100 research outputs found

    ZAGAĐENJE TLA POLICIKLIČKIM AROMATSKIM UGLJIKOVODICIMA NA PODRUČJU GRADA LABINA KAO POSLJEDICA RUDARENJA RAŠKOGA UGLJENA I SRODNIH INDUSTRIJSKIH DJELATNOSTI

    Get PDF
    The aim of this study was to determine the mass fraction of polycyclic aromatic hydrocarbons (PAHs) in the soil of the Labin city area (west Croatia) as a consequence of the pollution caused by centuries old Raša coal mining and associated metal processing and foundry industries. Samples of topsoil down to 10-cm depth, following the removal of plant cover, were collected, air-dried, and sieved to <2 mm. Afterwards, they were extracted, and PAH levels were measured by high performance liquid chromatography using a fluorescence detector with a varying wavelength of excitation and emission (HPLC/FLD). The results showed substantially elevated levels of PAHs across the study area. The soil pollution with PAHs increased in the direction towards the Raša Bay, where a former coal separation unit was in operation decades ago. The results demonstrated the presence of pyrolitic PAHs that resulted from Raša coal combustion at high temperatures in power plants, and unburnt coal-derived PAHs formed by Raša coal carbonization. This paper for the first time reports levels of PAHs in soil of the Labin city area, establishing them as higher than the values set by Croatian legislation. Therefore, this study clearly calls for immediate clean-up measures in order to solve the environmental pollution issue of the vulnerable local karst area.Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi maseni udio policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU) u tlu na području grada Labina (zapadna Hrvatska) kao posljedicu onečišćenja uzrokovanoga stoljetnim iskapanjem raškoga ugljena te srodnim metaloprerađivačkim i ljevaoničkim industrijskim djelatnostima. Prikupljeni su uzorci gornjega sloja tla (do 10 cm dubine) nakon uklanjanja biljnoga pokrova, osušeni na zraku i prosijani kroz sito < 2 mm. Nakon toga su ekstrahirani, a razine PAU-a mjerene su tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti s fluorescentim detektorom promjenjivih valnih duljina ekscitacije i emisije (HPLC/FLD). Rezultati su pokazali znatno povišene razine PAU-a u istraživanome području. Zagađenje tla PAU-ima raste u smjeru prema Raškome zaljevu, gdje je do prije nekoliko desetljeća radila bivša jedinica za odvajanje ugljena. Rezultati pokazuju prisutnost pirolitičkih PAU-a nastalih izgaranjem raškoga ugljena na visokim temperaturama u elektranama te nesagorjelih PAU-a iz ugljena dobivenih karbonizacijom toga ugljena. Ovo je prvi znanstveni rad koji prikazuje razine PAU-a u tlu na području grada Labina, pronalazeći da one premašuju vrijednosti utvrđene hrvatskim zakonodavstvom. Stoga je ovo istraživanje jasan dokaz da su na tome području potrebne hitne mjere čišćenja (remedijacije) kako bi se riješilo pitanje onečišćenja lokalnoga osjetljivoga krškog okoliša

    The Influence of Applied Force on Aluminium Foams Energy Absorption

    Get PDF
    Aluminium foams are composite materials made of aluminium or, frequently, of aluminium alloys. They have cellular structure consisting of metal matrix and gas filled pores and are occasionally produced with extrusion technologies. One of the ways to produce foamed aluminium is to mix Al powder with a blowing agent. That way, the blowing agent releases gas at higher temperatures and at the end, with different technologies and methods, such as extrusion technology, mixture is compacted. Nine samples of aluminium foams were produced from the following precursor Alulight AlMgSi0,6 titanium hydride TiH2 (cylindrical shaped, dimension ø42 × 79,5 mm, relative density between 0,186 and 0,268. Aluminum foam investigated in this work had closed cells where quasi-static uniaxial compression was used to determine how applied force influences aluminium foams energy absorption properties. For energy absorption it is important to determine the critical force that will activate the maximum amount of absorbed energy. The dependence of energy absorption capacity and energy absorption efficiency on the compressive force was investigated, and then the obtained results were compared for different samples. By increasing the force, the energy absorption capacity of higher density foams increases faster. The energy absorption efficiency at low forces does not depend on the density of the samples but with increase of force, higher density foams become more efficient

    Application of thermoplastic polymer in prosthodontic therapy of patients with parafunctional mandibular activity

    Get PDF
    Terapija pacijenata sa parafunkcionalnim aktivnostima veoma je kompleksna i često ne moţe da spreči dalja oštećenja zuba ili zubnih nadoknada. Porast broja osoba kojima je dijagnostifikovan bruksizam ukazuje na neophodnost pronalaţenja rešenja kojima bi se smanjio rizik od nastanka komplikacija pri protetskoj rehabilitaciji pacijenata. Razvojem novih materijala, koji bi svojim karakteristikama kompenzovali štetna dejstva okluzalnih sila, značajno bi se unapredio kvalitet ţivota pacijenata sa parafunkcionalnim aktivnostima. Osnovni cilj doktorske disertacije bio je da se ispita primena termoplastičnog materijala na bazi polietereterketona, fasetiranog kompozitnim materijalom, u protetskoj terapiji krezubosti bočne regije fiksnim zubnim nadoknadama kod pacijenata sa parafunkcionalnim aktivnostima. Pored toga ispitivana je mogućnost primene koordinantne merne mašine za merenje trošenja dentalnih materijala. Materijal i metode: Istraţivanje je sprovedeno kao prospektivna klinička i eksperimentalna studija. U okviru kliničkog dela studije protetska rehabilitacija pacijenata podrazumevala je izradu trideset mostova, pri čemu su jednoj polovini mostova antagonisti bili prirodni zubi, dok su drugoj polovini antagonisti bili metalokeramičke ili keramičke zubne nadoknade. Supstruktura mostova izraĎena je od termoplastičnog materijala na bazi polietereterketona nakon čega je fasetirana kompozitnim materijalom. U periodu od godinu dana sprovedena su tri kontrolna pregleda (neposredno po cementiranju protetske nadoknade, nakon šest i dvanaest meseci) tokom kojih je proveravan kvalitet površine zubne nadoknade i njen uticaj na okolna tkiva, otpornost zubne nadoknade u uslovima oralne sredine i pri funkcijama orofacijalnog sistema, kontaktni odnos zuba, pacijentova procena uspešnosti primenjene protetske terapije i pojava komplikacija tokom i nakon protetske terapije. U okviru eksperimentalnog dela studije mereno je trošenje trideset kruna izraĎenih od ispitivanog materijala pomoću koordinantne merne mašine. Krune su skenirane pre i nakon eksperimentalno izazvanog starenja materijala a zatim su uz pomoć softvera dobijene vrednosti zapremine i vertikalnog smanjenja fasetnog kompozitnog materijala. Rezultati: Rezultati istraţivanja ukazuju na to da je nakon godinu dana promena boje fasetnog kompozitnog materijala bila u okviru praga prihvatljivosti 50:50% kod 36.7% mostova kada je boja merena na suvoj površini, odnosno 20% mostova kada je odreĎivana na vlaţnoj površini zubne nadoknade. Vrednosti plak indeksa, gingivalnog indeksa i indeksa krvarenja na provokaciju, izmerene su oko mezijalnog nosača mosta nakon šest i dvanaest meseci, bile su statistički značajno veće u odnosu na kontrolni zub (mezijalni agonista). Tokom kliničkog praćenja pojave oštećenja nije uočeno trošenje zuba antagonista, dok su sporadično zabeleţeni pojava pukotina u fasetnom materijalu, trošenje fasetnog materijala, odlamanje delova fasetnog materijala i odvajanje fasetnog materijala od supstrukture. Na osnovu ukupne ocene karakteristika zubnih nadoknada prema FDI kriterijumima, nakon godinu dana 86.7% nadoknada smatrano je prihvatljivim, dok su preostale nadoknade označene kao relativan neuspeh protetske terapije zbog oštećenja fasetnog kompozitnog materijala koja su zahtevala korekcije. Kompjuterskom analizom okluzije nisu uočene značajne razlike u broju okluzalnih kontakata, jačini relativnih sila, poloţaju centra okluzalnih sila, kao ni u vremenu uspostavljanja okluzalnih kontakata, nakon cementiranja nadoknade, nakon 6 i 12 meseci. TakoĎe, nije utvrĎen uticaj tipa antagonista na promenu broja okluzalnih kontakata u predelu protetske nadoknade...Complex therapy of patients with parafunctional mandibular activities usually does not prevent further damages of teeth or dental resorations. Increasing number of people, who are diagnosed with bruxism, requires finding a solution that would reduce the risk of complications in prosthodontic rehabilitation of patients. Appliance of new materials, with such characteristics that compensate for the harmful effects of occlusal forces, would significantlly improve the life quality of patients with parafunctional activities. The aim of the study was to test the application of thermoplastic polyetheretherketone material, veneered with composite material, in prosthodontic treatment with fixed partial dentures in posterior region, in patients with parafunctional activities. In addition, the possibility of using coordinate measuring machine for measuring of dental material wear was examined. Material and methods: The research was conducted as a prospective clinical and experimental study. Within the clinical part of the study, prosthodontic rehabilitation of patients involved the production of thirty fixed partial dentures, with natural antagonistic teeth for one half of restorations, and metalceramic or ceramic antagonists for the other half. The substructure was made of thermoplastic polyetheretherketone material, veneered with composite material. During one-year opservation period three control examinations were conducted (immediately after placement of dental restoration, after six and twelve months), and the folowing parameters were monitored: surface quality of dental restorations and its influence on surrounding tissue, material resistance in terms of the oral environment and during orofacial function, occlusal contacts of the teeth, patients assessment on the effectiveness of applied prosthodontic therapy and the occurrence of complications during and after prosthodontic rehabilitation. Within the experimental part of the study, coordinate measuring machine was used for dental material wear measurement. Thirty dental crowns were scanned before and after experimentally accelerated aging of the material, which enabled software calculation of volume and vertical height loss of composite material. Results: After one year, the color change (ΔE) of the veneering composite material was within the 50:50% acceptability threshold in 36.7% of the cases when the color was measured on a dry surface, and in 20% of the cases when the color was determined on the damp surface of fixed partial dentures. Plaque index, gingival index and bleeding on probing, that were measured around the mesial abutment tooth after six and twelve months, showed statistically significant higher values compared to the control tooth (mesial agonistic tooth). During one-year opservation period no antagonistic tooth wear was noticed, while the cracks in the veneering composite material, the composite material wear, delamination and separation from the substructure appeared in a limited number of cases. Based on FDI criteria for the clinical evaluation of direct and indirect restorations, 86.7% of fixed partial dentures after one year were considered acceptable, while the remaining were marked as a relative failure of prosthodontic therapy due to damage of the facet composite material that required to be repaired. Computer occlusal analysis did not reveal significant differences in the number of occlusal contacts, the strength of relative occlusal forces, the COF position, as well as in the time of establishing occlusal contacts, after cementation, after 6 and 12 months. Additionally, type of antagonist teeth did not seem to have impact on the number of occlusal contacts in the area of fixed dental restorations..

    JAK NAPAD MASLININA MOLJCA I MASLININE MUHE TIJEKOM 2018. GODINE

    Get PDF
    U Zavodu je za zaštitu bilja tijekom 2018. godine u sklopu izvještajnoprognoznih poslova provedeno praćenje i uzorkovanje plodova masline radi određivanja postotaka zaraženosti najvažnijim štetnicima masline, maslininim moljcem (Prays oleae Bernard, 1788) i maslininom muhom (Bactrocera oleae Rossi, 1790). Uzorkovani i analizirani plodovi uzeti su s odabranih lokaliteta unutar četiri županije: Zadarske, Šibensko‐kninske, Splitsko‐dalmatinske i Dubrovačko‐neretvanske. Tijekom kolovoza i rujna analizirano je 68 uzoraka plodova masline. U prikupljenim uzorcima plodova utvrđen je visok postotak zaraze plodnom generacijom maslinina moljca. Zaraza se kretala od 8 do 82 %, što se u određenim maslinicima očitovalo vidljivim otpadanjem plodova. Pregledom 60 uzoraka plodova utvrđeno je da su se postotci zaraze maslininom muhom kretali od 2 do 100 %. Uz napad maslinine muhe došlo je i do pojave gljivične bolesti patule (Sphaeropsis dalmatica (Thüm) Gigante 1934) na plodovima masline. Pregledom plodova utvrđeni su postotci zaraze patulom i do 18 % (Raba). Povoljni klimatski uvjeti za razvoj ovih štetnika, uz neprovođenje odgovarajuće zaštite u pravo vrijeme, utjecali su na visoku zarazu na određenim lokalitetima

    JAK NAPAD MASLININA MOLJCA I MASLININE MUHE TIJEKOM 2018. GODINE

    Get PDF
    U Zavodu je za zaštitu bilja tijekom 2018. godine u sklopu izvještajnoprognoznih poslova provedeno praćenje i uzorkovanje plodova masline radi određivanja postotaka zaraženosti najvažnijim štetnicima masline, maslininim moljcem (Prays oleae Bernard, 1788) i maslininom muhom (Bactrocera oleae Rossi, 1790). Uzorkovani i analizirani plodovi uzeti su s odabranih lokaliteta unutar četiri županije: Zadarske, Šibensko‐kninske, Splitsko‐dalmatinske i Dubrovačko‐neretvanske. Tijekom kolovoza i rujna analizirano je 68 uzoraka plodova masline. U prikupljenim uzorcima plodova utvrđen je visok postotak zaraze plodnom generacijom maslinina moljca. Zaraza se kretala od 8 do 82 %, što se u određenim maslinicima očitovalo vidljivim otpadanjem plodova. Pregledom 60 uzoraka plodova utvrđeno je da su se postotci zaraze maslininom muhom kretali od 2 do 100 %. Uz napad maslinine muhe došlo je i do pojave gljivične bolesti patule (Sphaeropsis dalmatica (Thüm) Gigante 1934) na plodovima masline. Pregledom plodova utvrđeni su postotci zaraze patulom i do 18 % (Raba). Povoljni klimatski uvjeti za razvoj ovih štetnika, uz neprovođenje odgovarajuće zaštite u pravo vrijeme, utjecali su na visoku zarazu na određenim lokalitetima

    POVEZANOST GUBITKA TJELESNE VISINE I MINERALNE GUSTOĆE KOSTI

    Get PDF
    UVOD: Rast i visina imaju svoje fi zicke, psihicke, emotivne, socijalne i kulturne vidove. Pojedini oblici rasta se usko prepliću, odražavajući međusobno djelovanje nasljednih genetskih faktora i stečenih (fenotipskih) faktor. Gubitak tjelesne visine je ubrzan nakon 50. godine starosti, značajniji je kod žena. Zbog gubitka visine dolazi do smanjenja visine intravertebranih diskova i zglobnih hrskavica, smanjenja lukova stopala i promjene posture. Važan uzrok gubitka tjelesne visine tokom starenja je i redukcija visine usljed osteoporotičkih fraktura i strukturalnih promijena, koje su češće kod žena. MATERIJAL I METODE: U istaživanje je bilo uključeno 66 žena koje su bile upućene na DXA pregled u Institut za fi zikalnu medicinu i balneologiju “Mlječanica”, Međuvođe. Pored DXA nalaza, pacijenticama je mjerena tjelesna visina i težina, anamnestički su uzeti podaci o visini sa 25 godina života. Ispitanice su bile podjeljene u dvije grupe, u prvoj su bile one koje su imale T score jednak ili veći od 2,5 a u drugoj one koje su imale T score manji od 2,5. Razlika u starosti, visini, težni, indeksu tjelesne mase i MGK analizirane su Studentovim testom T za grupe sa različitom variancom (p≤0,05). REZULTATI: Grupa žena sa osteoporozom su u prosijeku bile starije za 3,4 godine ali razlika nije bila statistički značajna. Takođe, analizom T- testom je ustanovljeno da nije bilo statistički značajne razlike u tjelesnoj visini ovih grupa. Grupe su su statistično znatno razlikovale u MGK, kontrolna grupa je statistično znatno manje imala gubitak MGK (p<0,05). ZAKLJUČAK: Osteoporoza negativno utiče na tjelesnu visinu

    POVEZANOST GUBITKA TJELESNE VISINE I MINERALNE GUSTOĆE KOSTI

    Get PDF
    UVOD: Rast i visina imaju svoje fi zicke, psihicke, emotivne, socijalne i kulturne vidove. Pojedini oblici rasta se usko prepliću, odražavajući međusobno djelovanje nasljednih genetskih faktora i stečenih (fenotipskih) faktor. Gubitak tjelesne visine je ubrzan nakon 50. godine starosti, značajniji je kod žena. Zbog gubitka visine dolazi do smanjenja visine intravertebranih diskova i zglobnih hrskavica, smanjenja lukova stopala i promjene posture. Važan uzrok gubitka tjelesne visine tokom starenja je i redukcija visine usljed osteoporotičkih fraktura i strukturalnih promijena, koje su češće kod žena. MATERIJAL I METODE: U istaživanje je bilo uključeno 66 žena koje su bile upućene na DXA pregled u Institut za fi zikalnu medicinu i balneologiju “Mlječanica”, Međuvođe. Pored DXA nalaza, pacijenticama je mjerena tjelesna visina i težina, anamnestički su uzeti podaci o visini sa 25 godina života. Ispitanice su bile podjeljene u dvije grupe, u prvoj su bile one koje su imale T score jednak ili veći od 2,5 a u drugoj one koje su imale T score manji od 2,5. Razlika u starosti, visini, težni, indeksu tjelesne mase i MGK analizirane su Studentovim testom T za grupe sa različitom variancom (p≤0,05). REZULTATI: Grupa žena sa osteoporozom su u prosijeku bile starije za 3,4 godine ali razlika nije bila statistički značajna. Takođe, analizom T- testom je ustanovljeno da nije bilo statistički značajne razlike u tjelesnoj visini ovih grupa. Grupe su su statistično znatno razlikovale u MGK, kontrolna grupa je statistično znatno manje imala gubitak MGK (p<0,05). ZAKLJUČAK: Osteoporoza negativno utiče na tjelesnu visinu

    Conservation of Damage to Library Materials Caused by Flooding, and Proposed Preventive Measures

    Get PDF
    Oštećenja knjižnične građe nastala kao posljedica poplave nisu uobičajena oštećenja s kojima se konzervatori i restauratori susreću u svakodnevnim okolnostima, s obzirom na to da do močenja knjižničnog gradiva dolazi relativno rijetko. U ovom članku opisan je slučaj poplave Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ u Šibeniku, primjenjivane tehnike sušenja stradale knjižnične građe te njihov učinak, kao i sanacija prostorija oštećenih poplavom. Svrha ovoga rada je, analizom stanja Gradske knjižnice prije, tijekom i nakon poplave, utvrditi uzrok i spriječiti njezino ponavljanje. Uzrok poplave tražen je analizom odstupanja od IFLA-inih načela o skrbi i rukovanju knjižničnom građom, analiziranjem povijesti Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“, kao i proučavanjem raznovrsnih slučajeva stradavanja knjižničnog gradiva djelovanjem vode. Na temelju analizom prikupljenih podataka predložene su mjere zaštite.Regardless of how library materials get wet – during a flood caused by a burst water pipe, extinguishing a fire using water, leaky roof or any other way – water is one of the greatest enemies of documents and books kept in archives and libraries around the world. Damage to library materials caused by floods, from the perspective of conservation and restoration, stands out from the usual damage caused by standard conditions. The consequences of this type of damage can be more extreme, and result in a complete destruction of library materials. In 2015, a flash flood at the Juraj Šižgorić City Library in Šibenik resulted in extensive damage to a large quantity of library materials that needed to be saved, adequately taken care of, and processed in the shortest possible timeframe. Situations in which large quantities of materials are suddenly damaged require the employment of a large number of people, a large space sufficient for the processing of damaged materials, and considerable funds. In this case, during a heavy rainstorm, the entire basement, with the audiovisual department, gallery, newspaper library and book depository, was flooded, and a significant amount of library materials was lost, as well as some priority items from the Rara collection. Based on the data collected, protection measures were proposed that need to be carried out in accordance with IFLA principles for the care and handling of library materials as prevention for possible similar situations in the future
    corecore