Investigation of the binding of the Scw4 protein into the cell wall of yeast Saccharomyces cerevisiae

Scw4 je protein koji se u staničnoj stijenci kvasca Saccharomyces cerevisiae veže kovalentno i nekovalentno, ali nije poznato koji dio gena kodira za regiju koja mu omogućuje kovalentno povezivanje. Provedeno je ispitivanje načina vezanja u stijenku nakon delecije dijelova gena SCW4 koji kodiraju za regije za koje se pretpostavlja da bi mogle omogućiti kovalentno povezivanje. U tu je svrhu kvasac uzgojen u selektivnoj YNB podlozi nakon čega su izolirane stijenke i njihovi proteini kuhanjem u SDS-u uz dodatak β-merkaptoetanola odnosno tretmanom stijenki s 30 mM NaOH. Izolirani proteini su zatim analizirani SDS elektroforezom po Laemmli-u i metodom Western blot. Prema dobivenim rezultatima može se pretpostaviti da se Scw4 protein u staničnu stijenku kvasca veže kovalentno preko regije koja je prema broju i redoslijedu glutaminskih ostataka slična repetitivnoj sekvenci PIR proteina. Dobivene rezultate je potrebno potvrditi daljnjim istraživanjima.Scw4 is a protein which can be bound covalently and non-covalently into the cell wall of yeast Saccharomyces cerevisiae, but it is not known which region of protein allows its covalent linkage. The way of its binding was examined after deletion of SCW4 gene segments encoding regions that could be responsible for covalent attachment of Scw4. For this purpose, the yeast was cultivated in a selective YNB medium and after that, the cell walls and proteins were isolated by boiling in SDS with β-mercaptoethanol or by treatment with a 30 mM NaOH. Isolated proteins were examined by SDS electrophoresis according to Laemmli and by Western blotting. According to the results, it can be assumed that the protein Scw4 is bound covalently via a region that has an arrangement and number of glutamine residues similar to that found in the repetitive sequence of PIR proteins that is responsible for its covalent binding. This results should be confirmed in further experiments

Investigation of the binding of the Scw4 protein into the cell wall of yeast Saccharomyces cerevisiae

Scw4 je protein koji se u staničnoj stijenci kvasca Saccharomyces cerevisiae veže kovalentno i nekovalentno, ali nije poznato koji dio gena kodira za regiju koja mu omogućuje kovalentno povezivanje. Provedeno je ispitivanje načina vezanja u stijenku nakon delecije dijelova gena SCW4 koji kodiraju za regije za koje se pretpostavlja da bi mogle omogućiti kovalentno povezivanje. U tu je svrhu kvasac uzgojen u selektivnoj YNB podlozi nakon čega su izolirane stijenke i njihovi proteini kuhanjem u SDS-u uz dodatak β-merkaptoetanola odnosno tretmanom stijenki s 30 mM NaOH. Izolirani proteini su zatim analizirani SDS elektroforezom po Laemmli-u i metodom Western blot. Prema dobivenim rezultatima može se pretpostaviti da se Scw4 protein u staničnu stijenku kvasca veže kovalentno preko regije koja je prema broju i redoslijedu glutaminskih ostataka slična repetitivnoj sekvenci PIR proteina. Dobivene rezultate je potrebno potvrditi daljnjim istraživanjima.Scw4 is a protein which can be bound covalently and non-covalently into the cell wall of yeast Saccharomyces cerevisiae, but it is not known which region of protein allows its covalent linkage. The way of its binding was examined after deletion of SCW4 gene segments encoding regions that could be responsible for covalent attachment of Scw4. For this purpose, the yeast was cultivated in a selective YNB medium and after that, the cell walls and proteins were isolated by boiling in SDS with β-mercaptoethanol or by treatment with a 30 mM NaOH. Isolated proteins were examined by SDS electrophoresis according to Laemmli and by Western blotting. According to the results, it can be assumed that the protein Scw4 is bound covalently via a region that has an arrangement and number of glutamine residues similar to that found in the repetitive sequence of PIR proteins that is responsible for its covalent binding. This results should be confirmed in further experiments

Human DLG1 and SCRIB are distinctly regulated independently of HPV-16 during the progression of oropharyngeal squamous cell carcinomas: a preliminary analysis

The major causative agents of head and neck squamous cell carcinomas (HNSCCs) are either environmental factors, such as tobacco and alcohol consumption, or infection with oncogenic human papillomaviruses (HPVs). An important aspect of HPV-induced oncogenesis is the targeting by the E6 oncoprotein of PDZ domain-containing substrates for proteasomal destruction. Tumor suppressors DLG1 and SCRIB are two of the principal PDZ domain-containing E6 targets. Both have been shown to play critical roles in the regulation of cell growth and polarity and in maintaining the structural integrity of the epithelia. We investigated how modifications in the cellular localization and protein expression of DLG1 and SCRIB in HPV16- positive and HPV-negative histologic oropharyngeal squamous cell carcinomas (OPSCC) might reflect disease progression. HPV presence was determined by p16 staining and HPV genotyping. Whilst DLG1 expression levels did not differ markedly between HPV-negative and HPV16-positive OPSCCs, it appeared to be relocated from cell–cell contacts to the cytoplasm in most samples, regardless of HPV16 positivity. This indicates that alterations in DLG1 distribution could contribute to malignant progression in OPSCCs. Interestingly, SCRIB was also relocated from cell–cell contacts to the cytoplasm in the tumor samples in comparison with normal tissue, regardless of HPV16 status, but in addition there was an obvious reduction in SCRIB expression in higher grade tumors. Strikingly, loss of SCRIB was even more pronounced in HPV16-positive OPSCCs. These alterations in SCRIB levels may contribute to transformation and loss of tissue architecture in the process of carcinogenesis and could potentially serve as markers in the development of OPSCCs

Human Papillomaviruses-Associated Cancers: An Update of Current Knowledge

Human papillomaviruses (HPVs), which are small, double-stranded, circular DNA viruses infecting human epithelial cells, are associated with various benign and malignant lesions of mucosa and skin. Intensive research on the oncogenic potential of HPVs started in the 1970s and spread across Europe, including Croatia, and worldwide. Nowadays, the causative role of a subset of oncogenic or high-risk (HR) HPV types, led by HPV-16 and HPV-18, of different anogenital and head and neck cancers is well accepted. Two major viral oncoproteins, E6 and E7, are directly involved in the development of HPV-related malignancies by targeting synergistically various cellular pathways involved in the regulation of cell cycle control, apoptosis, and cell polarity control networks as well as host immune response. This review is aimed at describing the key elements in HPV-related carcinogenesis and the advances in cancer prevention with reference to past and ongoing research in Croati

Utjecaj onkoproteina E6 papilomavirusa čovjeka tipa 16 (HPV16) na regulatore stanične polarnosti u tumorima glave i vrata

Human papillomaviruses (HPVs) are significant contributors to the global cancer burden by causing cancers at various anatomical sites, particularly in anogenital and head and neck (HN) area. A unique E6 feature of all oncogenic HPVs is the ability to target DLG1 and SCRIB proteins which play roles in the regulation of cell growth and polarity. Their contribution to the onset of HPVinduced HN malignancy is still unknown. Therefore, the potential impact of 16E6 on DLG1 and SCRIB protein localization and expression were investigated in keratinocytes derived from HN and genital areas, organotypic 3D raft cultures and oropharyngeal squamous cell carcinomas (OPSCCs). Obtained results suggest that 16E6 contributes to DLG1 delocalization but not exclusively, thus implying that any deregulation of DLG1 can contribute to malignancy. Additionally, 16E6 caused SCRIB upregulation in the cell lines and 3D raft cultures, suggesting its requirement for E6 protein stability. Interestingly, significant SCRIB downregulation was observed with the progression of OPSCCs, and was more evident in HPV16 OPSCCs, indicating that its loss could serve as a potential late-stage marker in oropharyngeal carcinogenesis.Virusne infekcije prepoznate su kao jedan od čimbenika rizika za razvoj karcinoma te se povezuju s 12-20% tumora diljem svijeta. Jedni od njih su i papilomavirusi čovjeka (eng. human papillomavirus, HPV) koji uzrokuju više od 600 000 karcinoma godišnje. HPV infekcije povezane su s gotovo 100% slučajeva raka vrata maternice koji je još uvijek na visokom četvrtom mjestu po učestalosti i smrtnosti. Osim toga, infekcije visokorizičnim mukoznim HPV tipovima povezane su i s oko 70% anogenitalnih karcinoma, a sve je više studija koje ih povezuju i s karcinomima pločastog epitela glave i vrata (engl. head and neck squamous cell carcinoma, HNSCC), šestom najčešćom zloćudnom bolesti diljem svijeta. HNSCC čine rak usana i usne šupljine, nazofarinksa, orofarinksa, grkljana i hipofarinksa, ali HPV se povezuje s 40-60% karcinoma pločastih stanica orofarinksa (eng. oropharyngeal squamous cell carcinoma, OPSCC) te samo s oko 5% karcinoma glave i vrata izvan područja orofarinksa. Iako su HPV infekcije najčešće spolno prenosive infekcije, u većini slučajeva imunosni sustav prepoznaje zaražene stanice te neutralizira infekciju unutar nekoliko mjeseci do dvije godine od početne infekcije. U suprotnom, kada infekcija HPVom opstane kroz dulje vrijeme i postane kronična, zaražene osobe su pod povećanim rizikom za razvojem malignih promjena. Ovaj je proces od primarne infekcije do razvoja raka dobro definiran u vratu maternice. Dva glavna virusna onkoproteina, E6 i E7, izravno su odgovorna za razvoj zloćudnih bolesti uzrokovanih HPV-om. Oni kooperativno ciljaju različite stanične puteve uključene u regulaciju staničnog ciklusa i apoptoze. Poznato je da vežu i usmjeravaju za razgradnju tumorske supresore, p53 i pRb. Osim što potiče razgradnju p53, brojne studije su pokazale da E6 ima mnoge druge stanične mete uključujući i proteine koji sadrže PDZ (PSD95-Dlg1-zo-1) domene, module proteinskih interakcija uključene u održavanje stanične homeostaze. Neki od najbolje okarakteriziranih E6 interaktora su proteini koji sadrže PDZ domene iz kompleksa Scribble: Scribble (SCRIB) i Discs Large 1 (DLG1). Posljedično, E6 potiče njihovu razgradnju proteasomom. Obzirom da DLG1 i SCRIB imaju ključnu ulogu u uspostavljanju i održavanju polariteta stanica, stanice koje eksprimiraju E6 formiraju slabije stanične kontakte i rastu na neorganiziraniji način. Samim time, posljedice ovih interakcija doprinose razvoju kasnijih stadija E6-uzrokovanih bolesti. Proteini DLG1 i SCRIB također su okarakterizirani i kao tumorski supresori, a do sada je njihovo ponašanje istraženo u karcinomima debelog crijeva. Osim toga, promjene proteina DLG1 primijećene su i u razvoju raka vrata maternice. Neke studije upućuju na to da ekspresija i lokalizacija DLG1 variraju u lezijama povezanim s HPV-om, što sugerira na njegovu ulogu u progresiji cervikalnih intraepitelnih lezija niskog stupnja. Zanimljivo je da je isti proces od početne infekcije do razvoja raka u području glave i vrata još uvijek neistražen, ali čini se da je znatno kraći nego u vratu maternice. Isto tako, gotovo 70% slučajeva raka vrata maternice i prekanceroznih lezija uzrokovano je dvama tipovima, HPV16 i HPV18, dok se ostatak pripisuje drugim visokorizičnim tipovima HPV-a. Interesantno, 90-95% tumora orofarinksa uzrokovano je isključivo HPV-om tipa 16. Ove varijacije u tipovima HPV-a i njihovog uzrokovanja zloćudnih promjena potencijalno mogu biti posljedica različitog intenziteta interakcija E6 s proteinima DLG1 i SCRIB, ovisno o anatomskom području. Prema tome bi razjašnjavanje funkcije onkoproteina E6 kao i potencijalnih odstupanja njegova učinka na navedene proteine dodatno pridonijelo boljem razumijevanju uloga ova dva tumorska supresora u procesu HPV-posredovane i neposredovane tumorigeneze u području glave i vrata. Također bi moglo dodatno razjasniti njihov potencijalni značaj kao biljega za predviđanje razvoja bolesti u ranim fazam

Transcatheter aortic valve implantation (TAVI) in clinical practice from the aspect of a nurse

Uvod: Aortalna stenoza je najčešća bolest srčanih zalistaka u zapadnoj hemisferi zemlje. Inovacije u transkateterskoj tehnologiji, i njihova primjena, rezultirale su ubrzanim razvojem velikog broja minimalno invazivnih metoda. Liječenje transkateterskom implantacijom, kao potencijalno standardnom metodom, mijenja se opseg rada i djelovanja u intervencijskoj kardiologiji. Postupci: Za pisanje preglednog diplomskog rada korišteni su članci dostupni u znanstvenim bazama podataka: PubMed, Google Scholar i Hrčak te s drugih dostupnih znanstvenih platformi. Korištena je literatura dostupna u knjižnicama Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek te Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Prikaz teme: Transkateterskom implantacijom aortnog zaliska kao izabranom intervencijom, bolesnik će proći kroz niz dijagnostičkih pretraga za prikupljanje relevantnih kliničkih podataka. Transkateterska ugradnja aortalnog zaliska smatra se punopravnom metodom u bolesnika s aortalnom stenozom koji, iz bilo kojih razloga, imaju značajan operacijski rizik. Kvalitetna priprema bolesnika, za zahvat transkateterske implantacije aortnog zaliska, omogućuje što brži oporavka bolesnika. Medicinske sestre koje sudjeluju u pripremi bolesnika za zahvat, nastojat će uvjeriti bolesnika da svaki postupak koji se provodi ima svrhu poboljšanja zdravstvenog stanja te kako će nakon uspješnog zahvata njegov život biti kvalitetniji. Zaključak: Transkateterska implantacija aortnog zaliska je zlatni standard za liječenje bolesnika s teškom aortnom stenozom, a koji imaju prisutan visok rizik za kirurški zahvat ili kontraindikaciju za isti. Kriteriji za odabir kandidata i operativni napredak tehnike TAVI procedure, glavni su nositelji uspjeha i ishoda liječenja.Introduction: Aortic stenosis is the most common heart valve disease in the western hemisphere. Innovations in transcatheter technology and their application have resulted in the accelerated development of a large number of minimally invasive methods. Transcatheter implantation treatment as a potentially standard method changes the extent of work and action in interventional cardiology. Procedures: Articles available in scientific databases: PubMed, Google Scholar and Hrčak, and from other available scientific platforms were used to write this review thesis. Also used was the literature available in the libraries of the Faculty of Dental Medicine and Health Osijek and the City and University Library Osijek. Topic overview: When transcatheter aortic valve implantation is the chosen intervention, the patient will go through a series of diagnostic tests to collect relevant clinical data. Transcatheter aortic valve implantation is considered a valid method in patients with aortic stenosis, who for any reason have a significant surgical risk. Quality preparation of patients for transcatheter aortic valve implantation enables the fastest recovery of patients. Nurses who participate in the preparation of patients for the procedure will try to convince them that every procedure performed is aimed at improving their health condition, and that after a successful procedure their life will be better. Conclusion: Transcatheter aortic valve implantation is the gold standard for the treatment of patients with severe aortic stenosis who are at high risk for surgery or have contraindication for it. Criteria for the selection of candidates and the operational progress of the TAVI procedure technique are the main reasons of the success and outcome of treatment

Utjecaj onkoproteina E6 papilomavirusa čovjeka tipa 16 (HPV16) na regulatore stanične polarnosti u tumorima glave i vrata

Human papillomaviruses (HPVs) are significant contributors to the global cancer burden by causing cancers at various anatomical sites, particularly in anogenital and head and neck (HN) area. A unique E6 feature of all oncogenic HPVs is the ability to target DLG1 and SCRIB proteins which play roles in the regulation of cell growth and polarity. Their contribution to the onset of HPVinduced HN malignancy is still unknown. Therefore, the potential impact of 16E6 on DLG1 and SCRIB protein localization and expression were investigated in keratinocytes derived from HN and genital areas, organotypic 3D raft cultures and oropharyngeal squamous cell carcinomas (OPSCCs). Obtained results suggest that 16E6 contributes to DLG1 delocalization but not exclusively, thus implying that any deregulation of DLG1 can contribute to malignancy. Additionally, 16E6 caused SCRIB upregulation in the cell lines and 3D raft cultures, suggesting its requirement for E6 protein stability. Interestingly, significant SCRIB downregulation was observed with the progression of OPSCCs, and was more evident in HPV16 OPSCCs, indicating that its loss could serve as a potential late-stage marker in oropharyngeal carcinogenesis.Virusne infekcije prepoznate su kao jedan od čimbenika rizika za razvoj karcinoma te se povezuju s 12-20% tumora diljem svijeta. Jedni od njih su i papilomavirusi čovjeka (eng. human papillomavirus, HPV) koji uzrokuju više od 600 000 karcinoma godišnje. HPV infekcije povezane su s gotovo 100% slučajeva raka vrata maternice koji je još uvijek na visokom četvrtom mjestu po učestalosti i smrtnosti. Osim toga, infekcije visokorizičnim mukoznim HPV tipovima povezane su i s oko 70% anogenitalnih karcinoma, a sve je više studija koje ih povezuju i s karcinomima pločastog epitela glave i vrata (engl. head and neck squamous cell carcinoma, HNSCC), šestom najčešćom zloćudnom bolesti diljem svijeta. HNSCC čine rak usana i usne šupljine, nazofarinksa, orofarinksa, grkljana i hipofarinksa, ali HPV se povezuje s 40-60% karcinoma pločastih stanica orofarinksa (eng. oropharyngeal squamous cell carcinoma, OPSCC) te samo s oko 5% karcinoma glave i vrata izvan područja orofarinksa. Iako su HPV infekcije najčešće spolno prenosive infekcije, u većini slučajeva imunosni sustav prepoznaje zaražene stanice te neutralizira infekciju unutar nekoliko mjeseci do dvije godine od početne infekcije. U suprotnom, kada infekcija HPVom opstane kroz dulje vrijeme i postane kronična, zaražene osobe su pod povećanim rizikom za razvojem malignih promjena. Ovaj je proces od primarne infekcije do razvoja raka dobro definiran u vratu maternice. Dva glavna virusna onkoproteina, E6 i E7, izravno su odgovorna za razvoj zloćudnih bolesti uzrokovanih HPV-om. Oni kooperativno ciljaju različite stanične puteve uključene u regulaciju staničnog ciklusa i apoptoze. Poznato je da vežu i usmjeravaju za razgradnju tumorske supresore, p53 i pRb. Osim što potiče razgradnju p53, brojne studije su pokazale da E6 ima mnoge druge stanične mete uključujući i proteine koji sadrže PDZ (PSD95-Dlg1-zo-1) domene, module proteinskih interakcija uključene u održavanje stanične homeostaze. Neki od najbolje okarakteriziranih E6 interaktora su proteini koji sadrže PDZ domene iz kompleksa Scribble: Scribble (SCRIB) i Discs Large 1 (DLG1). Posljedično, E6 potiče njihovu razgradnju proteasomom. Obzirom da DLG1 i SCRIB imaju ključnu ulogu u uspostavljanju i održavanju polariteta stanica, stanice koje eksprimiraju E6 formiraju slabije stanične kontakte i rastu na neorganiziraniji način. Samim time, posljedice ovih interakcija doprinose razvoju kasnijih stadija E6-uzrokovanih bolesti. Proteini DLG1 i SCRIB također su okarakterizirani i kao tumorski supresori, a do sada je njihovo ponašanje istraženo u karcinomima debelog crijeva. Osim toga, promjene proteina DLG1 primijećene su i u razvoju raka vrata maternice. Neke studije upućuju na to da ekspresija i lokalizacija DLG1 variraju u lezijama povezanim s HPV-om, što sugerira na njegovu ulogu u progresiji cervikalnih intraepitelnih lezija niskog stupnja. Zanimljivo je da je isti proces od početne infekcije do razvoja raka u području glave i vrata još uvijek neistražen, ali čini se da je znatno kraći nego u vratu maternice. Isto tako, gotovo 70% slučajeva raka vrata maternice i prekanceroznih lezija uzrokovano je dvama tipovima, HPV16 i HPV18, dok se ostatak pripisuje drugim visokorizičnim tipovima HPV-a. Interesantno, 90-95% tumora orofarinksa uzrokovano je isključivo HPV-om tipa 16. Ove varijacije u tipovima HPV-a i njihovog uzrokovanja zloćudnih promjena potencijalno mogu biti posljedica različitog intenziteta interakcija E6 s proteinima DLG1 i SCRIB, ovisno o anatomskom području. Prema tome bi razjašnjavanje funkcije onkoproteina E6 kao i potencijalnih odstupanja njegova učinka na navedene proteine dodatno pridonijelo boljem razumijevanju uloga ova dva tumorska supresora u procesu HPV-posredovane i neposredovane tumorigeneze u području glave i vrata. Također bi moglo dodatno razjasniti njihov potencijalni značaj kao biljega za predviđanje razvoja bolesti u ranim fazam

Utjecaj onkoproteina E6 papilomavirusa čovjeka tipa 16 (HPV16) na regulatore stanične polarnosti u tumorima glave i vrata

Human papillomaviruses (HPVs) are significant contributors to the global cancer burden by causing cancers at various anatomical sites, particularly in anogenital and head and neck (HN) area. A unique E6 feature of all oncogenic HPVs is the ability to target DLG1 and SCRIB proteins which play roles in the regulation of cell growth and polarity. Their contribution to the onset of HPVinduced HN malignancy is still unknown. Therefore, the potential impact of 16E6 on DLG1 and SCRIB protein localization and expression were investigated in keratinocytes derived from HN and genital areas, organotypic 3D raft cultures and oropharyngeal squamous cell carcinomas (OPSCCs). Obtained results suggest that 16E6 contributes to DLG1 delocalization but not exclusively, thus implying that any deregulation of DLG1 can contribute to malignancy. Additionally, 16E6 caused SCRIB upregulation in the cell lines and 3D raft cultures, suggesting its requirement for E6 protein stability. Interestingly, significant SCRIB downregulation was observed with the progression of OPSCCs, and was more evident in HPV16 OPSCCs, indicating that its loss could serve as a potential late-stage marker in oropharyngeal carcinogenesis.Virusne infekcije prepoznate su kao jedan od čimbenika rizika za razvoj karcinoma te se povezuju s 12-20% tumora diljem svijeta. Jedni od njih su i papilomavirusi čovjeka (eng. human papillomavirus, HPV) koji uzrokuju više od 600 000 karcinoma godišnje. HPV infekcije povezane su s gotovo 100% slučajeva raka vrata maternice koji je još uvijek na visokom četvrtom mjestu po učestalosti i smrtnosti. Osim toga, infekcije visokorizičnim mukoznim HPV tipovima povezane su i s oko 70% anogenitalnih karcinoma, a sve je više studija koje ih povezuju i s karcinomima pločastog epitela glave i vrata (engl. head and neck squamous cell carcinoma, HNSCC), šestom najčešćom zloćudnom bolesti diljem svijeta. HNSCC čine rak usana i usne šupljine, nazofarinksa, orofarinksa, grkljana i hipofarinksa, ali HPV se povezuje s 40-60% karcinoma pločastih stanica orofarinksa (eng. oropharyngeal squamous cell carcinoma, OPSCC) te samo s oko 5% karcinoma glave i vrata izvan područja orofarinksa. Iako su HPV infekcije najčešće spolno prenosive infekcije, u većini slučajeva imunosni sustav prepoznaje zaražene stanice te neutralizira infekciju unutar nekoliko mjeseci do dvije godine od početne infekcije. U suprotnom, kada infekcija HPVom opstane kroz dulje vrijeme i postane kronična, zaražene osobe su pod povećanim rizikom za razvojem malignih promjena. Ovaj je proces od primarne infekcije do razvoja raka dobro definiran u vratu maternice. Dva glavna virusna onkoproteina, E6 i E7, izravno su odgovorna za razvoj zloćudnih bolesti uzrokovanih HPV-om. Oni kooperativno ciljaju različite stanične puteve uključene u regulaciju staničnog ciklusa i apoptoze. Poznato je da vežu i usmjeravaju za razgradnju tumorske supresore, p53 i pRb. Osim što potiče razgradnju p53, brojne studije su pokazale da E6 ima mnoge druge stanične mete uključujući i proteine koji sadrže PDZ (PSD95-Dlg1-zo-1) domene, module proteinskih interakcija uključene u održavanje stanične homeostaze. Neki od najbolje okarakteriziranih E6 interaktora su proteini koji sadrže PDZ domene iz kompleksa Scribble: Scribble (SCRIB) i Discs Large 1 (DLG1). Posljedično, E6 potiče njihovu razgradnju proteasomom. Obzirom da DLG1 i SCRIB imaju ključnu ulogu u uspostavljanju i održavanju polariteta stanica, stanice koje eksprimiraju E6 formiraju slabije stanične kontakte i rastu na neorganiziraniji način. Samim time, posljedice ovih interakcija doprinose razvoju kasnijih stadija E6-uzrokovanih bolesti. Proteini DLG1 i SCRIB također su okarakterizirani i kao tumorski supresori, a do sada je njihovo ponašanje istraženo u karcinomima debelog crijeva. Osim toga, promjene proteina DLG1 primijećene su i u razvoju raka vrata maternice. Neke studije upućuju na to da ekspresija i lokalizacija DLG1 variraju u lezijama povezanim s HPV-om, što sugerira na njegovu ulogu u progresiji cervikalnih intraepitelnih lezija niskog stupnja. Zanimljivo je da je isti proces od početne infekcije do razvoja raka u području glave i vrata još uvijek neistražen, ali čini se da je znatno kraći nego u vratu maternice. Isto tako, gotovo 70% slučajeva raka vrata maternice i prekanceroznih lezija uzrokovano je dvama tipovima, HPV16 i HPV18, dok se ostatak pripisuje drugim visokorizičnim tipovima HPV-a. Interesantno, 90-95% tumora orofarinksa uzrokovano je isključivo HPV-om tipa 16. Ove varijacije u tipovima HPV-a i njihovog uzrokovanja zloćudnih promjena potencijalno mogu biti posljedica različitog intenziteta interakcija E6 s proteinima DLG1 i SCRIB, ovisno o anatomskom području. Prema tome bi razjašnjavanje funkcije onkoproteina E6 kao i potencijalnih odstupanja njegova učinka na navedene proteine dodatno pridonijelo boljem razumijevanju uloga ova dva tumorska supresora u procesu HPV-posredovane i neposredovane tumorigeneze u području glave i vrata. Također bi moglo dodatno razjasniti njihov potencijalni značaj kao biljega za predviđanje razvoja bolesti u ranim fazam

Transcatheter aortic valve implantation (TAVI) in clinical practice from the aspect of a nurse

Uvod: Aortalna stenoza je najčešća bolest srčanih zalistaka u zapadnoj hemisferi zemlje. Inovacije u transkateterskoj tehnologiji, i njihova primjena, rezultirale su ubrzanim razvojem velikog broja minimalno invazivnih metoda. Liječenje transkateterskom implantacijom, kao potencijalno standardnom metodom, mijenja se opseg rada i djelovanja u intervencijskoj kardiologiji. Postupci: Za pisanje preglednog diplomskog rada korišteni su članci dostupni u znanstvenim bazama podataka: PubMed, Google Scholar i Hrčak te s drugih dostupnih znanstvenih platformi. Korištena je literatura dostupna u knjižnicama Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek te Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Prikaz teme: Transkateterskom implantacijom aortnog zaliska kao izabranom intervencijom, bolesnik će proći kroz niz dijagnostičkih pretraga za prikupljanje relevantnih kliničkih podataka. Transkateterska ugradnja aortalnog zaliska smatra se punopravnom metodom u bolesnika s aortalnom stenozom koji, iz bilo kojih razloga, imaju značajan operacijski rizik. Kvalitetna priprema bolesnika, za zahvat transkateterske implantacije aortnog zaliska, omogućuje što brži oporavka bolesnika. Medicinske sestre koje sudjeluju u pripremi bolesnika za zahvat, nastojat će uvjeriti bolesnika da svaki postupak koji se provodi ima svrhu poboljšanja zdravstvenog stanja te kako će nakon uspješnog zahvata njegov život biti kvalitetniji. Zaključak: Transkateterska implantacija aortnog zaliska je zlatni standard za liječenje bolesnika s teškom aortnom stenozom, a koji imaju prisutan visok rizik za kirurški zahvat ili kontraindikaciju za isti. Kriteriji za odabir kandidata i operativni napredak tehnike TAVI procedure, glavni su nositelji uspjeha i ishoda liječenja.Introduction: Aortic stenosis is the most common heart valve disease in the western hemisphere. Innovations in transcatheter technology and their application have resulted in the accelerated development of a large number of minimally invasive methods. Transcatheter implantation treatment as a potentially standard method changes the extent of work and action in interventional cardiology. Procedures: Articles available in scientific databases: PubMed, Google Scholar and Hrčak, and from other available scientific platforms were used to write this review thesis. Also used was the literature available in the libraries of the Faculty of Dental Medicine and Health Osijek and the City and University Library Osijek. Topic overview: When transcatheter aortic valve implantation is the chosen intervention, the patient will go through a series of diagnostic tests to collect relevant clinical data. Transcatheter aortic valve implantation is considered a valid method in patients with aortic stenosis, who for any reason have a significant surgical risk. Quality preparation of patients for transcatheter aortic valve implantation enables the fastest recovery of patients. Nurses who participate in the preparation of patients for the procedure will try to convince them that every procedure performed is aimed at improving their health condition, and that after a successful procedure their life will be better. Conclusion: Transcatheter aortic valve implantation is the gold standard for the treatment of patients with severe aortic stenosis who are at high risk for surgery or have contraindication for it. Criteria for the selection of candidates and the operational progress of the TAVI procedure technique are the main reasons of the success and outcome of treatment