Analizirajući korintskekapitele 11. st. Iz akvilejskih i mletačkih radionica, autor smatra da nastaju evolucijom kasnoantičkog akantus kapitela uz utjecaje umjetnosti Konstantinopolisaza makedonske dinastije. Proširujući dosad poznat Buchwaldov korpus,donosi nove primjere korintskih kapitela 11. st. Iz Venecije, Aquileje i Caorlea, te u isti krug uključuje i nešto kasnije primjere iz Dalmacije.U osnovnim crtama venetske umjetnosti na početku 11. stoljeća primjećuje se postepena evolucija oblika nasljeđenih iz kasne antike, koji se razvijaju pod utjecajem umjetnosti Konstantinopolisa za makedonske dinastije, a nakon jakog karolinškog utjecaja na početku 9. stoljeća, koji dopire putem obnove klasičnog nasljeđa.Znakovit je primjer novih kapitela iz rekonstrukcije bazilike u Aquileji u prvoj polovini II. stoljeća. Između 8. i 11 . stoljeća u regiji sjevernog Jadrana afirmira se jedinstven umjetnički stil, koji se inspirira novim korintskim kapitelom velike umjetnosti 4.stoljeća . Središte vojvodstva civitas Rivolati u to vrijeme nije doseglo originalnu kreativnost, već je, kao i kasnije Venecija, primalo kulturna strujanja različita porijekla. Sjevernojadranski krug od okolice Padove do Lovreća Pazenatičkog, preko radioničkih središta u Aquileji i Veneciji proteže se i šire od ovog područja. U bizantskoj provinciji Veneciji stoljećima je izrađivana skulptura bez jačeg utjecaja dvorskih i samostalnih radionica rimskog carstva. U procesu obnove korintskog reda, koji je u sjevernoj Italiji prekinut u prvoj polovini 10. stoljeća, izvjesno je spontano usvajanje oblika kasne antike, koji su padom Carstva na Zapadu nestali, a preživjeli su u okviru bizantske kulture. U tom je procesu sudjelovala i sama Venecija, koja je preko trgovine s Istokom primila utjecaje velike bizantske umjetnosti makedonske dinastije. Malom korpusu kapitela prve polovine 11. stoljeća, kojeg je predložio Buchwald, dodajemo nove primjere, uključujući važnu sintezu N. Jakšića za područje Dalmacije, kao i skulpturu na početku gradnje Sv.Marka uVeneciji (1063.-1070.). Venetski korpus kapitela zajedno s padovanskim primjercima može se datirati u sredinu 11. stoljeća. Uz akvilejske, od posebnog značaja su dalmatinske analogije iz druge polovine 11. stoljeća (Sv. Petar u Supetarskoj Drazi, Sv. Ivan i katedrala sv. Marije Velike na Rabu, Sv. Mihovil na Krku, Sv. Marija i Sv. Marija Velika u Zadru). Dalmatinski primjeri pokazuju zakašnjenje za pedesetak godina u odnosu na sjeverni Jadran, dok u isto vrijeme u crkvi sv. Marka u Veneciji počinje nova faza, po ugledu na bizantske radionice od 4. - 6. stoljeća
