ULTRAZVUK U ISTRAŽIVANJU FIZIOLOGIJE PROIZVODNJE GOVORA

Svrha je ovog rada predstaviti mogućnost korištenja ultrazvuka kao efikasne, neinvazivne i relativno jeftine metode u istraživanjima fiziologije proizvodnje govora. Osim dijagnostičke i terapijske uporabe u medicini, ultrazvuk se sve češće koristi u istraživanju govora za vizualiziranje unutarnjih struktura govornog prolaza. Zbog toga ima značajan doprinos u istraživanjima fiziologije proizvodnje govora, u kliničkoj fonetici te u artikulacijskoj sintezi govora. Snimanje govornog prolaza ultrazvukom složen je proces koji zahtijeva razmatranje brojnih faktora. Osim odabira ultrazvučnog aparata i tipa ultrazvučne sonde, nužno je istražiti metode tabiliziranja ispitanikove glave i ultrazvučne sonde, te anotiranja (označavanja) i interpretiranja ultrazvučnih podataka. S ciljem cjelovitog prikazivanja i analiziranja fiziologije govorne proizvodnje, ultrazvuk se sve češće povezuje s drugim laboratorijskim instrumentalnim metodama u sveobuhvatne višekanalne sustave. Ultrazvuk je fiziološka instrumentalna metoda za istraživanje proizvodnje govora koja je još uvijek u razvoju. Ipak, zbog brojnih prednosti i stalnog tehnološkog napretka, može se pretpostaviti da će se njegova uporaba u govornim znanostima u budućnosti intenzivirati

UTJECAJ LEKSIČKE GRANICE NA IZGOVOR GLASNIKA U ARTIKULACIJSKOM ZGLOBU PROMATRAN ELEKTROPALATOGRAFSKI

Razumijevanje mehanizama govorne proizvodnje traži odgovor na pitanje o odnosu između reprezentacijske, mentalne razine i realizacijske. fizičke razine govora. Pretpostavlja se da se apstraktne, diskretne i invarijantne jedinice jezične razine realiziraju kao kontinuirani, promjenljivi i prepokrivajući pokreti govornih organa i akustičkih uzoraka. U radu se razmatra utjecaj viših konceptualno-lingvističkih razina na izgovornu realizaciju, i to na primjeru utjecaja mjesta leksičke granice na realizaciju glasnika u fonetskom zglobu. Naime, postavilo se pitanje kako se ostvaruje suglasnik u dva jednaka fonetska odsječka VKV ako se leksička granica nalazi ispred (V#KV) ili iza (VKitV) suglasnika. Odgovor je tražen elektropalatografski tako da su promatrani suglasnici /t/ i /kJ u navedenim položajima u po pet rečenica, koje je jedan izvorni govornik hrvatskog izgovorio svaku po deset puta. Tražena je razlika u sljedećim elektropalatografskim koeficijentima: trajanju, adzuhnom i mekonepčanom dodiru, težištu i težini dodira. Rezultati su pokazali da različit položaj leksičke granice u artikulacijskom zglobu različito utječe na izgovor promatranih suglasnika

Lingvalna koartikulacija u zvučnim i bezvučnim postalveolarnim frikativima kod hrvatskih govornika s umjetnom pužnicom

Koartikulacija u osoba oštećena sluha istraživački je vrlo zanimljiva jer su podatci pokazali da prelingvalno gluhe osobe s umjetnom pužnicom imaju bitno drugačije koartikulacijske procese od tipično čujućih osoba (Hardcastle i Tjaden, 2008). Kinematske karakteristike ove razlike nisu dovoljno istražene, stoga će se u ovome radu elektropalatografijom analizirati lingvalna koartikulacija u zvučnim i bezvučnim postalveolarnim frikativima u prelingvalno gluhih odraslih osoba s umjetnom pužnicom. U ovo su istraživanje uključene tri ispitanice koje su odabrane zbog različitih demografskih osobina i kliničkih slušnih podataka. Punoljetne osobe izabrane su kako bi se isključio utjecaj razvoja govora, a različite kliničke slike ispitanica pružit će uvid u odnos slušnoga statusa i koartikulacijskih procesa. U ovakva je istraživanja obično uključen mali broj ispitanika pa je svaki ispitanik u istraživanju tretiran kao zaseban eksperiment (proširena studija slučaja). Govorni materijal sastojao se od riječi u kojima su frikativi /ʃ/ i /ʒ/ bili izgovoreni u simetričnoj vokalskoj okolini (/iꭍi/, /iʒi/, /aꭍa/, /aʒa/, /uꭍu/, /uʒu/). Riječi su ekstrahirane iz većih odsječaka kvazi-spontanoga govora snimljenoga akustičkom i elektropalatografskom tehnikom. Analizirani su ovi parametri: težište, količina jezičnonepčanoga kontakta i trajanje frikativa. Podatci su pokazali da su lingvalni korelati zvučnosti kod ovih ispitanica vrlo slični tipičnim korelatima zvučnosti kada se analizira sredina trajanja frikativa. Međutim, razlike u odnosu na predviđanja aktualnih teorija i modela pronađene su analizom artikulacijske dinamike u normaliziranome trajanju. Ovi rezultati raspravljeni su u svjetlu aktualnih teorija, kao i u svjetlu odnosa slušnoga statusa i koartikulacijskih procesa

PROCJENA KVALITETE GOVORA DJECE S UMJETNIM PUŽNICAMA

Jedna je od osnovnih prednosti umjetne pužnice što osigurava optimalne preduvjete za poboljšanje komunikacijskih sposobnosti gluhih osoba da bi se poslije, odgovarajućom rehabilitacijom, postiglo (bolje) razumijevanje govora. Neki su znanstvenici sumnjali u svrsishodnost umjetnih pužnica. Međutim, većina istraživanja pokazuje njihovu nedvojbenu korist u razvoju produkcije i percepcije govora gluhih. Tema je ovoga rada kvaliteta govora (glasa i izgovora) djece s umjetnom pužnicom, a cilj je utvrditi kako taj govor procjenjuju stručni slušači (rehabilitatori u Poliklinici SUVAG, Zagreb), a kako ostala populacija (studenti na Filozofskom fakultetu). U istraživanje je uključeno 20 djece s umjetnom pužnicom u dobi između 5 i 13 godina. Sva su djeca oglušila prelingvalno. Djeca imaju pužnice između 2 i 9 godina. Sva su djeca preoperativno koristila slušna pomagala, a preoperativna rehabilitacija verbotonalnom metodom trajala je od nekoliko mjeseci do 6 godina. Psihološki i neurološki nalazi sve djece su uredni. Zvučni zapisi govornih uzoraka djece prikupljeni su tijekom terapija u Poliklinici SUVAG u Zagrebu, dok su djeca opisivala crteže koji prikazuju svakodnevne situacije. Ispitanici-slušači imali su zadatak na posebno pripremljenim skalama procijeniti kvalitetu govora (glasa i izgovora) djece. Analiza rezultata nije potvrdila pretpostavku da će se dvije skupine ispitanikaslušača značajno razlikovati u procjeni kvalitete glasa i izgovora

Ultrasonic Research into the Physiology of Speech Production

Svrha je ovog rada predstaviti mogućnost korištenja ultrazvuka kao efikasne, neinvazivne i relativno jeftine metode u istraživanjima fiziologije proizvodnje govora. Osim dijagnostičke i terapijske uporabe u medicini, ultrazvuk se sve češće koristi u istraživanju govora za vizualiziranje unutarnjih struktura govornog prolaza. Zbog toga ima značajan doprinos u istraživanjima fiziologije proizvodnje govora, u kliničkoj fonetici te u artikulacijskoj sintezi govora. Snimanje govornog prolaza ultrazvukom složen je proces koji zahtijeva razmatranje brojnih faktora. Osim odabira ultrazvučnog aparata i tipa ultrazvučne sonde, nužno je istražiti metode stabiliziranja ispitanikove glave i ultrazvučne sonde, te anotiranja (označavanja) i interpretiranja ultrazvučnih podataka. S ciljem cjelovitog prikazivanja i analiziranja fiziologije govorne proizvodnje, ultrazvuk se sve češće povezuje s drugim laboratorijskim instrumentalnim metodama u sveobuhvatne višekanalne sustave. Ultrazvuk je fiziološka instrumentalna metoda za istraživanje proizvodnje govora koja je još uvijek u razvoju. Ipak, zbog brojnih prednosti i stalnog tehnološkog napretka, može se pretpostaviti da će se njegova uporaba u govornim znanostima u budućnosti intenzivirati.The aim of this paper is to present the ultrasound as an efficient, non-invasive and relatively inexpensive method for the research into the physiology of speech production. Apart from being used in clinical diagnostics and therapy, ultrasound is also becoming widely used in speech production research for vocal tract imaging. Therefore, ultrasound is proving increasingly important in phonetic research, clinical phonetics and, ultimately, in articulatory speech synthesis. However, using ultrasound to visualize the vocal tract is a complex process, which requires the consideration of numerous factors. Besides choosing the type of the ultrasound machine and the ultrasound probe, there are also matters of stabilizing subject’s head and the probe, as well as the annotation criteria and interpretation of ultrasound data, which are all critical for a successful ultrasonic investigation. Acquiring a complete image of a particular section of the vocal tract is made possible only by using multiple physiological imaging techniques integrated into the so called multi-channel system. Ultrasound fits nicely into such multi-channel systems. Ultrasound as an imaging technique in speech research is still largely experimental method. However, having in mind the advantages of ultrasound and constant technological advancements, it can be assumed that its use in speech research will intensify in the future