Povezanost povećanog rizika od padova s primjenom određenih skupina lijekova u osoba starije životne dobi

Cilj istraživanja Cilj ovog rada je ukazati na rastući problem povezanosti padova s primjenom određenih skupina lijekova u osoba starije životne dobi. Prikazani su najvažniji znanstveni radovi vezani za područje ovog istraživanja, a opisani su i pretpostavljeni mehanizmi koji doprinose povećanom riziku od padova za određene skupine lijekova. Raspravljane su mjere kojima se mogu smanjiti rizici od padova u osoba starije životne dobi. Materijal/Ispitanici i metode Pretraživana je literatura u bibliografskim bazama prema temi istraživanja, predmetu istraživanja, autorima i časopisu. Proučavani su na analitički i kritički način pregledni članci, meta-analize, originalni znanstveni radovi, opisi slučajeva, te stručni radovi relevantni za problematiku ovog specijalističkog rada. Rezultati Udio osoba starije životne dobi u svijetu je u stalnom porastu, a padovi predstavljaju vodeći uzrok ozljeda, hospitalizacije i smrti među njima, pri čemu je primjena određenih skupina lijekova jedan od najvažnijih čimbenika rizika. Pretraživanjem bibliografskih baza nađen je velik broj studija koje su ispitivale povezanost primjene lijekova s rizikom od padova i prijeloma, kao najvažnije posljedice padova. Budući da se studije razlikuju s obzirom na dizajn, uključne i isključne kriterije, praćene parametre i čimbenike koji mogu utjecati na primarne ishode, rezultati su često nejednoznačni i kontradiktorni, bez jasnih zaključaka i preporuka. Skupine lijekova za koje postoje nedvojbeni dokazi da povećavaju rizik od pada su benzodiazepini, antidepresivi i antipsihotici, a kao osnovni mehanizam u pozadini ističe se sedacija, konfuzija i otežana motorna koordinacija pacijenata. Za lijekove iz skupine antikolinergika i antihipertenziva rezultati nisu jednoznačni. Ovim radom naglašena je potreba za revidiranjem terapije u osoba starije životne dobi, uz procjenu koristi primjene spomenutih skupina lijekova u odnosu na rizik od padova i posljedičnih prijeloma. Zaključak Ljekarnici imaju vrlo važnu ulogu unutar zdravstvenih sustava koji skrbe o osobama starije životne dobi, a njihova uloga u sprječavanju padova može se očitovati kroz sudjelovanje u pregledu terapije i uočavanju mogućih medikacijskih pogrešaka, te u savjetovanju pacijenata o izbjegavanju i/ili smanjenju rizika od padova. Implementiranje strategija za smanjenje rizika od padova može značajno pozitivno utjecati na kvalitetu života uz smanjenje morbmorbiditeta, kao i na ukupne izravne i neizravne troškove liječenja osoba starije životne dobi.Objectives The aim of this work is to point to the growing problem of a connection between falls and the use of certain groups of medications among elderly individuals. The most important scientific papers related to this field of study are presented, and the presumed mechanisms are described that contribute to an increased risk of falls with use of a given group of drugs. Measures have been discussed to reduce the risk of falls in older persons. Material/Patients and methods A search was made in bibliographic databases according to research topic, research subject, authors, and journals. Studies were made in an analytic and critical manner ofreview articles, meta-analyzes, original research papers, descriptions of cases, and technical papers relevant to the issues of this specialist work. Results The proportion of elderly people in the world is steadily increasing, and falls are the leading cause of injury, hospitalization, and death among them, with the use of certain medication groups being one of the most important risk factors. Bibliographic searches have uncovered a large number of studies that investigated the association between the use of drugs with the risk of falls and fractures, as the most important consequence of falls. Since the studies differ in terms of design, inclusion and exclusion criteria, observed parameters, and factors that may affect the primary outcomes, the results are often uneven and contradictory, without clear conclusions and recommendations. The drug groups for which there is undeniable evidence of increased risk of fall are benzodiazepines, antidepressants, and antipsychotics, and the underlying mechanism in the background involves the sedation, confusion, and impaired motor coordination of patients. The results are not definitive for drugs from the group of anticholinergics and antihypertensives. This work emphasizes the need to revise therapy in elderly individuals, with full assessment of the benefits of the use of these drugs in relation to the risk of falls and consequent fractures. Conclusion Pharmacists play a very important role in health care systems for elderly individuals, and their role in preventing falls can be manifested through participation in a review of therapies and detection of possible medication errors, as well as in counseling patients on avoiding and/or reducing their risk of falling. Implementing strategies to reduce the risk of falls can have a significant positive impact on the quality of life, with a reduction of morbidity, as well as the total direct and indirect costs of treating the elderly