Museum Object : One of the Key Concepts of Museology

U radu se raspravlja o teorijskim spoznajama i interpretacijama pojma muzejskoga predmeta do kojih se došlo istraživanjem literature iz muzeologije, etnografije i povijesti umjetnosti te nekih službenih publikacija povezanih s tim područjima, budući da je muzejski predmet na različite načine uz njih vezan. O muzejskom predmetu u stručnoj i znanstvenoj literaturi rijetko se promišlja kao o zasebnom, samostalnom, izdvojenom konceptu, a više se njime bavi u okviru specifičnog, muzeološkog, konteksta u kojem se pojavljuje. U okviru muzeologije kao samostalne znanstvene discipline, na muzejski se predmet gleda kao na jedan od njenih ključnih koncepata. Muzejski predmet toliko je specifičan koncept da se u nastojanjima njegovoga tumačenja uključuju mnogi aspekti, odnosno, polazi od različitih teorijskih pristupa. U ovom radu donosi se prikaz najrelevantnijih. Doprinos rada je sistematiziranje znanja o muzejskom predmetu te ujedno upućivanje na literaturu koja se iscrpno bavi temama povezanim s muzejskim predmetom ili onima za koje muzejski predmet predstavlja osnovu i polazište.The paper deals with the theoretical insights and interpretations of the concept of museum object. The discussion is based on the survey of literature on museology, ethnography and art history as well as on some relevant official publications, as museum object is associated with these areas in many diversified ways. Rarely considered as a discrete, separate concept in scientific literature, museum object is commonly treated in the specific museological context in which it occurs. Within museology as an independent scientific discipline, museum object is one of its key concepts. Indeed, it is such a specific concept that any attempt at its interpretation often includes various aspects from a range of different theoretical approaches. The paper contributes to the systematization of knowledge on museum object but also makes reference to the extensive literature on issues relevant to museum object or to those of which museum object is the basis and starting point

Museum Object : One of the Key Concepts of Museology

U radu se raspravlja o teorijskim spoznajama i interpretacijama pojma muzejskoga predmeta do kojih se došlo istraživanjem literature iz muzeologije, etnografije i povijesti umjetnosti te nekih službenih publikacija povezanih s tim područjima, budući da je muzejski predmet na različite načine uz njih vezan. O muzejskom predmetu u stručnoj i znanstvenoj literaturi rijetko se promišlja kao o zasebnom, samostalnom, izdvojenom konceptu, a više se njime bavi u okviru specifičnog, muzeološkog, konteksta u kojem se pojavljuje. U okviru muzeologije kao samostalne znanstvene discipline, na muzejski se predmet gleda kao na jedan od njenih ključnih koncepata. Muzejski predmet toliko je specifičan koncept da se u nastojanjima njegovoga tumačenja uključuju mnogi aspekti, odnosno, polazi od različitih teorijskih pristupa. U ovom radu donosi se prikaz najrelevantnijih. Doprinos rada je sistematiziranje znanja o muzejskom predmetu te ujedno upućivanje na literaturu koja se iscrpno bavi temama povezanim s muzejskim predmetom ili onima za koje muzejski predmet predstavlja osnovu i polazište.The paper deals with the theoretical insights and interpretations of the concept of museum object. The discussion is based on the survey of literature on museology, ethnography and art history as well as on some relevant official publications, as museum object is associated with these areas in many diversified ways. Rarely considered as a discrete, separate concept in scientific literature, museum object is commonly treated in the specific museological context in which it occurs. Within museology as an independent scientific discipline, museum object is one of its key concepts. Indeed, it is such a specific concept that any attempt at its interpretation often includes various aspects from a range of different theoretical approaches. The paper contributes to the systematization of knowledge on museum object but also makes reference to the extensive literature on issues relevant to museum object or to those of which museum object is the basis and starting point

Museum Object : One of the Key Concepts of Museology

U radu se raspravlja o teorijskim spoznajama i interpretacijama pojma muzejskoga predmeta do kojih se došlo istraživanjem literature iz muzeologije, etnografije i povijesti umjetnosti te nekih službenih publikacija povezanih s tim područjima, budući da je muzejski predmet na različite načine uz njih vezan. O muzejskom predmetu u stručnoj i znanstvenoj literaturi rijetko se promišlja kao o zasebnom, samostalnom, izdvojenom konceptu, a više se njime bavi u okviru specifičnog, muzeološkog, konteksta u kojem se pojavljuje. U okviru muzeologije kao samostalne znanstvene discipline, na muzejski se predmet gleda kao na jedan od njenih ključnih koncepata. Muzejski predmet toliko je specifičan koncept da se u nastojanjima njegovoga tumačenja uključuju mnogi aspekti, odnosno, polazi od različitih teorijskih pristupa. U ovom radu donosi se prikaz najrelevantnijih. Doprinos rada je sistematiziranje znanja o muzejskom predmetu te ujedno upućivanje na literaturu koja se iscrpno bavi temama povezanim s muzejskim predmetom ili onima za koje muzejski predmet predstavlja osnovu i polazište.The paper deals with the theoretical insights and interpretations of the concept of museum object. The discussion is based on the survey of literature on museology, ethnography and art history as well as on some relevant official publications, as museum object is associated with these areas in many diversified ways. Rarely considered as a discrete, separate concept in scientific literature, museum object is commonly treated in the specific museological context in which it occurs. Within museology as an independent scientific discipline, museum object is one of its key concepts. Indeed, it is such a specific concept that any attempt at its interpretation often includes various aspects from a range of different theoretical approaches. The paper contributes to the systematization of knowledge on museum object but also makes reference to the extensive literature on issues relevant to museum object or to those of which museum object is the basis and starting point

Detection of voluntary blood donor with previous hepatitis B infection – a case report

Introduction: Hepatitis B is liver inflammation caused by the hepatitis B virus, with more than 250 million documented cases worldwide in the chronic form of infection. Markers of hepatitis B infection can be measured in the blood during or after infection and may be present in the form of specific hepatitis B surface antigen (HBsAg) or antibodies to hepatitis B surface (HBs), core (HBc), or envelope (HBe) antigens. Case report: A 42-year-old female, who successfully donated blood for the first time, underwent mandatory serological and molecular testing along with additional testing for other hepatitis B markers. Standard screening showed the absence of HBsAg in the blood, but additional serological testing confirmed the presence of total antibody to hepatitis B core antigen (anti-HBc). Upon repeated reactive results, the sample was sent for confirmatory testing to a reference center. After obtaining all the results, it was determined that the voluntary blood donor had the presence of anti-HB cand HBs antibodies, indicating a prior contact with the hepatitis B virus. While serological tests suggested a resolved hepatitis B infection, the possibility of a persistent liver infection could not be ruled out, despite the absence of detectable hepatitis B virus DNA in the blood. Therefore, the individual has been permanently excluded from the list of potential blood donors. Conclusion: Mandatory serological and molecular testing of blood donors for the hepatitis B virus successfully detects potentially infected individuals and carriers of hepatitis B markers. However, additional testing further enhances the safety of both recipients and blood donors. This case study highlights the importance of comprehensive screening for hepatitis B markers, as relying solely on HBsAg screening would not have identified the voluntary blood donor as a resolved hepatitis B case. Thus, comprehensive screening ensures a higher level of safety in blood transfusion and contributes to overall healthcare protection

Haemovigilance u Općoj bolnici Dubrovnik

Sigurnost davatelja i postupaka donacije krvi, kvalitetni krvni proizvodi i optimalna skrb bolesnika u liječenju sa krvi i krvnim pripravcima misija je transfuzijske struke.Hemovigilance je proces neprekidnog otkrivanja, prikupljanja i analize informacija koje se odnose na neželjene i neočekivane događaje nastale prilikom transfuzije krvi i krvnih derivata. Sustav uključuje krvni pripravak i cijeli transfuzijski ciklus od odabira davatelja do bolesnika koji prima krv budući da neželjeni incident može nastati u svakoj fazi ovako posloženog ciklusa. Dobiveni podaci omogućuju na više načina i razina poduzimanje korektivnih mjera kako bi spriječile ponavljanje određenih nezgoda u odnosu na pripravak ili nefunkcionalnosti u transfuzijskim procedurama.U Općoj bolnici Dubrovnik od 2004 g. mogu se pratiti svi postupci, procedure i osobe u procesu rada od «vene davatelja do vene bolesnika« i u slučaju neželjenog incidenta moguće je razjasniti njegovu prirodu i poduzeti mjere da se ne ponovi. Da bi to postigli bazu podataka davatelja krvi trebali smo povezati sa bazom bolesnika bolnice

Haemovigilance u Općoj bolnici Dubrovnik

Sigurnost davatelja i postupaka donacije krvi, kvalitetni krvni proizvodi i optimalna skrb bolesnika u liječenju sa krvi i krvnim pripravcima misija je transfuzijske struke.Hemovigilance je proces neprekidnog otkrivanja, prikupljanja i analize informacija koje se odnose na neželjene i neočekivane događaje nastale prilikom transfuzije krvi i krvnih derivata. Sustav uključuje krvni pripravak i cijeli transfuzijski ciklus od odabira davatelja do bolesnika koji prima krv budući da neželjeni incident može nastati u svakoj fazi ovako posloženog ciklusa. Dobiveni podaci omogućuju na više načina i razina poduzimanje korektivnih mjera kako bi spriječile ponavljanje određenih nezgoda u odnosu na pripravak ili nefunkcionalnosti u transfuzijskim procedurama.U Općoj bolnici Dubrovnik od 2004 g. mogu se pratiti svi postupci, procedure i osobe u procesu rada od «vene davatelja do vene bolesnika« i u slučaju neželjenog incidenta moguće je razjasniti njegovu prirodu i poduzeti mjere da se ne ponovi. Da bi to postigli bazu podataka davatelja krvi trebali smo povezati sa bazom bolesnika bolnice

Sifilis kao rizik transfuzijskog liječenja (Syphilis as Risk of Transfusion Treating)

Prenos zaraznih bolesti najveći je rizik transfuzijskog liječenja. Bakterijske, virusne i parazitarne bolesti mogu biti prenešene primjenom krvi, krvnih komponenti i derivata plazme.Složen sastav i biološko porijeklo krvi razlog su brojnih postransfuzijskih reakcija koje se opažaju u 1 do 3 % transfundiranih bolesnika. Uvođenjem opravdanih indikacija u transfuzijsko liječenje, selekcija davatelja krvi, strogi propisi skladištenja i testiranje svake doze krvi ili plazme na HbsAg (hepatitis B), anti HCV (hepatitis C), HIV1/2 Ag-At (AIDS) i sifilis samo su neke od mjera koje se poduzimaju u prevenciji posttransfuzijskih bolesti. Osjetljivost i specifičnost dijagnostičkih testova koji se koriste u serološkim analizama jako su važni za sigurnost transfuzijskog liječenja. Prikazani su rezultati trogodišnje primjene ID-PaGIA sifilis testa u testiranju davatelja krvi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. ID-PaGIA sifilis test je brz, jednostavan, sa 98,86% specifičnosti i 100% osjetljivosti. Optimalan je u serološkoj dijagnostici i prevenciji rizika sifilisa kao posttransfuzijske bolesti

Sifilis kao rizik transfuzijskog liječenja (Syphilis as Risk of Transfusion Treating)

Prenos zaraznih bolesti najveći je rizik transfuzijskog liječenja. Bakterijske, virusne i parazitarne bolesti mogu biti prenešene primjenom krvi, krvnih komponenti i derivata plazme.Složen sastav i biološko porijeklo krvi razlog su brojnih postransfuzijskih reakcija koje se opažaju u 1 do 3 % transfundiranih bolesnika. Uvođenjem opravdanih indikacija u transfuzijsko liječenje, selekcija davatelja krvi, strogi propisi skladištenja i testiranje svake doze krvi ili plazme na HbsAg (hepatitis B), anti HCV (hepatitis C), HIV1/2 Ag-At (AIDS) i sifilis samo su neke od mjera koje se poduzimaju u prevenciji posttransfuzijskih bolesti. Osjetljivost i specifičnost dijagnostičkih testova koji se koriste u serološkim analizama jako su važni za sigurnost transfuzijskog liječenja. Prikazani su rezultati trogodišnje primjene ID-PaGIA sifilis testa u testiranju davatelja krvi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. ID-PaGIA sifilis test je brz, jednostavan, sa 98,86% specifičnosti i 100% osjetljivosti. Optimalan je u serološkoj dijagnostici i prevenciji rizika sifilisa kao posttransfuzijske bolesti

Association between Salivary Cortisol and α-Amylase with the Psychological Profile of Patients with Oral Lichen Planus and Burning Mouth Syndrome: A Case–Control Study

The aim of our study was to assess the relationship between the concentration/activity of salivary stress biomarkers (cortisol, α-amylase) and the psychological profile of patients with oral lichen planus (OLP) and primary burning mouth syndrome (BMS). A total of 160 subjects participated in this case–control study: 60 patients with OLP; 60 patients with primary BMS; and 40 control subjects. Unstimulated whole saliva (UWS) was collected between 9 and 10 a.m. Salivary biomarkers were analyzed by enzyme-linked immunosorbent assays (ELISAs). Psychological assessment was evaluated with the Depression, Anxiety, and Stress Scale (DASS-21). The patients with primary BMS had higher salivary cortisol concentrations and α-amylase activity (0.52 vs. 0.44 µg/dL; 160,531 vs. 145,804 U/L; one-way analysis of variance (ANOVA) with post hoc Scheffe test) compared with patients with OLP. The patients with primary BMS had statistically significant higher scores for depression, anxiety, and stress compared with patients with OLP and control subjects (p < 0.001, Kruskal–Wallis test). There was a strong positive correlation between anxiety and depression, stress and depression, and stress and anxiety in patients with OLP and BMS (p < 0.001 and p < 0.001, respectively; Spearman’s correlation). There was a good positive correlation between symptom intensity (pain/burning) and psychological profile (depression, anxiety, stress) in patients with primary BMS (r = 0.373, p = 0.003; r = 0.515, p < 0.001; r = 0.365, p = 0.004, respectively; Spearman’s correlation). This case–control study is the first to compare the psychoendocrinological profile of patients with two different oral diseases. The patients with BMS showed a higher concentration/activity of salivary stress biomarkers (cortisol, α-amylase) and a stronger association with mental disorders compared with patients with OLP. However, an interdisciplinary psychoneuroimmunological approach is equally important in both patient groups (OLP and BMS), regardless of whether mental disorders are the cause or the consequence