Hroatien, waren die Instruktoren und Beobachter dieses Verfahrens innerhalb deren Unterrichts im Studienfach Methodik als der praktische Teil des Fachs Methodik des Sportunterrichts. Das Ziel der Studie war, sowohl die eigentliche Übungszeit während einer Sportunterrichtsstunde als auch die Rolle der zusätzlichen Übungsaufgaben empirisch festzustellen. Die Herzfrequenz wurde dazu verwendet, die physiologische Belastung zu bewerten. Die Effizienz einer Unterrichtsstunde kann bedeutend verbessert werden, indem man die mehr anspruchsvollen methodischen Arbeitsorganisationsformen im Unterricht anwendet, besonders diejenigen, die die zusätzlichen Hörperübungen einschließen (640,3 Sekunden ±157,38 Sekunden beim Unterricht mit zusätzlichen Übungen und 923,17 Sekunden ±189,27 Sekunden beim Unterricht ohne zusätzliche Übungen). Die Steigerung der Herzfrequenz (anfängliche Herzfrequenz = 132,48 Herzschläge pro Minute und Herzfrequenz am Ende der Belastung 133,82 Herzschläge pro Minute während des Unterrichts ohne zusätzliche Übungen – nicht statistisch bedeutend, und anfängliche Herzfrequenz von 138,71 und Herzfrequenz am Ende der Belastung 158,61 Herzschläge pro Minute beim Unterricht mit zusästzlichen Aufgaben/Übungen – statistisch bedeutend) ist das Resultat von zusätzlichen Übungen, was nicht nur das ‘Schlange-Stehen’ vermindert einerseits, und andererseits die effektive Übungszeit verlängert, sondern was auch sowohl die Belastung während der Unterrichtsstunde vergrößert als auch einen größeren Stimulus für die Transformation von anthropologischen Charakteristiken der Schüler darstellt. Wenn wir die eigentliche Übungszeit und die Belastung während des Sportunterrichts durch die Anwendung mehr anspruchsvoller Unterrichts-Arbeitsmethoden verlängern, bzw. vergrößern wollen, ist eine gute allmähliche Vorbereitung von Schülern für einen solchen Unterrichtstyp notwendig

Determination of diclofenac residue in swine tissue following intramuscular administration

Diclofenac residue (DF) in swine tissue (liver, kidney, muscle, injection site) were examined using the method of High Performance Liquid Chromatography (HPLC) 15h, 72h,and 120h after i.m. administration of an individual therapeutic dose of diclofenac-sodium. At 15h after administration, the highest concentration of DF was found in the kidney (0.614 mg/kg), while a concentration about two times lower was found in the liver (0.316 mg/kg). At the injection site, the DF concentration was 0.432 mg/kg, while DF remained in a very low concentration (0.052 mg/kg) in the muscle outside the injection site, which was the lowest concentration in comparison with all the other examined tissues. At 72h after administration, DF was present in all examined tissues, but its concentrations were lower than the level that could be determined using the analytic procedure. Traces of the administered medicine disappeared after the waiting period of 120h in all tissues, except for the injection site. The longer presence of the medicine at the injection site could be a consequence of local inflammation, or irritation, that could cause a reduction in pH values of the area around the injection site, thus leading to slower dissolving and a longer presence of the DF at the injection site

Differential Effects of Male and Female Gonadal Hormones on the Intrathymic T cell Maturation

The study was undertaken to further elucidate a role of gonadal hormones in maintenance of normal thymocyte maturation and sexual dimorphism in the intrathymic T-cell development. Rats of both sexes were gonadectomized or sham-gonadectomized (controls) at age of 2 and 6 months, and 30 days later the thymus size, cellularity and thymocyte composition were evaluated. In both control and gonadectomized rats, in spite of age, sexual dimorphism in the thymus size and cellularity was found. Gonadectomy in 2-month-old rats of both sexes increased the thymus cellularity, volumes of both cortex and medulla and thymus size (to a less extent in males), while in 6-month-old rats, in this respect, it was effective only in females. In ovariectomized (OVX) rats the increase in volume of cortex was more marked in younger rats, while that of medulla did not differ between rats of different age. It seems obvious that in both groups of OVX rats the volume of medullary non-lymphoid component was enlarged (the increase in medullary volume was more pronounced than that in its cellularity). Unlikely, in rats orchidectomized (ORX) at age of 2 months the volume of this component was either decreased or unaltered (the increase in the volume of medulla was less conspicuous than that in the number of medullary thymocytes). In control and gonadectomized rats of both ages, sexual dimorphism in the composition of thymocyte subsets was also observed. Gonadectomy in 2-month-old rats affected distinct stages of thymocyte maturation in male (increased the relative proportions of CD4+8+TCRαβlow cells and their CD4–8+TCRαβlow precursors and decreased those of the most mature CD4+8-TCRαβhigh and CD4–8+TCRαβhigh cells) and female rats (decreased only the percentage of the least mature CD4–8-TCRαβ-cells). In older rats only ovariectomy had impact on the relative proportion of thymocytes decreasing, besides the relative proportion of CD4–8-TCRαβ- cells, those of CD4–8+TCRαβ-, CD4–8+TCRαβlow, positively selected CD4+8+TCRαβhigh and the most mature CD4+8-TCRαβhigh, CD4–8+TCRαβhigh cells and exerting an opposite effect on the percentages of CD4+8+TCRαβ- and CD4+8+TCRαβlow cells. Thus, results showed sex- and age-dependent changes in sensitivity of both the developing thymocytes and non-lymphoid cells to long-lasting gonadal deprivation

Model of Assessment of Environmental Impact of Toxic Chemicals from Hygiene and Cleaning Products

U okviru disertacije izvršena je identifikacija ključnih hemijskih toksiĉnih supstanci poreklom iz higijenskih sredstava i njihove ambalaţe na životnu sredinu. Spektrofotometrijskom metodom izvršena je analiza sadržaja fosfora u praškastim detergentima, komunalnim otpadnim vodama Niškog kanalizacionog sistema i u reci Nišavi. Nakon proračuna sadržaja fosfora izvršena je procena količine ukupnog fosfora generisanog iz higijenskih sredstava, a koji moţe da ima izrazito negativan uticaj na životnu sredinu. Teorijska saznanja i eksperimentalni podaci omogućuju optimalno upravljanje hemijskim toksičnim supstancama iz higijenskih sredstava u skladu sa važećim zakonskim propisima i dostignutim naučnim saznanjima.This dissertation presents the identification of key toxic chemicals originating from hygiene and cleaning products and their packaging and the assessment of their environmental impact. The research involves a spectrophotometric analysis of phosphorus content in powder detergents, in municipal sewage from the City of Niš sanitary sewer, and in the Nišava river. Calculation of phosphorus content is followed by the assessment of the total amount of phosphorus generated from hygiene and cleaning products, which can have considerably negative environmental impact. Theoretical findings and experimental data allow optimal management of toxic chemicals from hygiene and cleaning products in compliance with current legislation and scientific knowledge

A contribution to the knowledge of narrow-leafed ash forests in Croatia

Šume poljskoga jasena na području Hrvatske predstavljaju neizostavni segment biološke raznolikosti šumske vegetacije nizinskoga pojasa, rasprostranjene su na značajnim površinama i predstavljaju veliku znanstvenu, krajobraznu, zaštitnu, gospodarsku i dr. vrijednosti. One na žalost do danas nisu u potpunosti na adekvatan način uspoređene, imenovane i sistematizirane. Provedene usporedbe fitocenoloških snimaka različitih tipova sastojine poljskoga jasena te analize njihova flornog sastava, provedene u ovome radu, pokazale su da je dosadašnje grupiranje u tri asocijacije ispravno. To su asocijacije Leucojo-Fraxinetum, Pruno-Fraxinetum i Fraxino-Ulmetum

A contribution to the knowledge of narrow-leafed ash forests in Croatia

Šume poljskoga jasena na području Hrvatske predstavljaju neizostavni segment biološke raznolikosti šumske vegetacije nizinskoga pojasa, rasprostranjene su na značajnim površinama i predstavljaju veliku znanstvenu, krajobraznu, zaštitnu, gospodarsku i dr. vrijednosti. One na žalost do danas nisu u potpunosti na adekvatan način uspoređene, imenovane i sistematizirane. Provedene usporedbe fitocenoloških snimaka različitih tipova sastojine poljskoga jasena te analize njihova flornog sastava, provedene u ovome radu, pokazale su da je dosadašnje grupiranje u tri asocijacije ispravno. To su asocijacije Leucojo-Fraxinetum, Pruno-Fraxinetum i Fraxino-Ulmetum