Emotional aspects of reception theory

Teorija recepcije u središte svojeg proučavanja postavlja čitatelja odnosno publiku u odnosu na autora i književno djelo. Dakle, temelji se na književnom komunikacijskom procesu između autora i čitatelja koji komuniciraju putem književnog djela. Temeljno polazište teorije recepcije sadržano je u mišljenju kako bi se cjelokupno proučavanje povijest književnosti trebalo orijentirati prema čitatelju kao glavnom akteru književne komunikacije. Takva je komunikacija ostvarena unutar obzora očekivanja odnosno spremnosti čitatelja da na temelju prethodno usvojenog čitateljskog iskustva prihvati novo djelo te u postojanju mjesta neodređenosti koje čitatelj upotpunjava svojom recepcijom djela. U kontekstu teorije recepcije, možemo reći da se emocije razvijaju unutar komunikacijskog procesa, a mogu biti ostvarene unutar događaja ili kao unutrašnji svijet pojedinca. U tom pogledu, jezik je temeljno sredstvo čitateljeve recepcije emocija u književnosti s obzirom na to da se u književnosti emocije razvijaju u jeziku. Recepcija emocija te njihovo razumijevanje utječe na razumijevanje čitateljeva vlastitoga emocionalnoga života.Reception theory emphasizes reader’s reception in making meaning of literature work. It is generally based on the communication process between author and his audience. A form of reception theory is based on two main points: readers’ horizon of expectation on the one hand and narrative gaps on the other. In literature, emotions are implemented through language, so in the context of reception theory, we can establish that emotions develop within the communication process. Readers’s reception of emotions in literature work, identification and interpretation can provide influence in understanding of the reader’s own emotional life

Emotional aspects of reception theory

Teorija recepcije u središte svojeg proučavanja postavlja čitatelja odnosno publiku u odnosu na autora i književno djelo. Dakle, temelji se na književnom komunikacijskom procesu između autora i čitatelja koji komuniciraju putem književnog djela. Temeljno polazište teorije recepcije sadržano je u mišljenju kako bi se cjelokupno proučavanje povijest književnosti trebalo orijentirati prema čitatelju kao glavnom akteru književne komunikacije. Takva je komunikacija ostvarena unutar obzora očekivanja odnosno spremnosti čitatelja da na temelju prethodno usvojenog čitateljskog iskustva prihvati novo djelo te u postojanju mjesta neodređenosti koje čitatelj upotpunjava svojom recepcijom djela. U kontekstu teorije recepcije, možemo reći da se emocije razvijaju unutar komunikacijskog procesa, a mogu biti ostvarene unutar događaja ili kao unutrašnji svijet pojedinca. U tom pogledu, jezik je temeljno sredstvo čitateljeve recepcije emocija u književnosti s obzirom na to da se u književnosti emocije razvijaju u jeziku. Recepcija emocija te njihovo razumijevanje utječe na razumijevanje čitateljeva vlastitoga emocionalnoga života.Reception theory emphasizes reader’s reception in making meaning of literature work. It is generally based on the communication process between author and his audience. A form of reception theory is based on two main points: readers’ horizon of expectation on the one hand and narrative gaps on the other. In literature, emotions are implemented through language, so in the context of reception theory, we can establish that emotions develop within the communication process. Readers’s reception of emotions in literature work, identification and interpretation can provide influence in understanding of the reader’s own emotional life

Bibliotherapeutic competencies in teaching literature

Ovaj je rad rezultat istraživačkoga projekta Biblioterapijske kompetencije u nastavi književnosti čiji je cilj utvrđivanje emocionalnoga doživljaja pri recepciji književnoga teksta kod učenika i nastavnika Hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnim i srednjim školama. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 914 učenika iz 4 osnovne i 6 srednjih škola Središnje Hrvatske te 31 nastavnica Hrvatskoga jezika i književnosti u ispitanim osnovnim i srednjim školama. U srednjim školama istraživanje je obuhvatilo gimnazije i strukovne škole hotelijersko-turističkoga usmjerenja. Za potrebe istraživanja, korišten je anketni upitnik tipa papir – olovka koji se sastojao od općega i stručnoga dijela. Općim su dijelom učenicima postavljena pitanja o godinama, spolu, razredu te najčešćoj ocjeni iz književnosti dok su nastavnicama postavljena pitanja o godinama rada u nastavi književnosti, o poznavanju pojma biblioterapije i njegova opisa te o učestalosti korištenja „prepoznavanja emocija“ u nastavi književnosti. Stručni je dio anketnoga upitnika bio jednak učenicima i nastavnicama, a sastojao se od četiriju polaznih književnih tekstova te po jednoga pitanja uz polazni tekst u kojem su sudionici mogli dati svoju procjenu glavne emocije u polaznom književnom tekstu. Rezultati istraživanja pokazali su da u učeničkoj procjeni glavne emocije prevladava sličan trend, dok se nastavničke procjene razlikuju od učeničkih. Također, među učenicima stupanj slaganja ovisi o vrsti teksta. Veće je slaganja u procjeni glavne emocije na temelju lirskih tekstova, dok su manja slaganja na temelju ulomaka iz proznih djela. S druge strane, nastavničke se procjene u usporedbi s učeničkima razlikuju i ovisno o vrsti teksta. Stoga, možemo zaključiti kako postoje temelji te potreba za primjenom biblioterapije u nastavi književnosti u svrhu poboljšanja i s ciljem razumijevanja emocija te identifikacije svojih i tuđih emocija i problema putem interpretacije književnoga teksta.This work is the result of the research project “Bibliotherapeutic competencies in teaching literature“. The work attempts to determine the emotions perceived by students and teachers when reading works of literature in Croatian language and literature classes, in primary and secondary schools. Six secondary schools and four primary schools in central Croatia participated in the research. In primary schools the participants consisted of 7th and 8th grade students. Secondary schools students were selected from all four grades. The participant schools encompassed both gymnasiums and vocational schools. In total, 914 students as well as 31 teachers of Croatian language classes participated in the research. A questionnaire was used, which consisted of a general and specialized part. In the general part, students were asked questions about their age, gender, class and their most common grade in literature class, while the teachers were asked about their years of experience in teaching, their understanding of the term “bibliotherapy” and its description, as well as the frequency of using “emotion detection“ in class. The specialized part of the query was identical for both groups and consisted of four texts, with each text being accompanied by a question asking the participant to give their perception of the main emotion present in the text. The results have shown that there is no significant difference in the perception of the dominant emotion between primary and secondary school students. However, there were some differences in perception between students and teachers. The results also shown that between primary and secondary school students there are some difference in the perception of the dominant emotion depending on type of literature works. We can establish that there is a need for the use of bibliotherapy in literature class as a means to increase emotional understanding, and identifying one’s own emotions as well as those of others by interpreting literatur

Bibliotherapeutic competencies in teaching literature

Ovaj je rad rezultat istraživačkoga projekta Biblioterapijske kompetencije u nastavi književnosti čiji je cilj utvrđivanje emocionalnoga doživljaja pri recepciji književnoga teksta kod učenika i nastavnika Hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnim i srednjim školama. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 914 učenika iz 4 osnovne i 6 srednjih škola Središnje Hrvatske te 31 nastavnica Hrvatskoga jezika i književnosti u ispitanim osnovnim i srednjim školama. U srednjim školama istraživanje je obuhvatilo gimnazije i strukovne škole hotelijersko-turističkoga usmjerenja. Za potrebe istraživanja, korišten je anketni upitnik tipa papir – olovka koji se sastojao od općega i stručnoga dijela. Općim su dijelom učenicima postavljena pitanja o godinama, spolu, razredu te najčešćoj ocjeni iz književnosti dok su nastavnicama postavljena pitanja o godinama rada u nastavi književnosti, o poznavanju pojma biblioterapije i njegova opisa te o učestalosti korištenja „prepoznavanja emocija“ u nastavi književnosti. Stručni je dio anketnoga upitnika bio jednak učenicima i nastavnicama, a sastojao se od četiriju polaznih književnih tekstova te po jednoga pitanja uz polazni tekst u kojem su sudionici mogli dati svoju procjenu glavne emocije u polaznom književnom tekstu. Rezultati istraživanja pokazali su da u učeničkoj procjeni glavne emocije prevladava sličan trend, dok se nastavničke procjene razlikuju od učeničkih. Također, među učenicima stupanj slaganja ovisi o vrsti teksta. Veće je slaganja u procjeni glavne emocije na temelju lirskih tekstova, dok su manja slaganja na temelju ulomaka iz proznih djela. S druge strane, nastavničke se procjene u usporedbi s učeničkima razlikuju i ovisno o vrsti teksta. Stoga, možemo zaključiti kako postoje temelji te potreba za primjenom biblioterapije u nastavi književnosti u svrhu poboljšanja i s ciljem razumijevanja emocija te identifikacije svojih i tuđih emocija i problema putem interpretacije književnoga teksta.This work is the result of the research project “Bibliotherapeutic competencies in teaching literature“. The work attempts to determine the emotions perceived by students and teachers when reading works of literature in Croatian language and literature classes, in primary and secondary schools. Six secondary schools and four primary schools in central Croatia participated in the research. In primary schools the participants consisted of 7th and 8th grade students. Secondary schools students were selected from all four grades. The participant schools encompassed both gymnasiums and vocational schools. In total, 914 students as well as 31 teachers of Croatian language classes participated in the research. A questionnaire was used, which consisted of a general and specialized part. In the general part, students were asked questions about their age, gender, class and their most common grade in literature class, while the teachers were asked about their years of experience in teaching, their understanding of the term “bibliotherapy” and its description, as well as the frequency of using “emotion detection“ in class. The specialized part of the query was identical for both groups and consisted of four texts, with each text being accompanied by a question asking the participant to give their perception of the main emotion present in the text. The results have shown that there is no significant difference in the perception of the dominant emotion between primary and secondary school students. However, there were some differences in perception between students and teachers. The results also shown that between primary and secondary school students there are some difference in the perception of the dominant emotion depending on type of literature works. We can establish that there is a need for the use of bibliotherapy in literature class as a means to increase emotional understanding, and identifying one’s own emotions as well as those of others by interpreting literatur

Epigenetic drug 5-azacytidine impairs proliferation of rat limb buds in an organotypic model-system in vitro

Aim was to establish an organotypic in vitro model of limb bud development to verify whether epigenetic drug and teratogen 5-azacytidine (5azaC) has an effect on limb buds independent of its effects on the placenta. Fischer strain rat fore- and hindlimb buds were microsurgically isolated from 13 days old embryos and cultivated in vitro for two weeks at the air-liquid interface in Eagle's minimum essential medium (MEM) with 50% rat serum. 30 μmol of 5azaC was added to the fresh medium. Overall growth was measured by an ocular micrometer. Routine histology, immunohistochemical detection of the proliferating cell nuclear antigen (PCNA), and stereological quantification of PCNA expression were performed. RESULTS: At four time points, significantly lower overall growth was detected for fore- and hindlimb bud explants cultivated with 5azaC in comparison to controls. After the culture period, numerical density of the PCNA signal for both types of limb buds was lower than for controls (P<0.001). Limb buds were initially covered by immature epithelium and contained mesenchyme, myotubes, single hemangioblasts, hemangioblast aggregates, blood islands, and capillaries. Regardless of the treatment, cartilage and epidermis differentiated, but cells and structures typical for vasculogenesis disappeared. CONCLUSION: Our findings, obtained outside of the maternal organism, stress the importance of compromised cell proliferation for 5azaC impact on limb buds. This investigation points to the necessity to establish alternatives to in vivo research on animals using teratogenic agents

Obtaining rights of the deaf to Slovenian Sign Language interpreter

Diplomsko delo obravnava pravico gluhega do tolmača za slovenski znakovni jezik. Pravica gluhe osebe do tolmača za slovenski znakovni jezik je opredeljena v Ustavi Republike Slovenije ter Zakonu o uporabi slovenskega znakovnega jezika (ZUSZJ). Tolmačenje znakovnega jezika v Sloveniji igra ključno vlogo pri komunikaciji med slišečo in gluho populacijo. Ta pravica je ključna za enakopravno vključevanje gluhih oseb v družbo ter zagotavljanje dostopnosti in enakih pravic, kot jih imajo osebe brez okvare sluha. Osnovni namen diplomskega dela je preučiti, kateri pravni viri urejajo pravico gluhega do tolmača za slovenski znakovni jezik, in prikazati postopek pridobitve te pravice. Hkrati diplomsko delo želi ugotoviti, kaj določa Zakon o uporabi slovenskega znakovnega jezika (ZUSZJ), katere pravice prinaša ta zakon, kako gluhi uveljavijo to pravico in kdo odloča o tej pravici po zakonu. V diplomskem delu so glede na postavljeni okvir raziskovanja, namena in cilja odgovorjena raziskovalna vprašanja, ki se navezujejo na delo tolmačev in njihove izkušnje z gluhimi upravičenci ter obratno. Glavna raziskovalna metoda empiričnega dela je bila kvalitativna metoda, in sicer metoda intervjuja. Delo bo pozitivno vplivalo na tolmače za slovenski znakovni jezik, gluhe upravičence ter druge gluh osebe, ki se srečujejo oziroma uporabljajo slovenski znakovni jezik za komunikacijo. Uporabno je tudi za strokovnjake na tem področju, državne ustanove in predstavnike te pravice. Predstavlja spodbudo za nadaljnje proučevanje tega področja.The thesis deals with a right of a deaf person to a Slovenian Sign Language interpreter. The right of a deaf person to a Slovene Sign Language interpreter is defined in the constitution of the Republic of Slovenia and the Act on the Use of Slovenian Sign Language (ZUSZJ). Interpreting sign language in Slovenia plays a crucial role in communication between the hearing and deaf populations. This right is essential for the equal integration of deaf people into society and for ensuring accessibility and equal rights by individuals without hearing impairments. The main purpose of the thesis is to examine which legal sources regulate the right of a deaf person to a Slovenian Sign language interpreter and to present the procedure for obtaining this right. So to inform readers about what the Act on the Use of Slovenian Sign Language (ZUSZJ) provides for, what rights this law brings, how deaf people exercise this right, and who is responsible for deciding on this right according to the law. In the thesis, based on the established research framework, purpose, and objectives, research questions related to the work of interpreters and their experiences with deaf beneficiaries, as well as vice versa, were addressed. The main research method used in the empirical part was the qualitative method, specifically the method of interviews. The work will have a positive impact on interpreters of Slovene Sign Language, deaf beneficiaries, and other deaf people who meet or use Slovene Sign Language to communicate. It is also of interest to experts in this field, government institutions, and representatives of this right. It is an incentive for further research in this area

Fairy Tales: Structure, Genre, Meaning

Rad se bavi razlicitim književnim teorijama i pristupima vezanim uz bajku kao književnu vrstu. Polazište rada temeljeno je na iskrivljenom shvacanju popularne svijesti koja opisuje bajku kao pricu namijenjenu djeci, cudesnu pricu ili cak fantasticnu pricu. Nakon prikaza razlicitih opisa bajke i teorijskih polazišta, rad se bavi problemskim pitanjem bajke kao žanra kojim razdjeljuje bajku od fantasticne price te opisom bajke kao književne vrste. U žarištu je prikaz Proppove Morfologije bajke kao prvog morfološki orijentiranog djela u proucavanju bajke te Jollesove teorije jednostavnih oblika kao vrstovne i strukturalne odrednice bajke.This paper presents various theories related to fairy tales as literary genre. The starting point of this paper is based on understanding fairy tales as a tale intended for children, tale of magic or even a fantasy. The paper presents various descriptions of fairy tales and theoretical positions. Furthemore, the first thing to be considered is to indicate the difference between fairy tales and fantasy. The focus of the paper presents Vladimir Propp's Morphology of the Tale as first morphologically oriented study of fairy tales and Andre Jolles theory of simple forms as structural determinants of fairy tales

Fairy Tales: Structure, Genre, Meaning

Rad se bavi razlicitim književnim teorijama i pristupima vezanim uz bajku kao književnu vrstu. Polazište rada temeljeno je na iskrivljenom shvacanju popularne svijesti koja opisuje bajku kao pricu namijenjenu djeci, cudesnu pricu ili cak fantasticnu pricu. Nakon prikaza razlicitih opisa bajke i teorijskih polazišta, rad se bavi problemskim pitanjem bajke kao žanra kojim razdjeljuje bajku od fantasticne price te opisom bajke kao književne vrste. U žarištu je prikaz Proppove Morfologije bajke kao prvog morfološki orijentiranog djela u proucavanju bajke te Jollesove teorije jednostavnih oblika kao vrstovne i strukturalne odrednice bajke.This paper presents various theories related to fairy tales as literary genre. The starting point of this paper is based on understanding fairy tales as a tale intended for children, tale of magic or even a fantasy. The paper presents various descriptions of fairy tales and theoretical positions. Furthemore, the first thing to be considered is to indicate the difference between fairy tales and fantasy. The focus of the paper presents Vladimir Propp's Morphology of the Tale as first morphologically oriented study of fairy tales and Andre Jolles theory of simple forms as structural determinants of fairy tales

Fairy Tales: Structure, Genre, Meaning

Rad se bavi razlicitim književnim teorijama i pristupima vezanim uz bajku kao književnu vrstu. Polazište rada temeljeno je na iskrivljenom shvacanju popularne svijesti koja opisuje bajku kao pricu namijenjenu djeci, cudesnu pricu ili cak fantasticnu pricu. Nakon prikaza razlicitih opisa bajke i teorijskih polazišta, rad se bavi problemskim pitanjem bajke kao žanra kojim razdjeljuje bajku od fantasticne price te opisom bajke kao književne vrste. U žarištu je prikaz Proppove Morfologije bajke kao prvog morfološki orijentiranog djela u proucavanju bajke te Jollesove teorije jednostavnih oblika kao vrstovne i strukturalne odrednice bajke.This paper presents various theories related to fairy tales as literary genre. The starting point of this paper is based on understanding fairy tales as a tale intended for children, tale of magic or even a fantasy. The paper presents various descriptions of fairy tales and theoretical positions. Furthemore, the first thing to be considered is to indicate the difference between fairy tales and fantasy. The focus of the paper presents Vladimir Propp's Morphology of the Tale as first morphologically oriented study of fairy tales and Andre Jolles theory of simple forms as structural determinants of fairy tales