Technical and Technological Factors and Economic Results in Watermelon Production

Watermelon production in Croatia has stagnated for a number of years and it could be mostly found on individual farms as their source of income in summer months. According to official data, production in Croatia in the year 2005 amounted to 66.280 tons. Growing watermelons from transplants is the most intensive way of production and it provides the highest yield. In combination with polyethylene mulch and drip irrigation it provides a stable and early yield. Transplants on mulch with drip irrigation were used in our example. The subject of research of this paper is organization of watermelon production on the area of three hectares. Based on calculated standards and developed technological map, the consumption of 44,3 hours of machine work and 332 hours of human labour per hectare were determined. The total costs amount to €3.475,38, and, with 120 tons of yield and production value of €4.563.65, the realized income was €1.088,27. Based on the coefficient of economy of 1,31, the conclusion was made that watermelon production is efficient, and every €100 invested in production resulted in €31,3 of profit.watermelon production

OCJENE I PRIKAZI: Akten zur deutschen auswärtigen Politik 1918-1945

Arhivska građa velikoga broja njemačkih središnjih državnih i vojnih institucija našla se potkraj i nakon Drugog svjetskog rata zaplijenjena i dijelom odnesena, prije svega u Sjedinjene Američke Države, manjim dijelom, i u Veliku Britaniju. Dokumenti nastali neposredno prije i za vrijeme rata bili su korišteni u istražnim i sudskim postupcima kao izvor podataka i vjerodostojan dokazni materijal. Kako su sva ta pitanja imala izrazito naglašenu političku dimenziju, interes saveznika za ovo gradivo prelazio je okvire njegove administrativne ili sudske upotrebljivosti

DODATAK AKTIVNOG UGLJENA I ENERGIJE POVEĆAVAJU KONZUMIRANJE SREDOZEMNIH GRMOVA ZA OVCE I KOZE

Utilization of the Mediterranean shrubby vegetation is often limited by secondary compounds, such as terpenes, which at too high concentrations can adversely affect forage intake and animal health. Ingesting compounds such as activated charcoal and energy can ameliorate the negative effects of secondary compounds and enable animals to eat more shrubs. Thus, our objectives were to determine if supplemental charcoal, energy and numbers of shrub species offered influenced intake of shrubs by sheep and goats. We conducted three experiments each with 12 lambs and 12 kids (6 activated charcoal vs. 6 controls). In the first experiment, we initially offered three shrubs (Juniperus phoenicea, Helichrysum italicum and Juniperus oxicedrus),) then in the second one, two shrubs (Juniperus phoenicea and Helichrysum italicum), and finally one shrub (Juniperus phoenicea) in the third experiment. In all three experiments (Exp. 1, P<0.001; Exp. 2, P < 0.0003 and Exp. 3, P < 0.03), supplemental charcoal and energy had a positive effect on total shrub intake for both lambs and kids. Kids ate more shrubs than lambs did in all three experiments (P<0.01). Regardless of experiment, both species of animals showed a numerical decrease in total shrub intake, with or without supplemental charcoal and energy, as the number of shrub species on offer decreased. Our findings support the hypothesis that biochemical diversity plays an important role in diet selection, thus enabling animals to better meet their nutritional needs and avoid toxicity.Iskorištavanje sredozemne grmolike vegetacije često je ograničeno sekundarnim metabolitima, kao što su terpeni, koji u visokim koncentracijama mogu štetno utjecati na konzumiranje biomase grmova i zdravlje životinja. Dodatnim uzimanjem spojeva kao što su aktivni ugljen i energija (ječam) može se ublažiti negativni učinak sekundarnih metabolita i omogućiti životinjama konzumiranje više količine grmova. Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li dodatno hranjenje s aktivnim ugljenom, energijom i različitim brojem grmolikih vrsta na konzumiranje grmova. Istraživanja su provedena u 3 pokusa, od kojih je svaki uključivao 12 janjaca i 12 jarića (6 aktivni ugljen nasuprot 6 kontrolna skupina). U prvom pokusu životinjama je ponuđeno 3 grma (Juniperus phoenicea, Helichrysum italicum i Juniperus oxicedrus), u drugom dva grma (Juniperus phoenicea i Helichrysum italicum) i u trećem samo jedan grm (Juniperus phoenicea). U sva tri pokusa (prvi: P<0,001; drugi: P < 0,0003 i treći: P < 0,03) dodavani aktivni ugljen i energija imali su pozitivni učinak na ukupno konzumiranje grmova u janjaca i jarića, s tim da su jarići konzumirali više biomase grmova nego janjci u sva tri pokusa (P<0,01). Bez obzira na provedene pokuse, obje vrste životinja pokazuju numeričko opadanje u ukupnoj konzumaciji grmova, s ili bez dodavanog ugljena i energije, kako je životinjama ponuđeni broj grmova smanjen. Naši zaključci podupiru hipotezu da biokemijska raznolikost sredozemnih grmova ima važnu ulogu u odabiru obroka, omogućujući životinjama bolje zadovoljavanje hranidbenih potreba i ujedno izbjegavanje trovanja sekundarnim metabolitima

[Ispitivanje morfologije endodontskih prostora prvog gornjeg kutnjaka]

The purpose of the investigation was to establish the exact number of root canals in the maxillary first permanent molar, their direction, type and relation, based upon a large number of random samples. Randomly chosen 443 maxillary first permanent molars (221 left and 222 right) were investigated with the aim to get more knowledge into the morphology of the endodontic space. One canal in the mesiobuccal root appeared in 366 teeth or 82.62% and three canals in mesiobuccal root were found in 25 teeth or 5.64%. In the distobuccal root two canals were found in 8 teeth or 1.81%. In palatal root two canals were found in 4 teeth or 0.9%. Analizing the obtained data it has been established that there was not a significant correlation between the appearence of two canals in the mesiobuccal root and the side of the jaw. There \u27s also no relation between the type of the canals and splitting of the mesiobuccal root at the apex.U ovom je radu ispitivana morfologija endodontskih prostora prvih gornjih kutnjaka. Poznata je činjenica da se neuspjesi u endodontskom tretmanu prvog gornjeg kutnjaka osim neadekvatnog tehničkog pristupa mogu pripisati i nedovoljnom poznavanju morfologije endodontskog prostora. Činjenica da se u stomatološkoj literaturi dugi niz godina raspravlja o endodonskoj morfologiji prvog gornjeg kutnjaka nije bila zapreka da se pristupi ovom istraživanju iz razumljivog razloga što su podaci iz literature vrlo različiti, a kadikad i oprečni. U nakani da se ustanovi stvaran broj kanala u korjenovima prvog gornjeg kutnjaka, njihov međusobni odnos kao i moguće morfološke varijacije, nasumce je uzeto 443 ekstrahiranih prvih gornjih kutnjaka (221 lijevih i 223 desnih). Nakon čišćenja i sušenja svi su uzorci otvarani na okluzijskoj plohi turbo-bušilicom i dijamantnim brusnim tijelom do krova pulpne komorice, koji je zatim odstranjen čeličnim svrdlom br. 2 do potpunog nestanka rogova pulpe. Ulazi u primarni mezio — bukalni, disto-bukalni i palatinalni kanal su uvijek bili vidljivi, dok se ulaz u sekundarni mezio — bukalni kanal nije mogao vidjeti bez dodatnog uklanjanja dijela mezioaproksimalne stijenke pulpne komorice. U ovako prikazane kanale postavljeni su Kerr proširivači No 008-0010, a zatim je izvršeno uzdužno brušenje mezio-bukalnog i disto-bukalnoq korijena do prvog kontakta s površinom proširivača. Nakon uklanjanja proširivača izvršeno ie bojenie kanala polikolor bojama. U raspravi o rezultatima se aovori o broiu kanala u poiedinim korienovima prvog gornjeg kutnjaka. Najveću pažnju je privukao meziobukalni korijen zbog složenosti svoje morfologije. Od sveukupno ispitanih 443 prvih gornjih kutnjaka u meziobukalnom korijenu utvrđeno je 52 zuba s jednim kanalom ili 11.74%, 366 zubi ili 82. 62% s dva kanala i 25 zubi ili 5.64% s tn kanala. U distobukalnom korijenu su dva kanala utvrđena u 8 zubi ili 1.81%, dok su u palatinalnom korijenu dva kanala nađena samo u 4 zuba ili 0.9%. Koriienski kanali moraju imati različite međusobne odnose. U meziobukalnom koriienu slijeću se potpuno separirana dva kanala u 172 uzorka ili 46.99%, dva dielomično spojena kanala u 28 uzoraka ili 7.65% u dva kanala koji se međusobno spajaiu u predielu aoeksne trećine koriiena u 166 uzoraka ili 43 35%. U daljnjem tijeku rada se raspravljalo o povezanosti između pojave separiarnih kanala u meziobukalnom korijenu sa znakovima kalanja na apeksu korijena, kao i korelaciji između pojave dvostrukih kanala i strane čeljusti. Utvrđeno je da ne postoji signifikantna razlika između ove dvije pojave

VAŽNOST BIOLOŠKE/BIOKEMIJSKE RAZNOLIKOSTI PRI ISPAŠI NA SREDOZEMNIM PRIRODNIM PAŠNJACIMA

Vast arrays of the Mediterranean plants contain secondary compounds that are potentially toxic to herbivore. The herbivore’s challenge is to acquire sufficient nutrients to evade starvation and produce viable offspring and yet avoid the consumption of lethal doses of secondary compounds (toxins). Animals possess several adaptations that enabling them to better meets their nutritional needs and avoid toxicity. These adaptations consist of some innate avoidance pattern and mechanism that alter the hedonic value of postingestive plant qualities (flavour) based on postingestive experiences (e.g. nutritional benefits or gastrointestinal distress). Plants become more palatable when their consumption has positive postingestive consequences and their palatability decrease when consumption results in gastrointestinal malaise. Understanding the role of plant secondary compounds in controlling plant-herbivores interactions is important for managing plant and animals populations in Mediterranean grazed ecosystems. This paper discuss ways in which plant secondary compounds alter the grazing behaviour of mammalian herbivores. Then, the focus will switch to ways in which herbivores protect themselves from over ingestion of phytotoxins.Velika većina sredozemnih biljaka sadrži sekundarne metabolite koji su potencijalni otrovi za herbivore. Ispašom na prirodnim pašnjacima životinje nastoje osigurati dovoljnu količinu hranjivih tvari kako bi zadovoljile hranidbene potrebe s jedne strane, te izbjegle konzumiranje letalnih doza sekundarnih metabolita (otrova) s druge strane. Životinje posjeduju nekoliko prilagodbi koje im omogućavaju da bolje zadovolje svoje hranidbene potrebe, a izbjegnu trovanje. Te prilagodbe uključuju urođeni instinkt, ali i cijeli mehanizam koji postingestivno mijenja hranidbenu vrijednost biljke (miris, okus). Postingestivni učinak hrane temelji se na iskustvu životinje, tj. da li je pojedena hrana prouzročila pozitivni hranidbeni učinak ili pak gastrointestinalne smetnje. Biljke postaju prikladnije za jelo (palatabilnije) kada njihovo konzumiranje rezultira pozitivnim postingestijalnim učincima i manje prikladne za jelo (palatabilnost opada) kada njihovo konzumiranje rezultira gastrointestinalnom mučninom. Razumijevanje uloge biljnih sekundarnih metabolita u kontroliranju interakcije između biljaka i životinja je važno u gospodarenju biljnim i životinjskim populacijama u sredozemnim pašnjačkim ekosustavima. U ovom se radu raspravlja kako biljni sekundarni metaboliti mijenjaju hranidbeno ponašanje ovaca koje se hrane sredozemnim grmovima. Isto se tako govori o načinima kako se herbivore u prirodi zaštićuju od prekomjernog uzimanja biljnih otrova