Joža Skok, Anthologist of Children’s Literature

U radu se predstavlja doprinos Jože Skoka u antologiji hrvatske dječje književnosti. U devet naslova Skok je predstavio tu književnost u njenoj sveukupnosti, žanrovskoj, tematskoj i stilskoj. Pri izboru tekstova primjenjivao je estetski kriterij u književnopovijesnom slijedu, čime je signirao i početak hrvatske dječje književnosti na konac 18.stoljeća. Isto tako u izboru tekstova uvažavao je pretpostavljivu suvremenu dječju recepciju. Zbog svega pobrojenog Skokove antologije predstavljaju posebnu vrijednost u valoriziranju hrvatske dječje književnosti.The work depicts Joža Skok’s contribution to the anthology of Croatian children’s literature. Skok has covered this literature in its genre-, topic- and style-related entirety under nine titles. When selecting texts he has used aesthetic criteria in the literary history sequence, by which he has marked the end of the 18th century as the the beginning of Croatian children’s literature. Similarly, in his selection of texts he has taken into account the presumable contemporary children’s reception. Due to all this, Skok’s anthologies are of exceptional value in evaluating Croatian children’s literatur

KAJKAVIAN IN ELEMENTARY SCHOOLS

Među zadacima nastave hrvatskoga jezika, književnosti, scenske i filmske umjetnosti naglašava se »uključivanje učenika u govornu komunikaciju na književnom jeziku« te »razvijanje njihovog jezičnog osjećaja«.1 U kojoj se mjeri i s kolikim opravdanjem - u okviru ovog drugog zahtjeva - izdvaja mjesta za dijalekt, kajkavski idiom? Potvrđuje li se u suvremenoj osnovnoškolskoj praksi Šimlešina konstatacija da se »lokalni govor i dijalekt ne zaustavljaju pred zatvorenim vratima škole«?It is one of the tasks of the teaching of the Croatian language, literature, drama and film to »involve students in spoken communication in the literary language« and develop their »linguistic sensibility«. How much room is left for the Kaj- kavian idiom, and with what justification? Is it true that in modern elementary school practice »local idiom and dialect do not stop before the closed school door«, to quote Simlesa

RAZINE DIVERGENCIJE IZMEĐU MODERNOSTI I POUKE U DJEČJOJ KNJIŽEVNOSTI

U radu se razmatra odnos modernističkih zamišljaja i pouke u dječjoj književnosti. Odnos se postavlja u književnopovijesne i stilske relacije. Prvi se oprimjeruje djelom Ivane Brlić Mažuranić, Mate Lovraka te Ivana Kušana, Milivoja Matošeca i Grigora Viteza, a drugi se iskazuje u pet hijerarhijski usustavljenih razina: kroz eksplicitnu autorovu pouku, kroz lik u djelu, tematski izbor, kroz organizaciju fabule i kroz sukladnost stilske igre i pouke, što je najveći stupanj sklada, a najmanje divergentno; pravi je primjer pjesništvo Zvonimira Baloga.This article investigates the relationship of modern thought and instruction in children\u27s literature. It has been placed in literary-historical and stylistic relations. The former is exemplified by the work of Ivana Brlić Mažuranić, Mato Lovrak, Ivan Kušan, Milivoj Matošec and Grigor Vitez and the latter by five hierarchically systematized relations: through explicit message of the author, through characters in the literary work, the choice of themes, the organization of the plot and through the agreement of stylistic game and instruction, which is the highest level of agreement and the least divergent. A fine example of this is the poetry of Zvonimir Balog

TYPES OF INTERPOLATION OF FOLKLORE IN MIROSLAV DOLENEC DRAVSKI\u27S CHILDREN\u27S VERSES

Između usmene i pisane hrvatske književnosti događaju se višestoljetni dodiri i prepletanja. Proces interpolacije posebice je naglašen u dječjoj književnosti upravo poradi viševrsnih srodnosti s usmenom, šire mišljeno – sa svijetom usmenosti. A u toj pak pisanoj književnosti još će u većoj mjeri biti naglašena interferentnost u dijalektnoj (ovdje: kajkavskoj) dječjoj književnosti jer je ona bliže korijenu, izvoru. Primjer Miroslava Dolenca Dravskog signifikantan je u tom smislu. On ne samo da je kao književnik bio "obilježen" rodnom Podravinom i materinskom kajkavštinom nego se afirmirao i kao marljiv i studiozan etnograf, registriravši bogatu etnograđu ne samo podravskoga kraja. Posvema je tad očekujuće da će u njegovom stihu dolaziti do niz oblika i tipova uviranja usmene književnosti, uopće, foklornih činjenica u njegov stih. A to je, jamačno, jedan od oblika oplemenjivanja njegova stiha, što se u ovom radu nastoji dokazati.There have been centuries-long occurences of contiguity and intertwining between oral and written Croatian literature. The process of interpolation is best manifested in children\u27s literature because of its manifold affinity with the oral one, in a larger sense – with the world of orality. Within the scope of written literature the interference is manifested in dialectal (here: Kajkavian) children\u27s literature to a greater extent, because of its closeness to the root, the very source. The example of Miroslav Dolenec Dravski is significant in that sense. Not only was he "marked" as a writer by his native Podravina and his mother tongue Kajkavian dialect, but he established a reputation for being diligent and meticulous ethnographer having recorded rich ethnographic material not only from Podravina region. Bearing in mind all this, it is predictable that a whole range of forms and types of interpolation of oral literature, in general, folklore facts, are present in his verses. It is undoubtedly one of the ways of refining his verses, which this paper is trying to prove

Oral Literature among Kajkavian Croats in Hungary

Uz lijevu obalu rijeke Mure, državne granice s Mađarskom, živi skupina kajkavskih Hrvata, koja je u materijalnoj i duhovnoj kulturi srodna Hrvatima u Međimurju i Podravini. Sukladnosti su osobito vidljive u pojedinim oblicima usmene književnosti. Narodna pjesma svojim jezikom, motivima, melodijom i stilsko-izražajnim elementima gotovo u svemu korespondira s onom u matičnoj sredini, sjeverozapadnoj kajkavskoj Hrvatskoj. S tim u vezi valja s posebnim razlogom istaći istraživanja dr. Vinka Žganca. I drugi usmenostvaralački oblici – narodna anegdota i poslovica, narodna retorika (osobito ona vezana uz svadbene običaje) – upućuju na zajedničko vrelo, svjedoče da je posrijedi nacionalna manjina koju, spletom povijesnih okolnosti, samo hidrogranica dijeli od njezine matice. Zadaća je ovoga referata da pojedinim primjerima ukaže na živu postojanost usmenog narodnog blaga u prekmurskih Hrvata, da ujedno – komparativnom analizom – pokaže sličnosti s usmenom kajkavskom književnošću te da time potakne opravdanost češćih i organiziranih veza matice s tom sredinom, u nakani da se očuva njen nacionalni identitet.Along the left shore of the river Mura, the state border with Hungary, live groups of Croats who speak the kajkavian dialect and have a related material and spiritual culture to Croats in Međimurje and Podravini. The congruency is especially apparent in various forms of oral literature. Popular songs, by their language, motives, melodies and stylistic-expressive elements likewise totally correspond to those in the parent milieu – northwest, kajkavian Croatia. In this regard, one should especially note the research of dr. Vinko Žganec. Other oral-creative forms – popular anecdotes and sayings, popular rhetoric (especially connected with weddings) – also indicates a common source, and testifies to the fact that we have here a national minority which, due to historical conditions, has been separated from its base only by a river boundary. The purpose of this presentation is to illustrate, using particular examples, the living persistence of oral popular wealth among the Croats beyond the Mura, and to indicate at the same time – by comparative analysis – similarities with oral kajkavian literature. The goal is to simulate justified frequent and organized ties between the mother people and this milieu, in order to preserve the latter\u27s national identity

KAJKAVIAN IN ELEMENTARY SCHOOLS

Među zadacima nastave hrvatskoga jezika, književnosti, scenske i filmske umjetnosti naglašava se »uključivanje učenika u govornu komunikaciju na književnom jeziku« te »razvijanje njihovog jezičnog osjećaja«.1 U kojoj se mjeri i s kolikim opravdanjem - u okviru ovog drugog zahtjeva - izdvaja mjesta za dijalekt, kajkavski idiom? Potvrđuje li se u suvremenoj osnovnoškolskoj praksi Šimlešina konstatacija da se »lokalni govor i dijalekt ne zaustavljaju pred zatvorenim vratima škole«?It is one of the tasks of the teaching of the Croatian language, literature, drama and film to »involve students in spoken communication in the literary language« and develop their »linguistic sensibility«. How much room is left for the Kaj- kavian idiom, and with what justification? Is it true that in modern elementary school practice »local idiom and dialect do not stop before the closed school door«, to quote Simlesa

Sustavna promidžba uključivanja narječja u osnovnoškolsku nastavu

Prikaz knjige"Kajkavsko narječje u nastavi Hrvatskoga jezika" Tamare Turza-Bogda

Transnacionalne kompanije i međunarodni monopoli u svjetskom gospodarstvu

Značaj transnacionalnih korporacija za svjetsko gospodarstvo je nemjerljiv i moć koju imaju na našu svakodnevicu je nešto neviđeno u svjetskoj povijesti. Pojedinačno zapošljavaju stotine tisuća ljudi, sačinjavaju većinu međunarodne trgovine, ulažu velike svote novca u nove tehnologije, a odluke koje donose utječu na živote milijuna ljudi. Također, imaju utjecaj na gospodarstva čitavih zemalja, što vlade država pokušavaju kontrolirati. S početkom razvoja, u 19. st., transnacionalne korporacije su ostavile svoj trag na svjetskom gospodarstvu u 20. st., koje je bilo obilježeno velikom ekspanzijom američkih korporacija. Pravila poslovanja koje su postavile ove kompanije i dalje se poštuju u svijetu i kompanija koja želi postati transnacionalna korporacija mora poštovati i učiti od svojih američkih prethodnika. Konkurencija je veliki faktor u svjetskom gospodarstvu. Samo u zdravom nadmetanju kompanije rastu i pridonose općem dobru. Kad ne postoji konkurencija, monopoli prijete da će naštetiti tržištu spuštanjem kvalitete roba i usluga, te povećanjem cijena. Rezultat su stagnirajuće tržište i nesretni kupci. Najveća rasprava danas je gdje tržište završava a državna intervencija počinje? Tržište i njegovo samoreguliranje često se sukobljavaju s interesima vlada država i gospodarstva u cijelini. Državna intervencija često dovodi do monopola i tržišnih nepravilnosti koje štete tržištu na duge staze. Odgovori na ove probleme mogu definirati ulogu transnacionalnih korporacija u budućnosti