Minor surgery procedures in day hospitals

U Republici Hrvatskoj se liječenje kirurških pacijenata u sklopu dnevne bolnice odvija kroz dva modaliteta. To su ambulantna kirurgija i jednodnevna kirurgija. Ambulantna kirurgija označava liječenje odabranih pacijenata prema unaprijed određenoj proceduri. Boravak pacijenata u dnevnoj bolnici radi zahvata ambulantne kirurgije, od njihovog upisa do otpusta, u pravilu je kraći od šest sati. Posljednjih godina se sve veći broj kirurških pacijenata obrađuje kroz dnevne bolnice. Zahvati na koži i potkožju su glavno područje rada ambulantne kirurgije, a pacijenti se prezentiraju s različitim benignim i malignim lezijama. Najčešće izvođeni zahvati su biopsija, ekscizija i ekstirpacija. Cilj ovog rada bio je prikazati specifičnosti ambulantne kirurgije te analizirati pojavnost dijagnoza i karakteristike pacijenata koji su bili ambulantno liječeni u Dnevnoj bolnici s jednodnevnom kirurgijom Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Prikupljeni su podaci iz medicinske dokumentacije 2736 pacijenata kojima je u razdoblju od 1. 10. 2014. do 1. 10. 2015. u Kliničkom bolničkom centru Zagreb učinjeno 3409 ambulantnih kirurških zahvata. Ovaj rad je značajan po tome što je do danas objavljen neobično malen broj stručnih radova, nastavnih tekstova i javnozdravstvenih izvješća o radu ambulantne kirurgije u Republici Hrvatskoj, iako dnevne bolnice s ambulantnom kirurgijom djeluju posljednjih desetak godina. Prikupljanjem i analizom podataka o pojavnosti dijagnoza, vrsti zahvata i karakteristikama pacijenata u ambulantnoj kirurgiji postavlja se osnova za daljnja istraživanja i poboljšanje kvalitete ambulantne kirurgije. Velik broj pacijenata na zahvat dolazi upućen od strane liječnika obiteljske medicine bez opravdane medicinske indikacije. S druge strane, jedan dio pacijenata s malignom kožnom novotvorinom nije klinički prepoznat, stoga je potrebna detaljnija predoperativna obrada pacijenata, bilo uvođenjem dermatoskopije u ordinacije liječnika obiteljske medicine ili upućivanjem pacijenata na specijalističke dermatološke preglede prije kirurškog zahvata.In Croatia treatment of surgical patients in day hospitals takes two forms. They are outpatient minor surgery and day surgery. Minor surgery procedure signifies treatment of certain patients per an established procedure. The patient’s stay at the day hospital, from admittance to release, is generally shorter than six hours. In the last few years a growing number of patients gets treated in day hospitals. Skin and subcutaneous procedures are the main area of minor surgery work and patients exhibit various benign and malignant lesions. The most common procedures are biopsy, excision and extirpation. The goal of this study was to demonstrate the idiosyncrasies of minor surgery procedures and analyse the prevalence of different diagnoses and patient characteristics of outpatients at the Day hospital with day surgery of the University hospital centre Zagreb. Medical data of 2736 patients were collected who underwent a total of 3409 procedures in the period from 1 October 2014 to 1 October 2015 at University hospital centre Zagreb. This study is significant because up to date an unusually small number of expert studies, educational texts, and public health reports about the operation of outpatient minor surgery has been published, even though day hospitals with outpatient minor surgery have existed for the last ten years. Gathering and analysing data about the prevalence of diagnoses, type of procedure, and patient characteristics in outpatient minor surgery creates a basis for further research and improvement in quality of outpatient minor surgery. A great number of patients are referred to procedures by their general practitioner without a justified medical indication. On the other hand, a number of patients with malignant skin tumour aren’t detected so a more detailed pre-operative examination is necessary, whether by introducing dermoscopy into the general practitioner’s surgery or by referring patients to specialist dermatological examinations before the surgical procedure

Minor surgery procedures in day hospitals

U Republici Hrvatskoj se liječenje kirurških pacijenata u sklopu dnevne bolnice odvija kroz dva modaliteta. To su ambulantna kirurgija i jednodnevna kirurgija. Ambulantna kirurgija označava liječenje odabranih pacijenata prema unaprijed određenoj proceduri. Boravak pacijenata u dnevnoj bolnici radi zahvata ambulantne kirurgije, od njihovog upisa do otpusta, u pravilu je kraći od šest sati. Posljednjih godina se sve veći broj kirurških pacijenata obrađuje kroz dnevne bolnice. Zahvati na koži i potkožju su glavno područje rada ambulantne kirurgije, a pacijenti se prezentiraju s različitim benignim i malignim lezijama. Najčešće izvođeni zahvati su biopsija, ekscizija i ekstirpacija. Cilj ovog rada bio je prikazati specifičnosti ambulantne kirurgije te analizirati pojavnost dijagnoza i karakteristike pacijenata koji su bili ambulantno liječeni u Dnevnoj bolnici s jednodnevnom kirurgijom Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Prikupljeni su podaci iz medicinske dokumentacije 2736 pacijenata kojima je u razdoblju od 1. 10. 2014. do 1. 10. 2015. u Kliničkom bolničkom centru Zagreb učinjeno 3409 ambulantnih kirurških zahvata. Ovaj rad je značajan po tome što je do danas objavljen neobično malen broj stručnih radova, nastavnih tekstova i javnozdravstvenih izvješća o radu ambulantne kirurgije u Republici Hrvatskoj, iako dnevne bolnice s ambulantnom kirurgijom djeluju posljednjih desetak godina. Prikupljanjem i analizom podataka o pojavnosti dijagnoza, vrsti zahvata i karakteristikama pacijenata u ambulantnoj kirurgiji postavlja se osnova za daljnja istraživanja i poboljšanje kvalitete ambulantne kirurgije. Velik broj pacijenata na zahvat dolazi upućen od strane liječnika obiteljske medicine bez opravdane medicinske indikacije. S druge strane, jedan dio pacijenata s malignom kožnom novotvorinom nije klinički prepoznat, stoga je potrebna detaljnija predoperativna obrada pacijenata, bilo uvođenjem dermatoskopije u ordinacije liječnika obiteljske medicine ili upućivanjem pacijenata na specijalističke dermatološke preglede prije kirurškog zahvata.In Croatia treatment of surgical patients in day hospitals takes two forms. They are outpatient minor surgery and day surgery. Minor surgery procedure signifies treatment of certain patients per an established procedure. The patient’s stay at the day hospital, from admittance to release, is generally shorter than six hours. In the last few years a growing number of patients gets treated in day hospitals. Skin and subcutaneous procedures are the main area of minor surgery work and patients exhibit various benign and malignant lesions. The most common procedures are biopsy, excision and extirpation. The goal of this study was to demonstrate the idiosyncrasies of minor surgery procedures and analyse the prevalence of different diagnoses and patient characteristics of outpatients at the Day hospital with day surgery of the University hospital centre Zagreb. Medical data of 2736 patients were collected who underwent a total of 3409 procedures in the period from 1 October 2014 to 1 October 2015 at University hospital centre Zagreb. This study is significant because up to date an unusually small number of expert studies, educational texts, and public health reports about the operation of outpatient minor surgery has been published, even though day hospitals with outpatient minor surgery have existed for the last ten years. Gathering and analysing data about the prevalence of diagnoses, type of procedure, and patient characteristics in outpatient minor surgery creates a basis for further research and improvement in quality of outpatient minor surgery. A great number of patients are referred to procedures by their general practitioner without a justified medical indication. On the other hand, a number of patients with malignant skin tumour aren’t detected so a more detailed pre-operative examination is necessary, whether by introducing dermoscopy into the general practitioner’s surgery or by referring patients to specialist dermatological examinations before the surgical procedure

Outpatient surgery

Podloga: Dnevna bolnica (DB) je oblik organizacije, ali i način pružanja dijagnostičko-terapijskih postupaka izvanbolničkih bolesnika uz dnevni boravak u bolnici (u trajanju do 22 sata). Dnevna bolnica može se organizirati kao organizacijski dio pojedine djelatnosti u bolnici, poliklinici i trgovačkom društvu za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Vlada Republike Hrvatske pravilnikom propisuje minimalne uvjete za rad u Dnevnoj bolnici, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ugovara kirurške postelje, plaća usluge i prati iskorištenost ugovorenih kapaciteta. Metode: Autori u ovom radu dostupnom stručnom literaturom, pravilnicima i statističkim izvješćima analiziraju brojnost i iskorištenost posteljnih kapaciteta kirurških dnevnih bolnica u javnom zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske. Analizirano je razdoblje od 2013. Do 2014. godine. Rezultati: Od ukupno 25 219 bolničkih postelja u Hrvatskoj, u 2015. godini HZZO je ugovorio 3811 postelja dječjih bolnica (278 za potrebe opće i 33 za potrebe dječje kirurgije). U 2014. godini bolnice su imale 155 ugovorenih postelja opće i 13 postelja dječje kirurgije. U 2013. godini, bilo je 20930 dana liječenja u dnevnim bolnicama opće kirurgije i 2844 dana u dječjoj kirurgiji, a u 2014. godini bilo je 22946 dana liječenja u dnevnim bolnicama opće kirurgije i 2488 dana u dječjoj kirurgiji. Zaključak: Ukupno sudjelovanje kirurških postelja dječjih bolnica u posteljnom kapacitetu naših bolnica je niska, a popunjenost tih kapaciteta na godišnjoj razini kreće se u rasponu 5487%. Postelje dječje kirurgije u dječjim bolnicama većim se postotkom koriste nego one opće kirurgije. Zakonodavac i HZZO učestalo mijenjaju pravilnike kojima propisuju okvire rada kirurške dnevne, a bolnice teško prate te zadane okvire minimalnih uvjeta.Background: Day Hospital (DH) is a type of organization for providing diagnostic and therapeutic outpatient procedures for patients who are hospitalized and discharged within one day (within 22 hours). It can be organized in a hospital, clinic or healthcare company. The government of the Republic of Croatia prescribes minimum requirements for work on an outpatient basis, and the Croatian Health Insurance Fund (HZZO) contracts the number of surgical beds, pays for the provided services and monitors the hospital bed usage. Methods: The authors, using available literature, regulations and statistical reports, analyzed the number and hospital bed usage in surgical DH units in the public health system in Croatia for the 2013/2014 period. Results: Of 25219 hospital beds in Croatia, in 2015 HZZO contracted 3811 DH beds (278 for general surgery and 33 for pediatric surgery). In 2014 there were 155 beds for general and 13 beds for pediatric surgery. In 2013 there were 20930 days of hospitalization in general day surgery and 2844 days in pediatric day surgery. In 2014 there were 22946 days of hospitalization in general day surgery and 2488 days in pediatric day surgery. Conclusion: The percentage of surgical DH beds in overall number of surgical beds in our hospitals is low, and the utilization of capacity ranges from 54 to 87%. Pediatric day surgery beds are utilized better than general surgery. The Government and HZZO often change regulations regarding DH facilities. This makes it difficult for hospitals to maintain minimal requirements for the organization of surgical DH units

AMBULATORY PROCEDURES IN DAY SURGERY DEPARTMEN

Jednodnevna i ambulantna kirurgija dva su modaliteta izvanbolničkog liječenja koje se provodi u dnevnoj kirurškoj bolnici. Svrha ovog istraživanja, provedenog u Dnevnoj bolnici Kirurške klinike, bila je prikupiti i analizirati pokazatelje strukture bolesnika, dijagnoza, učinjenih zahvata i organizacije ambulantne kirurgije. Studija analizira 3409 ambulantnih kirurških zahvata i histoloških dijagnoza odstranjenog tkiva kod 2736 bolesnika (1457 ženskog i 1279 muškog spola). Specijalist dermatolog uputio je 408 (14,9%) bolesnika, a ostali su došli prema preporuci liječnika primarne zdravstvene zaštite. Prema uputnoj dijagnozi, benigne promjene imala su 2522 (92%) bolesnika, displastične 47 (2%), a maligne njih 167 (6%). Prosječna životna dob bila je 52,8 godina. Bolesnici s benignom novotvorinom bili su znatno niže prosječne dobi (44,2) od onih s malignom (66,5). Najčešća uputna dijagnoza bila je D22 – melanocitni madež. Od ukupno 38, deset najčešćih čini 87% svih uputnih dijagnoza. Prema 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10), to su: D22 (33,9%), D23 (21,3%), D21 (13,4%), D17 (6,9%), D21.0 (3,2%), C44 (2,4%), D21.1 (1,7%), L02 (1,6%), L08 (1,6%) i B07 (1,3%). Od kirurških postupaka najčešće su izvođeni ekstirpacija, ekscizija i biopsija pigmentne promjene ili novotvorine kože. Kada su ambulantni zahvati rađeni zbog sumnje na benignu bolest, patohistološka je dijagnoza potvrdila 94,6% uputnih i samo 48% sumnji na malignu novotvorinu. Od bolesnika upućenih s dijagnozom benigne novotvorine 114 (4,5%) imalo je maligni tumor kože. Malignih novotvorina ukupno je bilo 219 (8,0%), a melanoma 24 (0,8%). Od ukupno 16 anatomskih regija ljudskog tijela tri čine 56% svih lokalizacija izvođenja zahvata. To su leđa (750), glava (520) i prsište (260). Zahvate je radilo dvadeset i dvoje liječnika različitih specijalizacija, najčešće specijalisti opće kirurgije (64,2%). Specijalisti plastične i rekonstruktivne kirurgije ukupno su operirali 458 (16,0%) bolesnika. Dječji kirurzi operirali su 381 (13,9%), a ostali 130 (4,8%) bolesnika. Ambulantna je kirurgija kirurgija kože, potkožja i mekih tkiva koja su redovito zahvaćena benignim tumorima ili pigmentnim promjenama, pretežito lokaliziranim na trupu i glavi. Samo je 43,8% bolesnika s dokazanim malignitetom bilo klinički prepoznato, što uz veću pojavnost malignih histoloških (8%) nego uputnih dijagnoza (6%) upućuje da dobar dio bolesnika nije prošao temeljit dijagnostički postupak.Day surgery and ambulatory surgery are two modalities of outpatient treatment carried out in day surgery department in Croatia. The purpose of this study, conducted in day surgery department, was to collect and analyze indicators of patient structure, diagnoses, performed procedures and organization of ambulatory surgery. This study analyzes 3409 ambulatory procedures and histological diagnoses of removed tissue in 2736 patients (1457 female and 1279 male). The indications for treatment were in 408 (14.9%) cases set by dermatologists while others were referred by primary healthcare physicians. According to the referral diagnosis, 2522 (92%) patients had benign, 47 (2%) dysplastic, and 167 (6%) malignant changes. The average patient age was 52.8 years. Patients with benign changes were, in average, significantly younger (44.2) than those with malignant ones (66.5). The most common referral diagnosis was D-22 melanocytic nevus. From a total of 38, 10 most common diagnoses constitute 87% of all referral diagnoses. According to International Classification of Diseases, Tenth Edition (ICD-10), these are: D22 (33.9%), D23 (21.3%), D21 (13.4%), D17 (6.9%), D21.0 (3.2%), C44 (2.4%), D21.1 (1.7%), L02 (1.6%), L08 (1.6%), B07 (1.3%). The main surgical procedures include extirpation, excision and biopsy of pigmented changes or skin neoplasms. When a procedure was performed because of a suspected benign lesion, pathohistological diagnosis confirmed 94.6% of such referral diagnoses as benign, whereas only 48% of clinically suspected malignant neoplasms were pathohistologically malignant. Out of patients referred with a clinically diagnosed benign lesion, 114 (4.5%) patients had a pathohistologically confirmed malignant skin tumor. The total number of malignant neoplasms was 219 (8.0%), and of melanoma 24 (0.8%). Out of 16 anatomical regions of the human body surgical procedures performed in three localizations make 56% of all localizations of performed procedures. These are: back (750), head (520) and chest (260). The procedures were performed by 22 physicians of various specialties, mostly by general surgeons (64.2%). Plastic and reconstructive surgeons performed 458 (16%), pediatric surgeons 381 (13.9%) and others 130 (4.8%) procedures. Ambulatory surgery is the surgery of skin, subcutaneous and soft tissue, usually affected by benign tumors or pigmentary changes, located mostly on the head and trunk. Only 43.8% of patients with verified malignancy were clinically recognized, which indicates, along with the higher incidence of malignancy in pathohistological (8%) than referral (6%) diagnoses, that a significant number of patients did not undergo a thorough diagnostic procedure

AMBULATORY PROCEDURES IN DAY SURGERY DEPARTMEN

Jednodnevna i ambulantna kirurgija dva su modaliteta izvanbolničkog liječenja koje se provodi u dnevnoj kirurškoj bolnici. Svrha ovog istraživanja, provedenog u Dnevnoj bolnici Kirurške klinike, bila je prikupiti i analizirati pokazatelje strukture bolesnika, dijagnoza, učinjenih zahvata i organizacije ambulantne kirurgije. Studija analizira 3409 ambulantnih kirurških zahvata i histoloških dijagnoza odstranjenog tkiva kod 2736 bolesnika (1457 ženskog i 1279 muškog spola). Specijalist dermatolog uputio je 408 (14,9%) bolesnika, a ostali su došli prema preporuci liječnika primarne zdravstvene zaštite. Prema uputnoj dijagnozi, benigne promjene imala su 2522 (92%) bolesnika, displastične 47 (2%), a maligne njih 167 (6%). Prosječna životna dob bila je 52,8 godina. Bolesnici s benignom novotvorinom bili su znatno niže prosječne dobi (44,2) od onih s malignom (66,5). Najčešća uputna dijagnoza bila je D22 – melanocitni madež. Od ukupno 38, deset najčešćih čini 87% svih uputnih dijagnoza. Prema 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10), to su: D22 (33,9%), D23 (21,3%), D21 (13,4%), D17 (6,9%), D21.0 (3,2%), C44 (2,4%), D21.1 (1,7%), L02 (1,6%), L08 (1,6%) i B07 (1,3%). Od kirurških postupaka najčešće su izvođeni ekstirpacija, ekscizija i biopsija pigmentne promjene ili novotvorine kože. Kada su ambulantni zahvati rađeni zbog sumnje na benignu bolest, patohistološka je dijagnoza potvrdila 94,6% uputnih i samo 48% sumnji na malignu novotvorinu. Od bolesnika upućenih s dijagnozom benigne novotvorine 114 (4,5%) imalo je maligni tumor kože. Malignih novotvorina ukupno je bilo 219 (8,0%), a melanoma 24 (0,8%). Od ukupno 16 anatomskih regija ljudskog tijela tri čine 56% svih lokalizacija izvođenja zahvata. To su leđa (750), glava (520) i prsište (260). Zahvate je radilo dvadeset i dvoje liječnika različitih specijalizacija, najčešće specijalisti opće kirurgije (64,2%). Specijalisti plastične i rekonstruktivne kirurgije ukupno su operirali 458 (16,0%) bolesnika. Dječji kirurzi operirali su 381 (13,9%), a ostali 130 (4,8%) bolesnika. Ambulantna je kirurgija kirurgija kože, potkožja i mekih tkiva koja su redovito zahvaćena benignim tumorima ili pigmentnim promjenama, pretežito lokaliziranim na trupu i glavi. Samo je 43,8% bolesnika s dokazanim malignitetom bilo klinički prepoznato, što uz veću pojavnost malignih histoloških (8%) nego uputnih dijagnoza (6%) upućuje da dobar dio bolesnika nije prošao temeljit dijagnostički postupak.Day surgery and ambulatory surgery are two modalities of outpatient treatment carried out in day surgery department in Croatia. The purpose of this study, conducted in day surgery department, was to collect and analyze indicators of patient structure, diagnoses, performed procedures and organization of ambulatory surgery. This study analyzes 3409 ambulatory procedures and histological diagnoses of removed tissue in 2736 patients (1457 female and 1279 male). The indications for treatment were in 408 (14.9%) cases set by dermatologists while others were referred by primary healthcare physicians. According to the referral diagnosis, 2522 (92%) patients had benign, 47 (2%) dysplastic, and 167 (6%) malignant changes. The average patient age was 52.8 years. Patients with benign changes were, in average, significantly younger (44.2) than those with malignant ones (66.5). The most common referral diagnosis was D-22 melanocytic nevus. From a total of 38, 10 most common diagnoses constitute 87% of all referral diagnoses. According to International Classification of Diseases, Tenth Edition (ICD-10), these are: D22 (33.9%), D23 (21.3%), D21 (13.4%), D17 (6.9%), D21.0 (3.2%), C44 (2.4%), D21.1 (1.7%), L02 (1.6%), L08 (1.6%), B07 (1.3%). The main surgical procedures include extirpation, excision and biopsy of pigmented changes or skin neoplasms. When a procedure was performed because of a suspected benign lesion, pathohistological diagnosis confirmed 94.6% of such referral diagnoses as benign, whereas only 48% of clinically suspected malignant neoplasms were pathohistologically malignant. Out of patients referred with a clinically diagnosed benign lesion, 114 (4.5%) patients had a pathohistologically confirmed malignant skin tumor. The total number of malignant neoplasms was 219 (8.0%), and of melanoma 24 (0.8%). Out of 16 anatomical regions of the human body surgical procedures performed in three localizations make 56% of all localizations of performed procedures. These are: back (750), head (520) and chest (260). The procedures were performed by 22 physicians of various specialties, mostly by general surgeons (64.2%). Plastic and reconstructive surgeons performed 458 (16%), pediatric surgeons 381 (13.9%) and others 130 (4.8%) procedures. Ambulatory surgery is the surgery of skin, subcutaneous and soft tissue, usually affected by benign tumors or pigmentary changes, located mostly on the head and trunk. Only 43.8% of patients with verified malignancy were clinically recognized, which indicates, along with the higher incidence of malignancy in pathohistological (8%) than referral (6%) diagnoses, that a significant number of patients did not undergo a thorough diagnostic procedure

Minor surgery procedures in day hospitals

U Republici Hrvatskoj se liječenje kirurških pacijenata u sklopu dnevne bolnice odvija kroz dva modaliteta. To su ambulantna kirurgija i jednodnevna kirurgija. Ambulantna kirurgija označava liječenje odabranih pacijenata prema unaprijed određenoj proceduri. Boravak pacijenata u dnevnoj bolnici radi zahvata ambulantne kirurgije, od njihovog upisa do otpusta, u pravilu je kraći od šest sati. Posljednjih godina se sve veći broj kirurških pacijenata obrađuje kroz dnevne bolnice. Zahvati na koži i potkožju su glavno područje rada ambulantne kirurgije, a pacijenti se prezentiraju s različitim benignim i malignim lezijama. Najčešće izvođeni zahvati su biopsija, ekscizija i ekstirpacija. Cilj ovog rada bio je prikazati specifičnosti ambulantne kirurgije te analizirati pojavnost dijagnoza i karakteristike pacijenata koji su bili ambulantno liječeni u Dnevnoj bolnici s jednodnevnom kirurgijom Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Prikupljeni su podaci iz medicinske dokumentacije 2736 pacijenata kojima je u razdoblju od 1. 10. 2014. do 1. 10. 2015. u Kliničkom bolničkom centru Zagreb učinjeno 3409 ambulantnih kirurških zahvata. Ovaj rad je značajan po tome što je do danas objavljen neobično malen broj stručnih radova, nastavnih tekstova i javnozdravstvenih izvješća o radu ambulantne kirurgije u Republici Hrvatskoj, iako dnevne bolnice s ambulantnom kirurgijom djeluju posljednjih desetak godina. Prikupljanjem i analizom podataka o pojavnosti dijagnoza, vrsti zahvata i karakteristikama pacijenata u ambulantnoj kirurgiji postavlja se osnova za daljnja istraživanja i poboljšanje kvalitete ambulantne kirurgije. Velik broj pacijenata na zahvat dolazi upućen od strane liječnika obiteljske medicine bez opravdane medicinske indikacije. S druge strane, jedan dio pacijenata s malignom kožnom novotvorinom nije klinički prepoznat, stoga je potrebna detaljnija predoperativna obrada pacijenata, bilo uvođenjem dermatoskopije u ordinacije liječnika obiteljske medicine ili upućivanjem pacijenata na specijalističke dermatološke preglede prije kirurškog zahvata.In Croatia treatment of surgical patients in day hospitals takes two forms. They are outpatient minor surgery and day surgery. Minor surgery procedure signifies treatment of certain patients per an established procedure. The patient’s stay at the day hospital, from admittance to release, is generally shorter than six hours. In the last few years a growing number of patients gets treated in day hospitals. Skin and subcutaneous procedures are the main area of minor surgery work and patients exhibit various benign and malignant lesions. The most common procedures are biopsy, excision and extirpation. The goal of this study was to demonstrate the idiosyncrasies of minor surgery procedures and analyse the prevalence of different diagnoses and patient characteristics of outpatients at the Day hospital with day surgery of the University hospital centre Zagreb. Medical data of 2736 patients were collected who underwent a total of 3409 procedures in the period from 1 October 2014 to 1 October 2015 at University hospital centre Zagreb. This study is significant because up to date an unusually small number of expert studies, educational texts, and public health reports about the operation of outpatient minor surgery has been published, even though day hospitals with outpatient minor surgery have existed for the last ten years. Gathering and analysing data about the prevalence of diagnoses, type of procedure, and patient characteristics in outpatient minor surgery creates a basis for further research and improvement in quality of outpatient minor surgery. A great number of patients are referred to procedures by their general practitioner without a justified medical indication. On the other hand, a number of patients with malignant skin tumour aren’t detected so a more detailed pre-operative examination is necessary, whether by introducing dermoscopy into the general practitioner’s surgery or by referring patients to specialist dermatological examinations before the surgical procedure

Outpatient surgery

Podloga: Dnevna bolnica (DB) je oblik organizacije, ali i način pružanja dijagnostičko-terapijskih postupaka izvanbolničkih bolesnika uz dnevni boravak u bolnici (u trajanju do 22 sata). Dnevna bolnica može se organizirati kao organizacijski dio pojedine djelatnosti u bolnici, poliklinici i trgovačkom društvu za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Vlada Republike Hrvatske pravilnikom propisuje minimalne uvjete za rad u Dnevnoj bolnici, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ugovara kirurške postelje, plaća usluge i prati iskorištenost ugovorenih kapaciteta. Metode: Autori u ovom radu dostupnom stručnom literaturom, pravilnicima i statističkim izvješćima analiziraju brojnost i iskorištenost posteljnih kapaciteta kirurških dnevnih bolnica u javnom zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske. Analizirano je razdoblje od 2013. Do 2014. godine. Rezultati: Od ukupno 25 219 bolničkih postelja u Hrvatskoj, u 2015. godini HZZO je ugovorio 3811 postelja dječjih bolnica (278 za potrebe opće i 33 za potrebe dječje kirurgije). U 2014. godini bolnice su imale 155 ugovorenih postelja opće i 13 postelja dječje kirurgije. U 2013. godini, bilo je 20930 dana liječenja u dnevnim bolnicama opće kirurgije i 2844 dana u dječjoj kirurgiji, a u 2014. godini bilo je 22946 dana liječenja u dnevnim bolnicama opće kirurgije i 2488 dana u dječjoj kirurgiji. Zaključak: Ukupno sudjelovanje kirurških postelja dječjih bolnica u posteljnom kapacitetu naših bolnica je niska, a popunjenost tih kapaciteta na godišnjoj razini kreće se u rasponu 5487%. Postelje dječje kirurgije u dječjim bolnicama većim se postotkom koriste nego one opće kirurgije. Zakonodavac i HZZO učestalo mijenjaju pravilnike kojima propisuju okvire rada kirurške dnevne, a bolnice teško prate te zadane okvire minimalnih uvjeta.Background: Day Hospital (DH) is a type of organization for providing diagnostic and therapeutic outpatient procedures for patients who are hospitalized and discharged within one day (within 22 hours). It can be organized in a hospital, clinic or healthcare company. The government of the Republic of Croatia prescribes minimum requirements for work on an outpatient basis, and the Croatian Health Insurance Fund (HZZO) contracts the number of surgical beds, pays for the provided services and monitors the hospital bed usage. Methods: The authors, using available literature, regulations and statistical reports, analyzed the number and hospital bed usage in surgical DH units in the public health system in Croatia for the 2013/2014 period. Results: Of 25219 hospital beds in Croatia, in 2015 HZZO contracted 3811 DH beds (278 for general surgery and 33 for pediatric surgery). In 2014 there were 155 beds for general and 13 beds for pediatric surgery. In 2013 there were 20930 days of hospitalization in general day surgery and 2844 days in pediatric day surgery. In 2014 there were 22946 days of hospitalization in general day surgery and 2488 days in pediatric day surgery. Conclusion: The percentage of surgical DH beds in overall number of surgical beds in our hospitals is low, and the utilization of capacity ranges from 54 to 87%. Pediatric day surgery beds are utilized better than general surgery. The Government and HZZO often change regulations regarding DH facilities. This makes it difficult for hospitals to maintain minimal requirements for the organization of surgical DH units

Improvement of ventilation in a patient with acute respiratory distress syndrome with prone positioning

U većine bolesnika s akutnim respiratornim distres sindromom (ARDS) invazivna mehanička ventilacija predstavlja nezaobilaznu mjeru liječenja. Ona se treba primjenjivati poštivajući principe zaštitne ventilacije kako bi se minimalizirala ozljeda pluća inducirana mehaničkom ventilacijom. Ventilacija ARDS-bolesnika u pronacijskom položaju poboljšava mehaniku disanja i oksigenaciju te posljedično olakšava ventilaciju i smanjuje rizik oštećenja pluća povezanog s uporabom respiratora. Unatoč tomu, pronacijski položaj se još uvijek rijetko koristi. Prikazujemo bolesnicu s ARDS-om kod koje je postavljanje u pronacijski položaj dovelo do brzog i značajnog poboljšanja ventilacije, što je izravno zabilježeno adaptivnim modalitetom mehaničke ventilacije. 41-godišnja bolesnica primljena je u jedinicu intenzivnog liječenja zbog desnostrane pneumonije i sepse s posljedičnom parcijalnom respiracijskom insuficijencijom. Odmah po dolasku započeto je liječenje kombinacijom empirijski odabranih antibiotika uz suportivne mjere liječenja. Tijekom sljedećih 48 sati dolazi do razvoja kliničke slike ARDS-a i posljedično dekompenzirane globalne respiracijske insuficijencije. Zbog toga je započeta invazivna mehanička ventilacija primjenom adaptivnog modaliteta tlačno potpomognute ventilacije (engl. adaptive support ventilation [ASV], Hamilton medical). Unatoč optimaliziranim postavkama ventilatora postizani su dišni volumeni od svega 244 ml (3,9 ml/kg idealne tjelesne težine), što je bilo nedovoljno za adekvatnu ventilaciju bolesnice. Bolesnica je postavljena u pronacijski položaj. Ubrzo nakon postavljanja u pronacijski položaj uočeno je poboljšanje ventilacijskih parametara. Uporabom nižih automatski generiranih potpornih tlakova, a uz jednake ostale postavke ventilacije, dišni volumen se povećao na 451 ml (7 ml/kg IBW). U daljnjem tijeku liječenja kliničko stanje bolesnice postupno se poboljšavalo te je uspješno otpuštena na kućnu njegu i naknadno se u potpunosti oporavila. Prikazani tijek liječenja pokazuje kako primjena pronacijskog položaja može značajno poboljšati respiratornu mehaniku i olakšati postizanje adekvatne mehaničke ventilacije, što se jasno pokazalo korištenjem adaptivnog modaliteta ventilacije.U većine bolesnika s akutnim respiratornim distres sindromom (ARDS) invazivna mehanička ventilacija predstavlja nezaobilaznu mjeru liječenja. Ona se treba primjenjivati poštivajući principe zaštitne ventilacije kako bi se minimalizirala ozljeda pluća inducirana mehaničkom ventilacijom. Ventilacija ARDS-bolesnika u pronacijskom položaju poboljšava mehaniku disanja i oksigenaciju te posljedično olakšava ventilaciju i smanjuje rizik oštećenja pluća povezanog s uporabom respiratora. Unatoč tomu, pronacijski položaj se još uvijek rijetko koristi. Prikazujemo bolesnicu s ARDS-om kod koje je postavljanje u pronacijski položaj dovelo do brzog i značajnog poboljšanja ventilacije, što je izravno zabilježeno adaptivnim modalitetom mehaničke ventilacije. 41-godišnja bolesnica primljena je u jedinicu intenzivnog liječenja zbog desnostrane pneumonije i sepse s posljedičnom parcijalnom respiracijskom insuficijencijom. Odmah po dolasku započeto je liječenje kombinacijom empirijski odabranih antibiotika uz suportivne mjere liječenja. Tijekom sljedećih 48 sati dolazi do razvoja kliničke slike ARDS-a i posljedično dekompenzirane globalne respiracijske insuficijencije. Zbog toga je započeta invazivna mehanička ventilacija primjenom adaptivnog modaliteta tlačno potpomognute ventilacije (engl. adaptive support ventilation [ASV], Hamilton medical). Unatoč optimaliziranim postavkama ventilatora postizani su dišni volumeni od svega 244 ml (3,9 ml/kg idealne tjelesne težine), što je bilo nedovoljno za adekvatnu ventilaciju bolesnice. Bolesnica je postavljena u pronacijski položaj. Ubrzo nakon postavljanja u pronacijski položaj uočeno je poboljšanje ventilacijskih parametara. Uporabom nižih automatski generiranih potpornih tlakova, a uz jednake ostale postavke ventilacije, dišni volumen se povećao na 451 ml (7 ml/kg IBW). U daljnjem tijeku liječenja kliničko stanje bolesnice postupno se poboljšavalo te je uspješno otpuštena na kućnu njegu i naknadno se u potpunosti oporavila. Prikazani tijek liječenja pokazuje kako primjena pronacijskog položaja može značajno poboljšati respiratornu mehaniku i olakšati postizanje adekvatne mehaničke ventilacije, što se jasno pokazalo korištenjem adaptivnog modaliteta ventilacije

Ambulantna kirurgija dnevne bolnice kirurške klinike [Ambulatory procedures in day surgery departmen]

Day surgery and ambulatory surgery are two modalities of outpatient treatment carried out in day surgery department in Croatia. The purpose of this study, conducted in day surgery department, was to collect and analyze indicators of patient structure, diagnoses, performed procedures and organization of ambulatory surgery. This study analyzes 3409 ambulatory procedures and histological diagnoses of removed tissue in 2736 patients (1457 female and 1279 male). The indications for treatment were in 408 (14.9%) cases set by dermatologists while others were referred by primary healthcare physicians. According to the referral diagnosis, 2522 (92%) patients had benign, 47 (2%) dysplastic, and 167 (6%) malignant changes. The average patient age was 52.8 years. Patients with benign changes were, in average, significantly younger (44.2) than those with malignant ones (66.5). The most common referral diagnosis was D-22 melanocytic nevus. From a total of 38, 10 most common diagnoses constitute 87% of all referral diagnoses. According to International Classification of Diseases, Tenth Edition (ICD-10), these are: D22 (33.9%), D23 (21.3%), D21 (13.4%), D17 (6.9%), D21.0 (3.2%), C44 (2.4%), D21.1 (1.7%), L02 (1.6%), L08 (1.6%), B07 (1.3%). The main surgical procedures include extirpation, excision and biopsy of pigmented changes or skin neoplasms. When a procedure was performed because of a suspected benign lesion, pathohistological diagnosis confirmed 94.6% of such referral diagnoses as benign, whereas only 48% of clinically suspected malignant neoplasms were pathohistologically malignant. Out of patients referred with a clinically diagnosed benign lesion, 114 (4.5%) patients had a pathohistologically confirmed malignant skin tumor. The total number of malignant neoplasms was 219 (8.0%), and of melanoma 24 (0.8%). Out of 16 anatomical regions of the human body surgical procedures performed in three localizations make 56% of all localizations of performed procedures. These are: back (750), head (520) and chest (260). The procedures were performed by 22 physicians of various specialties, mostly by general surgeons (64.2%). Plastic and reconstructive surgeons performed 458 (16%), pediatric surgeons 381 (13.9%) and others 130 (4.8%) procedures. Ambulatory surgery is the surgery of skin, subcutaneous and soft tissue, usually affected by benign tumors or pigmentary changes, located mostly on the head and trunk. Only 43.8% of patients with verified malignancy were clinically recognized, which indicates, along with the higher incidence of malignancy in pathohistological (8%) than referral (6%) diagnoses, that a significant number of patients did not undergo a thorough diagnostic procedure