T-2 i HT-2 toksini u hrani i hrani za životinje: Pojavnost, toksičnost i mjere prevencije i dekontaminacije

Mikotoksini su sekundarni metaboliti plijesni koji imaju toksičan učinak na zdravlje ljudi i životinja. Smatraju se neizbježnim onečišćivačima hrane i hrane za životinje, a predstavljaju problem u cijelom svijetu jer se njihova koncentracija ne smanjuje ni nakon uobičajenih postupaka prerade hrane. T-2 toksin i njegov glavni metabolit HT-2 pripadaju velikoj grupi trihotecenskih mikotoksina. T-2 toksin se smatra najtoksičnijim predstavnikom trihotecenskih mikotoksina tipa A, a proizvode ga plijesni roda Fusarium, načešće Fusarium langsethiae, Fusarium poae i Fusarium sporotrichioides. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) je uvrstila T-2 toksin u skupinu 3, među spojeve koji se ne mogu klasificirati kao ljudski karcinogeni. Ipak, izraženo citotoksično, imunosupresivno i hematotoksično djelovanje T-2 i HT-2 toksina može uzrokovati kronične bolesti kod ljudi i životinja. Daljnja istraživanja ovih mikotoksina su nužna s obzirom na nedostatak toksikoloških podataka te kako bi se odredila njihova prisutnost u hrani i hrani za životinje i efikasne metode dekontaminacije onečišćenih sirovina i proizvoda. Kako bi se izbjegli negativni učinci T-2, HT-2 toksina i ostalih trihotecenskih mikotoksina na zdravlje ljudi i životinja, važno je sprječavanje rasta plijesni i sustavan nadzor sirovina i finalnih proizvoda namijenjenih prehrani ljudi i hranidbi životinja

Disaster management : the influence of war experience on disaster management in Croatian libraries

Cilj je ovoga rada istražiti postojeće stanje i spremnost hrvatskih knjižnica za planiranje i upravljanje zaštitom u slučaju katastrofa. Knjižnične su zbirke danas izložene brojnim prijetnjama pri njihovoj dugoročnoj zaštiti i očuvanju. Neke prijetnje na knjižničnu građu utječu polako, čak i neprimjetno, ali neupitno, dok se druge pojavljuju naglo i neočekivano. Bez obzira na način na koji se prijetnje pojavljuju ili kako utječu na građu, knjižnice se suočavaju s izazovom da uvijek budu spremne sačuvati i zaštititi svoje zbirke. Preduvjet za učinkovitost zaštite knjižničnih zbirki je dobra organizacija i upravljanje dostupnim sredstvima što omogućuje dugoročno planiranje i donošenje odluka koje se temelje na čvrstim dokazima. Važan dio općeg upravljanja zaštitom je upravljanje zaštitom u slučaju katastrofa. Ono obuhvaća sva pitanja upravljanja koja su neophodna za suočavanje s opasnostima koje prijete knjižničnim zgradama, zbirkama, službama i ljudskim životima. Ključno je pitanje koje je motiviralo istraživanje predstavljeno u radu, sljedeće: jesu li knjižnice koje su iskusile posljedice ratne katastrofe unaprijedile svoje upravljanje zaštitom u slučaju katastrofa? Rat je u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine uništio mnoge knjižnice i njihove zbirke. Hrvatska stručna literatura u 1990-ima ukazuje na nepripremljenost osoblja i nedostatak planiranja. Jesu li hrvatske knjižnice, dvadeset godina kasnije, bolje pripremljene?The paper attempts to research the present state and readiness of Croatian libraries to plan and conduct safety activities in case of disaster. Library collections are facing many threats in planning long-term protection and preservation. Some of these threats have a slow but unavoidable impact on library materials, while others come suddenly and unexpectedly. No matter how the threats appear, or how they influence library materials, the libraries should always be ready to safeguard and preserve their collections. Regardless of what measures are taken to preserve collections, good organisation is the most important prerequisite for their efficiency. The key to achieving this goal lies in preservation management that enables long-term planning and argumentative decision-making. One of the aspects of preservation planning is disaster management. Disaster management encompasses all management issues necessary to deal with incidents that threaten library buildings, collections, services, and human lives. The key question that has motivated this work is how the libraries that had already faced the consequences of a disaster altered their preservation management practice. During the 1991-1995 war in Croatia many libraries and their collections were destroyed. The conclusions given in the Croatian professional literature of the 1990s were that the libraries had shown unpreparedness and lack of disaster management. Are Croatian libraries today, twenty years later, better prepared? The aim of this work is to investigate the present state of preservation management and disaster management policies and practices of Croatian libraries

Procjena kakvoće različitih hrvatskih vrsta meda u periodu od 2012. do 2016.

In this study, a total of 227 honey samples of varying types were collected from different areas in Croatia. All samples were subjected to pollen analysis and assorted into several groups including rare honey types such as amorphous, sunflower, Christ’s thorn, bearberry, heather, mandarin, willow, goldenrod, lavender, sage, rape and hawthorn. The following groups of honey were also analysed: acacia, floral, chestnut, meadow, lime, honeydew. The following physicochemical properties were tested: electrical conductivity, diastase number, water content and hydroxymethylfurfural content. All samples met the criteria for moisture content ( 0.8 mS/cm). In all other honey types, except lime, heather and bearberry, values must be below the prescribed 0.8 mS/cm, and only two samples did not meet the prescribed criteria. The lowest mean conductivity of 0.10 mS/cm was determined for acacia honey.U ovome istraživanju ukupno je sakupljeno 227 različitih vrsta meda u razdoblju od 2012. do 2016. godine iz različitih područja Hrvatske. Svi uzorci podvrgnuti su peludnoj analizi na temelju koje su razvrstani u nekoliko skupina: amorfa, suncokret, drača, planika, vrijesak, mandarina, vrba, zlatošipka, lavanda, kadulja, repica, glog, bagrem, cvjetni, kesten, livada, lipa, medljika. Određeni su osnovni fizikalno kemijski pokazatelji: električna vodljivost, aktivnost dijastaze, maseni udio vode i udio hidroksimetilfurfurala. Svi uzroci zadovoljavaju kriterij masenog udjela vode ispod 20%, a određeni su u rasponu od 14,1% do 20,0%. Koncentracije hidroksimetilfurfurala kretale su se u rasponu od 0,1 do 62,1 mg/kg, a dva uzorka bila su iznad propisane vrijednosti od 40 mg/kg. Vrijednosti električne vodljivosti kretale su se u rasponu od 0,10 do 2,16 mS/cm. Povećane vodljivosti određene su za kestenov med i medljikovac sa srednjim vrijednostim od 1,33 i 1,14 mS/cm što udovoljava zahtjevima Pravilnika o medu (> 0,8 mS/cm). Za sve ostale vrste meda, uz izuzetak meda lipe, planike i vrijeska, određena vodljivost mora biti ispod propisane vrijednosti od 0,8 mS/ cm, a postavljeni kriterij nisu zadovoljila dva uzorka meda. Najniža vrijednost vodljivosti od 0,1 mS/cm određena je u medu bagrema. Vrijednosti električne vodljivosti za med lipe kretale su se u rasponu od 0,47 do 0,96 mS/cm, sa srednjom vrijednošću od 0,69 mS/cm. Aktivnost dijastaze uzoraka meda obuhvaćenih ovom studijom kretala se od 16,4 do 40,7. Prosječne vrijednosti aktivnosti dijastaze svih vrsta meda u ovoj studiji, bile su iznad 8 što je u skladu sa zahtjevim Pravilnika o medu ( > 8). Pokazano je da 98,2% testiranih uzoraka odgovara granicama prihvatljivosti propisanih Hrvatskom legislativom

Primjena fizikalnih i kemijskih metoda u uklanjanju mikotoksina iz hrane i hrane za životinje

Mikotoksini su sekundarni metaboliti plijesni koji predstavljaju značajan problem u području sigurnosti hrane te predstavljaju rizik za zdravlje te dobrobit ljudi i životinja. Učinkovitost metoda uklanjanja mikotoksina iz hrane i hrane za životinje, primarno žitarica kao najviše kontaminirane grupe hrane, ovisi o brojnim parametrima, od kojih su vrlo značajni svojstva onečišćenog materijala, odnosno njegov sastav, primarno sadržaj vode, te razina onečišćenja. Ovaj rad daje pregled fizikalnih i kemijskih metoda koje se manje ili više učinkovito mogu koristiti u tretmanu različitih vrsta hrane i hrane za životinje u cilju redukcije odnosno uklanjanja mikotoksina. Uklanjanje mikotoksina fizikalnim metodama uključuje njihovu ekstrakciju pomoću otapala, adsorpciju te toplinsku inaktivaciju ili inaktivaciju ozračivanjem. Najznačajnije metode su sortiranje po boji i gustoći, ljuštenje i mljevenje, flotacija, blanširanje, prženje, a u posljednje vrijeme vrlo značajna je primjena gama zračenja te hladne plazme. Uporabom kemijskih metoda koje podrazumijevaju primjenu kemikalija dolazi do konverzije mikotoksina u druge manje toksične spojeve, npr. kiseline, lužine, oksidanse, bisulfite i plinove, no moguća je konverzija i u toksičnije spojeve, što je još uvijek predmet brojnih istraživanja. Za razliku od fizikalnih metoda, kemijske metode uklanjanja mikotoksina u načelu se smatraju nepraktičnim i nepoželjnim, zbog uvjeta provedbe, stvaranja toksičnih ostataka te negativnog utjecaja na nutritivna, senzorska i funkcionalna svojstva proizvoda