Modeling the Influence of Body Size on Weightlifting and Powerlifting Performance

The purpose of this study was to examine 1) if lifting performance in both the weightlifting (WL) and powerlifting (PL) scale with body mass (M) in line with theory of geometric similarity, and 2) whether there are any gender differences in the allometric relationship between lifting performance and body size. This was performed by analyzing ten best WL and PL total results for each weight class, except for super heavyweight, achieved during 2000–2003. Data were analysed with the allometric and second-order polynomial model, and detailed regression diagnostics was applied in order to examine appropriateness of the models used. Results of the data analyses indicate that 1) women’s WL and men’s PL scale for M in line with theory of geometric similarity, 2) both WL and PL mass exponents are gender-specific, probably due to gender differences in body composition, 3) WL and PL results scale differently for M possibly due to their structural and functional differences. However, the obtained mass exponents does not provide size-independent indices of lifting performances since the allometric model exhibit a favourable bias toward middleweight lifters in most lifting data analyzed. Due to possible deviations from presumption of geometric similarity among lifters, future studies on scaling lifting performance should use fat-free mass and height as indices of body size

Philosophical Component in Frane Petrić's Fortunate City (La citta felice)

Hrvatski renesansni mislilac Frane Petrić (1529-1597) autor je spisa Sretan grad, u kojem je iznio vlastitu zamisao sretne ljudske zajednice. Tim kratkim i žanrovski teško odredivim djelom Petrić se istaknuo kao značajan renesansni filozof države. Sretan grad sastoji se od dvije temeljne filozofske sastavnice: filozofsko-političke i etičke. Ispreplitanje tih dviju sastavnica ključno je za ostvarivanje konačnog cilja Petrićeva grada: postizanja prave ljudske sreće. Petrić je obradio filozofsko-političku tematiku, pri čemu se uglavnom oslanjao na Aristotela. Važnima je smatrao pitanja uloge zakonodavca u životu pojedinca i zajednice, očuvanja života stanovnika te položaja i obrane grada. Prema Petrićevu mišljenju, etička sastavnica je nerazdvojiva od pojma sreće. U svojem spisu Petrić je istaknuo da zajednica blaženstvo može postići produktivnošću, dok je pri spominjanju tih pojmova, dakle produktivnosti i blaženstva, upotrijebio termin »felice«. Petrić blaženstvo, slijedeći Platonovu misao, naziva i najvišim dobrom, koje je odredio u duhu kršćanskog novoplatonizma. Osim toga, Petrić je vrlinu smatrao ključnim pojmom, budući da se sreća očituje u njezinu djelovanju. Iako Sretan grad naizgled ispunjava uvjete utopijskog spisa, detaljnija razrada teksta to ne potvrđuje. Tome je tako jer je Petrić prihvatio postojeće društveno uređenje (feudalizam) te je stanovnike svojega grada podijelio u dvije suprotstavljene klase: potlačenu i privilegiranu. Uz to, istaknuo je da samo članovi privilegirane klase imaju status građana, što im omogućuje istinsku sreću. Petrićev Sretan grad prikladnije je smatrati savjetnikom za bolju društvenu i urbanističku organizaciju strogo u sklopu feudalnoga sustava, nego utopijom

HEIDEGGEROVO POIMANJE TEHNIKE

U današnjem svijetu racionalizacije, tehnika je fenomen koji uvelike određuje svakidašnjicu suvremenog pojedinca i društva. Perspektiva koja izlazi iz uobičajenog i često ograničenog okvira razmatranja tehnike pripada eminentnom filozofu 20. stoljeća Martinu Heideggeru, koji tehnici pristupa strogo ontološki: analizom instrumentalnosti dolazi do starogrčkog shvaćanja pro-iz-vođenja, koje krije koncept istine kao neskrivenosti. Pritom on τέχνη određuje kao specifičnu vrstu znanja vezanu uz pro-iz-vođenje, analiza koje vodi u smjeru »otkrivanja«. Naime, Heidegger raskriva tehniku kao način otkrivanja pri čemu se za njezinu bît otvara područje istine (bitka), čime tehnika i postaje ontološki pojam. No njega najprije zanima moderna tehnika, pa razmatranjem moderne znanosti, koja prirodu uspostavlja kao izračunljivi sklop sila, i metafizičkih joj temelja, Heidegger dolazi do zaključka da je suvremeni čovjek tehničkog razdoblja izazvan na otkrivanje koje prirodi pristupa kao skladištu energetskih »ostava«. Tomu je tako zbog bîti tehnike, koju naziva po-stavom: ona, naime, pokazuje odnos čovjeka i bitka u tehničkom svijetu, odnos koji određuje ustroj našeg doba, a koji se prokazuje čovjekovim tehničkim pristupom u smislu izazivanja prirode na isporuku energije. Smjernice napuštanja takvog stanja stvarî Heidegger objašnjava opskurno, ističući područje umjetnosti, s naglaskom na pjesničkoj sastavnici; sveza pjesništva i mišljenja prema njegovoj procjeni omogućuje čuvanje bîti stvarî – što je ključno za napuštanje tehničkog ophođenja

Philosophical Component in Frane Petrić's Fortunate City (La citta felice)

Hrvatski renesansni mislilac Frane Petrić (1529-1597) autor je spisa Sretan grad, u kojem je iznio vlastitu zamisao sretne ljudske zajednice. Tim kratkim i žanrovski teško odredivim djelom Petrić se istaknuo kao značajan renesansni filozof države. Sretan grad sastoji se od dvije temeljne filozofske sastavnice: filozofsko-političke i etičke. Ispreplitanje tih dviju sastavnica ključno je za ostvarivanje konačnog cilja Petrićeva grada: postizanja prave ljudske sreće. Petrić je obradio filozofsko-političku tematiku, pri čemu se uglavnom oslanjao na Aristotela. Važnima je smatrao pitanja uloge zakonodavca u životu pojedinca i zajednice, očuvanja života stanovnika te položaja i obrane grada. Prema Petrićevu mišljenju, etička sastavnica je nerazdvojiva od pojma sreće. U svojem spisu Petrić je istaknuo da zajednica blaženstvo može postići produktivnošću, dok je pri spominjanju tih pojmova, dakle produktivnosti i blaženstva, upotrijebio termin »felice«. Petrić blaženstvo, slijedeći Platonovu misao, naziva i najvišim dobrom, koje je odredio u duhu kršćanskog novoplatonizma. Osim toga, Petrić je vrlinu smatrao ključnim pojmom, budući da se sreća očituje u njezinu djelovanju. Iako Sretan grad naizgled ispunjava uvjete utopijskog spisa, detaljnija razrada teksta to ne potvrđuje. Tome je tako jer je Petrić prihvatio postojeće društveno uređenje (feudalizam) te je stanovnike svojega grada podijelio u dvije suprotstavljene klase: potlačenu i privilegiranu. Uz to, istaknuo je da samo članovi privilegirane klase imaju status građana, što im omogućuje istinsku sreću. Petrićev Sretan grad prikladnije je smatrati savjetnikom za bolju društvenu i urbanističku organizaciju strogo u sklopu feudalnoga sustava, nego utopijom

Heidegger and Marcuse's Conceptions of Technology

U današnjem svijetu racionalizacije, tehnika je fenomen koji uvelike određuje svakidašnjicu suvremenog pojedinca i društva. Dvije perspektive koje izlaze iz uobičajenog i često ograničenog okvira razmatranja tehnike pripadaju dvojici eminentnih filozofa 20. stoljeća: Martinu Heideggeru i Herbertu Marcuseu. Heidegger tehnici pristupa strogo ontološki: analizom instrumentalnosti dolazi do starogrčkog shvaćanja pro-iz-vođenja, koje krije koncept istine kao neskrivenosti. Pritom on određuje kao specifičnu vrstu znanja vezanu uz pro-iz-vođenje, analiza koje vodi u smjeru otkrivanja. Naime, Heidegger raskriva tehniku kao način otkrivanja pri čemu se za njezinu bît otvara područje istine (bitka), čime tehnika i postaje ontološka kategorija. No njega najprije zanima moderna tehnika, pa razmatranjem moderne znanosti, koja prirodu uspostavlja kao izračunljivi sklop sila, i metafizičkih joj temelja, Heidegger dolazi do zaključka da je suvremeni čovjek tehničkog razdoblja izazvan na otkrivanje koje prirodi pristupa kao skladištu energetskih ostava. Tomu je tako zbog bîti tehnike, koju naziva po-stavom: ona, naime, pokazuje odnos čovjeka i bitka u tehničkom svijetu, odnos koji određuje ustroj našeg doba, a koji se prokazuje čovjekovim tehničkim pristupom u smislu izazivanja prirode na isporuku energije. Smjernice napuštanja takvog stanja stvarî Heidegger objašnjava opskurno, ističući područje umjetnosti, s naglaskom na pjesničkoj sastavnici; sveza pjesništva i mišljenja prema njegovoj procjeni omogućuje čuvanje bîti stvarî što je ključno za napuštanje tehničkog ophođenja. Marcuse tehnici također pristupa ontološki, ali uz izražene sociopolitičke natruhe. Za njega je tehnika način na koji se svijet uopće otkriva, no njegova je kritika tehnike utemeljena na povijesnoj društvenoj djelatnosti, pri čemu naglasak stavlja na tehnološku racionalnost kao način otkrivanja i omogućavanja svijeta za dominaciju. Kritikom tehnike Marcuse dolazi do kritike (razvijenog industrijskog) društva, jer po njegovu sudu ono propušta tehniku usmjeriti prema emancipaciji. I Marcuse razmatra modernu znanost s pripadnim joj metafizički temeljima, budući da smatra da se na tome sklopu suvremeno društvo i temelji. Tehnika za njega nije sudbonosna, dakle čovjek aktivno treba težiti uspostavi novog oblika , koji neće biti destruktivan, već će promicati životne vrijednosti općenito. To je ujedno i njegova uputa prema humanijem društvu koju razmatra u sklopu područja umjetnosti

Why are we losing the war against doping? In fact, do we want to win at all?

Premda je problematika istraživanja dopinga i supstancija u svijetu jedna od vrlo popularnih znanstvenih tema, istraživanja o njima u Hrvatskoj izuzetno su rijetka. U radu se razmatraju neki aspekti korištenja dopinga i supstancija u sportu i diskutira o razlozima koje je autor na temelju svog profesionalnog i znanstvenog iskustva smatrao osnovnim za porast ovog problema u posljednje vrijeme. Posebno se analiziraju razlozi za zabranu dopinga u sportu, razlozi koje je autor smatrao ključnima za porast problema s dopingom, kao i položaj i rezultati hrvatske znanosti u borbi protiv dopinga u sportu. Diskusija se temelji na stručnim i znanstvenim spoznajama.Although the issue of doping an substances is one of the very popular scientific topics in the world, these kinds of research are very rare in Croatia. Th is paper looks at some aspects of using doping and substances in sport and discusses the reasons which have been considered to be fundamental for the growth of this problem lately, based on the professional and scientific experience of the author. There is a separate analysis of the reasons for doping prohibition in sport; reasons that were considered by the author to be the key issues for the growth of the doping problem, as well as the position and results of Croatian science regarding the battle against doping in sport. The discussion is base on professional and scientific insights

Existentiality of Freedom in Jaspers

U radu, polazi se od Jaspersova obuhvatnog načela vjere po kojem je čovjek konačan i nedovršiv. Čovjekova je konačnost osobita jer je označava nezatvorenost. Čovjek je svjestan svoje (otvorene) konačnosti pa Jaspers zaključuje da je nezaključenost signum čovjekove slobode. U tom je smislu rad posvećen temi čovjeka kao određenog slobodom, egzistencije (Existenz) kao određene slobodom koja izmiče (predmetnom) istraživanju. Kada je kod Jaspersa riječ o slobodi, ujedno je riječ o odnosu egzistencije i transcendencije: konačnost kao egzistencija za njega znači da je čovjek darovan sebi zahvaljujući transcendenciji, a svjestan nje postaje zahvaljujući slobodi. Sloboda je egzistencije u dijalektici neovisnosti (o nuždama svijeta) i ovisnosti (o transcendenciji). Egzistenciju sloboda vodi preko svijeta putem šifri prema transcendenciji. Čovječnost je za Jaspersa stvar slobode u kojoj leži izvor čovjekova djelovanja i samosvijesti. Čovječnost se ne iscrpljuje u znanju, već do izražaja dolazi filozofijska vjera, vjera čovjeka u njegovu otvorenost mogućnosti putem filozofije. Rad se zaključuje u stavu da se čovjeku kao egzistenciji iz jaspersovski postulirane slobode ispostavlja zahtjev za smislom.The paper starts with Jaspers’ comprehensive principle of faith which states that man is finite and imperfectible. Man’s finality is peculiar because it is marked by unclosedness. Man is conscious of his (open) finality, so Jaspers concludes that inconclusiveness is a signum of man’s freedom. In this sense, the paper is dedicated to man as determined by freedom, Existenz determined by freedom which eludes (objective) investigation. In Jaspers, it is a matter of freedom which is at the same time a matter of the relation of Existenz and transcendence: finality as Existenz for him means that man is gifted to himself thanks to transcendence, and he becomes conscious of transcendence thanks to freedom. The freedom of Existenz is in a dialectic of independence (on the necessities of the world) and dependence (on transcendence). Freedom leads Existenz beyond the world by way of ciphers to transcendence. For Jaspers, humanness is a matter of freedom in which lies the source of man’s action and self-consciousness. Humanness is not exhausted in knowledge but philosophical faith comes to the fore, the faith of man in his openness of possibilities by way of philosophy. The paper concludes with the view that a demand for meaning is made out to man as Existenz out of freedom as postulated by Jaspers

Die von den HI-LO- und Aerobic-Tanz-Programmen bewirkten Veränderungen in motorischen Fähigkeiten und morphologischen Eigenschaften bei jungen Frauen

In previous studies a number of authors have already demonstrated the positive changes in certain dimensions of the anthropological status of female aerobic dancers induced by various treatments of modern aerobic dance programmes. Changes in motor space have been, however, rarely investigated. The authors have attempted in the present paper to define the potential differential training effects of the step (N = 24) and hi-lo (N = 23) aerobic dance programmes and to analyse the changes in the morphological (variables assessing voluminosity of the body and skinfold thickness) and motor (coordination, flexibility, movement frequency) measures of college-aged female participants. The entire programme consisted of a total of 25 separate aerobics training sessions (three times a week; each session of 60 min). Each session encompassed cardio-section routines, which consisted of the experimental aerobic dance programmes (35 min), strength- developing exercises (15 min) and stretching exercises (10 min). The results, obtained by means of ANOVA and discriminant analysis, suggest both programmes resulted in reduced skinfold measures and in improved measures of flexibility, coordination in rhythm and, to a lesser extent, measures of movement frequency. No differential influence of the two programmes of aerobic dance was confirmed.Uvod Programi suvremene aerobike danas su jedan od najpopularnijih oblika rekreativnog tjelesnog vježbanja. U dosadašnjim istraživanjima autori su ukazali na pozitivne promjene pojedinih dimenzija antropološkog statusa vježbaČica pod utjecajem tretmana suvremene aerobike (primjerice, Kravitz i sur., 1993). Međutim, promjene u motoričkim sposobnostima rijetko su se istraživale. Ovaj rad pokušao je ukazati na potencijalne diferencijalne učinke programa step (N = 24) i hi-lo aerobike (N = 23), ali i analizirati promjene u morfološkim (varijable za procjenu voluminoznosti i debljine kožnih nabora) i motoričkim mjerama (koordinacija, fleksibilnost, frekvencija pokreta) u sudionica programa. Metode Ukupan tretman sastojao se od 25 pojedinačnih treninga aerobike (3 puta tjedno). Svaki pojedini trening uključivao je: cardio sekciju koja je sadržavala eksperimentalne programe aerobike (35 minuta), vježbe snage (15 minuta) i vježbe istezanja (10 minuta). Za obradu rezultata korištena je diskriminacijska analiza, kojom je utvrđena značajnost razlika između skupina u motoričkom i morfološkom prostoru u inicijalnom i finalnom mjerenju. Analizom varijance utvrđene su razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja za svaku pojedinu skupinu. Rezultati, rasprava i zaključak Diskriminacijskom nalizom nije utvrđena značajnost razlika u motoričkom prostoru u inicijalnom mjerenju (Wilks lambda = 0.45; p > 0.05) ni u finalnom mjerenju (Wilks lambda = 0.42; p > 0.05). Razlike među skupinama nisu uočene ni u morfološkom prostoru, ni u inicijalnom (Wilks lambda = 0.64; p > 0.05) ni u finalnom mjerenju (Wilks lambda = 0.76; p > 0.05). Analiza varijance ukazala je na značajne promjene u morfološkim varfijablama i to u pogledu smanjenja kožnih nabora, ali su izostale značajne promjene u mjerama opsega tjelesnih regija. Iste su promjene uočene i u eksperimentalnoj skupini koja je provodila program step aerobike, kao i u eksperimentalnoj skupini koja je provodila program hi-lo aerobike. U motoričkim su varijablama značajna poboljšanja rezultata uočena u mjerama fleksibilnosti donjih ekstremiteta (u obje grupe), ali ne i u mjerama fleksibilnosti ramenog pojasa. Te se promjene mogu pripisati učincima vježba istezanja koje su se izvodile na kraju svake trenažne jedinice. Nadalje, u mjerama frekvencije pokreta također je došlo do značajnih poboljšanje rezultata, što se vjerojatno može pripisati utjecaju smanjenja potkožnog masnog tkiva na motoričke manifestacije koje se izvode u testiranju frekvencije pokreta. U mjerama koordinacije, a naročito u mjerama koordinacije u ritmu također su uočena značajna poboljšanja rezultata koja su, prema mišljenju autora, nastala zbog interakcijskog djelovanja slijedećih faktora: ● utjecaja promjena morfološke strukture ispitanica na promjene u motorickim manifestacijama koordinacije u ritmu; ● stvarnog napretka u koordinaciji u ritmu. Naime, vrlo je vjerojatno da su promjene u navedenim motoričkim sposobnostima dijelom uvjetovane prvim, a dijelom drugim faktorom. U ovom trenutku ne može se utvrditi koliko je koji faktor doprinio utvrđenim razlikama između inicijalnog i finalnog mjerenja, tim više što je diferencijalnost utjecaja i u ovom pogledu izostala. Odgovore na ova pitanja mogla bi dati daljnja istraživanja koja bi se provela na manje selekcioniranim uzorcima ispitanica. U tom slučaju moguće je da bi veći inicijalni varijabilitet rezultata u pojedinim mjerama omogucio definiranje određenog diferencijalnog utjecaja. U tom bi slučaju bilo moguće, u određenoj mjeri, eliminirati utjecaj morfoloških promjena na promjene motoričkih sposobnosti i time objektivnije definirati promjene u motoričkom prostoru, nastale pod utjecajem različitih programa aerobike.In vielen bisherigen Forschungen wiesen die Autoren auf positive im modernen Aerobic-Training entstandenen Veränderungen einzelner Abmessungen im anthropologischen Status der Aerobic-Tänzerinnen hin, wobei die Veränderungen in motorischen Eigenschaften dagegen selten untersucht wurden. In dieser Arbeit ist man bemüht, die potentiell unterschiedlichen Auswirkungen von Step- (N=4) und HI-LO-Aerobicprogrammen (N=23) festzustellen, aber auch die Veränderungen in morphologischen Eigenschaften (Variablen zur Feststellung von Hörperumfängen und von Dicke der Hautfalten) und motorischen Fähigkeiten (Hoordination, Gelenkigkeit, Bewegungsfrequenz) bei den Programmteilnehmerinnen, die 18 – 21 Jahren alt waren, zu untersuchen. Das Gesamtprogramm bestand aus 25 Trainingseinheiten (3mal wöchentlich je 60 Minuten die Dauer). Jede Trainingseinheit schloss das Cardio-Training ein, das aus experimentalen Aerobic- Tanz-Programmen (35 Minuten), Hraftübungen (15 Minuten) und Dehnungsübungen (10 Minuten) bestand. Die mittels der Varianz- und Diskriminanzanalyse erhaltenen Resultate weisen darauf hin, dass beide Programme sowohl zur Abnahme von Maßzahlen der Hautfalten als auch zur Verbesserung in der Gelenkigkeit und Rhythmus-Hoordination führen aber die Bewegungsfrequenzen nur gering beeinflussen. Heine differenzier- baren Einflüsse zwischen den beiden Aerobic-Tanz-Programmen wurden festgestellt