Surgical treatment of thyroid cancer

Štitnjača je endokrina žlijezda smještena u prednjoj vratnoj regiji koja izlučivanjem svoja dva hormona, trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), utječe na rad gotovo svih organa u organizmu. Relativno je mala, ali vrlo često zahvaćena patološkim procesima koji se očituju kao čvorovi. Benigni čvorovi u štitnjači podrazumijevaju strumu, upale i dobroćudne tumore, a u kliničkoj slici dominiraju znakovi hipo- ili hipertireoze. Od malignih procesa najčešći su epitelni tumori (karcinomi) nastali malignom alteracijom folikularnog epitela ili parafolikularnih C-stanica u slučaju medularnog karcinoma. Svi maligni, ali i većina benignih formacija štitnjače liječe se kirurški, sa ciljem odstranjenja cijelog patološkog procesa. Opsežnost operativnog zahvata ovisi o veličini tvorbe i malignom potencijalu što jednom riječju nazivamo stadijem tumora. Njega određujemo prema podacima iz TNM klasifikacije koji su dobiveni pre- i intraoperativnom analizom čvora. Od operativnih zahvata najčešće se izvodi lobektomija za odstranjenje svih benignih, ali i niskih stadija dobro diferenciranih malignih tumora. Za sve ostale maligne formacije, terapija izbora je totalna tireoidektomija sa disekcijom vrata u slučaju metastaza u regionalnim limfnim čvorovima. Ako isključimo rijetke tumore, anaplastični i medularni, liječenje najčešćih tipova tumora, papilarnog i folikularnog, u pravilu je uspješno s izrazito visokom stopom preživljenja. To osobito vrijedi za papilarni karcinom koji spada u izlječive malignome sa 100% petogodišnjim preživljenjem. Medularni karcinom građen je od C-stanica i ima lošiju prognozu sa petogodišnjim preživljenjem od 50%, a u terapiju su uključeni i radioterapija i kemoterapija. Anaplastični je karcinom neizlječiv tumor sa sto postotnom smrtnošću unutar prve dvije godine od postavljanja dijagnoze. Na sreću, iznimno je rijedak.The thyroid gland, or simply the thyroid, is an endocrine gland located in the anterior region of the neck. It secretes two very important hormones, triiodothyronine (T3) and thyroxine (T4) which regulate the function of almost all organs in the human body. Thyroid is relatively small, but very often affected by pathological processes that are manifested as nodes in the gland. Benign thyroid nodess include goiter, inflammation and benign tumors, with dominant clinical signs of hypothyroidism or hyperthyroidism. The most common malignant processes are epithelial tumors (carcinomas) incurred as a result of malignant alteration of follicular epithelium or even of parafollicular C-cells in case of medullary carcinoma. All of the thyroid cancers are treated surgically. Extensiveness of the surgery depends on the stage of the tumor, which is provided from the TNM classification based on diagnosis. Most commonly used operative technique is lobectomy which is indicated for the treatment of all benign tumors, and also malignant tumors of low stage. For all the other malignancies, the treatment of choice is a thyroidectomy with or without neck dissection depending on intraoperative findings of regional metastatic disease. When excluding rare, non-differentiated types of tumors, (anaplastic and medullary), treatment of the most common types of cancer, papillary and folliculary is generally successfull with a very high survival rate. Papillary carcinoma has the best prognosis with survival rate of 100%. Follicular thyroid carcinoma is slightly less curable with survival rate of >70%. Undifferentiated tumors have great metastatic potential and are difficult to treat. Five year survival rate of patients with medullary carcinoma is less then 50%. Anaplastic thyroid cancer has a very poor prognosis due to its aggressive behavior and resistance to any treatment. Luckily, it is extremely rare

Surgical treatment of thyroid cancer

Štitnjača je endokrina žlijezda smještena u prednjoj vratnoj regiji koja izlučivanjem svoja dva hormona, trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), utječe na rad gotovo svih organa u organizmu. Relativno je mala, ali vrlo često zahvaćena patološkim procesima koji se očituju kao čvorovi. Benigni čvorovi u štitnjači podrazumijevaju strumu, upale i dobroćudne tumore, a u kliničkoj slici dominiraju znakovi hipo- ili hipertireoze. Od malignih procesa najčešći su epitelni tumori (karcinomi) nastali malignom alteracijom folikularnog epitela ili parafolikularnih C-stanica u slučaju medularnog karcinoma. Svi maligni, ali i većina benignih formacija štitnjače liječe se kirurški, sa ciljem odstranjenja cijelog patološkog procesa. Opsežnost operativnog zahvata ovisi o veličini tvorbe i malignom potencijalu što jednom riječju nazivamo stadijem tumora. Njega određujemo prema podacima iz TNM klasifikacije koji su dobiveni pre- i intraoperativnom analizom čvora. Od operativnih zahvata najčešće se izvodi lobektomija za odstranjenje svih benignih, ali i niskih stadija dobro diferenciranih malignih tumora. Za sve ostale maligne formacije, terapija izbora je totalna tireoidektomija sa disekcijom vrata u slučaju metastaza u regionalnim limfnim čvorovima. Ako isključimo rijetke tumore, anaplastični i medularni, liječenje najčešćih tipova tumora, papilarnog i folikularnog, u pravilu je uspješno s izrazito visokom stopom preživljenja. To osobito vrijedi za papilarni karcinom koji spada u izlječive malignome sa 100% petogodišnjim preživljenjem. Medularni karcinom građen je od C-stanica i ima lošiju prognozu sa petogodišnjim preživljenjem od 50%, a u terapiju su uključeni i radioterapija i kemoterapija. Anaplastični je karcinom neizlječiv tumor sa sto postotnom smrtnošću unutar prve dvije godine od postavljanja dijagnoze. Na sreću, iznimno je rijedak.The thyroid gland, or simply the thyroid, is an endocrine gland located in the anterior region of the neck. It secretes two very important hormones, triiodothyronine (T3) and thyroxine (T4) which regulate the function of almost all organs in the human body. Thyroid is relatively small, but very often affected by pathological processes that are manifested as nodes in the gland. Benign thyroid nodess include goiter, inflammation and benign tumors, with dominant clinical signs of hypothyroidism or hyperthyroidism. The most common malignant processes are epithelial tumors (carcinomas) incurred as a result of malignant alteration of follicular epithelium or even of parafollicular C-cells in case of medullary carcinoma. All of the thyroid cancers are treated surgically. Extensiveness of the surgery depends on the stage of the tumor, which is provided from the TNM classification based on diagnosis. Most commonly used operative technique is lobectomy which is indicated for the treatment of all benign tumors, and also malignant tumors of low stage. For all the other malignancies, the treatment of choice is a thyroidectomy with or without neck dissection depending on intraoperative findings of regional metastatic disease. When excluding rare, non-differentiated types of tumors, (anaplastic and medullary), treatment of the most common types of cancer, papillary and folliculary is generally successfull with a very high survival rate. Papillary carcinoma has the best prognosis with survival rate of 100%. Follicular thyroid carcinoma is slightly less curable with survival rate of >70%. Undifferentiated tumors have great metastatic potential and are difficult to treat. Five year survival rate of patients with medullary carcinoma is less then 50%. Anaplastic thyroid cancer has a very poor prognosis due to its aggressive behavior and resistance to any treatment. Luckily, it is extremely rare

Omjer limfnih čvorova kod karcinoma usne šupljine – naša iskustva

Kao jedan od značajnijih prognostičkih čimbenikaa u kirurškom liječenju karcinoma glave i vrata, pogotovo karcinoma usne šupljine, u posljednje se vrijeme pojavljuje omjer između patoloških limfnih čvorova na vratu i ukupnog broja limfnih čvorova na vratu (lymph node ratio) odstranjenih tijekom disekcije vrata. Istraživanja govore da, što je omjer manji (tj. što je veći ukupni broj čvorova u odnosu na patološke limfne čvorove), to je preživljenje bolje. U Hrvatskoj, prema našim saznanjima, istraživanja o omjeru čvorova kod bolesnika s karcinomima usne šupljine još nisu provedena. U našem istraživanju analizirali smo bolesnike operirane između 2017. i 2021. godine s karcinomom usne šupljine kod kojih je provedena ili elektivna ili selektivna/funkcionalna disekcija vrata s ili bez rekonstrukcije slobodnim režnjevima s minimalnim dvogodišnjim praćenjem, uz naglasak na poveznicu između preživljenja, omjera čvorova, ukupnog broja čvorova, te postojanja negativnih prognostičkih čimbenika (dubina invazije, limfovaskularna invazija, ekstranodalna ekstenzija)

Značajke fenotipa kroničnog rinosinusitisa u bolesnika liječenih endoskopskom sinusnom kirurgijom: opservacijska kohortna retrospektivna studija

This study analyzed the characteristics of chronic rhinosinusitis patients with and without nasal polyps failing conservative treatment and undergoing functional endoscopic sinus surgery as part of their treatment for chronic inflammatory sinonasal disease. The aim of this retrospective single-institution cohort study conducted at a university hospital tertiary referral center was to evaluate the characteristics of patients with both disease phenotypes in whom conservative treatment was unsuccessful. Patients who were surgically treated with functional endoscopic sinus surgery performed by two rhinology surgeons during a one-year period (2016) were enrolled in the study. Patient data collection included demographics, risk factor exposure, diagnosis, and type of endoscopic surgical procedure performed. In total, 185 patients were included in the study. Patients with malignant disease and those with incomplete data were excluded from the study. In the group of patients with nasal polyps, mean age, male gender, presence of allergy (34.9%), asthma (21.4%), aspirin sensitivity (6.3%), cystic fibrosis (1.6%), and previous nasal surgery rates (36.5%) were significantly higher as compared with the group of patients with chronic rhinosinusitis without nasal polyps. Septal deviation was more prevalent in the chronic rhinosinusitis group (55%) as compared to the group with nasal polyps (25%). The ethmoid (17%) and maxillary sinus (13%) were most frequently involved, but most of the patients who needed surgery had involvement of multiple or all sinuses (40%). The reasons for conservative treatment failure in chronic rhinosinusitis are multifactorial, but identifying the most prevalent characteristics in patients treated surgically may be helpful in identifying patients who would benefit most from surgery.U ovom istraživanju analizirana su svojstva bolesnika s oba fenotipa kroničnog rinosinusitisa u kojih konzervativno liječenje nije bilo uspješno pa su potom liječeni funkcionalnom endoskopskom sinusnom kirurgijom. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti karakteristike bolesnika u oba fenotipa bolesti kod kojih konzervativno liječenje nije bilo uspješno. Istraživanje je provedeno kao retrospektivna kohortna studija u referentnom centru tercijarne sveučilišne bolnice. U studiju su uključeni bolesnici koji su kirurški liječeni funkcionalnom endoskopskom sinusnom kirurgijom u razdoblju od godinu dana (2016.). Prikupljeni su podaci o demografiji, izloženosti riziku, supostojećim bolestima i tipu izvedenog kirurškog zahvata. U studiju je uključeno 185 bolesnika. Isključeni su bolesnici s malignom bolešću nosa i sinusa te oni s nepotpunim podacima o liječenju (4 bolesnika). U skupini bolesnika s nosnim polipima su prosječna dob, muški spol, prisutnost alergije (34,9%), astme (21,4%), osjetljivost na aspirin (6,3%), prisutnost cistične fibroze (1,6%) i anamneza prethodnih kirurških zahvata na nosu i sinusima (36,5%) bili značajno viši u usporedbi sa skupinom s kroničnim rinosinusitisom bez nosnih polipa. Septalna devijacija bila je češća u skupini s kroničnim rinosinusitisom (55%) u usporedbi sa skupinom s nosnim polipima (25%). U većine bolesnika kojima je bila potrebna operacija zablježena je zahvaćenost više ili čak svih sinusa (40%). Razlozi za neuspjeh medikamentnog liječenja bolesnika s kroničnim rinosinusitisom su višestruki, ali prepoznavanje najčešćih karakteristika u kirurški liječenih bolesnika može pomoći u ispravnom odabiru bolesnika koji će od kirurškog liječenja imati najviše koristi

Fascijalni alt slobodni režanj u kirurgiji glave i vrata

ALT režanj opće je poznat u plastično-rekonstruktivnoj kirurgiji, ne samo glave i vrata, već i ostalih regija u tijelu. Kratica dolazi od engleskog naziva „AnteroLateral Thigh flap“, što prevedeno na hrvatski, označava anterolateralni bedreni režanj, a koncept odizanja i vaskularnu anatomiju opisao je Song još 1984. godine. Od tada se ovaj slobodni režanj koristi u rekonstrukciji mnogih defekata u tijelu, a svoje mjesto našao je i u kirurgiji glave i vrata, te je uz podlaktični radijalni slobodni režanj, drugi najčešće korišteni slobodni režanj za rekonstrukciju mekotkivnih defekata. Snažna i relativno konstantna vaskularna opskrba, veliki volumen tkiva, te niska stopa morbiditeta donorskog mjesta, guraju ga u sam vrh rekonstruktivne ljestvice. ALT režanj baziran je na perforatorima descendentne grane lateralne cirkumfleksne femoralne arterije koja je prvi ogranak duboke femoralne arterije. Descendentna grana na svom putu perforatorima opskrbljuje fasciju i kožu iznad mišića vastusa lateralisa, kao i sami mišić, te se stoga na istoj peteljci mogu odići razne varijante ovoga režnja – kutani (suprafascijalni), fasciokutani, fascijalni, adipofascijalni, miokutani, te muskularni – sami vastus lateralis. Fascijalni i adipofascijalni ALT slobodni režanj, iako korišten i ranije, u rekonstrukciju defekata glave i vrata, u većem opsegu uveden je 2003. godine od strane V. Agostinija i suradnika koji opisuju iznimno uspješne rekonstrukcije defekata usne šupljine ovim režnjem. Od tada je zbog svoje velike podatljivosti, ne prevelikog volumena, sigurne vaskularne opskrbe, te nedostatka dlaka, ovaj režanj postao često korištena varijanta ALT režnja. Svoje mjesto u kirurgiji glave i vrata fascijalni slobodni ALT režanj našao je u rekonstrukciji sluzničkih defekata u području usne šupljine, posebice kod defekata nakon resekcije jezika i dna usne šupljine, u rekonstrukciji traheoezofagealnih fistula, u rekonstrukciji nosa nakon totalne ili hemirinektomije, te kao adipofascijalni režanj u augmentaciji lica kod defekata nastalih nakon totalne parotidektomije. U ovom predavanju prikazati ćemo rezultate i primjere rekonstrukcije fascijalnim ALT slobodnim režnjem, tima za kirurgiju glave i vrata s Klinike za otorinolaringologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu

Fascijalni alt slobodni režanj u kirurgiji glave i vrata

ALT režanj opće je poznat u plastično-rekonstruktivnoj kirurgiji, ne samo glave i vrata, već i ostalih regija u tijelu. Kratica dolazi od engleskog naziva „AnteroLateral Thigh flap“, što prevedeno na hrvatski, označava anterolateralni bedreni režanj, a koncept odizanja i vaskularnu anatomiju opisao je Song još 1984. godine. Od tada se ovaj slobodni režanj koristi u rekonstrukciji mnogih defekata u tijelu, a svoje mjesto našao je i u kirurgiji glave i vrata, te je uz podlaktični radijalni slobodni režanj, drugi najčešće korišteni slobodni režanj za rekonstrukciju mekotkivnih defekata. Snažna i relativno konstantna vaskularna opskrba, veliki volumen tkiva, te niska stopa morbiditeta donorskog mjesta, guraju ga u sam vrh rekonstruktivne ljestvice. ALT režanj baziran je na perforatorima descendentne grane lateralne cirkumfleksne femoralne arterije koja je prvi ogranak duboke femoralne arterije. Descendentna grana na svom putu perforatorima opskrbljuje fasciju i kožu iznad mišića vastusa lateralisa, kao i sami mišić, te se stoga na istoj peteljci mogu odići razne varijante ovoga režnja – kutani (suprafascijalni), fasciokutani, fascijalni, adipofascijalni, miokutani, te muskularni – sami vastus lateralis. Fascijalni i adipofascijalni ALT slobodni režanj, iako korišten i ranije, u rekonstrukciju defekata glave i vrata, u većem opsegu uveden je 2003. godine od strane V. Agostinija i suradnika koji opisuju iznimno uspješne rekonstrukcije defekata usne šupljine ovim režnjem. Od tada je zbog svoje velike podatljivosti, ne prevelikog volumena, sigurne vaskularne opskrbe, te nedostatka dlaka, ovaj režanj postao često korištena varijanta ALT režnja. Svoje mjesto u kirurgiji glave i vrata fascijalni slobodni ALT režanj našao je u rekonstrukciji sluzničkih defekata u području usne šupljine, posebice kod defekata nakon resekcije jezika i dna usne šupljine, u rekonstrukciji traheoezofagealnih fistula, u rekonstrukciji nosa nakon totalne ili hemirinektomije, te kao adipofascijalni režanj u augmentaciji lica kod defekata nastalih nakon totalne parotidektomije. U ovom predavanju prikazati ćemo rezultate i primjere rekonstrukcije fascijalnim ALT slobodnim režnjem, tima za kirurgiju glave i vrata s Klinike za otorinolaringologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu

Omjer limfnih čvorova kod karcinoma usne šupljine – naša iskustva

Kao jedan od značajnijih prognostičkih čimbenikaa u kirurškom liječenju karcinoma glave i vrata, pogotovo karcinoma usne šupljine, u posljednje se vrijeme pojavljuje omjer između patoloških limfnih čvorova na vratu i ukupnog broja limfnih čvorova na vratu (lymph node ratio) odstranjenih tijekom disekcije vrata. Istraživanja govore da, što je omjer manji (tj. što je veći ukupni broj čvorova u odnosu na patološke limfne čvorove), to je preživljenje bolje. U Hrvatskoj, prema našim saznanjima, istraživanja o omjeru čvorova kod bolesnika s karcinomima usne šupljine još nisu provedena. U našem istraživanju analizirali smo bolesnike operirane između 2017. i 2021. godine s karcinomom usne šupljine kod kojih je provedena ili elektivna ili selektivna/funkcionalna disekcija vrata s ili bez rekonstrukcije slobodnim režnjevima s minimalnim dvogodišnjim praćenjem, uz naglasak na poveznicu između preživljenja, omjera čvorova, ukupnog broja čvorova, te postojanja negativnih prognostičkih čimbenika (dubina invazije, limfovaskularna invazija, ekstranodalna ekstenzija)

Dijagnostička točnost preoperativnog CT-a i endoskopskog pregleda u određivanju stadija ranih karcinoma grkljana

Cilj rada: Utvrditi dijagnostičku točnost preoperativne kompjuterizirane tomografije (CT-a) i intraoperativnog endoskopskog pregleda u određivanju stadija ranih karcinoma grkljana u usporedbi s patohistološkim stadijem. Materijal i metode: U retrospektivno nerandomizirano komparativno kohortno istraživanje provedeno u jednoj ustanovi uključeno je 109 bolesnika s karcinomima grkljana (T1a, T1b i T2a karcinomom glotisa) koji su u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2018. godine bili podvrgnuti endoskopskoj laserskoj resekciji tumora. Mjereni ishodi bili su prisutnost pogrešnog određivanja stadija bolesti u smislu dodjeljivanja nižeg T stadija tumorima koji histološki imaju viši stadij, tj. podcjenjivanja stadija (eng. understaging), i višeg T stadija tumorima koji histološki imaju niži stadij, tj. precjenjivanja stadija (eng. overstaging) kod endoskopskog i CT pregleda, te prisutnost pozitivnih postoperativnih resekcijskih rubova. Rezultati: Endoskopsko precjenjivanje stadija u usporedbi s patohistološkim T stadijem bilo je povezano s rastućim T stadijem (P=0,001, OR 69,1) i zahvaćanjem prednje komisure na CT-u (P=0,002, OR 9,54), dok je endoskopsko podcjenjivanje stadija bilo povezano s rastućim stupnjem diferenciranosti (gradusom) tumora (P=0,039, OR 4,28) i manjom veličinom tumora (P=0,011, OR 4,28). Precjenjivanje stadija na CT-u u usporedbi s patohistološkim T stadijem bilo je povezano sa zahvaćenjem prednje komisure na CT-u (P=0,001, OR 21,76), zahvaćanjem supraglotisa (P=0,001, OR 59,98), zahvaćanjem subglotisa (P=0,001, OR 39,94), rastućim T stadijem (P=0,01, OR 9,11) i rastućim gradusom tumora (P=0,004, OR 10,95), dok je podcjenjivanje stadija na CT-u bilo povezano s manjim kliničkim T stadijem (P=0,002, OR 12,72) i manjim gradusom tumora (P=0,03, OR 7,02). Veća životna dob, veća veličina tumora, zahvaćanje prednje komisure na CT-u i širenje tumora na supraglotis su rizični čimbenici za dobivanje nalaza pozitivnog resekcijskog ruba. Zaključak: Rezultati istraživanja pokazuju da CT daje malo korisnih informacija u razlikovanju malih površinskih lezija glotisa i sustavno precjenjuje stadije ranih karcinoma grkljana. U ranih karcinoma grkljana stadija T1a i T1b, endoskopski pregled je bolja dijagnostička metoda za određivanje kliničkog stadija tumora

Dijagnostička točnost preoperativnog CT-a i endoskopskog pregleda u određivanju stadija ranih karcinoma grkljana

Cilj rada: Utvrditi dijagnostičku točnost preoperativne kompjuterizirane tomografije (CT-a) i intraoperativnog endoskopskog pregleda u određivanju stadija ranih karcinoma grkljana u usporedbi s patohistološkim stadijem. Materijal i metode: U retrospektivno nerandomizirano komparativno kohortno istraživanje provedeno u jednoj ustanovi uključeno je 109 bolesnika s karcinomima grkljana (T1a, T1b i T2a karcinomom glotisa) koji su u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2018. godine bili podvrgnuti endoskopskoj laserskoj resekciji tumora. Mjereni ishodi bili su prisutnost pogrešnog određivanja stadija bolesti u smislu dodjeljivanja nižeg T stadija tumorima koji histološki imaju viši stadij, tj. podcjenjivanja stadija (eng. understaging), i višeg T stadija tumorima koji histološki imaju niži stadij, tj. precjenjivanja stadija (eng. overstaging) kod endoskopskog i CT pregleda, te prisutnost pozitivnih postoperativnih resekcijskih rubova. Rezultati: Endoskopsko precjenjivanje stadija u usporedbi s patohistološkim T stadijem bilo je povezano s rastućim T stadijem (P=0,001, OR 69,1) i zahvaćanjem prednje komisure na CT-u (P=0,002, OR 9,54), dok je endoskopsko podcjenjivanje stadija bilo povezano s rastućim stupnjem diferenciranosti (gradusom) tumora (P=0,039, OR 4,28) i manjom veličinom tumora (P=0,011, OR 4,28). Precjenjivanje stadija na CT-u u usporedbi s patohistološkim T stadijem bilo je povezano sa zahvaćenjem prednje komisure na CT-u (P=0,001, OR 21,76), zahvaćanjem supraglotisa (P=0,001, OR 59,98), zahvaćanjem subglotisa (P=0,001, OR 39,94), rastućim T stadijem (P=0,01, OR 9,11) i rastućim gradusom tumora (P=0,004, OR 10,95), dok je podcjenjivanje stadija na CT-u bilo povezano s manjim kliničkim T stadijem (P=0,002, OR 12,72) i manjim gradusom tumora (P=0,03, OR 7,02). Veća životna dob, veća veličina tumora, zahvaćanje prednje komisure na CT-u i širenje tumora na supraglotis su rizični čimbenici za dobivanje nalaza pozitivnog resekcijskog ruba. Zaključak: Rezultati istraživanja pokazuju da CT daje malo korisnih informacija u razlikovanju malih površinskih lezija glotisa i sustavno precjenjuje stadije ranih karcinoma grkljana. U ranih karcinoma grkljana stadija T1a i T1b, endoskopski pregled je bolja dijagnostička metoda za određivanje kliničkog stadija tumora

Surgical treatment of thyroid cancer

Štitnjača je endokrina žlijezda smještena u prednjoj vratnoj regiji koja izlučivanjem svoja dva hormona, trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), utječe na rad gotovo svih organa u organizmu. Relativno je mala, ali vrlo često zahvaćena patološkim procesima koji se očituju kao čvorovi. Benigni čvorovi u štitnjači podrazumijevaju strumu, upale i dobroćudne tumore, a u kliničkoj slici dominiraju znakovi hipo- ili hipertireoze. Od malignih procesa najčešći su epitelni tumori (karcinomi) nastali malignom alteracijom folikularnog epitela ili parafolikularnih C-stanica u slučaju medularnog karcinoma. Svi maligni, ali i većina benignih formacija štitnjače liječe se kirurški, sa ciljem odstranjenja cijelog patološkog procesa. Opsežnost operativnog zahvata ovisi o veličini tvorbe i malignom potencijalu što jednom riječju nazivamo stadijem tumora. Njega određujemo prema podacima iz TNM klasifikacije koji su dobiveni pre- i intraoperativnom analizom čvora. Od operativnih zahvata najčešće se izvodi lobektomija za odstranjenje svih benignih, ali i niskih stadija dobro diferenciranih malignih tumora. Za sve ostale maligne formacije, terapija izbora je totalna tireoidektomija sa disekcijom vrata u slučaju metastaza u regionalnim limfnim čvorovima. Ako isključimo rijetke tumore, anaplastični i medularni, liječenje najčešćih tipova tumora, papilarnog i folikularnog, u pravilu je uspješno s izrazito visokom stopom preživljenja. To osobito vrijedi za papilarni karcinom koji spada u izlječive malignome sa 100% petogodišnjim preživljenjem. Medularni karcinom građen je od C-stanica i ima lošiju prognozu sa petogodišnjim preživljenjem od 50%, a u terapiju su uključeni i radioterapija i kemoterapija. Anaplastični je karcinom neizlječiv tumor sa sto postotnom smrtnošću unutar prve dvije godine od postavljanja dijagnoze. Na sreću, iznimno je rijedak.The thyroid gland, or simply the thyroid, is an endocrine gland located in the anterior region of the neck. It secretes two very important hormones, triiodothyronine (T3) and thyroxine (T4) which regulate the function of almost all organs in the human body. Thyroid is relatively small, but very often affected by pathological processes that are manifested as nodes in the gland. Benign thyroid nodess include goiter, inflammation and benign tumors, with dominant clinical signs of hypothyroidism or hyperthyroidism. The most common malignant processes are epithelial tumors (carcinomas) incurred as a result of malignant alteration of follicular epithelium or even of parafollicular C-cells in case of medullary carcinoma. All of the thyroid cancers are treated surgically. Extensiveness of the surgery depends on the stage of the tumor, which is provided from the TNM classification based on diagnosis. Most commonly used operative technique is lobectomy which is indicated for the treatment of all benign tumors, and also malignant tumors of low stage. For all the other malignancies, the treatment of choice is a thyroidectomy with or without neck dissection depending on intraoperative findings of regional metastatic disease. When excluding rare, non-differentiated types of tumors, (anaplastic and medullary), treatment of the most common types of cancer, papillary and folliculary is generally successfull with a very high survival rate. Papillary carcinoma has the best prognosis with survival rate of 100%. Follicular thyroid carcinoma is slightly less curable with survival rate of >70%. Undifferentiated tumors have great metastatic potential and are difficult to treat. Five year survival rate of patients with medullary carcinoma is less then 50%. Anaplastic thyroid cancer has a very poor prognosis due to its aggressive behavior and resistance to any treatment. Luckily, it is extremely rare