7 research outputs found

    Palača i kapela gradiških patrijarha u Veneciji (1156.-1451.)

    Get PDF
    Il patriarca di Grado, che aveva la giurisdizione sugli episcopati del ducato di Venezia, risiedette nella città lagunare almeno dalla metà del secolo XII, nella parrocchia di S.Silvestro. La letteratura non conosce l\u27edificio. Il palazzo, di cui si tenta una sommaria ricostruzione, si iscrive dal punto di vista tipologico in un contesto di edifici palaziali di carattere ecclesiastico, vescovili e monastici, notevolmente diffuso in Occidente, e nell\u27area altoadriatica. La ricerca si è avvalsa dell\u27utilizzazione di un considerevole complesso di fonti manoscritte inedite (secoli XI-XIX), dell\u27identificazione di reperti architettonici in situ nascosti nel secolare palinsesto edilizio e finora ignorati, e dell\u27interpretazione delle poche fonti iconografiche disponibili, alla luce di un\u27attenta ricognizione metrologica dell\u27intero complesso

    I CAPITELLI VENEZIANI NEL CORPUS DEI CAPITELLI ADRIATICI DI ISPIRAZIONE CORINZIA DEL SECOLO XI

    Get PDF
    Analizirajući korintskekapitele 11. st. Iz akvilejskih i mletačkih radionica, autor smatra da nastaju evolucijom kasnoantičkog akantus kapitela uz utjecaje umjetnosti Konstantinopolisaza makedonske dinastije. Proširujući dosad poznat Buchwaldov korpus,donosi nove primjere korintskih kapitela 11. st. Iz Venecije, Aquileje i Caorlea, te u isti krug uključuje i nešto kasnije primjere iz Dalmacije.U osnovnim crtama venetske umjetnosti na početku 11. stoljeća primjećuje se postepena evolucija oblika nasljeđenih iz kasne antike, koji se razvijaju pod utjecajem umjetnosti Konstantinopolisa za makedonske dinastije, a nakon jakog karolinškog utjecaja na početku 9. stoljeća, koji dopire putem obnove klasičnog nasljeđa.Znakovit je primjer novih kapitela iz rekonstrukcije bazilike u Aquileji u prvoj polovini II. stoljeća. Između 8. i 11 . stoljeća u regiji sjevernog Jadrana afirmira se jedinstven umjetnički stil, koji se inspirira novim korintskim kapitelom velike umjetnosti 4.stoljeća . Središte vojvodstva civitas Rivolati u to vrijeme nije doseglo originalnu kreativnost, već je, kao i kasnije Venecija, primalo kulturna strujanja različita porijekla. Sjevernojadranski krug od okolice Padove do Lovreća Pazenatičkog, preko radioničkih središta u Aquileji i Veneciji proteže se i šire od ovog područja. U bizantskoj provinciji Veneciji stoljećima je izrađivana skulptura bez jačeg utjecaja dvorskih i samostalnih radionica rimskog carstva. U procesu obnove korintskog reda, koji je u sjevernoj Italiji prekinut u prvoj polovini 10. stoljeća, izvjesno je spontano usvajanje oblika kasne antike, koji su padom Carstva na Zapadu nestali, a preživjeli su u okviru bizantske kulture. U tom je procesu sudjelovala i sama Venecija, koja je preko trgovine s Istokom primila utjecaje velike bizantske umjetnosti makedonske dinastije. Malom korpusu kapitela prve polovine 11. stoljeća, kojeg je predložio Buchwald, dodajemo nove primjere, uključujući važnu sintezu N. Jakšića za područje Dalmacije, kao i skulpturu na početku gradnje Sv.Marka uVeneciji (1063.-1070.). Venetski korpus kapitela zajedno s padovanskim primjercima može se datirati u sredinu 11. stoljeća. Uz akvilejske, od posebnog značaja su dalmatinske analogije iz druge polovine 11. stoljeća (Sv. Petar u Supetarskoj Drazi, Sv. Ivan i katedrala sv. Marije Velike na Rabu, Sv. Mihovil na Krku, Sv. Marija i Sv. Marija Velika u Zadru). Dalmatinski primjeri pokazuju zakašnjenje za pedesetak godina u odnosu na sjeverni Jadran, dok u isto vrijeme u crkvi sv. Marka u Veneciji počinje nova faza, po ugledu na bizantske radionice od 4. - 6. stoljeća

    L`ARREDO PLASTICO ALTOMEDIOEVALE DELLE CHIESE DI EQUILO (JESOLO)

    Get PDF
    Od 1954. do 1987. godine na lokalitetu Le Mure u Jesolu kod Venecije u više navrata su provedena arheološka istraživanja i sondiranja na dva položaja. Na sjevernom rubu srednjovjekovnog naselja Equilo, koje se prvi put spominje 829. godine, ubicirana je crkva po hagionimu S. Moro (Samoro). Tu je pronađena mala bazilika iz 6.-7. stoljeća s upisanim apsidama, od kojih je središnja četvrtasta, a bočne polukružne, dok je brod u unutrašnjosti raščlanjen pilastrima i lezenama. Pronađeni su pluteji s pleternim ukrasom . Na drugom po1ozaju na prostoru velike romaničke katedrale S. Maria Maggiore, koja se u izvorima prvi put spominje 1060. godine, otkriveni su ostaci male bazilike s narteksom, mozaičnim pavimentom i tri upisane apside od kojih središnja izbija sa začelnog zida kao u bazilici na Piazza della Corte u Gradu. Terminus post quem za dataciju crkve početkom 7. stoljeća jest Teodorikov novčić pronađen u temeljima. U zidove romaničke katedrale bili s u ugrađeni ulomci kamenog namještaja s početka 7. stoljeća. lspod su pronađeni ostaci ranokršćanske apside crkve iz 5. stoljeća koja je imala veći perimetar te s u na njenim zidovima dijelom temeljeni zidovi druge crkve odnosno romaničke katedrale. Prema tragovima na mozaiku druge crkve možemo pretpostaviti da je arkatura od tri stupa podržavala četiri luka. Medu brojnom kamenom plastikom ove crkve ističu se kameni stupovi i kapitel i koji se kao gruba reinterpretacija korintskog kapitela pojavljuju krajem 9. i tijekom 10. stoljeća u čitavoj sjevernoj Italiji. Manji kapiteli, četvrtasti pilastri ukrašeni pleterom , fitomorfnim i florealnim motivima i ulomci pluteja pokazuju da je uređenje unutrašnjosti crkve cjelovito provedeno vjerojatno u 9. stoljeću. Jesolo čini homogeni kulturni sloj s drugim naseljima lagune (Cittanova, Caorle, Torcello, Lio Maggiore i Ammiana) gdje se tijekom šest do sedam stoljeća ispoljavaju oni likovni elementi , prepoznatljivi u bazilici u Torcellu, Gradu i u interijeru crkve sv. Marka u Veneciji. U tom se civilizacijskom krugu povezuju arhitektonski oblici i zidne dekoracije u tradiciji kasne antike sjevernog Jadrana s ikonografskim utjecajima mozaičnih ukrasa i kamenog namještaja iz unutrašnjosti ltalije

    Il Petrarca dell'ingegnere.

    Get PDF
    This paper focuses on a sonnet by Giovanni Casoni, who worked as engineer in Venice during the first half of the nineteenth century and developed some methods about medieval venetian Archeology. From his literary production, mostly still unpublished, are here slected some verses on the recognition, in 1843, of Francesco Petrarca tomb in Arquà. The composition is interesting for some new elements that it provides around this circumstance, and as evidence of the political inclinations of Casoni

    Il mercato antiquariale nella Venezia di Ruskin. L'arte medievale in Germania

    Get PDF
    I primi viaggi di Ruskin a Venezia cadono durante la dominazione austriaca, una lunga fase che vede una dispersione di materiali medievali veneziani che sono divenuti oggetto d’interesse per un mercato che risponde a sollecitazioni diverse: privati collezionisti, amatori e turisti stranieri che cercano “souvenir” ma anche committenze elevate finalizzate alla costituzione di musei e luoghi evocativi. È questo il caso dell’imponente acquisto negli anni Quaranta ( committente Federico Guglielmo di Prussia) di sculture antiche e medievali in Italia che andranno a costituire un importante nucleo per il museo di arte medievale e bizantina dei musei di stato in corso di costruzione. Tra queste si trova un gruppo interessante di opere veneziane acquistate tutte presso un unico commerciante veneziano (Pajaro). Anche il fratello di Federico Gugliemo, Carlo, acquista arte veneziana per ricreare nel castello di Glienicke un chiostro veneziano. Ancora: la Friedenkirche a Potsdam viene ornata da un mosaico acquistato a Murano dalla demolita chiesa di san Cipriano. Frammenti e opere intere vanno quindi a costituire raccolte destinate al pubblico e alla sua educazione, oppure a impreziosire edifici neomedievali o evocativi. Una spoliazione che va in direzione opposta all’attenzione di Ruskin. L’occhio e la mano di Ruskin ci hanno consegnato documentazione grafica e visiva di un patrimonio in contesto. I suoi scritti sono animati dalla attenzione ad ogni frammento, come testimonianza di un fare che è anche storia. Delle esportazioni delle opere medievali resta traccia anche nella reazione di veneziani (Seguso in primis) e si può cogliere non solo negli scritti ma nelle azioni successive la crescita di una attenzione e una sensibilità per un patrimonio che verrà sentito come identitario. Dopo l’annessione all’Italia pur non cessando l’azione del mercato e le vendite possiamo riscontrare una dinamica non solo di attenzione e forte impegno nel restauro di monumenti significativi, ma anche la costituzione di musei dove trovano posto i frammenti emersi da restauri e le sculture decontestualizzate in nome di un nuovo spirito e di una attenzione di cui Ruskin è stato attivo promotore e protagonista

    Per una restituzione storica del territorio jesolano in età altomedievale

    Get PDF
    corecore