Distribution and bio-ecological characteristics of the invasive species Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843) (Mollusca, Gastropoda)

Invazivna vrsta puža, Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843), autohtona je vrsta na Novom Zelandu. Hrani se perifitonom, dijatomejama i biljnim i životinjskim detritusom. Rasprostranila se po cijelom svijetu gdje negativno utječe na bioraznolikost i uzrok je velikih gospodarskih šteta. U populacijama koje mogu dosegnuti brojnost jedinki od 800 000/m² prevladavaju ženke koje se razmnožavaju partenogenezom. Vrsta je u kompeticiji za hranu i prostor s autohtonim vrstama koje na taj način direktno ugrožava. Prilagodbe kao što su tolerancija na veliki raspon temperatura, velike dubine i visoke vrijednosti saliniteta daju joj prednost u odnosu na autohtone vrste. Ukoliko dođe do uspostavljanja stabilnih populacija, vrstu je nemoguće eliminirati. Zbog toga su preventivne metode poput kemijskog tretmana, isušivanja, zagrijavanja, zamrzavanja i pranja opreme, koja se prethodno koristila na mjestima gdje je prisutna vrsta P. antipodarum, izuzetno važne. Osim toga, bitna je i edukacija o načinima širenja ove vrste kao i o metodama kontrole.Invasive species of snail, Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843), is native species of New Zealand. It feeds on periphyton, diatoms, and plant and animal detritus. It is spread all over the world where negatively affects biodiversity and causes great economic damages. Females which are parthenogenetic are dominating in populations which may reach a number of 800 000snails/m². Species is in competition for food and area with native species which are directly endangered. Adaptations such as tolerance on wide range of temperatures, great depth and high salinity gives it advantage over native species. If it comes to establishing stable populations, species is impossible to eliminate. Therefore the preventive measures such as chemical treatment, drying (water-drainage), heating, freezing and washing equipment, which was previously used on areas where P. antipodarum habits, are very important. In addition, education about ways of spreading these species and control methods is very important

Distribution and bio-ecological characteristics of the invasive species Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843) (Mollusca, Gastropoda)

Invazivna vrsta puža, Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843), autohtona je vrsta na Novom Zelandu. Hrani se perifitonom, dijatomejama i biljnim i životinjskim detritusom. Rasprostranila se po cijelom svijetu gdje negativno utječe na bioraznolikost i uzrok je velikih gospodarskih šteta. U populacijama koje mogu dosegnuti brojnost jedinki od 800 000/m² prevladavaju ženke koje se razmnožavaju partenogenezom. Vrsta je u kompeticiji za hranu i prostor s autohtonim vrstama koje na taj način direktno ugrožava. Prilagodbe kao što su tolerancija na veliki raspon temperatura, velike dubine i visoke vrijednosti saliniteta daju joj prednost u odnosu na autohtone vrste. Ukoliko dođe do uspostavljanja stabilnih populacija, vrstu je nemoguće eliminirati. Zbog toga su preventivne metode poput kemijskog tretmana, isušivanja, zagrijavanja, zamrzavanja i pranja opreme, koja se prethodno koristila na mjestima gdje je prisutna vrsta P. antipodarum, izuzetno važne. Osim toga, bitna je i edukacija o načinima širenja ove vrste kao i o metodama kontrole.Invasive species of snail, Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843), is native species of New Zealand. It feeds on periphyton, diatoms, and plant and animal detritus. It is spread all over the world where negatively affects biodiversity and causes great economic damages. Females which are parthenogenetic are dominating in populations which may reach a number of 800 000snails/m². Species is in competition for food and area with native species which are directly endangered. Adaptations such as tolerance on wide range of temperatures, great depth and high salinity gives it advantage over native species. If it comes to establishing stable populations, species is impossible to eliminate. Therefore the preventive measures such as chemical treatment, drying (water-drainage), heating, freezing and washing equipment, which was previously used on areas where P. antipodarum habits, are very important. In addition, education about ways of spreading these species and control methods is very important

Distribution and bio-ecological characteristics of the invasive species Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843) (Mollusca, Gastropoda)

Invazivna vrsta puža, Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843), autohtona je vrsta na Novom Zelandu. Hrani se perifitonom, dijatomejama i biljnim i životinjskim detritusom. Rasprostranila se po cijelom svijetu gdje negativno utječe na bioraznolikost i uzrok je velikih gospodarskih šteta. U populacijama koje mogu dosegnuti brojnost jedinki od 800 000/m² prevladavaju ženke koje se razmnožavaju partenogenezom. Vrsta je u kompeticiji za hranu i prostor s autohtonim vrstama koje na taj način direktno ugrožava. Prilagodbe kao što su tolerancija na veliki raspon temperatura, velike dubine i visoke vrijednosti saliniteta daju joj prednost u odnosu na autohtone vrste. Ukoliko dođe do uspostavljanja stabilnih populacija, vrstu je nemoguće eliminirati. Zbog toga su preventivne metode poput kemijskog tretmana, isušivanja, zagrijavanja, zamrzavanja i pranja opreme, koja se prethodno koristila na mjestima gdje je prisutna vrsta P. antipodarum, izuzetno važne. Osim toga, bitna je i edukacija o načinima širenja ove vrste kao i o metodama kontrole.Invasive species of snail, Potamopyrgus antipodarum (Gray, 1843), is native species of New Zealand. It feeds on periphyton, diatoms, and plant and animal detritus. It is spread all over the world where negatively affects biodiversity and causes great economic damages. Females which are parthenogenetic are dominating in populations which may reach a number of 800 000snails/m². Species is in competition for food and area with native species which are directly endangered. Adaptations such as tolerance on wide range of temperatures, great depth and high salinity gives it advantage over native species. If it comes to establishing stable populations, species is impossible to eliminate. Therefore the preventive measures such as chemical treatment, drying (water-drainage), heating, freezing and washing equipment, which was previously used on areas where P. antipodarum habits, are very important. In addition, education about ways of spreading these species and control methods is very important

Speleološka istraživanja na području općine Dubrovačko Primorje

Općina Dubrovačko Primorje pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Sličnih je prirodno-geografskih obilježja kao i drugi dijelovi Dalmacije, odnosno radi se o tipičnom krškom dinarskom prostoru s malo plodnih površina, oskudnim pašnjacima i kamenjarom. Među istraživanim speleološkim objektima uglavnom je riječ o špiljama i jamama jednostavnog karaktera (dubine i duljine do 30 m). Od ukupno 15 istraženih speleoloških objekata na području dubrovačkog primorja njih 4 se nalazi na platou Lisačkih Rudina među kojima je i najdublji poznati objekt na tom području, jama Bezdan na Rudinama, duboka 68 metara. Ovdje su još istražene Jama kod Kazerne, Špijaturica (Đurašica) i Jama između gomila. Nedaleko od kuća u selu Točionik nalazi se Vranja peć, najdulji poznati speleološki objekt na području Dubrovačkog primorja. Duljine je 188 m, a dubine 50 m. Uz granični prijelaz u Čepikućama nalazi se Jama na Gomilama. Isto tako, u blizini Čepikuća, na brdu Štrbina nalazi se Zmajeva peć, a špilja u uvali Domaglina (Pod Njivicama) nalazi se u unutrašnjosti istoimene uvale. Istočno od uvale Domaglina nalazi se uvala Hodoblja gdje su istražene tri špilje: Špilja I, Špilja II i Špilja III u uvali Hodoblja. Na području sela Trnova istražena su dva speleološka objekta: Jama na groblju i Špilja u ogradama. U mjestu Đonta doli nalazi se Delova jama u Borima. Traverza kod Miljkovića staja nalazi se na području sela Trnovica u Dubrovačkom primorju. Po svojim karakteristikama Traverza kod Miljkovića staja je špilja s dva ulaza koji su međusobno udaljeni oko 50 m zračne udaljenosti. Na području općine Dubrovačko primorje nalazi se veliki broj neistraženih područja te su potrebna daljna rekognosciranja terena te komunikacija s lokalnim stanovništvom u potrazi za novim, neistraženim speleološkim objektima

Speleološka istraživanja na području općine Dubrovačko Primorje

Općina Dubrovačko Primorje pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Sličnih je prirodno-geografskih obilježja kao i drugi dijelovi Dalmacije, odnosno radi se o tipičnom krškom dinarskom prostoru s malo plodnih površina, oskudnim pašnjacima i kamenjarom. Među istraživanim speleološkim objektima uglavnom je riječ o špiljama i jamama jednostavnog karaktera (dubine i duljine do 30 m). Od ukupno 15 istraženih speleoloških objekata na području dubrovačkog primorja njih 4 se nalazi na platou Lisačkih Rudina među kojima je i najdublji poznati objekt na tom području, jama Bezdan na Rudinama, duboka 68 metara. Ovdje su još istražene Jama kod Kazerne, Špijaturica (Đurašica) i Jama između gomila. Nedaleko od kuća u selu Točionik nalazi se Vranja peć, najdulji poznati speleološki objekt na području Dubrovačkog primorja. Duljine je 188 m, a dubine 50 m. Uz granični prijelaz u Čepikućama nalazi se Jama na Gomilama. Isto tako, u blizini Čepikuća, na brdu Štrbina nalazi se Zmajeva peć, a špilja u uvali Domaglina (Pod Njivicama) nalazi se u unutrašnjosti istoimene uvale. Istočno od uvale Domaglina nalazi se uvala Hodoblja gdje su istražene tri špilje: Špilja I, Špilja II i Špilja III u uvali Hodoblja. Na području sela Trnova istražena su dva speleološka objekta: Jama na groblju i Špilja u ogradama. U mjestu Đonta doli nalazi se Delova jama u Borima. Traverza kod Miljkovića staja nalazi se na području sela Trnovica u Dubrovačkom primorju. Po svojim karakteristikama Traverza kod Miljkovića staja je špilja s dva ulaza koji su međusobno udaljeni oko 50 m zračne udaljenosti. Na području općine Dubrovačko primorje nalazi se veliki broj neistraženih područja te su potrebna daljna rekognosciranja terena te komunikacija s lokalnim stanovništvom u potrazi za novim, neistraženim speleološkim objektima

Speleologic explorations of the Velež mountain and Podveležje plateau

Podveležje je tipični krški plato na prisojnoj strani planine Velež, koja se proteže u pravcu SZ - JI u dužini od oko 21 km. Nalazi se u BiH, u sastavu Hercegovačko-neretvanskog kantona, na području grada Mostara. Kao dio jugoistočne Hercegovine pripada krškom području Dinarida, dok u strukturno - geološkom smislu prostor Podveležja pripada tektonskoj jedinici Velež. Na području Podveležja i padinama Veleži istraživan je ukupno 31 speleološki objekt, od čega 21 jama i 10 špilja. Uglavnom je riječ o jednostavnim objektima dubine i duljine do 30 m. Najdulja i najkompleksnija istražena špilja je Prosečenica (347 m), a najdublje jame su Golubinka na Svetigori/Jama na Svetoj gori II (149 m) i Željuškovača (90 m). Obje jame imaju velike perspektive za nastavak istraživanja, a također ne treba zanemariti niti pećinu Prosečenicu. S obzirom na konfiguraciju i morfologiju terena te geološku podlogu, uz velik broj pronađenih speleoloških objekata, na istraživanom području postoji mogućnost nailaska na još neotkrivene speleološke objekte. Za vrijeme istraživanja prikupljeni su podatci i o brojnim objektima na padinama Veleži, međutim oni nisu istraživani zbog teškog pristupa i zahtjevnije logistike. Prilikom kretanja po terenu i istraživanju speleoloških objekata velika su poteškoća brojna minsko-eksplozivna sredstva zaostala i odbačena nakon rata.Podveležje is a typical karst plateau on the sunny side of Velež mountain, stretching in NW - SE direction in length of about 21 km. It is located in Bosnia and Herzegovina, as part of Herzegovina-Neretva Canton, near Mostar. A total of 31 speleological objects were investigated, 21 pits and 10 caves. The longest and most complex explored cave is Prosečenica(347 m long). The deepest caves are Golubinka on Svetigora / Pit on Svetigora II (149 m) and Željuškovača (90 m). Both pits and Prosečenica cave have perspectives for further exploration. Considering the configuration and morphology of the terrain, geological base and a large number of caves, there is a great potential for finding more. During the research, information was gathered on other caves, but they were not explored due to the complexity of access and more demanding logistics. The major problem in the exploration were numerous mines and explosives left behind and abandoned after the war

Speleološka istraživanja u sklopu projekta Put ekspedicionizma 2020.

Put ekspedicionizma 2017. - 2020. jedinstven je projekt u povijesti Hrvatskog planinarskog društva „Željezničar” (HPDŽ) s ciljem udruživanja članova svih sekcija i odsjeka kako bi se obilježila 70. godišnjica osnutka. Tijekom projekta organizirane su alpinističke ekspedicije u inozemstvo u cilju priprema za krajnji cilj, a to je bio uspon na neki od značajnih vrhova Himalaje. Međutim, 2020. godina biti će dobro upamćena po pandemiji, a unutar projekta po tome što se je daleki himalajski cilj zamijenio za bližim speleološkim, unutar granica Republike Hrvatske. Obzirom na intenzivna i uspješna speleološka istraživanja Crnopca te tradiciju Speleološkog odsjeka „Željezničar“ da organizira speleološke logore na tom perspektivnom području, oko odabira lokacije nije se puno dvojilo. Kao glavni ciljevi bili su nastavak istraživanja u dvama kapitalnim objektima Crnopca –Oazi (od kolovoza 2019. kao dijelu Jamskog Sustava Crnopac) te u Mudima labudovima. Pripremne akcije krenule su već u siječnju 2020., a glavna aktivnost bila je organizacija speleološkog logora na Jami vjetrova u periodu 25.7. – 2.08. Kao glavni rezultat logora ističe se ukupno 1262 m nacrtanih kanala te dostizanje novog dna Muda labudova na -720 m. U zadnjoj održanoj akciji u 2020. dostignut je cilj, koji je mnogim speleolozima godinama predstavljao san, a to je bilo spajanje Muda labudova s ostatkom crnopačkog sustava. Ulaskom iz Oaze u Muda labudova, ukupna duljina Jamskog Sustava Crnopac naglo je porasla za 7414 m na nestvarnih ukupnih 52 342 m. U nastavku je opisan tijek ovih istraživanja iz svih zornih kuteva