Toksični učinci Ustilago maydis i fumonizina B1 u štakora

Ustilago maydis and FB1 showed neurotoxicity in Fischer rats, which was indicated by hyperactivity, brain hyperaemia and especially by decreased AChE activity. These pathological changes could be related to the alkaloids of U. maydis and disruption of sphingolipid metabolism by FB1 activity. Pathological changes in liver, lungs, uterus and ovaries were more pronounced in the US+FB1 than in the US group, indicating possible synergism. Increased activity of LDH in the serum was observed only in the US+FB1 group, which led to the conclusion that FB1 is responsible for cytotoxic effects. Such activity of FB1 could increase the toxicity of U. maydis and other co-contaminants of fungal origin that can be found in foods and feeds.Toksično djelovanje kukuruzne snijeti Ustilago maydis i mogući sinergizam s fumonizinom B1 (FB1) ispitivani su na štakorima soja Fischer. Toksični učinci su procijenjeni na temelju organoleptičkog pregleda organa žrtvovanih životinja i mjerenja biokemijskih parametara u serumu (LDH, ALT, GGT, ChE), te homogenatu tkiva jetre i mozga (AChE, ChE, GGT, ALP). U jednoj pokusnoj skupini (US) životinje su hranjene smjesom biomase i snijeti masenog udjela 70%, dok je druga pokusna skupina (US+FB1) primala smjesu biomase i snijeti masenog udjela 70%, te fumonizina B1 (1 mg po kilogramu hrane) tijekom 17 dana. Kontrolna skupina je hranjena standardnom laboratorijskom hranom. Tijekom pokusa životinje su bile ekscitirane. Masa pokusnih životinja bila je na kraju pokusa nešto veća u odnosu na kontrolnu skupinu. Uočene patološke promjene na jetri, plućima, uterusu i ovarijima bile su više izražene u skupini US+FB1. Specifična katalitička aktivnost AChE u homogenatu jetre i mozga bila je značajno smanjena u US skupini (61, odnosno 63%) u odnosu na kontrolu (p < 0,05), što ukazuje na neurotoksično djelovanje snijeti. Osim toga, zabilježena je značajno smanjena aktivnost ovog enzima i ALP u homogenatu jetre US+FB1 skupine (p < 0,05). Specifična katalitička aktivnost LDH u serumu bila je značajno povećana u US+FB1 skupini (165%, odnosno 166%) u odnosu na US i kontrolnu skupinu, što ukazuje da su oštećenja stanične membrane rezultat djelovanja FB1. Neurotoksični učinci u štakora soja Fischer vjerojatno su posljedica djelovanja alkaloida U. maydis i poremećaja metabolizma sfingolipida uslijed djelovanja FB1

Mechanism of action of fumonisin B1, beauvericin and ochratoxin A in kidney cells

Fumonizin B1 (FB1), bovericin (BEA) i okratoksin A (OTA) su svjetski rašireni mikotoksini koji izazivaju čitav niz patoloških promjena in vivo i in vitro, a čije je istodobno pojavljivanje u kukuruzu dokazano na području Hrvatske. Stoga je u ovom radu ispitan mehanizam djelovanja FB1, BEA i OTA i njihove interakcije u PK 15 stanicama (epitel bubrega svinje), praćenjem preživljavanja stanica, integriteta plazmatske i mitohondrijske membrane, razine lipidne peroksidacije i antioksidacijskog kapaciteta stanice te stupnja apoptoze i genotoksičnog učinka niskih koncentracija mikotoksina (0,05 g/mL, 0,5 g/mL i 5 g/mL), tijekom 24 i 48 sati. Fumonizin B1, BEA i OTA su citotoksični za PK 15 stanice što se očituje smanjenjem vijabilnosti i povećanjem katalitičke aktivnosti laktat dehidrogenaze i glutamat dehidrogenaze ovisno o dozi mikotoksina. Sva tri mikotoksina u najvećoj koncentraciji značajno stimuliraju lipidnu peroksidaciju, a već pri nižim koncentracijama smanjuju koncentraciju glutationa u PK 15 stanicama. Fumonizin B1, BEA i OTA uzrokuju apoptozu PK 15 stanica pri čemu se značajnije morfološke apoptotičke promjene zamjećuju nakon 48-satnog izlaganja. Okratoksin A ima jače djelovanje na aktivnost kaspaze-3 već nakon 24-satnog tretiranja u koncentracijama od 0,5 i 5 g/mL, dok BEA i OTA uzrokuju značajnije povećanje aktivnosti ovog enzima nakon duljeg izlaganja. FB1 i BEA su genotoksični za PK 15 stanice u koncentracijama od 0,5 i 5 g/mL, dok OTA značajno povećava broj mikronukleusa već kod najmanje koncentracije. Sva tri mikotoksina imaju klastogeni i aneugeni učinak pri čemu je klastogeno djelovanje OTA i BEA više izraženo. U koncentracijama 0,05 i 0,5 g/mL nakon 24- i 48-satnog izlaganja, kombinacije dva i sva tri mikotoksina mikotoksina pokazuju uglavnom aditivane a manje sinergističke interakcije što se odražava na smanjenje vijabilnosti, narušavanje integriteta stanične i mitohondrijske membrane, stimulaciju lipidne peroksidacije i smanjnje antioksidacijskog kapaciteta te apoptozu i mutagenezu. Nakon 24-satnog izlaganja navedenim kombinacijama u koncentraciji 5 g/mL zapažen je aditivan, sinergistički i antagonistički učinak, a nakon 48-satnog tretmana u istoj koncentraciji više je izražen antagonizam. Istodobni unos niskih koncentracija ovih mikotoksina putem hrane negativno se odražava na antioksidacijski sustav te može pridonijeti imunosupresiji, nefrotoksičnosti i karcinogenezi u ljudi i životinja tijekom dulje izloženosti.Fumonisin B1 (FB1), beauvericin (BEA) and ochratoxin A are widespread mycotoxins, which cause a great number of pathological changes in vivo and in vitro. Their co-occurrence was established in maize in Croatia. The mechanism of action of FB1, BEA and OTA, as well as their interactions, were studied in the PK 15 cells (porcine kidney epithelial cells). We examined the effects of low concentrations (0.05, 0.5 and 5 g/mL) of individual and combined mycotoxins on cell viability, mitochondrial and plasma membrane integrity, lipid peroxidation, antioxidative status, and apoptotic and genotoxic events in PK 15 cells. Decrease of cell viability and increase of catalytic activity of LDH and GLDH show that FB1, BEA and OTA are cytotoxic to PK 15 cell in dose dependent manner. Individual treatment of cells with 5 g/mL of FB1, BEA and OTA significantly stimulated lipid peroxidation, while lower concentrations significantly reduced levels of glutathione. Significant morphological apoptotic changes were observed after 48 hours of exposure to individual mycotoxins. Ochratoxin A activated caspase-3 already after 24 hours of treatment with 0.5 and 5 g/mL, while BEA and OTA significantly affected this enzyme after prolonged exposure. Fumonisn B1 and BEA are genotoxic to PK 15 cells in concentrations of 0.5 and 5 g/mL, while OTA significantly increased the number of micronuclei already after treatment with lowest concentrations. All of three mycotoxins mainly act as clastogens. Combined treatment with two or all of three mycotoxins in concentrations of 0.05 and 0.5 g/mL during 24 and 48 hours, showed mainly additive and less synergistic interactions on cell viability, mitochondrial and plasma membrane integrity, stimulation of lipid peroxidation and decrease of antioxidative capacity, apoptotic and genotoxic events in PK 15 cells. After 24 hours of exposure to combined mycotoxins in concentration of 5 g/mL, additive, synergistic and antagonistic effects were observed, while after 48 hours of exposure to same concentration we observed antagonism. Simultaneous prolonged exposure to mycotoxins in low dietary concentrations can negatively affect antioxidant status contributing the immunosuppression, nephrotoxicity and carcinogenicity in animals and humans

Poliklorirani bifenili u slatkovodnim ribama zagrebačkog područja

The aim of this study was to determine the levels of six polychlorinated biphenyls (referred to as PCB-28, PCB-52, PCB-101, PCB-138, PCB-153 and PCB-180, according to the IUPAC) in freshwater fish from the Zagreb area. A total of 216 samples was collected from five sites: from the Sava River upstream of Zagreb, in Zagreb, and downstream of Zagreb, from Lake Jarun, and from five fishponds from the Zagreb surroundings. Samples from all five sites contained polychlorinated biphenyls (PCBs). The maximal levels found in individual samples ranged between 20 μg kg-1 and 50 μg kg-1 depending on the congener. However, the total level of all examined congeners was far below the maximal allowed level of 2.0 mg kg-1 ww, set by Croatian authorities for total PCBs.Cilj istraživanja bio je utvrditi masene udjele šest kongenera polikloriranih bifenila (PCB-28, PCB-52, PCB-101, PCB-138, PCB-153 i PCB-180) u ribama te ocijeniti je li monitoringom navedenih kongenera u slatkovodnim ribama zagrebačkog područja moguće adekvatno pratiti onečišćenje ispitivanog ekosustava navedenim spojevima. Obrađeno je ukupno 216 uzoraka riba sa sljedećih pet lokacija: rijeka Sava uzvodno, kraj te nizvodno od Zagreba, jezero Jarun te pet “ekoloških” jezera u okolici Zagreba. Uzorci sa svih pet lokacija bili su onečišćeni polikloriranim bifenilima iako ni u jednom ispitivanom uzorku utvrđena količina ispitivanih kongenera nije prelazila maksimalno dopuštenu količinu od 2,0 mg kg-1 u svježoj masi ribljeg uzorka, navedenu u Pravilniku o količinama pesticida, toksina, mikotoksina, metala, histamina i sličnih tvari koje se mogu nalaziti u namirnicama te o drugim uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe. Iako je rijeka Sava najveći sabirnik svih vrsta otpadnih voda u Republici Hrvatskoj, razine polikloriranih bifenila u svim grupama uzoraka iz rijeke Save bile su unutar dopuštenih granica, a monitoring onečišćenja okoliša spomenutim spojevima putem praćenja njihovih količina u slatkovodnim ribama pokazao se vrlo prikladnim s obzirom na uvjete koji vladaju u ispitivanom ekosustavu te njegovu neposrednom okolišu

Neurotoksičnost fumonizina B1 u šaranske mlađi (Cyprinus carpio L.)

For years scientists have suspected that the environment plays a role in neurodegenerative diseases such as Alzheimer’s disease, Parkinson’s disease, and multiple sclerosis. Mycotoxin fumonisin B1 (FB1) is produced by several Fusarium species, mainly by Fusarium verticilioides, which is one of the most common fungi associated with corn worldwide. Fumonisins are known to cause equine leukoencephalomalacia, a disease associated with the consumption of corn-bas d feeds contaminated with FB1. Here we have reported chronic experimental toxicosis in one-year-old carp (Cyprinus carpio L.) receiving feed containing 100 mg kg-1 or 10 mg kg-1 of added FB1 for 42 days. We focused on fumonisin toxicity in the fi sh brain. After staining with hemalaun-eosin, histology of the fi sh brain revealed vacuolated, degenerate, or necrotic neural cells, scattered around damaged blood capillaries and in the periventricular area. These fi ndings suggest that fumonisin, although it is a hydrophilic molecule, permeated the blood-brain barrier of young carp and had a toxic effect on neuronal cells.Odavno je poznato da okoliš ima važnu ulogu u razvoju neurodegenerativnih bolesti kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest te multipla skleroza. Mikotoksin fumonizin B1 (FB1) tvori nekoliko vrsta Fusariuma, najčešće F. verticillioides, koja je najučestaliji kontaminant kukuruza. Ovaj mikotoksin odgovoran je za leukoencefalomalaciju konja, mula i magaradi povezanu s konzumacijom kukuruza kontaminiranog s FB1. U ovom su radu prikazani rezultati kronične eksperimentalne toksikoze mlađi šarana (Cyprinus carpio L.) koji su u hrani primali 100 mg kg-1 i 10 mg kg-1 FB1 tijekom 42 dana. Nakon bojenja hemalaun-eozinom zabilježene su značajne histopatološke promjene na mozgu životinja uključujući vakuolizaciju, degeneraciju i nekrozu neurona, posebice u blizini oštećenih krvnih kapilara i u periventrikularnoj regiji. Ova saznanja pokazuju da FB1, kao hidrofi lna molekula, prolazi kroz krvno-moždanu barijeru mladih šarana uzrokujući oštećenje neurona

Beauvericin: Chemical and Biological Aspects and Occurence

Bovericin (BEA) ciklički je heksadepsipeptid koji sintetiziraju Beauveria bassiana, Paecilomyces fumosoroseus, Paecilomyces tenuipes i Polyporus sulphureus te velik broj vrsta Fusarium. Ovaj mikotoksin ima antimikrobno, insekticidno, citotoksično i apoptotsko djelovanje, a specifični je inhibitor kolesterolaciltransferaze. Biološko djelovanje BEA povezano je s njegovom mogućnošću tvorbe kompleksa s esencijalnim kationima (Ca2+, Na+, K+) čime povećava propusnost membrane za te ione i narušava ionsku homeostazu. Bovericin je nađen u uzorcima kukuruza iz različitih zemalja, uključujući i Hrvatsku te je utvrđena ko-kontaminacija s drugim fuzariotoksinima (fumonizini, moniliformin) i okratoksinom A. Biološka aktivnost BEA mogla bi povećati toksičnost drugih mikotoksina koji se istodobno pojavljuju u hrani. Uloga BEA u razvoju mikotoksikoza u ljudi i životinja još je uvijek nepoznata.Beauvericin (BEA) is a cyclic hexadepsipeptide produced by Beauveria bassiana, Paecilomyces fumosoroseus, Paecilomyces tenuipes, Polyporus sulphurous, and a variety of Fusarium species. This mycotoxin shows antimicrobial, insecticidal, cytotoxic, and apoptotic activity. It is the most potent specific inhibitor of cholesterol acyltransferase and possesses ionophoric properties. BEA increases ion permeability in biological membranes by forming a complex with essential cations (Ca2+, Na+, K+), which may affect the ionic homeostasis. BEA has been frequently found in maize samples in Europe, USA and Africa and co-contamination with other Fusarium toxins such as fumonisins, and moniliformin was also found. There is only one report of BEA occurrence and co-occurrence with fumonisin B1, fumonisin B2 and ochratoxin A in Croatia. Biological activity of BEA may increase the toxicity of other mycotoxins that co-occur with BEA in food. The role of BEA in the development of human and animal mycotoxicosis is still unknown

Jednogodišnje istraživanje razine plijesni u zraku unutarnjih prostora

This study assessed the composition of aeromycota at a grain mill and four dwellings (two apartments and two basements) as well as in outdoor air during one year in Zagreb, Croatia. The incidence of Aspergilli from sections Flavi, Nigri, and Versicolores was also assessed. Airborne fungi were collected using an air-sampler and DG-18 agar plates. The average concentrations of airborne fungi in the grain mill ranged from 14,310 to 40,000 cfu m-3, which was above the hazardous level (104 cfu m-3), whereas the values statistically estimated using Feller’s correction were up to six times higher. Concentrations in the apartment (163-1244 cfu m-3) were lower than in outdoor air (286-2090 cfu m-3) and lower than in the basement (697-1203 cfu m-3), except in the warmer period of the year when they were similar. The most abundant species throughout the year were Cladosporium spp. (90-100 %), Penicillium spp. (40-100 %), and Alternaria spp. (10-100 %), which are common for temperate climates. Aspergilli from the Flavi (50-100 %) and Nigri (15-40 %) sections as well as A. ochraceus (15-60 %) and Eurotium spp. (85-100 %) were the most abundant at the grain mill and were rarely found in outdoor air. In the basement, Aspergilli (Versicolores) were more abundant than in the apartment. The excess of aeromycoparticles in the grain mill throughout the year may have represented a serious health risk to mill workers. This is the first Croatian one-year study of indoor airborne fungi in a grain mill and dwellings; however monitoring should continue over a longer period.Cilj rada bio je ispitati varijacije učestalosti (%) i koncentracija (cfu m-3) plijesni u zraku mlina žitarica i četiriju stambenih prostora (dva stana i dva podruma) u odnosu na vanjski zrak tijekom jedne godine u Zagrebu (Hrvatska). Učestalost Aspergillus vrsta iz sekcija Flavi, Nigri i Versicolores također je ispitana. Plijesni iz zraka su uzorkovane pomoću uređaja Air-sampler MAS 100 Eco u kojem su postavljene DG-18-agarske ploče. Prosječna koncentracija aerogenih plijesni u mlinu bila je između 14.310 i 40.000 cfu m-3, što je veće od koncentracije (104 cfu m-3) koja se smatra opasnom za zdravlje. Procijenjene vrijednosti koncentracija plijesni u zraku mlina, dobivene Felerovom korekcijom, čak su šest puta veće od izmjerenih koncentracija. U stanovima (163-1244 cfu m-3) koncentracije aerogenih plijesni bile su manje nego u vanjskom zraku (286-2090 cfu m-3) i podrumima (697-1203 cfu m-3), izuzev u toplijim mjesecima kada su izmjerene vrijednosti bile slične. Tijekom godine dominirale su vrste iz rodova Cladosporium spp. (90-100 %), Penicillium spp. (40-100 %), i Alternaria spp. (10-100 %), koje su uobičajene u područjima s umjerenom klimom. Aspergile iz sekcija Flavi (50-100 %) i Nigri (15-40 %), A. ochraceus (15-60 %) i Eurotium spp. (85-100 %) dominirali su u zraku mlina, a u uzorcima vanjskog zraka rijetko su detektirane. Vrste Aspergillus iz sekcije Versicolores s većom učestalošću nađene u podrumima nego u stanovima. Veliko opterećenje mlina aerogenim plijesnima tijekom cijele godine može biti opasno za zdravlje radnika. Ujedno, ovo je prvo jednogodišnje ispitivanje sezonske varijabilnosti u sastavu plijesni u zraku mlina žitarica i stambenih prostora u Hrvatskoj. Međutim, monitoring treba nastaviti tijekom dužeg razdoblja

Tvorba verukulogena u kliničkih i iz zraka izoliranih sojeva vrste Aspergillus fumigatus Fres.

Among airborne aspergilli sampled in outdoor air of the Zagreb area (2002/2003), Aspergillus niger (v. Teigh.) and A. fumigatus (Fres.) were the most abundant species (20-30%), with low mean annual concentrations (0.21-1.04 CFU m-3). Higher concentrations of A. fumigatus were observed in autumn and winter (0.5-1.05 CFU m-3) than in spring and summer (0-0.4 CFU m-3). On the other hand, A. fumigatus was found to be the most frequent isolate from upper and/or lower respiratory tracts of imunocompromised patients in many studies. This species produces several mycotoxins including the tremorgenic mycotoxin verruculogen that can be found in spores and during myceliar growth. Verruculogen production ability was tested by biosynthesis on 30 airborne and 33 clinical isolates of A. fumigatus. In both groups, high percentage of verruculogen-producing strains was noticed (84% of airborne and 91% of clinical isolates). Verruculogen production was not significantly different in the groups of airborne isolates (0.34 ± 0.16 mg mL-1) and clinical isolates (0.26 ± 0.19 mg mL-1, p > 0.05).Uzorkovanje spora plijesni na području grada Zagreba obavljeno je tijekom godine 2002./2003. Pri tome su Aspergillus niger (v. Teigh.) i A. fumigatus (Fres.) bile najučestalije (20–30%) među aerogenim Aspergillus vrstama. Srednje godišnje koncentracije njihovih spora bile su izrazito niske (0,21–1,04 CFU m–3). Veće koncentracije spora A. fumigatus zabilježene su tijekom jeseni i zime (0,50–1,05 CFU m–3) u odnosu na koncentracije izmjerene tijekom proljeća i ljeta (0–0,40 CFU m–3). S druge strane, mnogobrojne studije ukazuju na visoku učestalost A. fumigatus izolata iz gornjih i donjih dišnih puteva imunokompromitiranih bolesnika. Ova plijesan tvori nekoliko različitih mikotoksina, uključujući i tremorgeni mikotoksin verukulogen koji se može naći u sporama i miceliju vrste A. fumigatus. Tvorba verukulogena ispitana je u 30 aerogenih i 33 klinička izolata A. fumigatus vrste. U obje skupine dokazana je visoka učestalost verukulogen-pozitivnih sojeva (84% aerogenih i 91% kliničkih izolata). Potencijal tvorbe verukulogena u aerogenih (0.34 ± 0.16 mg mL–1) i kliničkih sojeva (0.26 ± 0.19 mg mL–1) nije se značajnije razlikovao

Genotoxicity of Fumonisin B1, Beauvericin and Ochratoxin A in Porcine Kidney PK15 Cells: Effects of Individual and Combined Treatment

After 24- and 48-hour treatment with 0.05, 0.5 and 5 mg/mL of fumonisin (FB1), beauvericin (BEA) and ochratoxin A (OTA) alone or combinations of two or all three mycotoxins in equal concentrations, Giemsa-stained binucleated PK15 cells were scored for the presence of micronuclei (MN), nuclear buds (NBs) and nucleoplasmic bridges (NPBs). Single mycotoxins induced MN and NPBs in a dose-dependent manner, showing predominantly clastogenic effect. OTA showed stronger genotoxic potential than FB1 and BEA, since 0.05 and 0.5 mg/mL OTA increased the frequency of MN and NPBs, respectively. Mycotoxin combinations increased the frequency of MN and NPBs, mostly in additive manner. A dose-dependent increase in NBs was observed after 24-hour exposure to single mycotoxins. Prolonged treatment with 5 mg/mL of each toxin alone as well as combined exposure to all mycotoxin concentrations resulted in a decrease in NBs, which could be related to the extrusion of micronuclei and/or saturation of the genotoxic effect. This is the first report on genotoxicity of BEA