Internalizing disorders in children and adolescents

Internalizirani poremećaji odnose se na ona ponašanja koja se pretjerano kontroliraju te su usmjerena prema samome sebi. Anksioznost, depresija te suicidalnost najučestaliji su internalizirani poremećaji kod djece i adolescenata. Djeca koja imaju neki oblik internaliziranog poremećaja nemaju dovoljno razvijene socijalne odnose, povučena su, te su kod njih izraženi strah, tuga i somatski problemi. Simptomatologija internaliziranih poremećaja teže je uočljiva, te zbog toga dolazi do kasnog identificiranja poremećaja kod velikog broja djece, što može rezultirati lošijim mentalnim zdravljem u odrasloj dobi i komorbiditetom s drugim poremećajima. Rizični čimbenici u djetetovu okruženju mogu doprinijeti nastanku i napredovanju ovih poremećaja, a također je naglašena važnost njihovog pravovremenog uočavanja. Preventivni programi temelje se na interdisciplinarnom pristupu kojim se nastoji zaustaviti ili spriječiti nastajanje problematičnog ponašanja kod djece. Navedeni su i brojni zaštitni čimbenici u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju.Internalized disorders are related to behavior that are excessively controlled and directed toward oneself. Anxiety, depression and suicidal thoughts are the most common disorders in children and adolescents. Children who have some kind of internalized disorder have underdeveloped social relationships, are withdrawn, with pronounced fear, and sadness and somatic problems are expressed. The symptomatology of internalized disorders is hard to notice, and therefore a large number of children with internalized disorders are late-identified, which can result in poorer mental health in adulthood and comorbidity with other disorders. Risk factors in the child environment can contribute to emergence and progress of these disorders, have been highlighted, and the importance of their timely observation is also emphasized. Preventive programs are based on an interdisciplinary approach to stop or prevent the emergence of problematic behavior in children. Numerous protective factors in the family, kindergarten and school environment are also listed

Internalizing disorders in children and adolescents

Internalizirani poremećaji odnose se na ona ponašanja koja se pretjerano kontroliraju te su usmjerena prema samome sebi. Anksioznost, depresija te suicidalnost najučestaliji su internalizirani poremećaji kod djece i adolescenata. Djeca koja imaju neki oblik internaliziranog poremećaja nemaju dovoljno razvijene socijalne odnose, povučena su, te su kod njih izraženi strah, tuga i somatski problemi. Simptomatologija internaliziranih poremećaja teže je uočljiva, te zbog toga dolazi do kasnog identificiranja poremećaja kod velikog broja djece, što može rezultirati lošijim mentalnim zdravljem u odrasloj dobi i komorbiditetom s drugim poremećajima. Rizični čimbenici u djetetovu okruženju mogu doprinijeti nastanku i napredovanju ovih poremećaja, a također je naglašena važnost njihovog pravovremenog uočavanja. Preventivni programi temelje se na interdisciplinarnom pristupu kojim se nastoji zaustaviti ili spriječiti nastajanje problematičnog ponašanja kod djece. Navedeni su i brojni zaštitni čimbenici u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju.Internalized disorders are related to behavior that are excessively controlled and directed toward oneself. Anxiety, depression and suicidal thoughts are the most common disorders in children and adolescents. Children who have some kind of internalized disorder have underdeveloped social relationships, are withdrawn, with pronounced fear, and sadness and somatic problems are expressed. The symptomatology of internalized disorders is hard to notice, and therefore a large number of children with internalized disorders are late-identified, which can result in poorer mental health in adulthood and comorbidity with other disorders. Risk factors in the child environment can contribute to emergence and progress of these disorders, have been highlighted, and the importance of their timely observation is also emphasized. Preventive programs are based on an interdisciplinary approach to stop or prevent the emergence of problematic behavior in children. Numerous protective factors in the family, kindergarten and school environment are also listed

Drug addiction among young people - the role of the social worker

Ovisnost o drogama poprilično je kompleksna, droga stvara osjećaj kako se konzumacija iste može kontrolirati, a pojedinac nije ni svjestan trenutka u kojem postaje ovisnik. Svakodnevni život pojedinca mijenja se uslijed razvoja ovisnosti, pri čemu velik udio vremena ovisnik o drogama pokušava nabaviti drogu ili je konzumira. S obzirom na njihov utjecaj na središnji živčani sustav, Sakoman (2009, str.31) podijelio je droge „na psihodepresore, psihostimulatore, halucinogene i droge miješanog djelovanja.“ Brojna istraživanja ukazuju na porast rekreativnog uživanja droga među mladima. Nove psihoaktivne tvari predstavljaju poseban izazov za policiju, zakonodavce, kriminaliste i ostale pojedince koji sudjeluju u preveniranju te suzbijanju konzumacije navedenih tvari. Europsko izvješće o drogama iz 2021. godine informiralo je javnost o broju odraslih osoba koje su, na području Europske unije, bar jedan put u svom životu konzumirale drogu, a brojka iznosi oko 83 milijuna. Brojni su čimbenici koji utječu na pojavu ovisnosti o drogama među mladom populacijom, među kojima se posebno ističu obitelj (svađe, rastava,...), čimbenici okoline (siromaštvo, nemogućnost zaposlenja,...), karakteristike osobnosti (podložnost utjecaju drugih, znatiželja,...), a izrazito je važan i vršnjački utjecaj u toj dobi. Pojedinci koji su pristupačni, humoristični, samostalni, uspješni u školi, uspjevaju se suočiti s preprekama na koje nailaze i dobro se slažu s drugim ljudima u svom okruženju lakše će se oduprijeti rizičnim ponašanjima pa tako i konzumaciji droge. Osim pružanja direktne pomoći ovisnicima, socijalni radnici bi trebali mobilizirati javnost s ciljem boljeg razumijevanja problema ovisnosti

Internalizing disorders in children and adolescents

Internalizirani poremećaji odnose se na ona ponašanja koja se pretjerano kontroliraju te su usmjerena prema samome sebi. Anksioznost, depresija te suicidalnost najučestaliji su internalizirani poremećaji kod djece i adolescenata. Djeca koja imaju neki oblik internaliziranog poremećaja nemaju dovoljno razvijene socijalne odnose, povučena su, te su kod njih izraženi strah, tuga i somatski problemi. Simptomatologija internaliziranih poremećaja teže je uočljiva, te zbog toga dolazi do kasnog identificiranja poremećaja kod velikog broja djece, što može rezultirati lošijim mentalnim zdravljem u odrasloj dobi i komorbiditetom s drugim poremećajima. Rizični čimbenici u djetetovu okruženju mogu doprinijeti nastanku i napredovanju ovih poremećaja, a također je naglašena važnost njihovog pravovremenog uočavanja. Preventivni programi temelje se na interdisciplinarnom pristupu kojim se nastoji zaustaviti ili spriječiti nastajanje problematičnog ponašanja kod djece. Navedeni su i brojni zaštitni čimbenici u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju.Internalized disorders are related to behavior that are excessively controlled and directed toward oneself. Anxiety, depression and suicidal thoughts are the most common disorders in children and adolescents. Children who have some kind of internalized disorder have underdeveloped social relationships, are withdrawn, with pronounced fear, and sadness and somatic problems are expressed. The symptomatology of internalized disorders is hard to notice, and therefore a large number of children with internalized disorders are late-identified, which can result in poorer mental health in adulthood and comorbidity with other disorders. Risk factors in the child environment can contribute to emergence and progress of these disorders, have been highlighted, and the importance of their timely observation is also emphasized. Preventive programs are based on an interdisciplinary approach to stop or prevent the emergence of problematic behavior in children. Numerous protective factors in the family, kindergarten and school environment are also listed

Drug addiction among young people - the role of the social worker

Ovisnost o drogama poprilično je kompleksna, droga stvara osjećaj kako se konzumacija iste može kontrolirati, a pojedinac nije ni svjestan trenutka u kojem postaje ovisnik. Svakodnevni život pojedinca mijenja se uslijed razvoja ovisnosti, pri čemu velik udio vremena ovisnik o drogama pokušava nabaviti drogu ili je konzumira. S obzirom na njihov utjecaj na središnji živčani sustav, Sakoman (2009, str.31) podijelio je droge „na psihodepresore, psihostimulatore, halucinogene i droge miješanog djelovanja.“ Brojna istraživanja ukazuju na porast rekreativnog uživanja droga među mladima. Nove psihoaktivne tvari predstavljaju poseban izazov za policiju, zakonodavce, kriminaliste i ostale pojedince koji sudjeluju u preveniranju te suzbijanju konzumacije navedenih tvari. Europsko izvješće o drogama iz 2021. godine informiralo je javnost o broju odraslih osoba koje su, na području Europske unije, bar jedan put u svom životu konzumirale drogu, a brojka iznosi oko 83 milijuna. Brojni su čimbenici koji utječu na pojavu ovisnosti o drogama među mladom populacijom, među kojima se posebno ističu obitelj (svađe, rastava,...), čimbenici okoline (siromaštvo, nemogućnost zaposlenja,...), karakteristike osobnosti (podložnost utjecaju drugih, znatiželja,...), a izrazito je važan i vršnjački utjecaj u toj dobi. Pojedinci koji su pristupačni, humoristični, samostalni, uspješni u školi, uspjevaju se suočiti s preprekama na koje nailaze i dobro se slažu s drugim ljudima u svom okruženju lakše će se oduprijeti rizičnim ponašanjima pa tako i konzumaciji droge. Osim pružanja direktne pomoći ovisnicima, socijalni radnici bi trebali mobilizirati javnost s ciljem boljeg razumijevanja problema ovisnosti