Anemija kao prognostički čimbenik ishoda različitih bolesti i stanja

Anemija utječe na sve organe i organske sustave u ljudskom organizmu te tako može negativno utjecati na ishode različitih bolesti i stanja te dovesti do povećanog morbiditeta posebno vulnerabilnih skupina. U ovom je radu prikazana povezanost anemije i ishoda liječenja u skupine oboljelih od zloćudnih bolesti, srčanih i bubrežnih bolesnika, operativnih zahvata te u starijoj populaciji. Dosadašnja istraživanja dokazala su značajan negativan utjecaj anemije na ishode potonjih bolesti/stanja te se time naglašava važnost njenog sprječavanja i liječenja

Anemija kao prognostički čimbenik ishoda različitih bolesti i stanja

Anemija utječe na sve organe i organske sustave u ljudskom organizmu te tako može negativno utjecati na ishode različitih bolesti i stanja te dovesti do povećanog morbiditeta posebno vulnerabilnih skupina. U ovom je radu prikazana povezanost anemije i ishoda liječenja u skupine oboljelih od zloćudnih bolesti, srčanih i bubrežnih bolesnika, operativnih zahvata te u starijoj populaciji. Dosadašnja istraživanja dokazala su značajan negativan utjecaj anemije na ishode potonjih bolesti/stanja te se time naglašava važnost njenog sprječavanja i liječenja

„Olujni” ikterus – neobična klinička prezentacija tireotoksične krize

Aim: The aim was to present jaundice as the first and most remarkable presenting symptom of this extraordinary thyrotoxic crisis (TTC) case. Due to an unusual clinical presentation this case was a diagnostic dilemma and therapeutic challenge. Case report: A 34-year-old male was admitted to the Emergency Department due to fatigue, diarrhea, jaundice and subjective feeling of increased heart rate. Patient had previous history of hyperthyroidism and paroxysmal atrial fibrillation (AF), but he wasn't taking any medication. ECG revealed AF with rapid ventricular response and left ventricular hypertrophy. Laboratory findings spoke in favor of hepatocellular jaundice. Consequently, the patient was hospitalized at the Department of Gastroenterology. Subsequently arrived thyroid function test confirmed the presence of thyrotoxicosis. Thiamazole, bisoprolol, methylprednisolone, enoxaparin and metildigoxin were introduced into therapy. In further course of hospitalization patient was transferred to the Department of Cardiovascular Diseases due to development of global heart failure. The heart failure therapy was introduced. Significant clinical improvement was achieved and the patient was transferred to the Department of Endocrinology. The parameters of the liver function were improving. Doses of thiamazole were gradually decreasing during hospitalization and thyroid hormones were brought to normal values. Conclusions: TTC is extremely rare in clinical practice, but may occur in cases of unrecognized or inadequately treated hyperthyroidism. If left untreated, results with lethal outcome in 80-90% of the cases, but even if treated mortality rate exceeds 20%. Therefore, early recognition and treatment are of the utmost importance.Cilj: Prikazati nesvakidašnji slučaj tireotoksične krize (TTK) čiji je prvi i najupečatljiviji klinički simptom bio ikterus. Zbog neobične kliničke prezentacije ovaj je slučaj bio dijagnostički i terapijski izazov. Prikaz slučaja: 34-godišnji bolesnik primljen je zbog malaksalosti, dijareje, ikterusa i osjećaja ubrzanog rada srca. Bolesnik od ranije boluje od hipertireoze i paroksizmalne fibrilacije atrija (FA), no kroničnu terapiju ne uzima. Snimljen je EKG i utvrđena je FA s brzim odgovorom klijetki te hipertrofija lijeve klijetke. U laboratorijskim nalazima bio je prisutan obrazac hepatocelularnog ikterusa. Posljedično se bolesnika hospitalizira na Zavodu za gastroenterologiju. Novopridošli nalaz hormona štitnjače potvrdio je tireotoksikozu. U terapiju se uvode tiamazol, bisoprolol, metilprednizolon, enoksaparin te metildigoksin. Uslijed pogoršanja općeg stanja i razvoja globalnog srčanog zatajivanja (SZ) bolesnika se premješta na Zavod za kardiovaskularne bolesti. Primjenom standardne terapije SZ postignuto je značajno kliničko poboljšanje. Bolesnika se premješta na Zavod za endokrinologiju u svrhu nastavka liječenja. Parametri jetrene funkcije su u poboljšanju. Doza tireostatika postepeno se smanjuje, a vrijednosti hormona štitnjače dovedene su u normalu. Zaključci: TTK izuzetno je rijetka u kliničkoj praksi, no može se javiti u slučaju neprepoznate ili neadekvatno medikamentozno liječene hipertireoze. Ako se ne liječi, TTK rezultira smrtnim ishodom u 80-90% slučajeva. Kada se i liječi smrtnost svejedno prelazi 20%. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje od neizmjerne je važnosti

Debljinom uzrokovana kronična upala niskog intenziteta: uvođenje DII-a (dietary inflammatory index) u kliničku praksu je prekretnica?

Diet is a main modifiable determinant involved in the development of obesity-related visceral adipose tissue low-grade chronic inflammation (LGCI). Pro-inflammatory and anti-inflammatory properties of majority of whole foods and dietary constituents have been determined and presented as dietary inflammatory index (DII). The DII is a scoring algorithm based on extensive review of literature linking 45 food parameters with six biomarkers of inflammation. Overall DII score can take on values ranging from 7.98 (maximal pro-inflammatory dietary pattern) to -8.87 (maximal anti-inflammatory dietary pattern). Integrative anti-inflammatory approach to nutrition seems to be the milestone for tackling overweight/obesity, LGCI, and inflammation-related chronic diseases.Prehrana je najvažniji promjenjivi čimbenik uključen u razvojni proces kronične upale niskog intenziteta na razini visceralnog masnog tkiva. Proupalni/protuupalni potencijali glavnine namirnica i nutritivnih komponenti određeni su, vrednovani te prikazani kao DII (eng. dietary inflammatory index). DII je nutricionistički alat dizajniran na temelju opsežnog pregleda literature o učincima konzumacije pojedinih prehrambenih parametara na biomarkere upalnog procesa. Obrascu prehrane pridružen ukupni DII može se nalaziti u rasponu od 7.98 (maksimalni proupalni) do -8.87 (maksimalni protuupalni). Integrativni protuupalni pristup potencijalna je prekretnica u suočavanju s preuhranjenosti/debljinom, kroničnom upalom niskog intenziteta i njoj pridruženim kroničnim bolestima

Student section of Medicina Fluminensis – a guarantee for a bright future

Studentska sekcija časopisa Medicina Fluminensis – jamstvo za svijetlu budućnos

Review of gastrointestinal stromal tumors and contribution of dog1 immunohistochemical marker in diagnostics: A single tertiary centerb experience

Cilj: Prikazati patohistološko dijagnostičko iskustvo Kliničkog bolničkog centra (KBC) Rijeka u pacijenata s gastrointestinalnim stromalnim tumorom (GIST) dijagnosticiranim u razdoblju od 10 godina te pružiti pregled temeljnih karakteristika ovog mezenhimalnog tumora. Cilj je bio i prikazati osjetljivost DOG1 markera (engl. Discovered on GIST) te ga usporediti s osjetljivošću CD117 i vimentina. Materijali i metode: Iz baze podataka Zavoda za patologiju od 2005. do 2015. godine prikupljeni su podaci o 89 pacijenata s dijagnozom GIST-a. Podaci koje smo statistički analizirali obuhvaćali su dob, spol, lokalizaciju tumora, vrstu stanica (vretenaste ili epiteloidne), imunohistokemijske karakteristike te veličinu i mitotički indeks kao dva najvažnija parametra za određivanje prognostičke skupine. Rezultati: Medijan dobi iznosio je 64 godine, s rasponom od 17 do 93 godine. Značajna razlika u incidenciji među spolovima nije pronađena. Najčešća lokalizacija bio je želudac s postotkom od 48,3 %. Vretenastu morfologiju imalo je 84,3 % tumora, epiteloidnu 3.4 %, a miješanu (epiteloidno-vretenastu) 12,3 %. Podjelom GIST-ova u prognostičke skupine ustanovili smo da je 65,2 % tumora bilo benigno, 33,7 % maligno, a 1,1 % imalo je nesigurni maligni potencijal. Na uzorku od 25 tumora određivali smo osjetljivost imunohistokemijskih markera i dobili sljedeće rezultate: DOG1 imao je osjetljivost 100 %, CD117 88 %, a vimentin 60 %. Zaključci: DOG1 najosjetljiviji je imunohistokemijski marker korišten za GIST. Njegovo uvođenje u rutinsku imunohistokemijsku analizu pružilo je snažan doprinos u postavljanju dijagnoze. Prikazano iskustvo našeg centra moglo bi pružiti doprinos u napredovanju patološkodijagnostičke obrade GIST-ova na razini Republike Hrvatske.Aim: To present the experience of Clinical Hospital Center (CHC) Rijeka, Department of Pathology in diagnosing gastrointestinal stromal tumors (GIST) in a 10-year period and to demonstrate consequential characteristics of this mesenchymal tumor. Also the aim was to present the sensitivity of DOG1 (Discovered on GIST) immunohistochemical marker, and to compare it with CD117 and vimentin results. Materials and methods: Searching the Pathology Department database, 89 GISTs were found in the period from 2005 to 2015. Epidemiologic and clinicopathological data: age, gender, dimension, localization, immunohistochemical charachteristics, also mitotic rate and malignant potential as two most important parameters for prognostic group estimation, were statistically analyzed. Results: Median age was 64, range from 17 to 93. 48.3 % of patients were male and 51.7 % were female. Most GISTs (48.3 %) were localized in stomach. Spindle cell morphology was present in 84.3 % GISTs, epitheloid in 3.4 % and mixed in 12.3 % tumors. According to the prognostic groups, malignant potential was assigned. The biggest portion, 65.2 % of tumors, were benign. Malignant potential was present in 33.7 % of cases, while 1.1 % had insecure malignant potential. 25 GISTs were stained with DOG1 and this marker has shown 100 % sensitivity, while CD117 (88 %) and vimentin (60 %) have given inferior results. Conclusions: DOG1 is the most sensitive marker in immunohistochemical staining of GISTs. Hence, it’s usage has provided a step forward in differentiation of GISTs from other mesenchymal tumors. This review, based on a 10-year experience of CHC Rijeka, may make an important progress in pathohistological diagnostics of GISTs in Croatia

Ectopic parathyroid tumor in thorax – case report

Cilj: Prikazati pacijenticu s primarnim hiperparatireoidizmom zbog ektopičnog smještenog tumora doštitne žlijezde u toraksu. Prikaz slučaja: 64-godišnja pacijentica s od ranije poznatom hipotireozom i hipertenzijom manifestirala se slikom normocitne anemije, bubrežne insuficijencije i smetnjama gutanja. Zbog navedenih simptoma učinjena je višeslojna kompjutorizirana tomografija (MSCT) toraksa koja je pokazala tvorbu u stražnjem gornjem medijastinumu, uz promjene na kostima i sumnju na sekundarizme. U sklopu nefrološke obrade uočene su izrazito visoke vrijednosti serumskog kalcija (> 3 mmol/L) i paratireoidnog hormona (PTH) (200 pmol/L), što je ukazalo da se najvjerojatnije radi o primarnom hiperparatireoidizmu. Učinjena je dodatna obrada: scintigrafija doštitnih žlijezda, punkcija navedene tvorbe i citološka analiza. Navedene dijagnostičke metode potvrdile su da se radi o primarnom hiperparatireoidizmu najvjerojatnije adenoma ektopično smještene doštitne žlijezde. Pacijentica je podvrgnuta operativnom zahvatu, torakotomiji te odstranjenju navedene tvorbe. Postoperativni kirurški tijek bio je uredan. U laboratorijskim nalazima javila se očekivana hipokalcemija, zbog sindroma „gladne kosti” koja je medikamentozno tretirana. Naknadno prispjeli patohistološki nalaz ukazao je na to da se radi o novotvorini doštitne žlijezde nesigurnog malignog potencijala. S obzirom na to da je jedini potpuno pouzdani pokazatelj zloćudne prirode bolesti nalaz metastaza, dijagnoza karcinoma nije se mogla postaviti. Vrijednosti PTH-a postoperativno su bile unutar referentnih vrijednosti. Tijekom praćenja pacijentice u razdoblju od pola godine nakon operativnog zahvata nije došlo do povrata bolesti. Zaključak: Primarni hiperparatireoidizam čest je endokrinološki poremećaj i o njemu treba razmišljati u svakodnevnom radu. Osim povećanih doštitnih žlijezda na tipičnom mjestu u vratu, moguć je razvoj i ektopčno smještenih doštitnih žlijezda.Introduction: The aim was to present a case of primary hyperparathyroidism due to ectopic parathyroid adenoma localized in thorax. Case report: We report a case of a 64-yearold female patient with hypothyroidism and hypertension in her medical history, presented to us with normocytic anemia, renal insufficiency and dysphagia. Due to swallowing disorder multi-slice computed tomography of thorax was performed and mass in upper-back mediastinum with ossification changes suspicious for metastatic process was found. Within the nephrology examination, hypercalcemia (>3 mmol/L) and elevated parathyroid hormone (PTH) value (200 pmol/L) were noticed, which pointed to the possibility of primary hyperparathyroidism. Consequentially, parathyroid scintigraphy, aspiration biopsy and cytological analysis were performed. Primary hyperparathyroidism was affirmed and ectopic parathyroid adenoma was suggested as possible etiology. The patient has undergone surgical procedure based on thoracotomy with extirpation of the mass. Surgical postoperative course was regular. Postoperative laboratory findings showed hypocalcemia, which was expected due to “hungry bone” syndrome, so medication treatment was necessary. Subsequently, histopathological analysis showed parathyroid tumor with insecure malignant potential. Since metastases were the only satisfied criteria for the malignancy, the diagnosis of parathyroid carcinoma couldn’t be allocated. PTH values after surgery were within the reference range. During a 6-month postoperative follow-up no signs of the disease recurrence were detected. Conclusion: Primary hyperparathyroidism is a very common endocrinology disorder, hence it has to be on a differential diagnosis list in every day clinical practice Except increased parathyroid glands in the typical site in the neck, it is possible to develop ectopic parathyroid glands