University of Zagreb. Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Department of pharmacology.
Abstract
Cilj istraživanja
Cilj ovog rada je ukazati na rastući problem povezanosti padova s primjenom određenih
skupina lijekova u osoba starije životne dobi. Prikazani su najvažniji znanstveni radovi vezani
za područje ovog istraživanja, a opisani su i pretpostavljeni mehanizmi koji doprinose
povećanom riziku od padova za određene skupine lijekova. Raspravljane su mjere kojima se
mogu smanjiti rizici od padova u osoba starije životne dobi.
Materijal/Ispitanici i metode
Pretraživana je literatura u bibliografskim bazama prema temi istraživanja, predmetu
istraživanja, autorima i časopisu. Proučavani su na analitički i kritički način pregledni članci,
meta-analize, originalni znanstveni radovi, opisi slučajeva, te stručni radovi relevantni za
problematiku ovog specijalističkog rada.
Rezultati
Udio osoba starije životne dobi u svijetu je u stalnom porastu, a padovi predstavljaju vodeći
uzrok ozljeda, hospitalizacije i smrti među njima, pri čemu je primjena određenih skupina
lijekova jedan od najvažnijih čimbenika rizika. Pretraživanjem bibliografskih baza nađen je
velik broj studija koje su ispitivale povezanost primjene lijekova s rizikom od padova i
prijeloma, kao najvažnije posljedice padova. Budući da se studije razlikuju s obzirom na
dizajn, uključne i isključne kriterije, praćene parametre i čimbenike koji mogu utjecati na
primarne ishode, rezultati su često nejednoznačni i kontradiktorni, bez jasnih zaključaka i
preporuka. Skupine lijekova za koje postoje nedvojbeni dokazi da povećavaju rizik od pada su
benzodiazepini, antidepresivi i antipsihotici, a kao osnovni mehanizam u pozadini ističe se
sedacija, konfuzija i otežana motorna koordinacija pacijenata. Za lijekove iz skupine
antikolinergika i antihipertenziva rezultati nisu jednoznačni. Ovim radom naglašena je potreba
za revidiranjem terapije u osoba starije životne dobi, uz procjenu koristi primjene spomenutih
skupina lijekova u odnosu na rizik od padova i posljedičnih prijeloma.
Zaključak
Ljekarnici imaju vrlo važnu ulogu unutar zdravstvenih sustava koji skrbe o osobama starije
životne dobi, a njihova uloga u sprječavanju padova može se očitovati kroz sudjelovanje u
pregledu terapije i uočavanju mogućih medikacijskih pogrešaka, te u savjetovanju pacijenata
o izbjegavanju i/ili smanjenju rizika od padova. Implementiranje strategija za smanjenje rizika
od padova može značajno pozitivno utjecati na kvalitetu života uz smanjenje morbmorbiditeta, kao
i na ukupne izravne i neizravne troškove liječenja osoba starije životne dobi.Objectives
The aim of this work is to point to the growing problem of a connection between falls and the
use of certain groups of medications among elderly individuals. The most important scientific
papers related to this field of study are presented, and the presumed mechanisms are described
that contribute to an increased risk of falls with use of a given group of drugs. Measures have
been discussed to reduce the risk of falls in older persons.
Material/Patients and methods
A search was made in bibliographic databases according to research topic, research subject,
authors, and journals. Studies were made in an analytic and critical manner ofreview articles,
meta-analyzes, original research papers, descriptions of cases, and technical papers relevant to
the issues of this specialist work.
Results
The proportion of elderly people in the world is steadily increasing, and falls are the leading
cause of injury, hospitalization, and death among them, with the use of certain medication
groups being one of the most important risk factors. Bibliographic searches have uncovered a
large number of studies that investigated the association between the use of drugs with the
risk of falls and fractures, as the most important consequence of falls. Since the studies differ
in terms of design, inclusion and exclusion criteria, observed parameters, and factors that may
affect the primary outcomes, the results are often uneven and contradictory, without clear
conclusions and recommendations. The drug groups for which there is undeniable evidence of
increased risk of fall are benzodiazepines, antidepressants, and antipsychotics, and the
underlying mechanism in the background involves the sedation, confusion, and impaired
motor coordination of patients. The results are not definitive for drugs from the group of
anticholinergics and antihypertensives. This work emphasizes the need to revise therapy in
elderly individuals, with full assessment of the benefits of the use of these drugs in relation to
the risk of falls and consequent fractures.
Conclusion
Pharmacists play a very important role in health care systems for elderly individuals, and their
role in preventing falls can be manifested through participation in a review of therapies and
detection of possible medication errors, as well as in counseling patients on avoiding and/or
reducing their risk of falling. Implementing strategies to reduce the risk of falls can have a
significant positive impact on the quality of life, with a reduction of morbidity, as well as the
total direct and indirect costs of treating the elderly