Balnea metallicorum of ancient Domavia

The bathing complex in Domavia (near modern Srebrenica, Bosnia and Herzegovina), drew our attention as one of the most interesting and yet still unexplored bathing complexes at the territory of the ancient Roman province of Dalmatia. It was discovered more than a hundred years ago by Ljudevit Pogatschnig during the excavation of the site called Gradina, unearthed to a significant extent, and rather well documented by Vaclav Radimský in his reports from 1892 and 1894. Unfortunately, although this monumental and lavishly decorated bathing complex differs in many respects from the majority of ancient baths around the Roman world, and is a superb testament to the social conditions, wealth and overall culture of Domavia, an official mining centre from the time of Emperor Marcus Aurelius, its remains (except for the mosaics) never spurred further academic interest. This paper deals with the unusual arrangement and structure of the complex, its way of functioning, its rich decoration and quite substantial epigraphic material. All these contribute not only to the better understanding of life in ancient Domavia and northern part of the Roman province of Dalmatia, but also to the general knowledge and understanding of Roman baths, their types and distinctive features. For their unique structure and character, we labelled Domavia baths – balnea metallicorum, arguing that they were designed for specific purposes and specific needs of their customers. We are also convinced that they were not an isolated example of this kind of baths at the territory of the Roman province

Od pogrešno protumačenog crteža iz 16. stoljeća do prvorazrednog svjedočanstva Konstantinova Novoga Rima

Through the past decades, there have been many attempts to reconstruct Constantine the Great’s Forum in Constantinople – his Nea Roma, and to decipher its intended symbolical meaning. Most of these attempts were fruitful to some extent, but the entire message that the Emperor wanted to convey through the specific arrangement of the Forum has never been fully and clearly explained. Moreover, the Middle and Late Byzantine literary sources have additionally obscured the original message, so each piece of evidence about Constantine’s original concept of the Forum is extremely valuable. This paper should thus be a contribution to the understanding of its original symbolism, based on a piece of evidence that has often been either circumvented or ignored by the researchers: the unique drawing of the pedestal of Constantine’s porphyry column, made by Danish artist Melchior Lorichs (1526/27 – after 1583). The pedestal was decorated with an elaborate relief, whose proper interpretation becomes an important clue for deciphering Constantine’s imperial agenda. So, the paper offers a new interpretation of the relief, and establishes its importance in the symbolical framework of the Forum.Protekla desetljeća svjedočila su mnogim pokušajima rekonstrukcije i odgonetanju simbolike Konstantinova konstantinopolskog foruma – središnjeg trga njegova Novoga Rima. Mnogi su od njih polučili određene rezultate, no cjelokupna poruka koju je car želio prenijeti nikada nije do kraja i jasno protumačena. Štoviše, pisani izvori srednjo- i kasno- bizantskog razdoblja učinili su izvornu poruku dodatno nejasnom, pa je svako svjedočanstvo o Konstantinovoj izvornoj ideji iznimno značajno. Cilj je ovog rada doprinijeti razumijevanju izvorne poruke, kroz analizu jednog vrlo značajnog svjedočanstva, koje se do sada ili zaobilazilo, ili zanemarivalo: jedinstveni crtež postamenta Konstantinova stupa koji je načinio danski umjetnik Melchior Lorichs (1526./27. – nakon 1583.). Naime, postament je bio ukrašen prilično razrađenim reljefom čije je ispravno tumačenje iznimno važno za razumijevanje Konstantinove carske agende. Stoga se u radu donosi nova interpretacija reljefa te ga se kontekstualizira unutar simboličkog okvira prema kojem je forum bio strukturiran

Castellum u Mogorjelu – doprinos jednoj dugotrajnoj raspravi

The late antique complex in Mogorjelo can be categorized as one of the prime Dalmatian late antique monuments. It has attracted considerable attention over the past hundred years and more, and its ground plan can be found in a number of reviews of late antique architecture in Dalmatia, as well as in the wider region. Still, although it has been studied for such a long time, there are many unanswered questions regarding this “puzzling” building complex. When a monument has such a long history of research, it is bound to become a subject of divergent and even conflicting opinions. The aim of this paper is to present the complex as objectively as possible, thus rectifying the conceptions about its form, function, and purpose in a wider organizational framework established in the province by Emperor Diocletian. The intention is not to explain each detail of the complex, but to offer a new and more comprehensive insight into the nature of the castellum itself, and to provide the scholars of late antique architecture with factography, as complete as possible, about the complex and its surroundings.Kasnoantički sklop u Mogorjelu jedan je od prvorazrednih kasnoantičkih spomenika s područja rimske Dalmacije. Tijekom proteklih nešto više od stotinu godina istraživači su mu posvetili znatnu pozornost i njegov se tlocrt nalazi u mnogim pregledima kasnoantičke arhitekture u Dalmaciji, kao i na širem području. Ipak, iako je kompleks izučavan tijekom dužeg razdoblja, preostalo je mnogo neriješenih pitanja u vezi s ovim „zagonetnim” sklopom. Kada je neki spomenik predmet tako dugotrajnog izučavanja, to nužno urađa različitim, čak i suprotstavljenim mišljenima. Cilj je ovog rada predstaviti sklop u što objektivnijem svjetlu te tako rektificirati predodžbe o njegovu izvornom izgledu, funkciji i svrsi koju je imao unutar šireg organizacijskog okvira provincije kakav je zacrtao car Dioklecijan. Cilj nije objasniti svaki pojedini detalj sklopa, već pružiti nov i sveobuhvatniji uvid u samu bit ovog kaštela, te predstaviti istraživačima kasnoantičke izvangradske arhitekture što cjelovitiju i faktografski ispravnu sliku sklopa i okoline u kojoj je funkcionirao

Liturgical Vestments in the Eleventh and Twelfth Century Mural Paintings of Dubrovnik and Elaphiti Islands – a Contribution to the Study of “Adrio-Byzantinism” on the Eastern Adriatic

The paper deals with liturgical vestments represented on fragmentarily preserved figures on the walls of the so-called Byzantine basilica found in the archaeological excavations under Dubrovnik Cathedral, and the saints depicted in two churches on the Elaphiti Islands in Dubrovnik aquatorium: St John’s in Šilovo Selo on Šipan and St Nicholas’ on Koločep. An iconographic analysis shows that the vestments in question belong to the Eastern type of liturgical dress, and the elaboration on their origin, meaning and development provides some additional information for interpretation and dating of the paintings. Given conclusions are then observed in specific historical context of eleventh and twelfth century Dubrovnik, its traditions, dynamic relations with Byzantium and Rome, but also in the context of already recognized cultural contacts with the southern regions of the Apennine peninsula. Finally it is pointed to some further directions for re-addressing the problem of “Adrio-Byzantinism” in eleventh and twelfth century art and architecture of southern Dalmatia, but also to the need for examining the validity of the concept, its possible aspects, meanings and manifestations, in a wider socio-cultural context; which, after all, defines the underlying ideas of the visual imagery employed

Le pitture murali di San Gerolamo a Colmo. Alcune nuove proposte d\u27interpretazione

Nel saggio l’autrice illustra i dipinti murali della chiesa di S. Girolamo a Colmo sottolineando il loro espresso “bizantinismo” e riesaminando le comparazioni con numerosi esempi di pittura romanica del Friuli, del Veneto, del Sudtirolo e del territorio d’oltralpe. Particolare attenzione viene, infine, rivolta a quelle specifiche caratteristiche degli affreschi di Colmo che li pongono tra le più importanti realizzazioni della pittura romanica dell’area in questione.U radu se nastoji dati što cjelovitiji uvid u prethodna istraživanja humskih zidnih slika, a kritički osvrt na pojedine ranije iznesene teze vodi i do nekih novih prijedloga za njihovu interpretaciju. Razmatra se pojam „kompromisne“, odnosno „romaničko-bizantske ikonografije“, kao i primjenjivost termina kao što su „kasnokomnenski bizantizam“, „manira Nereza“ ili slikarstvo „stila Kurbinova“; preispituje se opravdanost dosadašnjih usporedbi sa zidnim slikama u kripti akvilejske katedrale kao i s nekim drugim primjerima zidnoga slikarstva na području Furlanije, Veneta i južnoga Tirola; komparativnim se primjerima potkrepljuje pretpostavka o njihovoj povezanosti s knjižnim i zidnim slikarstvom salzburške provenijencije te razmatra utemeljenost njihova tumačenja u kontekstu „sjevernojadransko-salzburškoga“ kulturnog kruga. Ikonografska rješenja humskih prizora ne pokazuju bitne odmake od onih kakva poznajemo u slikarstvu sjeveroistočne Italije i prekoalpskih prostora te u njima ne treba prepoznavati inovacije bizantskoga slikarstva s kraja 12. stoljeća. I formalna analiza potvrđuje da ne postoji osnova da se humske freske pripišu majstoru koji vjerno slijedi bizantsku slikarsku praksu i doslovno prenosi u bizantskome slikarstvu uvriježene obrasce. „Bizantizmi“ humskih fresaka baštinjeni su iz regionalne slikarske tradicije podalpskog i sjevernojadranskog slikarstva. Humske se freske ne mogu dovoditi u neposrednu vezu s onima u kripti akvilejske katedrale, a njihovo je pozicioniranje u niz ostvarenja slikarskih radionica Furlanije i Veneta kakvo je predloženo u ranijim istraživanjima podložno raspravi i zahtijeva dodatnu elaboraciju. Ovom se prilikom potkrepljuje teza o povezanosti ovog slikarskog ciklusa s ranijim i suvremenim slikarstvom u široj regiji; pronalaze se brojni detalji u kojima se prepoznaju dodirne točke sa salzburškim iluminacijama 12. stoljeća te zidnim slikarstvom sjeveroistočne Italije. Naposljetku se iznose i neki argumenti za dataciju fresaka upravo oko 1200. godine, a razmatra se i pitanje lokalnih povijesnih prilika u kojima je mogao nastati ovakav izniman primjer romaničkoga slikarstva te dotiče i pitanje njegova mogućeg naručitelja. Humske bismo freske mogli smatrati izvrsnim pokazateljem kako je baština velikih regionalnih centara, poglavito Salzburga i Venecije, utjecala na formiranje jednog osobitog, zanimljivog slikarskog izričaja, za koji nažalost zapravo nemamo posve adekvatnih komparacija u monumentalnom slikarstvu. One dokazuju i intenzivnu razmjenu ideja na prostoru čitave regije. U kontekstu istraživanja sjevernojadranskoga slikarstva koje se i dosad, na ovaj ili onaj način, povezivalo sa slikarstvom Austrije, prvenstveno salzburškoga kruga, humske se slike pokazuju kao prvorazredno svjedočanstvo kulturne povezanosti sjevernojadranskih i podalpskih, odnosno prekoalpskih područja, što, uz njihovu iznimnu kvalitetu, još jednom potvrđuje da su nezaobilazan primjer u proučavanju romaničkoga slikarstva na spomenutim prostorima

Poduzetnički projekt na primjeru obrta za izradu drvenih elemenata i gotovih proizvoda

Republika Hrvatska je zemlja bogata prirodnih bogatstvima, a posebice velikim šumskih prostranstvima. Čak je 48% teritorija Republike Hrvatske pod šumama i šumskih bogatstvima. Šumama se upravlja na dugoročnoj osnovi održivoga gospodarenja, siječe se 80 posto od prirasta, pa se šumske drvne zalihe stalno povećavaju. Kroz povijest su se intenzivnije razvijale pilane, a piljena je građa s prostora današnje Republike Hrvatske često zbog svoje visoke kvalitete završavala na odredištima Europe, Južne Amerike i Bliskog Istoka. Prve tvornice namještaja na prostoru jugoistočne Europe otvorene su upravo na području Hrvatske 80-ih godina 19. stoljeća. Ovaj se poduzetnički projekt temelji na izradi drvenih elemenata i gotovih proizvoda. Za uspješnu realizaciju poduzetničkog projekta potrebna je dobra poslovna ideja, ustrajnost te financijska sredstva. Poduzetnik je osoba koja na razne načine i kombinacijom bitnih čimbenika spaja nove poduzetničke ideje s kapitalom, ljudima i inim sastavnicama poduzetničkog procesa. Poduzetnik organizira poduzetnički pothvat, preuzima rizike i odgovornost, a sve u cilju zadovoljenja potreba potrošača na ciljnom tržištu i pojedinim tržišnim segmentima, povrata uloženog kapitala i kontinuiranog zarađivanja što većeg profita. Poduzetništvo je svaka aktivnost koja uključuje kreativnost, inovativnost, upornost, dosljednost, razumno preuzimanje rizika, odgovornost, samostalnost i drugo. Pokretanje novog posla ili proširenje postojećeg zahtijeva izradu detaljnog poduzetničkog projekta. Svrha ovog završnog rada je prikazati njegovu važnost i prednosti izrade. Poduzetnički projekt pokazuje tržišno financijske pokazatelje, dokazuje njegovu isplativost ili neisplativost te daje uvid u ocjene svih relevantnih aspekata poslovanja i opravdanosti realizacije ideje.The Republic of Croatia is a country rich in natural resources, and in particular large forest areas. Even 48% of the territory of the Republic of Croatia is under forestland forestry resources. Forests are managed on a long-term basis of sustainable management, 80 percent of the harvest is cut, so forest wood stocks are constantly increasing. Throughout history, sawmills have been developed more intensively, and sawn timber from the area of today's Republic of Croatia was of ten due to its high quality at the destinations of Europe, South America and the Middle East. The first furniture factories in Southeast Europe were opened on the territory of Croatia in the 80s of the 19th century. This entrepreneurial project is based on the manufacture of wooden elements and finished products. Good business idea, perseverance and financial resources are needed for a successful implementation of an entrepreneurial project. An entrepreneur is a person who, in a variety of ways and by combining key factors, combines new entrepreneurial ideas with capital, people and the core components of the entrepreneurial process. The entrepreneur organizes an entrepreneurial venture, takes risks and responsibilities, all in order to meet the needs of consumers in the target market and in particular market segments, return on invested capital and continuous profit making. Entrepreneur ships very activity that involves creativity, innovativeness, perseverance, consistency, reasonable assumption of risk, responsibility, independence and the like. Launching a new job or expanding an existing one requires the creation of a detailed entrepreneurial project. The purpose of this graduate thesis is to show its importance and the advantages of its development. The entrepreneurial project demonstrates market financial indicators, demonstrates its viability or imperviousness, and gives an insight into all relevant aspects of business and the justification of the idea's realization

Crkva sv. Martina u Svetom Lovreču Pazenatičkom – privatna crkva porečkih biskupa ili istarskih (mark)grofova?

U radu se donose nova razmišljanja o okolnostima izgradnje crkve sv. Martina u Svetom Lovreču Pazenatičkom, odnosno iznose se neke nove pretpostavke o njezinoj izvornoj namjeni i njezinom naručitelju, a povezano s time preispituju se i dosadašnje spoznaje o povijesti samoga grada. Naime, velika trobrodna bazilika sv. Martina smatra se jednim od najznačajnijih i najintrigantnijih istarskih srednjovjekovnih spomenika te jednom od najznačajnijih ranoromaničkih građevina na tlu čitave Hrvatske. Prema tipološkim i morfološkim obilježjima arhitekture i karakteristikama arhitektonske plastike te prema stilskim obilježjima prilično dobro sačuvanoga izvornog zidnog oslika, građevina je datirana u drugu trećinu 11. stoljeća, a njezina monumentalnost govori o tome da ju je morao izgraditi vrlo značajan istarski feudalac onoga vremena. Smještaj bazilike uz (danas nepostojeću) gradsku palaču te izravna komunikacija koja je postojala između dvije građevine upućuju na zaključak da naručitelja treba tražiti u upravitelju srednjovjekovnoga lovrečkog kastruma. Pitanja o mogućem naručitelju crkve nalažu, prije svega, preispitivanje dosadašnjih spoznaja o povijesti samoga grada. Na temelju ponovnog iščitavanja te ponešto promijenjene interpretacije nekih od već poznatih povijesnih dokumenata, relativizira se općeprihvaćena teza da je kastrum u doba izgradnje crkve i u narednim razdobljima bio u feudu porečkoga biskupa – u spomenutim se dokumentima, naime, ne može naći izravna potvrda za takvu tvrdnju. Naposljetku, navode se neki dosad zanemareni, a relevantni povijesni podaci, koji otvaraju prostor za daljnja promišljanja, osnažujući pretpostavku da je crkvu dao izgraditi neki drugi pripadnik lokalne feudalne elite, moguće sam istarski grof ili markgrof, upravo u razdoblju tijekom kojega je, smatra se, Istra dobila status samostalne markgrofovije