Stroma proportion as a prognostic factor in colorectal cancer

Do sada su za karcinom debelog crijeva identificirani prognostički čimbenici koji uvelike utječu na prognozu tumora (T stadij, N stadij, postojanje presadnica, postojanje limfovaskularne ili perineuralne invazije, stupanj diferenciranosti tumora, mikrosatelitska nestabilnost). Udio strome u tumoru pokazao se važnim prognostičkim čimbenikom kod karcinoma jednjaka i dojke, a prethodna istraživanja potvrdila su da bi isti učinak mogao imati i kod karcinoma debelog crijeva. Tako je cilj ovoga rada ispitati je li udio strome povezan s prethodno poznatim prognostičkim čimbenicima i ima li utjecaj na preživljenje pacijenata. Provedena je retrospektivna studija na pacijentima koji su 2006. i 2007. godine operirani u KBC-u Osijek zbog karcinoma debelog crijeva. Kod pacijenata su se određivali prognostički čimbenici koji su otprije poznati te se ispitala njihova povezanost s udjelom strome i utjecaj udjela strome na ukupno preživljenje i preživljenje bez znakova bolesti. U ispitivanje je bilo uključeno 236 pacijenata koji su operirani na Klinici za kirurgiju KBC-a Osijek 2006. i 2007.godine, a nakon toga njih je 306 liječeno na Zavodu za onkologiju KBC-a Osijek. Za svakog je pacijenta pomoću računalnog programa Adobe Photoshop CS2 određen udio strome na 3 patohistološka preparata, a nakon toga je određena srednja vrijednost. Gledala se povezanost tumorske strome s otprije poznatim prognostičkim čimbenicima te se ispitao utjecaj tumorske strome na preživljenje pacijenata. Testiranjem smo dobili da je udio strome statistički značajno povezan s T stadijem, N stadijem, stadijem bolesti i lokalizacijom tumora unutar debelog crijeva. Dokazana je povezanost prognostičkih parametara s ukupnim preživljenjem i preživljenjem do progresije bolesti. Dokazali smo također da postoji statistički značajna razlika u ukupnom preživljenju i preživljenju do progresije bolesti u pacijenata koji imaju visoki u odnosu na one koji imaju niski udio strome (granica od 50). Na osnovu prethodno navedenog tumorska stroma bi se mogla postaviti kao prognostički čimbenik i prema tome koristiti u svakodnevnoj kliničkoj praksi.Today we know a lot prognostic factors for survival in colorectal cancer (as T stage, N stage, perineural, perivascular invasion, metastatic disease, microsatelite instability, tumor differentiation). We are trying to find more prognostic parameters for survival. According to previous trials it is known that tumor stroma is high prognostic parameter in oesophageal and breast cancer and it seems that same effect tumor stroma has in colorectal caner. This is retrospective analysis of patients who undergo surgery in 2006 and 2007. We tried to anallise if tumor stroma has effect on overall survival and time to progressionand i sit corelate with known prognostic parameters. We included 236 patients with all tumor stages who undergo surgery due to diagnosis of colorectal cancer in 2006 and 2007. 230 of them had treatment at Department of oncology Clinical Hospital Centre Osijek We found that tumor stroma percentage corelates with T and N stage desease, tumor localisation. We also found statistically significant difference in overall survival and progression free survival between stroma high and stroma low colorectal cancers. In summary, our study shows importance of tumor stroma proportion in determining outcome in patients with colorectal cancer. As it is simple to determinate it could be incorporated into routine histopathological reporting as a prognostic paramete

Udio turmoske strome kao loš prognostički čimbenik kod karcinoma debelog crijeva

High stroma proportion appears to be a very important prognostic factor in esophageal and breast cancer. Previous researches have shown that it might have a similar effect on colorectal cancer. The aim of this study was to determine whether tumor stroma proportion influenced patient survival. This retrospective study included 236 patients with colorectal cancer having undergone surgery in 2006 and 2007 at Osijek University Hospital Center. Location with the highest stroma proportion at the site of deepest tumor invasion was determined. Patients were divided into the groups with high stroma proportion (>50%) and low stroma proportion (≤50%). Stroma proportion showed a statistically significant correlation with tumor stage. Kaplan-Meier survival curves yielded a statistically significant difference in patient overall survival (Cox ph model p=0.016) and progressionfree survival (Cox ph model, p=0.0188) according to stroma proportion. Study results showed a statistically significantly shorter overall survival and progression-free survival in patients with high stroma proportion.Dokazano je da je visok udio strome značajan prognostički čimbenik kod karcinoma jednjaka i karcinoma dojke. Prethodna istraživanja su pokazala da bi isti utjecaj stroma mogla imati i kod kolorektalnog karcinoma. Cilj istraživanja je bio utvrditi je li udio tumorske strome povezan s preživljenjem bolesnika s kolorektalnim karcinomom. Provedeno je retrospektivno istraživanje u 236 bolesnika koji su operirani na Klinici za kirurgiju Kliničkoga bolničkog centra Osijek. Određeno je područje s najvećim udjelom strome u području najdubljeg prodora tumora. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine: onu s visokim udjelom strome (>50%) i onu s niskim udjelom strome (≤50%). Udio tumorske strome bio je statistički značajno povezan sa stadijem tumora. Kaplan-Meierova analiza je pokazala statistički značajnu razliku u ukupnom preživljenju (Cox ph model p=0,016) i preživljenju do progresije (Cox ph model, p=0,0188) bolesnika u odnosu na udio strome. Rezultati su pokazali statistički značajno kraće ukupno preživljenje i preživljenje do progresije bolesti kod bolesnika s visokim udjelom strome

Prognostički utjecaj niskog pozitiviteta estrogenih i progesteronskih receptora u luminalnim B (HER2 negativnim) karcinonima dojke

Luminal B (HER2 negative) subtype is the most diversiform type of breast cancers, with a high Ki-67 proliferation index (>20%) or/and low progesterone (PR; <20%) with various intensity and distribution of hormone receptors. Considerable difference has also been noticed in disease outcome, wherefore there is the need for a more detailed classification of this tumor subtype. The clinical and pathologic parameters of 147 luminal B (HER2 negative) breast cancers were examined. The expression of hormone receptors in correlation with other prognostic factors and disease outcome was analyzed by Kaplan-Meier curves and multivariate Cox regression analysis. The Kaplan-Mayer analysis showed that low positivity of estrogen (ER) and PR receptors in tumors was associated with a significantly worse disease outcome (overall survival (ER), p=0.020; disease free survival (ER), p=0.019; overall survival (PR), p=0.026; disease free survival (PR), p=0.038)), unlike Ki-67, which did not show a statistically significant connection (overall survival, p=0.343; disease free survival, p=0.322). The intensity of receptor staining and Ki-67 relative to other histopathologic prognostic factors showed a statistically significant correlation solely with histologic grade of tumor. By using the Cox regression model, PR proved to be an independent prognostic factor for overall survival (p=0.004) and disease free survival (p=0.029). The luminal B (HER2 negative) breast cancer with low expression of hormone receptors, independent of the Ki-67 proliferation index, and in correlation with a higher histologic grade, could be a unique subtype of cancer.Luminalni B (HER 2 negativni) karcinomi dojke najheterogenija su podskupina s velikim rasponom proliferacijskog indeksa Ki-67 kao i intenziteta te raspodjele hormonskih receptora unuatar tumorskih stanica. Također je zamjetna različitost u kliničkom ishodu bolesti, zbog čega se ukazuje potreba za detaljnijom subtipizacijom ove skupine tumora. Izdvojeno je 147 luminalnih B HER2 negativih karcinoma, a ispitani su kliničko-patološki parametri u korelaciji s intenzitetom hormonskih receptora (estrogen (ER) i progesteron (PR)) kao i Ki-67 u odnosu na sveukupno preživljenje te preživljenje bez povrata bolesti. Unutar ispitivanih kliničko patoloških parametara slabiji intenzitet hormonskih receptora kao i viši Ki-67 bili su statistički značajno povezani samo s gradusom tumora. Kaplan-Meierovom analizom ustanovljena je statistički značajna povezanost slabog intenziteta ER i PR s preživljenjem (sveukupno preživljenje (ER), p=0,020; preživljenje bez povrata bolesti (ER), p=0,019; sveukupno preživljenje (PR), p=0,026; preživljenje bez povrata bolesti (PR), p=0,038)), za razliku od Ki-67 vrijednosti kojega nisu bile statistički značajno povezane s preživljenjem (sveukupno preživljenje, p=0,343; preživljenje bez povrata bolesti, p=0,322). Coxovom regresijskom analizom PR se pokazao kao statistički značajan neovisni parametar povezan sa sveukupnim preživljenjem (p=0,004) i preživljenjem bez povrata bolesti (p=0,029). Ovi rezultati pokazuju da bi podskupina luminalnih B HER2 negativnih karcinoma dojke s niskim intenzitetom hormonskih receptora, neovisno o proliferacijskom indeksu Ki-67, a u korelaciji s histološkim gradusom tumora mogla biti zaseban podtip karcinoma dojke

Metastaze karcinoma želuca u dojci – prikaz slučaja

Gastric cancer is one of the most common causes of cancer death. In 2005, there were 1059 newly diagnosed cases of gastric cancer in Croatia. Stomach cancer spreads very early and usually to regional lymph nodes and surrounding tissues such as the liver, lungs, or ovaries, and less often to the bones and central nervous system, whereas the breast is very rarely the site of its metastases. Among the available data, we have found only 9 publications describing cases of gastric metastases developed in the breast, we decided to publish this case report presenting a patient who underwent total gastrectomy for gastric cancer in May 2000, and then surgery for metastases of gastric cancer to the breast in January 2005.Karcinom želuca je jedan od vodećih uzroka smrti od karcinoma. U Hrvatskoj je u 2005 godini otkriveno 1059 novih slučajeva karcinoma želuca. Karcinom želuca obično metastazira vrlo rano i to u okolne limfne čvorove, jetru, pluća, jajnike, te rje|e u kosti i središnji živčani sustav, dok je dojka vrlo rijetko sijelo metastaza. U dostupnoj literaturi pronašli smo samo 9 radova koji opisuju širenje karcinoma želuca u dojku, te smo odlučili prikazati slučaj naše pacijentice koja je u svibnju 2000. godine operirana radi karcinoma želuca, a u siječnju 2005. operirana radi metastaze u dojci

Metastaze karcinoma želuca u dojci – prikaz slučaja

Gastric cancer is one of the most common causes of cancer death. In 2005, there were 1059 newly diagnosed cases of gastric cancer in Croatia. Stomach cancer spreads very early and usually to regional lymph nodes and surrounding tissues such as the liver, lungs, or ovaries, and less often to the bones and central nervous system, whereas the breast is very rarely the site of its metastases. Among the available data, we have found only 9 publications describing cases of gastric metastases developed in the breast, we decided to publish this case report presenting a patient who underwent total gastrectomy for gastric cancer in May 2000, and then surgery for metastases of gastric cancer to the breast in January 2005.Karcinom želuca je jedan od vodećih uzroka smrti od karcinoma. U Hrvatskoj je u 2005 godini otkriveno 1059 novih slučajeva karcinoma želuca. Karcinom želuca obično metastazira vrlo rano i to u okolne limfne čvorove, jetru, pluća, jajnike, te rje|e u kosti i središnji živčani sustav, dok je dojka vrlo rijetko sijelo metastaza. U dostupnoj literaturi pronašli smo samo 9 radova koji opisuju širenje karcinoma želuca u dojku, te smo odlučili prikazati slučaj naše pacijentice koja je u svibnju 2000. godine operirana radi karcinoma želuca, a u siječnju 2005. operirana radi metastaze u dojci

Razlika između karakteristika bolesnika s karcinomom lijevog i desnog kolona - iskustvo jedne ustanove

Objectives: The purpose of the study was to determine the difference in time until the appearance of relapse or metastases in patients treated for colorectal cancer, depending on the location of the tumor in the left or right colon at the Oncology Clinic of Clinical Medical Centre Osijek between 1st January 2010 and 31st December 2012. Study design: historical prospective study Material and methods: Study included patients whose data were recorded from medical archive at the Oncology Clinic of Clinical Medical Centre Osijek. The data on patients’ deaths were recorded from the Registry Office of the Republic of Croatia. Results: The study included 272 patients, 160 (58.8%) men and 112 (41.2%) women. According to the location, left sided colon tumor was discovered in 211 (77.6%) patients and right-sided in 61 (22.4%). The median age was 67 years. Right-sided colon tumors are considerably larger with median diameter of 6 cm, with median number of 16. Median of time until the appearance of the metastases is 20 months (interquartile range is from 8 to 29 months); marked time being shorter in right-sided colon tumors. Positive outcome of the treatment was achieved in 205 (75.4%) patients, with no significant difference in comparison to the colon cancer localization. By using Kaplan-Meier analysis of patients’ survival rates, a total 5- year survival rate of 72% was achieved in right-sided colon tumor in comparison to 62% in patients with the left-sided colon tumor. Conclusion: This study confirms that there is a difference in colorectal cancer according to its localisation. Patients with right-sided colorectal cancer are older, the carcinoma is larger, the time until the appearance of a relapse or a metastases is shorter in right sided colon cancer while 5-year survival rate is lower in left sided colon cancer.Cilj Istraživanja: Utvrditi razliku u vremenu do pojave recidiva ili presadnica kod bolesnika liječenih zbog kolorektalnog karcinoma ovisno o smještaju u lijevom ili desnom kolonu u pacijenata liječenih na Zavodu za onkologiju, KBC-a Osijek od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2012. Nacrt studije: Povijesno prospektivna studija Materijal i metode: U istraživanje su uključeni ispitanici čiji su podatci preuzeti iz arhive medicinske dokumentacije Zavoda za onkologiju KBC-a Osijek, podatci o smrti pacijenata preuzeti su od nadležnog Matičnog ureda Republike Hrvatske. Rezultati: U istraživanje je uključeno 272 pacijenta, od kojih je 160 (58,8 %) muškaraca i 112 (41,2 %) žena. Prema lokalizaciji, ljevostrani tumor kolona ima 211 (77,6 %) bolesnika, a desnostrani njih 61 (22,4 %). Središnja dob pacijenta (medijan) je 67 godina. Značajno su veći u promjeru desni tumori kolona, medijana 6 cm. Medijan vremena do pojave metastaza iznosi 20 mjeseci (interkvartilnog raspona 8 do 29 mjeseci), pri čemu je značajnije kraći kod desnih tumora kolona. Pozitivan ishod liječenja imalo je 205 (75,4 %) bolesnika, bez značajne razlike u odnosu na lokalizaciju tumora kolona. Kaplan – Meierovom analizom preživljenja promatranih bolesnika podijeljenih prema lokalizaciji, dobiveno je petogodišnje ukupno preživljenje 72 % za tumor u desnom kolonu, u odnosu na 62 % kod bolesnika koji su imali tumor u lijevom kolonu. Zaključak: U ovom istraživanju potvrđeno je da postoji razlika u kolorektalnom karcinomu s obzirom na njegov položaj. Pacijenti s desnim kolorektalnim karcinomom su starije dobi, tumor je veći u promjeru,vrijeme do pojave presadnica ili recidiva je kraće, te je petogodišnje preživljavanje manje

Uloga radioterapije u liječenju lokalno uznapredovalog karcinoma penisa

Penile cancer is a rare but aggressive tumor, most commonly squamous cell carcinoma. Treatment modalities depend on the stage of the disease, but the backbone of treatment is surgical resection of the primary tumor and regional lymph nodes with the use of neoadjuvant/adjuvant chemotherapy and radiotherapy. Our case report is about a 59-year-old patient which was presented with bilateral inguinal lymphadenitis, scrotal and penile edema. A biopsy of the change in the penis confirmed squamous cell carcinoma. Partial amputation of the penis and an excisional biopsy of the inguinal lymph nodes was performed, which confirmed the metastasis to the lymph nodes. Diagnostic imaging revealed bilateral enlarged inguinal lymph nodes which were later surgically removed. Postoperative CT scan showed three suspected lung metastases. The patient was then treated with polychemotherapy. Follow-up CT scan showed complete regression of metastatic changes in the lungs but also showed local recurrence in the area of the penile root. Radiotherapy with concomitant administration of cisplatin was conducted. Penile cancer is an aggressive disease that can be cured at an early stage if adequate treatment is applied. We highlight the importance of a multimodal and multidisciplinary approach consisting of polychemotherapy, surgical treatment, and radiotherapy.Rak penisa rijedak je, ali agresivan tumor, najčešće karcinom pločastih stanica. Načini liječenja ovise o stadiju bolesti, ali okosnica liječenja je kirurška resekcija primarnog tumora i regionalnih limfnih čvorova uz upotrebu neoadjuvantne / adjuvantne kemoterapije i radioterapije. U našem prikazu slučaja radi se o 59-godišnjeg pacijentu koji se javlja s bilateralnim ingvinalnim limfadenitisom, edemom skrotuma i penisa. Biopsija promjene penisa potvrdila je karcinom pločastih stanica. Izvršena je djelomična amputacija penisa i ekscizijska biopsija ingvinalnih limfnih čvorova, čime su potvrđene presadnice u limfne čvorove. Dijagnostičkom obradom otkriveni su povećani ingvinalni limfni čvorovi obostrano koji su kasnije kirurški uklonjeni. Postoperativni CT pokazao je tri suspektne presadnice u plućima. Pacijent je zatim liječen polikemoterapijom. CT je nakon provedene polikemoterapije pokazao potpunu regresiju metastatskih promjena u plućima, ali i lokalni recidiv u području korijena penisa. Provedena je radioterapija uz istodobnu primjenu cisplatine. Rak penisa agresivna je bolest koja se može izliječiti u ranoj fazi primjenom odgovarajuće terapije. Želimo ovim putem naglasiti važnost multimodalnog i multidisciplinarnog pristupa koji se sastoji od polikemoterapije, kirurškog liječenja i radioterapije

Perioperativno liječenje karcinoma želuca - kratak pregled

Adenocarcinoma of the gastroesophageal junction (GEJ) and gastric cancer have poor outcomes in most patients. Perioperative chemotherapy became a standard of care for resectable adenocarcinoma of the upper GI tract based on the results of the MAGIC trial. The study includes patients with Stage II or III resectable adenocarcinoma of the stomach, GEJ, and lower esophagus. The ACCORD trial essentially supported the results of the MAGIC study. Both studies showed that preoperative chemotherapy could induce downstaging and enhance the possibility of potentially curative R0 resection, thus increasing the probability of disease-free survival and overall survival. The NeoFLOT study investigates the application of prolonged neoadjuvant chemotherapy (NACT). This study indicates that NACT with six cycles of FLOT is highly effective in resectable gastroesophageal cancer. The CRITICS trial compares perioperative chemotherapy with preoperative and postoperative chemoradiotherapy in patients with resectable gastric adenocarcinoma. Postoperative chemoradiotherapy did not improve overall survival compared with postoperative chemotherapy in patients with resectable gastric cancer treated with adequate preoperative chemotherapy and surgery. In recent years, guidelines for the treatment of gastric cancer have changed frequently. Because gastric cancer treatment is complex and perioperative chemotherapy is present in all treatment guidelines, a multidisciplinary team with experienced physicians is the foundation of effective gastric cancer treatment.Adenokarcinom gastroezofagealnog prijelaza (GEJ) i karcinom želuca bolest je koja je kod većine bolesnika povezana s lošim ishodom. Perioperativna kemoterapija postala je standard liječenja za resektabilni adenokarcinom gornjeg dijela GI trakta na temelju rezultata ispitivanja MAGIC studije. Studija uključuje bolesnike s II ili III stadijem resektabilnog adenokarcinoma želuca, GEJ-a i donjeg dijela jednjaka. Rezultati studije MAGIC u osnovi su podržani ispitivanjima ACCORD. Sumirajući, obje studije pokazale su da preoperativna (neoadjuvantna) kemoterapija može izazvati smanjenje veličine tumora i povećati mogućnost potencijalne R0 resekcije, povećavajući tako vjerojatnost preživljavanja bez bolesti i ukupnog preživljavanja. Studija NeoFLOT istražuje primjenu produljene neoadjuvantne kemoterapije (NACT). Ova studija pokazuje da jeNACT sa 6 ciklusa FLOT-a vrlo učinkovita kod resektabilnog gastroezofagealnog karcinoma. Ispitivanje CRITICS uspoređuje perioperativnu kemoterapiju s preoperativnom i postoperativnom kemoradioterapijom u bolesnika s resektabilnim adenokarcinomom želuca. Postoperativna kemoradioterapija nije poboljšala ukupno preživljenje u usporedbi s postoperativnom kemoterapijom u bolesnika s resektabilnim karcinomom želuca koji su liječeni odgovarajućom predoperativnom kemoterapijom i operativnim zahvatom. Posljednjih godina često se mijenjaju smjernice za liječenje karcinoma želuca. Iz razloga što je liječenje karcinoma želuca kompleksno i perioperativna kemoterapija je prisutna u svim smjernicama za liječenje, multidisciplinarni tim s iskusnim liječnicima temelj je učinkovitog liječenja karcinoma želuca

Recognition and management of systemic toxicity of local anesthetics

Simptomi sistemske toksičnosti lokalnih anestetika (LA) mogu oponašati druga klinička stanja. Ponekad ih je teško razlikovati od epileptičkih napada, hipovolemije ili srčanih bolesti. U ovom članku prikazujemo dvije bolesnice koje su razvile simptome kardiotoksičnosti nakon primjene lokalnih anestetika. Kod prve, vaskularne pacijentice, nakon epiduralne anestezije levobupivakainom došlo je do duboke hipotenzije koja je oponašala anafilaktičku reakciju, ali nije bilo nikakvog odgovora na bolusu primjenu adrenalina. Kod druge pacijentice, liječene na Zavodu za intenzivnu medicinu, došlo je do srčanog zastoja nakon intravenske injekcije lidokaina, koji je bio primijenjen za liječenje aritmije. U oba slučaja intravenska primjena lipidne emulzije pomogla je brzom oporavku pacijenata. Dobar odgovor na primjenjenu lipidnu emulziju pridonio je razlikovanju kardiototoksičnosti od alergijske reakcije i srčane dekompenzacije. Usprkos mogućim komplikacija terapije lipidnom emulzijom, istu treba rano primijeniti kod pojave kardiotoksičnosti LA u operacijskoj dvorani i u Jedinici intenzivnog liječenja. Primjereni hemodinamski monitoring može pomoći u njihovom ranom prepoznavanju i ocjeni uspješnosti primijenjene terapije.Systemic toxicity of local anesthetics (LA) may mimic other comorbid conditions. It may be difficult to differentiate from seizures, hypovolaemia, or heart disease. We present two patients who developed severe cardiotoxicity after LA injection. The first was a vascular patient who had severe hypotension after epidural levobupivacaine mimicking an anaphylactic reaction, which did not respond to repeated epinephrine injections. Another patient experienced cardiac arrest after intravenous lidocaine during arrhythmia treatment in the intensive care unit (ICU). In both cases, the lipid emulsion had a beneficial effect in the treatment of refractory hypotension after LA. The lipid emulsion helped to distinguish cardiotoxicity from an allergic reaction and cardiac decompensation. Despite the possible complications of intralipid therapy, it should be considered early in the treatment of systemic cardiotoxicity of local anesthetics, both in surgical theater and intensive care. Appropriate hemodynamic monitoring can also help in the early detection of cardiotoxic effects of local anesthetic and the evaluation of applied therapies