The effects of humor on performance in mathematical word problems and anxiety

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utječe li izloženost duhovitom sadržaju na poboljšanje uratka studenata u problemskim matematičkim zadacima i smanjenje anksioznosti. Sto trinaest studenata preddiplomskog studija psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu podijeljeno je u 3 skupine: sve skupine rješavale su STAI O-ljestvicu anksioznosti kao osobine te MSLQ-TA skalu ispitne anksioznosti. Prva eksperimentalna skupina zatim je čitala viceve i običnu uputu za rješavanje matematičkih zadataka, druga eksperimentalna skupina imala je duhovitu uputu za iste zadatke, a kontrolna skupina samo običnu uputu i iste zadatke. Sve skupine zatim su ispunjavale evaluaciju korištenja humora i S-ljestvicu upitnika STAI. Rezultati su pokazali da ne postoji značajna razlika niti u broju točno riješenih zadataka niti u anksioznosti nakon njihova rješavanja između skupina koje su bile izložene duhovitom sadržaju i kontrolne skupine. Usprkos tome, najveći broj studenata ocijenio je da im je humor pomogao u smanjenju anksioznosti i voljeli bi da humor bude uključen u sljedeći ispit na koji izlaze.The aim of this study was to determine whether exposure to humorous content can improve performance in math word problems and reduce anxiety. 113 undergraduate psychology students from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb were divided into 3 groups: all groups filled out the trait anxiety scale of STAI and MSLQ TA– test anxiety scale. The first experimental group then read jokes and regular instruction for solving a math problem, the second experimental group had a humorous instruction before the same math problem, while the control group had only regular instruction and the same math problem test. After the test, all groups evaluated the use of humor and filled out the State anxiety scale of STAI. The results showed no significant differences in either the number of correctly solved math problems or in anxiety after solving them between the groups that were exposed to humorous content and the control group. Nevertheless, the majority of students answered that humor helped them in reducing anxiety and that they would like humor to be included in the next exam they will be taking

The effects of humor on performance in mathematical word problems and anxiety

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utječe li izloženost duhovitom sadržaju na poboljšanje uratka studenata u problemskim matematičkim zadacima i smanjenje anksioznosti. Sto trinaest studenata preddiplomskog studija psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu podijeljeno je u 3 skupine: sve skupine rješavale su STAI O-ljestvicu anksioznosti kao osobine te MSLQ-TA skalu ispitne anksioznosti. Prva eksperimentalna skupina zatim je čitala viceve i običnu uputu za rješavanje matematičkih zadataka, druga eksperimentalna skupina imala je duhovitu uputu za iste zadatke, a kontrolna skupina samo običnu uputu i iste zadatke. Sve skupine zatim su ispunjavale evaluaciju korištenja humora i S-ljestvicu upitnika STAI. Rezultati su pokazali da ne postoji značajna razlika niti u broju točno riješenih zadataka niti u anksioznosti nakon njihova rješavanja između skupina koje su bile izložene duhovitom sadržaju i kontrolne skupine. Usprkos tome, najveći broj studenata ocijenio je da im je humor pomogao u smanjenju anksioznosti i voljeli bi da humor bude uključen u sljedeći ispit na koji izlaze.The aim of this study was to determine whether exposure to humorous content can improve performance in math word problems and reduce anxiety. 113 undergraduate psychology students from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb were divided into 3 groups: all groups filled out the trait anxiety scale of STAI and MSLQ TA– test anxiety scale. The first experimental group then read jokes and regular instruction for solving a math problem, the second experimental group had a humorous instruction before the same math problem, while the control group had only regular instruction and the same math problem test. After the test, all groups evaluated the use of humor and filled out the State anxiety scale of STAI. The results showed no significant differences in either the number of correctly solved math problems or in anxiety after solving them between the groups that were exposed to humorous content and the control group. Nevertheless, the majority of students answered that humor helped them in reducing anxiety and that they would like humor to be included in the next exam they will be taking

Personality and work behavior: Nature and measurement of socially desirable responding

Glavni prigovor valjanosti i primjenjivosti upitnika ličnosti u selekcije svrhe je njihova podložnosti lažiranju odgovora, odnosno namjernom davanju socijalno poželjnih odgovora. Posljednjih desetljeća proveden je niz istraživanja kojima se pokušalo utvrditi kakva je priroda socijalno poželjnog odgovaranja i koji su načini njegova mjerenja. Od početne konceptualizacije prema kojoj se socijalno poželjno odgovaranje izjednačava s namjernim iskrivljavanjem odgovora na upitnicima ličnosti, socijalna poželjnost je evoluirala u višedimenzionalni konstrukt. Prema trenutačno najutjecajnijem modelu (Paulhus, 2002, 2006) socijalno poželjno odgovaranje je moguće razmatrati na dvije razine: procesnoj i sadržajnoj. Na procesnoj razini razlikujemo svjesno upravljanje dojmovima i nesvjesno samoosnaživanje, a na sadržajnoj egoističko pretjerivanje u vlastitoj kognitivnoj i socijalnoj kompetentnosti te moralističko negiranje društveno nepoželjnih impulsa i isticanje atributa svetosti. S obzirom da su provjere novog modela vrlo oskudne, osnovni cilj istraživanja opisanog u ovoj knjizi bio je provjeriti njegove temeljne pretpostavke koristeći različite indikatore socijalno poželjnog odgovaranja. Istraživanje smo proveli na prigodnom uzorku ispitanika završnih godina studija i netom diplomiranih (N=345). U istraživanju su korištena tri upitnika: Sveobuhvatni inventar socijalno poželjnog odgovaranja (CIDR) namijenjen mjerenju komponenti Paulhusovog modela, petfaktorski upitnik ličnosti (IPIP-300) te Upitnik pretjeranih tvrdnji (OCQ- 150) namijenjen mjerenju precjenjivanja vlastitog znanja. Ispitanici su sva tri upitnika najprije ispunjavali u iskrenoj situaciji odgovaranja, a zatim je polovica ispitanika CIDR i IPIP-300 ispunjavala u situaciji poticanog egoističkog iskrivljavanja, a druga polovica ispitanika ih je ispunjavala u situaciji poticanog moralističkog iskrivljavanja. Rezultati provedenih analiza nisu potvrdili model ni na procesnoj, ni na sadržajnoj razini. Na procesnoj razini, suprotno očekivanjima, rezultati nisu opravdali razlikovanje nesvjesnog i svjesnog socijalno poželjnog odgovaranja jer su se u situacijama poticanog iskrivljavanja rezultati na skalama osnaživanja povećali, jednako kao i rezultati na skalama upravljanja dojmovima. Osim toga, komponente socijalne poželjnosti nisu na očekivan način korelirale s direktnim mjerama iskrivljavanja odgovora na upitniku ličnosti i rezultatom na upitniku pretjeranih tvrdnji. Na sadržajnoj razini, osim osobine ugodnosti, obrazac promjena na skalama CIDR-a i upitnika ličnosti nije bio sukladan pretpostavkama modela. Generalno, dobiveni rezultati pokazuju da skale socijalno poželjnog odgovaranja, razvijene u okviru Paulhusovog modela, nisu dobra mjera socijalno poželjnog odgovaranja. Stoga bi se buduće provjere modela trebale temeljiti ili na valjanijim skalama i/ili na alternativnim metodama mjerenja socijalno poželjnog odgovaranja