Stavovi prema programu ranog otkrivanja karcinoma debelog crijeva na području Međimurske županije

Činjenica da je stopa smrtnosti upola manja od incidencije, klasificira karcinom debelog crijeva kao jedan od onih s relativno pozitivnom prognozom ovisno o stadiju bolesti u vrijeme dijagnoze. Nevidljiva krv u stolici najčešći je neprimjetan simptom abnormalnosti debelog crijeva u ranom stadiju, koji se lako otkriva kroz test fekalnog okultnog krvarenja. Ovo istraživanje provedeno je s ciljem prikaza uporabe, stavova i sklonosti sudjelovanju u Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Međimurskoj županiji. Istraživanje je provedeno putem posebno strukturirane ankete, djelomice putem društvenih mreža u obliku online Google docs upitnika, a djelom u analognom obliku u lokalnim domovima za starije i nemoćne osobe te udruzi oboljelih od karcinoma debelog crijeva na području Međimurske županije. Analizom podataka utvrđeno je da od ukupnog broja onih koji su primili poziv za sudjelovanje u programu ranog otkrivanja karcinoma debelog crijeva, njih 63,8% pozitivno je odgovorilo barem jednom. Kao glavni razlog odbijanja poziva, čak 16,3% navodi da vjeruju kako nedostatak simptoma čini probir nepotrebnim. Unatoč dugoročnoj primjeni programa ranog otkrivanja karcinoma   debelog crijeva, njegov benefit nedovoljno je iskorišten, što je rezultiralo nezadovoljavajućim rezultatima u posljednjem desetljeću. Analiza čimbenika koji utječu na zdravstveno ponašanje od velike je važnosti za razumijevanje stope probirnog odgovora

Stavovi prema programu ranog otkrivanja karcinoma debelog crijeva na području Međimurske županije

Činjenica da je stopa smrtnosti upola manja od incidencije, klasificira karcinom debelog crijeva kao jedan od onih s relativno pozitivnom prognozom ovisno o stadiju bolesti u vrijeme dijagnoze. Nevidljiva krv u stolici najčešći je neprimjetan simptom abnormalnosti debelog crijeva u ranom stadiju, koji se lako otkriva kroz test fekalnog okultnog krvarenja. Ovo istraživanje provedeno je s ciljem prikaza uporabe, stavova i sklonosti sudjelovanju u Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka debelog crijeva u Međimurskoj županiji. Istraživanje je provedeno putem posebno strukturirane ankete, djelomice putem društvenih mreža u obliku online Google docs upitnika, a djelom u analognom obliku u lokalnim domovima za starije i nemoćne osobe te udruzi oboljelih od karcinoma debelog crijeva na području Međimurske županije. Analizom podataka utvrđeno je da od ukupnog broja onih koji su primili poziv za sudjelovanje u programu ranog otkrivanja karcinoma debelog crijeva, njih 63,8% pozitivno je odgovorilo barem jednom. Kao glavni razlog odbijanja poziva, čak 16,3% navodi da vjeruju kako nedostatak simptoma čini probir nepotrebnim. Unatoč dugoročnoj primjeni programa ranog otkrivanja karcinoma   debelog crijeva, njegov benefit nedovoljno je iskorišten, što je rezultiralo nezadovoljavajućim rezultatima u posljednjem desetljeću. Analiza čimbenika koji utječu na zdravstveno ponašanje od velike je važnosti za razumijevanje stope probirnog odgovora

Stavovi i znanja žena Varaždinske, Koprivničko-križevačke te Međimurske županije prema samopregledu dojke

Karcinom dojke najčešće je globalno maligno oboljenje u žena te time predstavlja velik javnozdravstveni problem. S obzirom na rast incidencije karcinoma dojke, sve se više stavlja naglasak na potrebu osvještavanja žena o metodama rane detekcije istog. Najjednostavniju i najjeftiniju takvu metodu predstavlja samopregled dojke koji se preporučuje svim ženama iznad navršenih 20 godina. Njegova redovita provedba pridonosi povećanoj svijesti žene o normalnoj strukturi dojke, kao i pravovremenom otkrivanju sumnjive tvorbe na dojkama što utječe na bolji ishod liječenja te stopu preživljavanja. Ovo istraživanje provedeno je s ciljem procjene stavova i znanja žena Varaždinske, Koprivničko-križevačke te Međimurske županije o samopregledu dojke. Ono je provedeno putem anonimne on line ankete koja je sadržavala 20 pitanja, a obuhvaćala je 681 ženu s navedenih područja. Rezultati su pokazali da 96,5% anketiranih žena zna što je samopregled, 82,1% njih zna kako se on izvodi, no ipak samo 20% njih provodi samopregled jedanput mjesečno. Kao glavne barijere u provođenju, anketirane žene navele su: strah od pronalaska abnormalnosti na dojci (15,6%), te nedostatak znanja vezanog uz izvođenje (14,7%). Najveći udio žena, 37,6 % dobio je informacije o samopregledu preko interneta i samoinicijativnim istraživanjem te ga je na isti način njih 60,2% naučilo raditi. Žene Varaždinske, Koprivničko-križevačke te Međimurske županije pokazale visoku razinu znanja o karcinomu dojke i samopregledu, no ona se ne oslikava na praktičnom planu. Stoga je potrebno uložiti dodatne napore u edukaciji i podizanju samosvijesti cjelokupne zajednice

Stavovi i znanja žena Varaždinske, Koprivničko-križevačke te Međimurske županije prema samopregledu dojke

Karcinom dojke najčešće je globalno maligno oboljenje u žena te time predstavlja velik javnozdravstveni problem. S obzirom na rast incidencije karcinoma dojke, sve se više stavlja naglasak na potrebu osvještavanja žena o metodama rane detekcije istog. Najjednostavniju i najjeftiniju takvu metodu predstavlja samopregled dojke koji se preporučuje svim ženama iznad navršenih 20 godina. Njegova redovita provedba pridonosi povećanoj svijesti žene o normalnoj strukturi dojke, kao i pravovremenom otkrivanju sumnjive tvorbe na dojkama što utječe na bolji ishod liječenja te stopu preživljavanja. Ovo istraživanje provedeno je s ciljem procjene stavova i znanja žena Varaždinske, Koprivničko-križevačke te Međimurske županije o samopregledu dojke. Ono je provedeno putem anonimne on line ankete koja je sadržavala 20 pitanja, a obuhvaćala je 681 ženu s navedenih područja. Rezultati su pokazali da 96,5% anketiranih žena zna što je samopregled, 82,1% njih zna kako se on izvodi, no ipak samo 20% njih provodi samopregled jedanput mjesečno. Kao glavne barijere u provođenju, anketirane žene navele su: strah od pronalaska abnormalnosti na dojci (15,6%), te nedostatak znanja vezanog uz izvođenje (14,7%). Najveći udio žena, 37,6 % dobio je informacije o samopregledu preko interneta i samoinicijativnim istraživanjem te ga je na isti način njih 60,2% naučilo raditi. Žene Varaždinske, Koprivničko-križevačke te Međimurske županije pokazale visoku razinu znanja o karcinomu dojke i samopregledu, no ona se ne oslikava na praktičnom planu. Stoga je potrebno uložiti dodatne napore u edukaciji i podizanju samosvijesti cjelokupne zajednice

With food to health : proceedings of 11th International symposium

Proceedings contains 13 original scientific papers, 10 professional papers and 2 review papers which were presented at "10th International Scientific and Professional Conference WITH FOOD TO HEALTH", organised in following sections: Nutrition, Dietetics and diet therapy, Functional food and food supplemnents, Food safety, Food analysis, Production of safe food and food with added nutritional value

Attitudes towards diet of people who suffering from/who have beat colorectal cancer in Međimurje county

Zbog svoje frekventnosti, karcinom debelog crijeva predstavlja velik javnozdravstveni problem koji u određenoj mjeri može biti kontroliran načinom života pojedinaca, ponajprije modifikacijom prehrane. Hrana može imati protektivan i terapijski učinak na ovo maligno oboljenje, no jednako tako ona ga može i uzrokovati. Usprkos napretku medicine i smanjenju mortaliteta, proporcionalno povećanju prihvaćenosti zapadnjačkog stila života povećava se i stopa incidencije kolorektalnog karcinoma. Spomenuta incidencija u Međimurskoj županiji nešto je frekventnija u odnosu na ostale županije Republike Hrvatske, čemu može prethoditi visok unos crvenog mesa te nedostatna konzumacija namirnica bogatih vlaknima. Osim djelovanja vlakna, prehrana svoj protektivan, a isto tako i terapijski učinak vrši putem određenih komponenata biljaka kao što su primjerice fitokemikalije koje imaju dokazan antikancerogen potencijal. S ciljem da se ispitaju stavovi oboljelih i izliječenih od karcinoma debelog crijeva prema prehrani provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovala 61 osoba s područja Međimurske županije. Rezultati su pokazali kako pripadnici spomenutih skupina imaju relativno visoku razinu svijesti o utjecaju prehrane na karcinom debelog crijeva. Tako je njih 88,5 % promijenilo svoj način prehrane nakon postavljene dijagnoze karcinoma debelog crijeva no dokazano je kako motiviranost za spomenutom promjenom pada proporcionalno prolazu vremena. Iako prehrana može djelovati na uzrok jednako kao i na liječenje karcinoma debelog crijeva, njen je benefit nedovoljno iskorišten što je dijelom posljedica nedostatne informiranosti rizične i oboljele populacije. Osobitu ulogu u edukaciji ima medicinska sestra koja provodi najviše vremena s osobama oboljelim od karcinoma debelog crijeva nakon postavljanja dijagnoze, kad je razina motivacije za promjenom prehrane najizraženija. Adekvatnom edukacijom opće, rizične i oboljele populacije o dobrobiti i štetnosti određenog načina prehrane moglo bi se učinkovitije djelovati na incidenciju kao i na mortalitet ovog malignog oboljenja.Due to its frequency, colon cancer presents a major public health problem that can, to a certain extent, be controlled by the way individuals live, primarily by modifying diet. Food can have a protective and therapeutic effect on this malignant disease, but it can also be one of it causes. Despite the advancement of medicine and the reduction of mortality, the rate of colorectal cancer incidence increases in proportion to the increase in the acceptance of the western lifestyle. The mentioned incidence in Međimurje County is more frequent than in other counties of the Republic of Croatia, which can be a result of high intake of red meat and inadequate consumption of fiber rich foods. Apart from the beneficial fiber, nutrition shows its protective, as well as therapeutic effect with certain components of plants, such as phytochemicals, which have a proven anticancerogenic potential. In order to examine the attitudes towards diet of people who are suffering from colorectal cancer and people who have beat colorectal cancer, a study was carried out involving 61 people from the Međimurje County. The results showed that members of the mentioned groups have a relatively high level of awareness of the effect of diet on colon cancer. Although, 88.5% of them changed their diet after being diagnosed with colorectal cancer, it was proven that motivation for the change in diet decreases with time. Although nutrition can play a role on the cause and on the treatment of colorectal cancer, its benefits are insufficiently used, partly as a result of lack of information in the population at risk and afflicted population. Particularly in education, a nurse plays a major role because she spends a lot of time with patients after the diagnosis, when the level of motivation for diet change is most pronounced. Adequate education of the general population, population at risk and afflicted population on the benefits and downsides of a particular diet could be more effective in addressing the incidence and mortality of this malignant disease

The relationship between emotional intelligence and the occurrence of burnout syndrome in nurses during the Covid-19 pandemic

Uvod: Prodor SARS-CoV-2 infekcije utjecao je kako na globalno gospodarsko i ekonomiju tako i na cjelokupni zdravstveni sustav. Povećan opseg posla uzrok je povećanju stresa kod velikog broja, već ionako preopterećenog medicinskog osoblja. Strah, frustracija, narušeni međuljudski odnosi, nedostatak slobodnog vremena i resursa samo su neki od široke lepeze faktora koji povećavaju frekventnost pojave sindroma sagorijevanja među medicinskim sestrama. Razvijena empatija, socijalne vještine, samomotivacija, samokontrola i samosvijest smatraju se najvažnijim komponentama EI koje imaju značajan utjecaj na redukciju stresora novonastale situacije. Time pomažu u adekvatnom nošenju s profesionalnim stresom te prevenciji nastanka sindroma sagorijevanja. Cilj: Ispitati međuodnos aspekata emocionalne inteligencije i sindroma sagorijevanja kod medicinskih sestara RH tijekom SARS-CoV-2 pandemije. Metode: Istraživanje je provedeno u travnju 2021. godine putem društvenih mreža u obliku Google Forms upitnika, a u njemu je anonimno i dobrovoljno sudjelovalo 419 medicinskih sestara s prostora RH. Prikupljeni podaci su kodirani i analizirani u statističkom programu SPSS 23 od IBM-a. Analizirani su deskriptivni podatci upitnika dok su hipoteze za razlike testirane Mann Whitney U testom i analizom varijance te Pearsonovom korelacijom za provjeru povezanosti. Zaključak: Uz dobivene statistički značajne razlike u odnosu na dob, spol i obrazovanje, podaci istraživanja ukazuju kako medicinske sestre s većom razinom opće emocionalne kompetentnosti pokazuju manju razinu profesionalnog sagorijevanja za vrijeme pandemije. Time je dokazana važnost EI u sestrinskoj profesiji, a osobito u situaciji prodora virusa koji znatno povećava razinu stresa te uvjetuje frekventniji nastanak sindroma sagorijevanja. Rezultati istraživanja pokazuju višu razinu EI kod obrazovanijih pojedinacašto govori kako razvoj EI medicinskih sestara kroz edukaciju može djelovati pozitivno na pacijente te cjelokupni zdravstveni sustav koji dobiva efikasnije i zadovoljnije djelatnike.Introduction: The spread of the SARS-CoV-2 virus has affected both the global economy and the healthcare system as a whole. The increased workload brought about rising stress levels among the already overburdened healthcare workers. Fear, frustration, damaged interpersonal relations, a lack of free time and staff shortage are just some of many factors that facilitate the occurrence of the burnout syndrome among nurses. Developed empathy, social skills, self-encouragement, self-control and selfawareness are considered as the pillars of EI that have a significant influence on reducing stressors related to new circumstances. As such, they help individuals cope with work-related stress and prevent the burnout syndrome. Goal: To investigate the relationship between various aspects of emotional intelligence and the burnout syndrome in nurses in the Republic of Croatia during the SARS-CoV- 2 pandemic. Methods: The research was conducted in April 2021 via social networks in the form of an anonymous and voluntary Google Forms survey. 419 nurses working in Croatia took part in the survey. The collected data was coded and analyzed in SPSS 23, software developed by IBM. Descriptive data collected in the survey was analyzed, while the hypotheses were tested using the Mann-Whitney U test and variance analysis, as well as Pearson’s correlation coefficient. Conclusion: Apart from statistically significant differences regarding age, sex, and education, the research data has shown that nurses with higher levels of general emotional competence have exhibited lower levels of work-related burnout during the pandemic. This proves the importance of EI for nurses, particularly in the time of a viral pandemic, which contributes to higher levels of stress and in turn leads to more frequent occurrence of the burnout syndrome. The results of our research have shown that more educated individuals exhibit higher levels of EI. This points to how education can help develop EI in nurses and have a positive effect on patients and the healthcare system as a whole, whose medical professionals in turn become more efficient and content

The relationship between emotional intelligence and the occurrence of burnout syndrome in nurses during the Covid-19 pandemic

Uvod: Prodor SARS-CoV-2 infekcije utjecao je kako na globalno gospodarsko i ekonomiju tako i na cjelokupni zdravstveni sustav. Povećan opseg posla uzrok je povećanju stresa kod velikog broja, već ionako preopterećenog medicinskog osoblja. Strah, frustracija, narušeni međuljudski odnosi, nedostatak slobodnog vremena i resursa samo su neki od široke lepeze faktora koji povećavaju frekventnost pojave sindroma sagorijevanja među medicinskim sestrama. Razvijena empatija, socijalne vještine, samomotivacija, samokontrola i samosvijest smatraju se najvažnijim komponentama EI koje imaju značajan utjecaj na redukciju stresora novonastale situacije. Time pomažu u adekvatnom nošenju s profesionalnim stresom te prevenciji nastanka sindroma sagorijevanja. Cilj: Ispitati međuodnos aspekata emocionalne inteligencije i sindroma sagorijevanja kod medicinskih sestara RH tijekom SARS-CoV-2 pandemije. Metode: Istraživanje je provedeno u travnju 2021. godine putem društvenih mreža u obliku Google Forms upitnika, a u njemu je anonimno i dobrovoljno sudjelovalo 419 medicinskih sestara s prostora RH. Prikupljeni podaci su kodirani i analizirani u statističkom programu SPSS 23 od IBM-a. Analizirani su deskriptivni podatci upitnika dok su hipoteze za razlike testirane Mann Whitney U testom i analizom varijance te Pearsonovom korelacijom za provjeru povezanosti. Zaključak: Uz dobivene statistički značajne razlike u odnosu na dob, spol i obrazovanje, podaci istraživanja ukazuju kako medicinske sestre s većom razinom opće emocionalne kompetentnosti pokazuju manju razinu profesionalnog sagorijevanja za vrijeme pandemije. Time je dokazana važnost EI u sestrinskoj profesiji, a osobito u situaciji prodora virusa koji znatno povećava razinu stresa te uvjetuje frekventniji nastanak sindroma sagorijevanja. Rezultati istraživanja pokazuju višu razinu EI kod obrazovanijih pojedinacašto govori kako razvoj EI medicinskih sestara kroz edukaciju može djelovati pozitivno na pacijente te cjelokupni zdravstveni sustav koji dobiva efikasnije i zadovoljnije djelatnike.Introduction: The spread of the SARS-CoV-2 virus has affected both the global economy and the healthcare system as a whole. The increased workload brought about rising stress levels among the already overburdened healthcare workers. Fear, frustration, damaged interpersonal relations, a lack of free time and staff shortage are just some of many factors that facilitate the occurrence of the burnout syndrome among nurses. Developed empathy, social skills, self-encouragement, self-control and selfawareness are considered as the pillars of EI that have a significant influence on reducing stressors related to new circumstances. As such, they help individuals cope with work-related stress and prevent the burnout syndrome. Goal: To investigate the relationship between various aspects of emotional intelligence and the burnout syndrome in nurses in the Republic of Croatia during the SARS-CoV- 2 pandemic. Methods: The research was conducted in April 2021 via social networks in the form of an anonymous and voluntary Google Forms survey. 419 nurses working in Croatia took part in the survey. The collected data was coded and analyzed in SPSS 23, software developed by IBM. Descriptive data collected in the survey was analyzed, while the hypotheses were tested using the Mann-Whitney U test and variance analysis, as well as Pearson’s correlation coefficient. Conclusion: Apart from statistically significant differences regarding age, sex, and education, the research data has shown that nurses with higher levels of general emotional competence have exhibited lower levels of work-related burnout during the pandemic. This proves the importance of EI for nurses, particularly in the time of a viral pandemic, which contributes to higher levels of stress and in turn leads to more frequent occurrence of the burnout syndrome. The results of our research have shown that more educated individuals exhibit higher levels of EI. This points to how education can help develop EI in nurses and have a positive effect on patients and the healthcare system as a whole, whose medical professionals in turn become more efficient and content