Symptomatic Sacral Perineurial (Tarlov) Cysts

Sacral perineurial (Tarlov) cysts are rare lesions. Over a seven year period 4000 patients underwent surgery for lumbar disk herniation. In three patients neurological symptoms were caused by large sacral perineurial cysts. Methods of choice for diagnosis of Tarlov cysts are lumbosacral magnetic resonance imaging and computerized tomography myelography. The majority of Tarlov cysts are asymptomatic. In case of large (ł1.5 cm) and symptomatic perineurial cyst, as in three patients reported in this article, microsurgical treatment was successful. Although rare, perineurial (Tarlov) cysts must be taken into consideration when approaching to patient with low back and radicular pain. Authors review the medical literature, pathological and pathophysiological features and treatment options of sacral perineurial cysts

Protection of Oil Pipeline Facilities - Practical Experiences from Croatia

The paper presents implemented physical security systems on an Oil Pipeline Terminal in Croatia, concept of operations and standardized procedures for an effective critical infrastructure protection solution

Analiza čvrstoće stacionarne bušaće platforme

U završnome radu izvršena je numerička stacionarna analiza bušaće platforme. Kako bi se skratilo vrijeme proračuna na računalu, geometrija platforme je pojednostavljena. To znači da detalji poput oslonaca i kosine za podizanje cijevi stola nisu modelirani. U analizi se ne računa stabilnost nogu, odnosno oslonaca platforme. Prije same analize platforme, napravljeno je ispitivanje konvergencije konačnih elemenata. Ispitivanje je vršeno u cilju dokazivanja točnosti numeričke analize te odabira najprikladnijih elemenata za daljnju analizu. Provedeno je na pločama za koje je prvo izračunato analitičko rješenje progiba kako bi se moglo usporediti sa numeričkim. Diskretizacija ploča vrši se trokutnim i četverokutnim elementima prvoga i drugoga reda. \Nakon završenog testiranja konvergencije i odabranih odgovarajućih elemenata, prelazi se na analizu same platforme. Analiza se svodi na konstruiranje platforme koja će zadovoljiti nosivost bušaćeg stroja. Gledat će se tri stanja opterećenja platforme. U prvome slučaju platforma će se analizirati opterećena samo cijevima vrtaćeg stola, u drugome, bit će opterećena samo težinom vrtaćeg stola, te u konačnici analizirat će se platforma pri punom opterećenju, tj. opterećena i cijevima stola i vrtaćim stolom. U simulaciju je potrebno uračunati i vlastitu težinu same platforme, te na temelju dobivenih rezultata donijeti zaključak o promjeni mase odnosno težine. Simulacije su izrađene pomoću programskog paketa MSC FEA

Markings on Old Staters of Dyrrhachium

Autor godinama skuplja ilirski novac te o pojedinim segmentima ilirske numizmatike objavljuje u Numizmatičkim vijestima i na međunarodnim numizmatičkim kongresima. U ovom radu proučava statere ilirskoga grada Dirahija. Osobito je zainteresiran za prikaz oznaka na staterima Dirahija. Poznati su stateri Dirahija s vlastitom legendom grada, korintski kolonijalni stateri te stateri kralja Monunija kovani u Dirahiju. Ne postoji literatura u kojoj bi cjelovito bila opisana simbolika na dirahijskim staterima te ujedno opisani i slikovno prikazani stateri. Opis statera Dirahija uglavnom je poznat i naveden je u mnogim muzejskim katalozima kao dio njihovih zbirki, a ne kao skupni opis uz prikazane fotografije. Upravo zbog toga znatiželjnom je čitaocu teško pronaći na istom mjestu tekst, opis i sliku traženoga statera Dirahija. Na 8. međunarodnom numizmatičkom kongresu u Rijeci autor je objavio svoj rad o staterima Dirahija, ali tada nije objavljen cjelovit slikovni prikaz statera Dirahija. U međuvremenu autor je obogatio zbirku novim staterima Dirahija pa ovdje objavljuje novi katalog statera Dirahija. Stateri Dirahija iz zbirke autora posebno su označeni i ilustrirani, a kataloški su označeni oni stateri koji su poznati a nisu u zbirci autora.The author has for many years collected Illyrian coins and published papers about particular segments of Illyrian numismatics in Numizmatičke vijesti and at international numismatic congresses. In this article he examines staters from the Illyrian town of Dyrrhachium. He is especially interested in the markings on Dyrrhachium staters

The First Minted Coinage

Povjesničari su najviše zahvalni antičkim piscima koji su u svojim djelima spominjali podrijetlo novca. Poluks, pisac iz vremena cara Komoda, pitao se je li prvi novac počeo kovati Fidon iz Arga, Demokid iz Kume, Atenjanin Erihtanije, žena frigijca Mide ili kći Agamemnona, kralja Kume. Ksenofan je tvrdio da su prvi novci kovani u Lidiji. Prema danas poznatim novčanim svjedočanstvima moglo bi se zaključiti da su upravo u Lidiji kovani prvi novci. To je potvrđeno podatcima Fidona i Herodotovim citatom: „U Lidiji su se prvo kovali zlatni i srebrni novci“. Smatra se da kovanje prvih zlatnih, srebrnih novaca i novaca od elektruma (prirodne slitine zlata i srebra) počinje u 7. st. prije Krista. Kao mjesta prvih kovnica najčešće se spominju područja Lidije i Jonije, smještene u maloj pokrajni zapadne Anatolije, danas dijela moderne Turske. U najvećem broju literarnih citata spominje se godina 660-ta prije Krista. Jonija i Lidija bile su posebno poznate po graviranju dragulja i izradi svojih pečata. Vještina graviranja dragulja bila je vrlo slična vještini izrade kalupa za kovanje novca. Prvotno su kalupi rađeni od čiste bronce, a kasnije se izrađuju od željeza. Izrada kalupa za kovanje novaca bila je skupa i teška. Ključni elementi za razvoj prvog monetarnog sustava bili su dragocjeni metali koji su postupno denominirani i rabljeni su u trgovini. Kralj Krez iz Lidije kovao je prve srebrne i zlatne novce u Sardu. Bio slavan i poznat po nevjerovatnom bogatstvu, što svjedoči i danas poznata uzrečica: „bogat kao Krez“. Godine 546. prije Krista porazio ga je Cirus II. i tada je Lidija došla pod vlast Perzije. Novac kovan nakon pada Lidije sličan je novcu kovanom za vrijeme vladavine Kreza i razlike je vrlo teško utvrditi. U ovom radu autor analizira prvenstveno srebrni novac Lidije, navodi i sistematizira sve denominacije statera iz Lidije. Slikovni prikaz u literaturi do sada nije pregledno opisan. Većina opisanih novaca pripada privatnoj zbirci autora.Historians are most grateful to ancient writers who mentioned the origin of money in their works, although not often, and thus enabled them to draw certain conclusions. Pollux, a writer from the period of the Emperor Commodus, discoursed as to whether the first money began to be minted by Pheidon of Argos, Demodike (Hermodice) from Cyme, the wife of the Phrygian King Midas or daughter of King Agamemnon of Cyme. Xenophanus claimed in his works that the first coins were minted in Lydia. According to the coin evidence available today, it can be clearly concluded that the first coins were in fact minted in Lydia, and this is confirmed by the data about Pheidon and the quote from Herodotus: “In Lydia they first minted gold and silver coins”. It is thought that the minting of the first coins of gold, silver, and electrum (a natural alloy of gold and silver) began in the 7th century BC. The site of the first mints is most often considered to be the area of Lydia and Ionia, located in the small region of western Anatolia, today a part of modern Turkey, while the date of the start of minting is most often cited as around 660 BC. Ionia and Lydia were particularly well known for engraving gems and carving seals and stamps. The skills involved in engraving gems were very similar to those for engraving dies for minting coins. Originally the dies were made of refined bronze, while later they were made from iron. Making a die for a coin was both expensive and difficult. These and certain other elements were crucial for the development of the first monetary system for which precious metals were utilized, which gradually became denominated and used in trade. King Croesus of Lydia minted the first silver and gold coinage in Sardis. He was famous and known for his unbelievable wealth, as is even today witnessed by the saying: “As rich as Croesus”. He was defeated by Cyrus II in 546 BC, and Lydia then came under the rule of Persia. The coinage minted after the fall of Lydia is similar to the coinage minted during the reign of Croesus, and the differences are very hard to establish. In this text, the author analyzes primarily the silver coinage of Lydia, listing and systemizing all denominations of staters from Lydia along with illustrative material, which so far has not been clearly outlined in the relevant literature. The majority of the described coins are from the author’s private collection

Pelagian Coins

O kovnici i mjestu Pelagiji nema pisanih tragova. To se ime javlja samo na nekim kovanicama. Ikonografski se novac Pelagije stavlja u usku vezu sa Damastijem, a pretpostavlja se da je to bilo susjedno pleme koje je kovalo novac za svoje potrebe. Ikonografskom analizom svakako se povezuju ta dva „grada” smještena u Iliriji, najvjerojatnije u brdskom području u blizini rudnika srebra, ali još uvijek na nepoznatom području. Osim ikonografske analize, analizirana je i sva poznata literatura, a učinjena je i analiza metala ikonografski sličnog novca Damastija i Pelagije. Nalazi sugeriraju da je vjerojatno kovnica Pelagija nastavila kovati novac na području kovnice Damastij kad je ta kovnica prestala raditi. Opisani su i novci Pelagije koji do sada nisu objavljani ni prikazani u stručnoj literaturi.There are no written traces about the mint and the town of Pelagia. The name only appears on some coins. Iconographically the coins of Pelagia are closely connected with Damastion, the assumption being that this was a neighbouring tribe that struck coins for its own needs. Iconographic analysis certainly connects these two “towns” situated in Illyria, most probably in the mountain region near a silver mine, but as yet on an unknown area. Besides an iconographic analysis, the author also analyses all the known literature, and gives a metal analysis of coins whose iconography is similar to that of Damastion and Pelagia. The results suggest that the Pelagian mint continued to strike coins in the area of the Damastion mint when the latter stopped work. The author also includes descriptions of Pelagian coins that have so far not been published or presented in scholarly literature

Daparian Coins

O ilirskom novcu i mjestu Dapariji zna se jako malo. Zbog svoje ikonografske sličnosti s novcem Damastija i Pelagije misli se da je mjesto kovanja u uskoj vezi s kovanjem novca Damastija. U svjetskoj literaturi spominje se samo sedam primjeraka novca s natpisom Daparije, a autor pronalazi i osmi primjerak novca Daparije koji do sada nije opisan.The author, who has devoted several years to the study of the Illyrian mint in Damastion (4th c. BC), lists all the coins known to have been minted in the city of Daparia. Literature describes only six different types and there is a total of seven specimens of coins. The author describes an unpublished and especially interesting coin of Daparia from his own collection. On the basis of known literature he attempts to find the geographic location of the Daparian mint, which was closely connected and perhaps also territorially linked with the mints in Damastion and Pelagia