The Many Faces of Yugoslavism: A Case Study of Two Croatian Historians in the Transition from the Habsburg Monarchy to the Yugoslav State

With the dissolution of Austria-Hungary and the establishment of the new Yugoslav state, mainstream Croatian historians found themselves in a changed situation, yet their long-lasting subscription to Yugoslavism proved to be a valuable asset in adapting to novel circumstances. They could assume the same important role in nation-building efforts in the new state just as well as in the old one. Ferdo Šišić and Gavro Manojlović are perfect examples in this regard. By examining their life and work, especially in the transitional period, this article looks at the strategies they used to position themselves in the altered political context. The central question it poses is in what ways and to what purposes did they employ Yugoslav ideologemes and their pre-war Yugoslav loyalties, and in what degree was their historiographical work the result of the expected political role of academic historiography in the historist tradition. In doing this it supports the views which transcend the simplistic and binary interpretations of Yugoslavism, looking at it as a complex and fluid concept that presented an important political framework for engagement by various historical actors

The Many Faces of Yugoslavism: A Case Study of Two Croatian Historians in the Transition from the Habsburg Monarchy to the Yugoslav State

With the dissolution of Austria-Hungary and the establishment of the new Yugoslav state, mainstream Croatian historians found themselves in a changed situation, yet their long-lasting subscription to Yugoslavism proved to be a valuable asset in adapting to novel circumstances. They could assume the same important role in nation-building efforts in the new state just as well as in the old one. Ferdo Šišić and Gavro Manojlović are perfect examples in this regard. By examining their life and work, especially in the transitional period, this article looks at the strategies they used to position themselves in the altered political context. The central question it poses is in what ways and to what purposes did they employ Yugoslav ideologemes and their pre-war Yugoslav loyalties, and in what degree was their historiographical work the result of the expected political role of academic historiography in the historist tradition. In doing this it supports the views which transcend the simplistic and binary interpretations of Yugoslavism, looking at it as a complex and fluid concept that presented an important political framework for engagement by various historical actors

Jedinstvom protiv (ne)sloge: nacionalna koncepcija napredne omladine

Slično kao i u drugim europskim zemljama, krajem 19. stoljeća modernistički je pokret napredne omladine dinamizirao hrvatsku kulturu i politiku te izazvao ideje i pozicije “starih” nacionalnih elita. Kako je nastao pod utjecajem stranih, uglavnom bečkih i praških kretanja, njegova je aproprijacija i primjena na hrvatskom prostoru nužno morala biti modificirana s obzirom na specifični hrvatski društveni kontekst. To otvara pitanje ocjene karaktera modernističkog pokreta u Hrvatskoj, posebice u pogledu njegovog odnosa spram etabliranih nacionalnih struktura i tradicija. Predstavlja li modernistički pokret “mladih” radikalan raskid s tradicijama i politikom “starih” ili je više riječ o radikalnoj retorici koja zamagljuje običan proces smjene generacija? Odgovor na ovo pitanje pokušat će se dati kroz razmatranje specifične problematike koja je u ovom razdoblju bila u žarištu političkog i kulturnog života Hrvatske, a to je nacionalno pitanje. U tu svrhu analizirat će se reprezentativni tekstovi objavljeni u prvim značajnim publikacijama napredne omladine: praške Hrvatske misli i zagrebačkog sveučilišnog almanaha Narodna misao. Naposljetku, kroz kontekstualno čitanje ovih tekstova moguće je razmotriti i određene razlike u okviru pokreta “mladih” te utvrditi specifične fokuse određenih grupa pokreta koje su djelovale na različitim poljima i u različitim kontekstima

Liberalni diskurs o individualizmu i "individualizam populacija"

U ovom radu pokušavamo raščlaniti kompleksan odnos liberalizma i individualizma, pri čemu se želi pokazati kako njihovu dubinsku povezanost tako i inherentna proturječja koja zahtijevaju razne pridolazeće dodatke koji posreduju u tom odnosu. U tu svrhu analiziramo liberalni diskurs o individualizmu, izdvajajući četiri njegove razine: kulturnu, političku, ekonomsku i metafizičku. Prve tri tematizirane su zasebno jer je četvrta uvijek implicirana ili namjerno skrivena, a upravo je fundamentalna za rješenje aporija koje proizlaze ako se prve tri uzmu zasebno. Tu fundamentalnu, metafizičku razinu nazvali smo diskursom o „ljudskoj prirodi“ ili antroponaturalizmom. Na temelju dijelova iz Milla i Humea analizirat će se neki momenti ovog diskursa. U nastavku se bavimo načinima na koje je liberalni diskurs o ljudskoj prirodi conditio sine qua non bilo kakvog znanstvenog bavljenja „društvom“ te političkim ulogom tog metafizičkog utemeljenja. Ovdje identificiramo koncept „populacija“ kao onaj koncept koji omogućuje sadržajno ispunjenje formalnog okvira „ljudske prirode“, i to na takav način da ga čini pogodnim za induktivno generaliziranje, koje je bez njega metodološki problematično. To, pak, dovodi do fundamentalnog sraza između „individuuma“, „populacije“ i „društva“, razotkrivajući liberalni individualizam kao „individualizam populacija“. „Populacije“ se tako naposljetku pojavljuju kao instrument liberalne guvernmentalne prakse, omogućujući efikasnu društvenu kontrolu. U zaključku nasuprot navedenom razmatramo neke aspekte koncepta klase i njegov performativni potencijal

Transnacionalni pristupi i fin de siècle modernizmi: slučaj hrvatskog modernističkog pokreta (Sažetak)

In recent decades, numerous historical approaches have been proposed and advocated with the aim of surpassing the narrow national perspective in history-writing. They are most often subsumed under the name of ‘transnational approaches’. Epistemologically, they are grounded in such concepts as ‘entanglement’, ‘intercrossing’, ‘métissage’ etc. In this paper, the development and the basic epistemological premises of transnational approaches are first briefly examined with regard to the double imperative of reflexivity and surpassing methodological nationalism in historical research. In the second part, some key elements of transnational approaches, especially cultural transfer and exchange study, are shown on the example of research of the fin de siècle Croatian modernist movement, i.e., the Mladi movement as a case study. Finally, some thoughts are put forth regarding the possibilities of transnational research of fin de siècle modernisms and modern movements in general.Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća transnacionalni pristupi dobivali su sve više popularnosti u okviru historijske znanosti. Mnogi autori danas tim pojmom obuhvaćaju različite pristupe, projekte i teorijske prijedloge, kao što su npr. historija isprepletanja (entangled history), historija ukrštavanja (histoire croisée), historija povezivanja (connected histories), historija dijeljenja (shared history), globalna historija (global history), studije kulturnih transfera i razmjena (cultural transfer and exchange studies) itd. Pluralnost unutar ovog zajedničkog nazivnika upućuje na zasad nedostatnu teorijsko-metodološku elaboriranost različitih transnacionalnih pristupa i njihova međusobnog odnosa, ali ujedno označava i pretpostavku prema kojoj transnacionalni pristupi ne predstavljaju zaokruženu teorijsko-metodološku i istraživačku paradigmu, nego teorijski i istraživački stav ili perspektivu koju obilježava ono što nazivamo „dvostrukim imperativom“: nadilaženje uskih granica koje određuje nacionalna perspektiva, kao i povezanog metodološkog nacionalizma te pojačana refleksivnost historičara, odnosno svijest o odnosu historičara i predmeta njegova istraživanja. Nakon uvodnog razmatranja razvojnih tendencija i epistemoloških pretpostavki transnacionalnih pristupa, u ovom se radu prikazuju određeni rezultati i mogućnosti primjene tih pristupa na istraživanje fin de siècle modernističkih pokreta. Kao studija slučaja uzima se hrvatski modernistički pokret, odnosno pokret ‘mladih’, u njegovim isprepletenostima sa suvremenim pokretima i modernističkim tendencijama. Najvažniji poticaji i modeli uzimaju se iz studija kulturnih transfera i razmjena, koji omogućuju sagledavanje mehanizama aproprijacija ideja i praksi, kao i strategija njihove upotrebe u novim kontekstima. U tom smislu nacionalno se može razumijevati kao rezultat dinamike transnacionalnih aproprijacija, odnosno interakcije lokalnog i globalnog, kao i kontinuiteta i diskontinuiteta ideja i praksi, a ne kao esencijalizirani entitet koji postoji sam po sebi, kao osnovna jedinica razumijevanja i djelovanj

Towards an intellectual history of the Croatian Modernist movement at the turn of the 20th century: state of research and research problems (Summary)

U radu se razlažu teorijski i metodološki problemi istraživanja fenomena hrvatskog modernističkog pokreta na prijelomu 19. i 20. stoljeća. Na temelju analize navedenih problema također se osvrće na stanje istraženosti teme te postojeće istraživačke pristupe, prvenstveno u okviru historiografije. Cilj je rada analizom istraživačkih problema uputiti na teorijske i metodološke mogućnosti za istraživanje fenomena ove vrste koje nudi konceptualni okvir intelektualne historije.The Croatian Modernist movement (also called the Youth Movement) has not been the subject of extensive historiographic research. There is no monograph dealing exclusively with this topic. It was mostly included in broader research and featured in overviews of political history, which narrowed the focus to political and social aspects of the movement. On the other hand, literary and art history for the most part focused on literary, artistic, or more broadly cultural aspects of the movement. This was reflected in the terminological discrepancies, as well as a clear disciplinary segregation which obscured the historical significance of the movement as a phenomenon sui generis. In this paper, several theoretical and methodological problems which arise in dealing with the problem of the fin de siècle Croatian Modernist movement are explored. They are viewed from the standpoint of intellectual history as a rendezvous discipline in an attempt to integrate diverse disciplinary perspectives and approaches. The first problem is concerned with the definition of the research object itself, i.e. the question whether the Youth Movement was a formal and homogeneous movement, or an informal and heterogeneous intellectual and cultural current. Closely related to this is the second problem of the chronological and spatial dimensions of the movement, which brings forth the transnational aspect of the phenomenon and also the necessary comparisons with other fin de siècle European Modernist movements. Thirdly, the question of the movement’s internal division is explored, touching mostly on the aforementioned disciplinary segregation of research on the topic. Following that is a brief discussion of the various sources that are at our disposal for the investigation of the Croatian Modernist movement. Finally, two more closely theoretical and methodological questions are elaborated: the concept of ‘influence’ and its critique within contemporary debates in intellectual history, and the methodological problem of teleology when dealing with fin de siècle phenomena in their relationship to 20th century developments