Doctor - patient relationship represented in art

Liječnici često nemaju čvrsto ustaljen medicinski model i smjernice kako da uspostave terapijski odnos sa svojim pacijentima, kao što imaju za utvrđivanje dijagnoze i propisivanje farmakološkog i drugog liječenja. Terapijski odnos nastaje kada se u dimenziji ljudskog iskustva ispunjavaju bazične potrebe čovjeka za bliskošću i kontaktom. Iako je to ponekad zanemareno i podcijenjeno, odnos liječnika i pacijenta je fundamentalni dio pružanja medicinske skrbi. Umjetnost može poslužiti kako bi medicinska zajednica postala svjesnija da je temeljni cilj medicinske prakse upravo uspostava kvalitetnog odnosa. Od temeljne važnosti za umijeće medicine su vještine aktivnog slušanja, perceptivnosti, učinkovite komunikacije i empatije. Budućnost medicinskog obrazovanja se temelji na kurikulima koji će raditi na razvoju tih vještina. Povećani napori pojedinaca i zajednice u promicanju zdravlja u cijelom svijetu te prihvaćanje definicije da je zdravlje više nego odsustvo bolesti, potaknulo je aktivno istraživanja cjelovitog i cjelokupnog pristupa osobi u stvaranju i održavanju zdravlja. Istraživanje odnosa između umjetnosti i zdravlja nudi neke zanimljive načine kako povezati ova dva važna područja. Cilj ovog rada je kroz umjetnost prikazati različite vrste povezanosti, perspektiva, dobrobiti, isto tako i problema u odnosu liječnik-pacijent kako bi bilo potaknuto sustavno proučavanje uloge toga odnosa u liječenju bolesnika, kao i implementacija umjetnosti u nastavu koja razvija vještine bitne za uspostavu tog odnosa.To provide patient-centered holistic care, doctors must possess good interpersonal and empathic skills. Medical schools traditionally adopt a skill-based approach to such training, but creative engagement with the arts has also been effective. Physicians do not receive from the medical model the same explicit guidance in relating to their patients as in making diagnoses and prescribing pharmacological and other treatments. To meet this need, art can offer a framework for expanding the model. A novel arts-based approach may help medical students and doctors develop an empathic understanding of patients and can contribute to connectional experience more visible to clinicians and to encourage the systematic exploration of its role in medical care. If the incorporation of knowledge about the connectional experience into the basic paradigm of medicine is to improve patient-doctor relationships, it should provide new insights and lead us to new attitudes and actions. Such inquiry will result in a complete medical model that will better guide our practice and teaching, helping us to relate to our patients more skillfully and effectively, even as we strive to provide ever-improving technical care. The aim of this work is through art display different types of connections, perspectives, benefits as well as problems in the doctor-patient relationship that would be induced by the systematic study of the role of this relationship in the treatment of patients as well as the implementation of the arts in education that develops the skills essential to establish that relationship

Doctor - patient relationship represented in art

Liječnici često nemaju čvrsto ustaljen medicinski model i smjernice kako da uspostave terapijski odnos sa svojim pacijentima, kao što imaju za utvrđivanje dijagnoze i propisivanje farmakološkog i drugog liječenja. Terapijski odnos nastaje kada se u dimenziji ljudskog iskustva ispunjavaju bazične potrebe čovjeka za bliskošću i kontaktom. Iako je to ponekad zanemareno i podcijenjeno, odnos liječnika i pacijenta je fundamentalni dio pružanja medicinske skrbi. Umjetnost može poslužiti kako bi medicinska zajednica postala svjesnija da je temeljni cilj medicinske prakse upravo uspostava kvalitetnog odnosa. Od temeljne važnosti za umijeće medicine su vještine aktivnog slušanja, perceptivnosti, učinkovite komunikacije i empatije. Budućnost medicinskog obrazovanja se temelji na kurikulima koji će raditi na razvoju tih vještina. Povećani napori pojedinaca i zajednice u promicanju zdravlja u cijelom svijetu te prihvaćanje definicije da je zdravlje više nego odsustvo bolesti, potaknulo je aktivno istraživanja cjelovitog i cjelokupnog pristupa osobi u stvaranju i održavanju zdravlja. Istraživanje odnosa između umjetnosti i zdravlja nudi neke zanimljive načine kako povezati ova dva važna područja. Cilj ovog rada je kroz umjetnost prikazati različite vrste povezanosti, perspektiva, dobrobiti, isto tako i problema u odnosu liječnik-pacijent kako bi bilo potaknuto sustavno proučavanje uloge toga odnosa u liječenju bolesnika, kao i implementacija umjetnosti u nastavu koja razvija vještine bitne za uspostavu tog odnosa.To provide patient-centered holistic care, doctors must possess good interpersonal and empathic skills. Medical schools traditionally adopt a skill-based approach to such training, but creative engagement with the arts has also been effective. Physicians do not receive from the medical model the same explicit guidance in relating to their patients as in making diagnoses and prescribing pharmacological and other treatments. To meet this need, art can offer a framework for expanding the model. A novel arts-based approach may help medical students and doctors develop an empathic understanding of patients and can contribute to connectional experience more visible to clinicians and to encourage the systematic exploration of its role in medical care. If the incorporation of knowledge about the connectional experience into the basic paradigm of medicine is to improve patient-doctor relationships, it should provide new insights and lead us to new attitudes and actions. Such inquiry will result in a complete medical model that will better guide our practice and teaching, helping us to relate to our patients more skillfully and effectively, even as we strive to provide ever-improving technical care. The aim of this work is through art display different types of connections, perspectives, benefits as well as problems in the doctor-patient relationship that would be induced by the systematic study of the role of this relationship in the treatment of patients as well as the implementation of the arts in education that develops the skills essential to establish that relationship

Art terapija kao suportivno-ekspresivna terapija u liječenju karcinoma dojke

Art terapija dobiva sve veće značenje u psihoonkologiji. Cilj ovog rada je opisati iskustvo pacijentice na kojoj se provodila art terapija te napraviti pregled literature o učinkovitosti art terapije u pacijentica s karcinomom dojke. Metode: Pacijentica koja se liječila od raka dojke liječena je i kod psihijatra u Klinici za psihološku medicine Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Analizirani su prikupljeni podatci o pacijentici prije, tijekom i nakon terapije. Napravljen je pregled literature u području psihoonkologije s posebnim naglaskom na primjenu art terapije kod onkoloških bolesnika. Rezultati: Istraživanja su pokazala kako rak dojke značajno utječe na emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje žena. Također rezultati pokazuju kako je važno poticati mehanizme obrane kod pacijentica koje boluju od karcinoma kako bi uspjele pokazati osjećaje koji su potisnuti. Glavni ciljevi ove suportivno-ekspresivne terapije su proraditi žalovanje za gubitcima koje donosi teška bolest kao i prilagodba na promijenjenu sliku tijela. Ekspresija u umjetnosti daje simptomima formu I boju te se oni više ne moraju konvertirati u fizičke ili psihološke tegobe. Zaključak: Literaturni podatci i analiza slučaja pokazali su kako art terapija ima dugodjelujući učinak na veliki spektar simptoma vezanima uz rak dojke i njegove posljedice. Također, uočen je pozitivan utjecaj na samospoznaju i samoaktualizaciju pacijenata. Zbog toga se art terapiju može koristiti kao visoko učinkovit pristup u pružanju psihološke pomoći pacijenticama oboljelima od raka dojke, koji omogućava ekspresiju emocija i bolju kvalitetu života.Aims: Art therapy as supportive-expressive therapy is gaining increasing importance in psycho-oncology. The aim of this paper is to describe the experience of participating in art therapy of a patient with breast cancer and to review the literature regarding the effectiveness of art therapy during breast cancer treatment. Methods: The participant undergoing medical treatment for breast cancer was treated at the Clinical Hospital Centre Zagreb, at the Department of Psychological Medicine. A therapeutic approach was used to analyze the patient’s data. Review of the literature in the field of art therapy in psycho-oncology was done, with a particular focus on the approach to patients with breast cancer. Results: Studies have found that breast cancer diagnosis has a large impact on the emotional, cognitive and social functioning of women. It is important to develop strategies to strengthen coping mechanisms in women with breast cancer and help them express often-repressed emotions. The main point of supportive-expressive therapy includes mourning the losses that cancer brings and adapting to a changed body image. Expression in art gives emotions a form and a color instead of just the physical or psychological symptoms. Conclusion: The literature and this case show that art therapy has a lasting effect on a large spectrum of symptoms related to breast cancer and its consequences as well as on self-knowledge and self-realization of the patient. Therefore, art therapy can be used as a highly effective approach to provide breast cancer patients with better quality of life and psychological support while giving them freedom to express themselves and add meaning to their days

Art terapija kao suportivno-ekspresivna terapija u liječenju karcinoma dojke

Art terapija dobiva sve veće značenje u psihoonkologiji. Cilj ovog rada je opisati iskustvo pacijentice na kojoj se provodila art terapija te napraviti pregled literature o učinkovitosti art terapije u pacijentica s karcinomom dojke. Metode: Pacijentica koja se liječila od raka dojke liječena je i kod psihijatra u Klinici za psihološku medicine Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Analizirani su prikupljeni podatci o pacijentici prije, tijekom i nakon terapije. Napravljen je pregled literature u području psihoonkologije s posebnim naglaskom na primjenu art terapije kod onkoloških bolesnika. Rezultati: Istraživanja su pokazala kako rak dojke značajno utječe na emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje žena. Također rezultati pokazuju kako je važno poticati mehanizme obrane kod pacijentica koje boluju od karcinoma kako bi uspjele pokazati osjećaje koji su potisnuti. Glavni ciljevi ove suportivno-ekspresivne terapije su proraditi žalovanje za gubitcima koje donosi teška bolest kao i prilagodba na promijenjenu sliku tijela. Ekspresija u umjetnosti daje simptomima formu I boju te se oni više ne moraju konvertirati u fizičke ili psihološke tegobe. Zaključak: Literaturni podatci i analiza slučaja pokazali su kako art terapija ima dugodjelujući učinak na veliki spektar simptoma vezanima uz rak dojke i njegove posljedice. Također, uočen je pozitivan utjecaj na samospoznaju i samoaktualizaciju pacijenata. Zbog toga se art terapiju može koristiti kao visoko učinkovit pristup u pružanju psihološke pomoći pacijenticama oboljelima od raka dojke, koji omogućava ekspresiju emocija i bolju kvalitetu života.Aims: Art therapy as supportive-expressive therapy is gaining increasing importance in psycho-oncology. The aim of this paper is to describe the experience of participating in art therapy of a patient with breast cancer and to review the literature regarding the effectiveness of art therapy during breast cancer treatment. Methods: The participant undergoing medical treatment for breast cancer was treated at the Clinical Hospital Centre Zagreb, at the Department of Psychological Medicine. A therapeutic approach was used to analyze the patient’s data. Review of the literature in the field of art therapy in psycho-oncology was done, with a particular focus on the approach to patients with breast cancer. Results: Studies have found that breast cancer diagnosis has a large impact on the emotional, cognitive and social functioning of women. It is important to develop strategies to strengthen coping mechanisms in women with breast cancer and help them express often-repressed emotions. The main point of supportive-expressive therapy includes mourning the losses that cancer brings and adapting to a changed body image. Expression in art gives emotions a form and a color instead of just the physical or psychological symptoms. Conclusion: The literature and this case show that art therapy has a lasting effect on a large spectrum of symptoms related to breast cancer and its consequences as well as on self-knowledge and self-realization of the patient. Therefore, art therapy can be used as a highly effective approach to provide breast cancer patients with better quality of life and psychological support while giving them freedom to express themselves and add meaning to their days

Doctor - patient relationship represented in art

Liječnici često nemaju čvrsto ustaljen medicinski model i smjernice kako da uspostave terapijski odnos sa svojim pacijentima, kao što imaju za utvrđivanje dijagnoze i propisivanje farmakološkog i drugog liječenja. Terapijski odnos nastaje kada se u dimenziji ljudskog iskustva ispunjavaju bazične potrebe čovjeka za bliskošću i kontaktom. Iako je to ponekad zanemareno i podcijenjeno, odnos liječnika i pacijenta je fundamentalni dio pružanja medicinske skrbi. Umjetnost može poslužiti kako bi medicinska zajednica postala svjesnija da je temeljni cilj medicinske prakse upravo uspostava kvalitetnog odnosa. Od temeljne važnosti za umijeće medicine su vještine aktivnog slušanja, perceptivnosti, učinkovite komunikacije i empatije. Budućnost medicinskog obrazovanja se temelji na kurikulima koji će raditi na razvoju tih vještina. Povećani napori pojedinaca i zajednice u promicanju zdravlja u cijelom svijetu te prihvaćanje definicije da je zdravlje više nego odsustvo bolesti, potaknulo je aktivno istraživanja cjelovitog i cjelokupnog pristupa osobi u stvaranju i održavanju zdravlja. Istraživanje odnosa između umjetnosti i zdravlja nudi neke zanimljive načine kako povezati ova dva važna područja. Cilj ovog rada je kroz umjetnost prikazati različite vrste povezanosti, perspektiva, dobrobiti, isto tako i problema u odnosu liječnik-pacijent kako bi bilo potaknuto sustavno proučavanje uloge toga odnosa u liječenju bolesnika, kao i implementacija umjetnosti u nastavu koja razvija vještine bitne za uspostavu tog odnosa.To provide patient-centered holistic care, doctors must possess good interpersonal and empathic skills. Medical schools traditionally adopt a skill-based approach to such training, but creative engagement with the arts has also been effective. Physicians do not receive from the medical model the same explicit guidance in relating to their patients as in making diagnoses and prescribing pharmacological and other treatments. To meet this need, art can offer a framework for expanding the model. A novel arts-based approach may help medical students and doctors develop an empathic understanding of patients and can contribute to connectional experience more visible to clinicians and to encourage the systematic exploration of its role in medical care. If the incorporation of knowledge about the connectional experience into the basic paradigm of medicine is to improve patient-doctor relationships, it should provide new insights and lead us to new attitudes and actions. Such inquiry will result in a complete medical model that will better guide our practice and teaching, helping us to relate to our patients more skillfully and effectively, even as we strive to provide ever-improving technical care. The aim of this work is through art display different types of connections, perspectives, benefits as well as problems in the doctor-patient relationship that would be induced by the systematic study of the role of this relationship in the treatment of patients as well as the implementation of the arts in education that develops the skills essential to establish that relationship