NIŠTETNOST I POBOJNOST ODLUKA GLAVNE SKUPŠTINE : Završni rad

Pojam glavne skupštine nije određen Zakonom o trgovačkim društvima, no prema stručnoj literaturi glavna skupština je organ dioničkog društva u kojem dioničari izražavaju svoju volju i ostvaruju svoja prava i koja se sastaje jednom godišnje. Odluke koje se donose na glavnoj skupštini mogu biti pozitivne i negativne s obzirom na ishod glasovanja. S obzirom na materijalnopravna i formalnopravna pravila razlikujemo prividne odluke, odluke bez pravnog učinka, ništetne odluke i pobojne odluke. U slučaju prividne odluke, radi se o prividu da odluka postoji iako ta odluka nije donesena. Odluke bez pravnog učinka su odluke koje su po svemu u skladu sa zakonom, ali ih je potrebno valjano donijeti kako bi imala pravni učinak. Ništetne odluke su odluke glavne skupštine koje nisu priznate od strane pravnog poretka zato što imaju teški pravni nedostatak u obliku formalne ili materijalne mane. Pobojne odluke su odluke koje su protupravne ali nisu ništetne po zakonu. Kod ništetnosti odluke, razlozi su suženi na one koji se odnose na povredu propisa koji dovode do pravnih posljedica. Te razloge donosi Zakon o trgovačkim društvima. U slučaju pobojnosti odluka, razlozi za pobijanje su povreda postupka ili sadržaj odluke koji je protivan zakonu ili statutu. Razlika između pobojnih i ništetnih odluka je u tome što se ništetne odluke karakteriziraju kao iznimke dok se pobojne odluke karakteriziraju kao praviloThe term of the general assembly is not defined by the companies act, but according to professional literature, the general assembly is a shareholding body in which shareholders express their will and exercise their rights, which meets annually. Decisions made at the general assembly may be positive and negative with regard to the voting outcome. With regard to substantive law and formal law, we differentiate between apparent decisions, decisions without legal effect, undue decisions, and judgmental decisions. In the case of an arbitrary decision, it is an illusion that the decision exists even though that decision was not adopted. Decisions without legal effect are decisions that are in all accordance with the law, but they need to be valid in order to have a legal effect. Necessary decisions are decisions of the general assembly which are not recognized by the legal order because they have a serious legal disadvantage in the form of a formal or material defect. Challenging decisions are decisions that are unlawful but are not legally enforceable. In the case of nullity of the decision, the reasons are narrowed to those relating to the violation of regulations that lead to legal consequences. These reasons are passed by the companies act. In the case of conviction of the decision, the reasons for the rejection are a breach of the procedure or content of a decision that is contrary to the law or statute. The difference between ridiculous and negligent decisions is that abnormal decisions are characterized as exceptions while decisive decisions are characterized as a rule

NIŠTETNOST I POBOJNOST ODLUKA GLAVNE SKUPŠTINE : Završni rad

Pojam glavne skupštine nije određen Zakonom o trgovačkim društvima, no prema stručnoj literaturi glavna skupština je organ dioničkog društva u kojem dioničari izražavaju svoju volju i ostvaruju svoja prava i koja se sastaje jednom godišnje. Odluke koje se donose na glavnoj skupštini mogu biti pozitivne i negativne s obzirom na ishod glasovanja. S obzirom na materijalnopravna i formalnopravna pravila razlikujemo prividne odluke, odluke bez pravnog učinka, ništetne odluke i pobojne odluke. U slučaju prividne odluke, radi se o prividu da odluka postoji iako ta odluka nije donesena. Odluke bez pravnog učinka su odluke koje su po svemu u skladu sa zakonom, ali ih je potrebno valjano donijeti kako bi imala pravni učinak. Ništetne odluke su odluke glavne skupštine koje nisu priznate od strane pravnog poretka zato što imaju teški pravni nedostatak u obliku formalne ili materijalne mane. Pobojne odluke su odluke koje su protupravne ali nisu ništetne po zakonu. Kod ništetnosti odluke, razlozi su suženi na one koji se odnose na povredu propisa koji dovode do pravnih posljedica. Te razloge donosi Zakon o trgovačkim društvima. U slučaju pobojnosti odluka, razlozi za pobijanje su povreda postupka ili sadržaj odluke koji je protivan zakonu ili statutu. Razlika između pobojnih i ništetnih odluka je u tome što se ništetne odluke karakteriziraju kao iznimke dok se pobojne odluke karakteriziraju kao praviloThe term of the general assembly is not defined by the companies act, but according to professional literature, the general assembly is a shareholding body in which shareholders express their will and exercise their rights, which meets annually. Decisions made at the general assembly may be positive and negative with regard to the voting outcome. With regard to substantive law and formal law, we differentiate between apparent decisions, decisions without legal effect, undue decisions, and judgmental decisions. In the case of an arbitrary decision, it is an illusion that the decision exists even though that decision was not adopted. Decisions without legal effect are decisions that are in all accordance with the law, but they need to be valid in order to have a legal effect. Necessary decisions are decisions of the general assembly which are not recognized by the legal order because they have a serious legal disadvantage in the form of a formal or material defect. Challenging decisions are decisions that are unlawful but are not legally enforceable. In the case of nullity of the decision, the reasons are narrowed to those relating to the violation of regulations that lead to legal consequences. These reasons are passed by the companies act. In the case of conviction of the decision, the reasons for the rejection are a breach of the procedure or content of a decision that is contrary to the law or statute. The difference between ridiculous and negligent decisions is that abnormal decisions are characterized as exceptions while decisive decisions are characterized as a rule

Uloga eksternih revizora u korporativnim prijevarama : završni rad

Predmet je rada uloga eksternih revizora u korporativnim prijevarama. Cilj je rada bio teorijski problematizirati važnost revizijske profesije u sprječavanju i otkrivanju korporativnih prijevara te analizirati ulogu revizijske profesije u najvećim svjetskim korporativnim prijevarama. Pod revizijom se podrazumijeva naknadno pregledavanje i provjera financijskih izvještaja i cjelokupnog poslovanja u određenom poduzeću kako bi se utvrdilo je li prikazano poslovno stanje fer i istinito te jesu li se pritom uvažavale računovodstvene politike kojima se štiti interes vlasnika kapitala. Razlikuju se prijevare koje su rezultat lažnog financijskog izvještavanja, prijevare koje su posljedica protupravnog prisvajanja sredstava ili otuđenja imovine te korupcija. Eksterni revizori koji pretežno pregledavaju temeljne financijske izvještaje nemaju prvenstveno zadaću tražiti nepravilnosti u poslovanju, rizičnu poslovnu praksu i znakove koji upućuju na kriminalne radnje, ali navedeno trebaju prijaviti ako to uoče. Međutim, pregled šest najvećih korporativnih prijevara (analizirane su korporacijske prijevare vezane za korporacije Enron, Parmalat S.p.A., Maxwell Communication, Polly Peck International, WorldCom Inc. te Lehman Brothers) pokazao je da su revizorska poduzeća koja su u tim korporacijama godinama, a ponekad čak i desetljećima provodila eksternu reviziju zakazala te da su izbjegavala uočiti znakove kreativnog računovodstva, a ponekad su čak i uništavala dokaza korporativne prijevare kako bi zadržala klijente koji su im donosili značajne financijske prihode za usluge koje su im pružali. Posljedice analiziranih korporativnih prijevara bile su katastrofalne za njezine dionike. Prijava kriminalnih radnji i provođenja kreativnog računovodstva u velikim korporacijama mogla je ublažiti razmjere prijevare i njezinih posljedica, a revizorskim poduzećima sačuvati ugled. Analizirane korporativne prijevare dovela su u pitanje neovisnih eksternih revizora s obzirom na značajne financijske naknade koje su primali od svojih klijenata za koje su provodili reviziju koja je trebala biti neovisna i objektivna.The subject of this paper is the role of external auditors in corporate fraud. The aim of this paper was to theoretically problematize the importance of the audit profession in preventing and detecting corporate fraud and to analyze the role of the audit profession in the world's largest corporate fraud. An audit involves examining, on a test basis, evidence supporting the amounts and disclosures in the financial statements. There is a distinction between fraud resulting from false financial reporting, fraud resulting from misappropriation of funds or theft of property, and corruption. External auditors who predominantly review the underlying financial statements are not primarily tasked with looking for irregularities in business, risky business practices and signs of criminal activity, but should report this if they notice it. However, a review of the six largest corporate fraud (corporate fraud related to Enron, Parmalat SpA, Maxwell Communication, Polly Peck International, WorldCom Inc. and Lehman Brothers were analyzed) showed that audit firms that have been with these corporations for years and sometimes even and conducted decades of external audit failures and avoided noticing signs of creative accounting, and sometimes even destroyed evidence of corporate fraud to retain clients who brought them significant financial revenue for the services they provided. The consequences of the analyzed corporate fraud were catastrophic for its stakeholders. Reporting criminal activity and conducting creative accounting in large corporations could mitigate the scale of fraud and its consequences, and preserve the reputation of audit firms. The analyzed corporate fraud brought into question independent external auditors given the significant financial compensation they received from their clients for whom they conducted an audit that was supposed to be independent and objective

NIŠTETNOST I POBOJNOST ODLUKA GLAVNE SKUPŠTINE : Završni rad

Pojam glavne skupštine nije određen Zakonom o trgovačkim društvima, no prema stručnoj literaturi glavna skupština je organ dioničkog društva u kojem dioničari izražavaju svoju volju i ostvaruju svoja prava i koja se sastaje jednom godišnje. Odluke koje se donose na glavnoj skupštini mogu biti pozitivne i negativne s obzirom na ishod glasovanja. S obzirom na materijalnopravna i formalnopravna pravila razlikujemo prividne odluke, odluke bez pravnog učinka, ništetne odluke i pobojne odluke. U slučaju prividne odluke, radi se o prividu da odluka postoji iako ta odluka nije donesena. Odluke bez pravnog učinka su odluke koje su po svemu u skladu sa zakonom, ali ih je potrebno valjano donijeti kako bi imala pravni učinak. Ništetne odluke su odluke glavne skupštine koje nisu priznate od strane pravnog poretka zato što imaju teški pravni nedostatak u obliku formalne ili materijalne mane. Pobojne odluke su odluke koje su protupravne ali nisu ništetne po zakonu. Kod ništetnosti odluke, razlozi su suženi na one koji se odnose na povredu propisa koji dovode do pravnih posljedica. Te razloge donosi Zakon o trgovačkim društvima. U slučaju pobojnosti odluka, razlozi za pobijanje su povreda postupka ili sadržaj odluke koji je protivan zakonu ili statutu. Razlika između pobojnih i ništetnih odluka je u tome što se ništetne odluke karakteriziraju kao iznimke dok se pobojne odluke karakteriziraju kao praviloThe term of the general assembly is not defined by the companies act, but according to professional literature, the general assembly is a shareholding body in which shareholders express their will and exercise their rights, which meets annually. Decisions made at the general assembly may be positive and negative with regard to the voting outcome. With regard to substantive law and formal law, we differentiate between apparent decisions, decisions without legal effect, undue decisions, and judgmental decisions. In the case of an arbitrary decision, it is an illusion that the decision exists even though that decision was not adopted. Decisions without legal effect are decisions that are in all accordance with the law, but they need to be valid in order to have a legal effect. Necessary decisions are decisions of the general assembly which are not recognized by the legal order because they have a serious legal disadvantage in the form of a formal or material defect. Challenging decisions are decisions that are unlawful but are not legally enforceable. In the case of nullity of the decision, the reasons are narrowed to those relating to the violation of regulations that lead to legal consequences. These reasons are passed by the companies act. In the case of conviction of the decision, the reasons for the rejection are a breach of the procedure or content of a decision that is contrary to the law or statute. The difference between ridiculous and negligent decisions is that abnormal decisions are characterized as exceptions while decisive decisions are characterized as a rule

Uloga eksternih revizora u korporativnim prijevarama : završni rad

Predmet je rada uloga eksternih revizora u korporativnim prijevarama. Cilj je rada bio teorijski problematizirati važnost revizijske profesije u sprječavanju i otkrivanju korporativnih prijevara te analizirati ulogu revizijske profesije u najvećim svjetskim korporativnim prijevarama. Pod revizijom se podrazumijeva naknadno pregledavanje i provjera financijskih izvještaja i cjelokupnog poslovanja u određenom poduzeću kako bi se utvrdilo je li prikazano poslovno stanje fer i istinito te jesu li se pritom uvažavale računovodstvene politike kojima se štiti interes vlasnika kapitala. Razlikuju se prijevare koje su rezultat lažnog financijskog izvještavanja, prijevare koje su posljedica protupravnog prisvajanja sredstava ili otuđenja imovine te korupcija. Eksterni revizori koji pretežno pregledavaju temeljne financijske izvještaje nemaju prvenstveno zadaću tražiti nepravilnosti u poslovanju, rizičnu poslovnu praksu i znakove koji upućuju na kriminalne radnje, ali navedeno trebaju prijaviti ako to uoče. Međutim, pregled šest najvećih korporativnih prijevara (analizirane su korporacijske prijevare vezane za korporacije Enron, Parmalat S.p.A., Maxwell Communication, Polly Peck International, WorldCom Inc. te Lehman Brothers) pokazao je da su revizorska poduzeća koja su u tim korporacijama godinama, a ponekad čak i desetljećima provodila eksternu reviziju zakazala te da su izbjegavala uočiti znakove kreativnog računovodstva, a ponekad su čak i uništavala dokaza korporativne prijevare kako bi zadržala klijente koji su im donosili značajne financijske prihode za usluge koje su im pružali. Posljedice analiziranih korporativnih prijevara bile su katastrofalne za njezine dionike. Prijava kriminalnih radnji i provođenja kreativnog računovodstva u velikim korporacijama mogla je ublažiti razmjere prijevare i njezinih posljedica, a revizorskim poduzećima sačuvati ugled. Analizirane korporativne prijevare dovela su u pitanje neovisnih eksternih revizora s obzirom na značajne financijske naknade koje su primali od svojih klijenata za koje su provodili reviziju koja je trebala biti neovisna i objektivna.The subject of this paper is the role of external auditors in corporate fraud. The aim of this paper was to theoretically problematize the importance of the audit profession in preventing and detecting corporate fraud and to analyze the role of the audit profession in the world's largest corporate fraud. An audit involves examining, on a test basis, evidence supporting the amounts and disclosures in the financial statements. There is a distinction between fraud resulting from false financial reporting, fraud resulting from misappropriation of funds or theft of property, and corruption. External auditors who predominantly review the underlying financial statements are not primarily tasked with looking for irregularities in business, risky business practices and signs of criminal activity, but should report this if they notice it. However, a review of the six largest corporate fraud (corporate fraud related to Enron, Parmalat SpA, Maxwell Communication, Polly Peck International, WorldCom Inc. and Lehman Brothers were analyzed) showed that audit firms that have been with these corporations for years and sometimes even and conducted decades of external audit failures and avoided noticing signs of creative accounting, and sometimes even destroyed evidence of corporate fraud to retain clients who brought them significant financial revenue for the services they provided. The consequences of the analyzed corporate fraud were catastrophic for its stakeholders. Reporting criminal activity and conducting creative accounting in large corporations could mitigate the scale of fraud and its consequences, and preserve the reputation of audit firms. The analyzed corporate fraud brought into question independent external auditors given the significant financial compensation they received from their clients for whom they conducted an audit that was supposed to be independent and objective

Uloga eksternih revizora u korporativnim prijevarama : završni rad

Predmet je rada uloga eksternih revizora u korporativnim prijevarama. Cilj je rada bio teorijski problematizirati važnost revizijske profesije u sprječavanju i otkrivanju korporativnih prijevara te analizirati ulogu revizijske profesije u najvećim svjetskim korporativnim prijevarama. Pod revizijom se podrazumijeva naknadno pregledavanje i provjera financijskih izvještaja i cjelokupnog poslovanja u određenom poduzeću kako bi se utvrdilo je li prikazano poslovno stanje fer i istinito te jesu li se pritom uvažavale računovodstvene politike kojima se štiti interes vlasnika kapitala. Razlikuju se prijevare koje su rezultat lažnog financijskog izvještavanja, prijevare koje su posljedica protupravnog prisvajanja sredstava ili otuđenja imovine te korupcija. Eksterni revizori koji pretežno pregledavaju temeljne financijske izvještaje nemaju prvenstveno zadaću tražiti nepravilnosti u poslovanju, rizičnu poslovnu praksu i znakove koji upućuju na kriminalne radnje, ali navedeno trebaju prijaviti ako to uoče. Međutim, pregled šest najvećih korporativnih prijevara (analizirane su korporacijske prijevare vezane za korporacije Enron, Parmalat S.p.A., Maxwell Communication, Polly Peck International, WorldCom Inc. te Lehman Brothers) pokazao je da su revizorska poduzeća koja su u tim korporacijama godinama, a ponekad čak i desetljećima provodila eksternu reviziju zakazala te da su izbjegavala uočiti znakove kreativnog računovodstva, a ponekad su čak i uništavala dokaza korporativne prijevare kako bi zadržala klijente koji su im donosili značajne financijske prihode za usluge koje su im pružali. Posljedice analiziranih korporativnih prijevara bile su katastrofalne za njezine dionike. Prijava kriminalnih radnji i provođenja kreativnog računovodstva u velikim korporacijama mogla je ublažiti razmjere prijevare i njezinih posljedica, a revizorskim poduzećima sačuvati ugled. Analizirane korporativne prijevare dovela su u pitanje neovisnih eksternih revizora s obzirom na značajne financijske naknade koje su primali od svojih klijenata za koje su provodili reviziju koja je trebala biti neovisna i objektivna.The subject of this paper is the role of external auditors in corporate fraud. The aim of this paper was to theoretically problematize the importance of the audit profession in preventing and detecting corporate fraud and to analyze the role of the audit profession in the world's largest corporate fraud. An audit involves examining, on a test basis, evidence supporting the amounts and disclosures in the financial statements. There is a distinction between fraud resulting from false financial reporting, fraud resulting from misappropriation of funds or theft of property, and corruption. External auditors who predominantly review the underlying financial statements are not primarily tasked with looking for irregularities in business, risky business practices and signs of criminal activity, but should report this if they notice it. However, a review of the six largest corporate fraud (corporate fraud related to Enron, Parmalat SpA, Maxwell Communication, Polly Peck International, WorldCom Inc. and Lehman Brothers were analyzed) showed that audit firms that have been with these corporations for years and sometimes even and conducted decades of external audit failures and avoided noticing signs of creative accounting, and sometimes even destroyed evidence of corporate fraud to retain clients who brought them significant financial revenue for the services they provided. The consequences of the analyzed corporate fraud were catastrophic for its stakeholders. Reporting criminal activity and conducting creative accounting in large corporations could mitigate the scale of fraud and its consequences, and preserve the reputation of audit firms. The analyzed corporate fraud brought into question independent external auditors given the significant financial compensation they received from their clients for whom they conducted an audit that was supposed to be independent and objective