KOMPARATIVNA ANLIZA SPECIJALNO PROGRAMIRANE KINEZIOLOŠKE AKTIVNOSTI NA STRUKTURALNE PROMJENE MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI KOD UČENIKA U DOBI OD 6 DO 8 GODINA

The effects of two different kinesiological treatments were analysed during one academic year on a sample of 325 pupils from the first grade of elementary schools. For the purposes of this research, the pupils were divided into a control (N=140) and experimental group (n=185). The control group attended regular physical education lessons, while the experimental group was subjected to an experimental kinesiological programme based on elements from track-and-field, sport gymnastics, games and global preparatory exercises. Between two points of measurements, both groups showed significant quantitative progress in the area of motor abilities. The positive effects of the experimental treatment were reflected in the comprehensive quantitative progress of all motor variables, simultaneously maintaining the structural coexistence of the motor system, in other words, the structural changes were expressed to a lesser degree. Since the area of motor abilities represents one of the vital areas of the anthropological status and its development, which is an important task of kinesiological education, the need arises for constant quality improvement in the modality of physical exercise. Therefore, it is important to establish criteria for the validation of kinesiological treatment and, in determining its success in the transformation of the aimed anthropological features, to evaluate both quantitativeand qualitative, i.e. structural changes, in the relations of the single partial dimensions of the anthropological status.Na uzorku od 325 učenika prvih razreda osnovnih škola podijeljenih za potrebe istraživanja na kontrolnu (N=140) i eksperimentalnu skupinu (n=185), analizirani su učinci dvaju različitih kinezioloških tretmana u trajanju jedne školske godine. Kontrolna skupina pohađala je redovitu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture dok je eksperimentalna skupina podvrgnuta eksperimentalnom kineziološkom programu baziranom na elementima atletike, sportske gimnastike, igara te opće pripremnih vježbi. Obje skupine polučile su između dvije točke mjerenja značajan kvantitativni napredak u području motoričkih sposobnosti. Pozitivni učinci eksperimentalnog tretmana odrazili su kroz sveobuhvatniji kvantitativni napredak svih motoričkih varijabli uz istovremeno zadržavanje konzistencije latentnog motoričkog prostora odnosno manje izražene strukturalne promjene. Budući da područje motoričkih sposobnosti predstavlja jednu od vitalnih sfera antropološkog statusa, a njegov razvoj važnu zadaću kineziološke edukacije, nameće se potreba za stalnim unapređenjem kvalitete modaliteta tjelesnog vježbanja. Pri tome je važno ustanoviti kriterije validacije kinezioloških tretmana te u određivanju njihove uspješnosti u transformaciji ciljanih antropoloških obilježja vrednovati kako kvantitativne tako i kvalitativne odnosno strukturalne promjene u odnosima pojedinih parcijalnih dimenzija antropološkog statusa

Komplexe gruppenarbeit – ein optimisierungsfaktor im sportunterricht

A sample of 114 male pupils from elementary schools in Split aged 11 to 12 years was divided into experimental (N=58) and a control group (N=56) with the aim of determining the differences between differently treated groups considering patterns of instruction used in physical education lessons. The conducted experimental model included participation of students from the Department of Kinesiology, the Faculty of Natural Sciences, Mathematics and Kinesiology, the University of Split, in PE classes of both groups, with 35 lessons given throughout the school year 2003/2004. The students taught complex patterns of instruction (work in stations, the circuit type of work, an obstacle course, work in a station – consecutive repetition of the same movement under various conditions) only in classes of the experimental group. The other 35 lessons were taught by the PE teachers and complex instruction forms were not used. Both groups did their PE lessons according to the same programme, based on 70 lessons per year, 2 hours per week, using the same curriculum content. The researchers did not have an insight into the possible participation of the subjects in any of the extracurricular sporting activities. The sample of variables consisted of the 11-item battery of standard tests assessing anthropological status of pupils. The testing was conducted at the beginning and at the end of the school year. The analysis of variance showed a statistically significant improvement of both groups between the initial and the final testing (p=0.00), so that the hypothesis about the positive influence of group instruction forms on the observed anthropological characteristics can be considered correct. The advantages of complex instruction forms which contributed to the intensification of the teaching process in the experimental group are especially emphasized. They enabled the significantly better achievements than those of the control group (p=0.00). The mentioned findings were recorded in the measures of body mass (p=0.04), forearm circumference (p=0.00), and upper arm skin fold (p=0.00), in the field of power, dynamic muscular endurance and static muscular endurance (p=0.00), and also in the physiological abilities (p=0.00). It can be concluded that the quality of PE lessons, as well as the effects of the process of exercising, considerably depends on the choice and the correct usage of the instruction forms.Uvod Ograničeni prostorno-vremenski resursi, uvjetovani aktualnim pedagoškim standardima i materijalnim uvjetima rada, iziskuju od nastavnika pronalaženje optimalnih metoda i modaliteta rada u nastavi općenito, pa tako i u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Pravilan odabir i primjena metodičkih organizacijskih oblika rada preduvjet je za intenzifikaciju nastavnog procesa te poboljšanje učinaka procesa tjelesnog vježbanja. Cilj je ovog istraživanja utvrditi moguće razlike između različito tretiranih skupina ispitanika s obzirom na metodičke organizacijske oblike rada korištene u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Sukladno cilju, testirale su se kvantitativne razlike između skupine učenika koja je pohađala nastavu saturiranu pretežno složenim grupnim oblicima rada te skupine učenika u čijoj nastavi navedeni oblici rada nisu korišteni. Metode rada Uzorak ispitanika od 114 dječaka, izvučen iz populacije učenika šestih razreda osnovnih škola (dob 11-12 godina) školske godine 2003./04., podijeljen je u dva poduzorka. Eksperimentalna skupina (N=58) pohađala je nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u kojoj su studenti Zavoda za kineziologiju Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije Sveučilišta u Splitu, u sklopu vježbi iz kolegija Kineziološka metodika, participirali u fondu od 35 sati godišnje. Na satima koje su izvodili studenti koristili su se složeni grupni metodički organizacijski oblici rada (rad u stanicama, kružni oblik rada, poligon prepreka, rad na stazi – uzastopno ponavljanje istog motoričkog gibanja u različitim uvjetima). U nastavi kontrolne skupine (N=56), u kojoj su također participirali studenti u fondu od 35 sati godišnje, složeni grupni metodički organizacijski oblici rada nisu se koristili. Nastavni sati koje su izvodili studenti raspoređeni su u pravilnim razmacima tijekom školske godine. Preostalih 35 sati nastave u obje skupine izvodili su predmetni nastavnici, a složeni grupni metodički organizacijski oblici rada nisu se koristili. Obje skupine izvodile su nastavu po istom programu od 70 sati godišnje, po dva sata tjedno, a obrađivale su se iste nastavne teme. Istraživači nisu imali uvida u to sudjeluju li učenici možda u nekoj izvanškolskoj sportskoj aktivnosti. Uzorak varijabli činilo je 11 standardnih školskih antropoloških testova: tjelesna visina (ATV), tjelesna težina (ATT), opseg podlaktice (AOP), kožni nabor nadlaktice (ANN), taping rukom (MTR), skok udalj s mjesta (MSD), pretklon raznožno (MPR), poligon natraške (MPN), izdržaj u visu zgibom (MIV), podizanje trupa (MPT), trčanje 6 minuta (F6). Mjerenja su provedena na početku i na kraju školske godine u sklopu inicijalnih i finalnih provjeravanja. Na temelju prikupljenih podataka izračunati su parametri deskriptivne statistike, a razlike između skupina ispitanika te različitih točaka mjerenja testirane su multivarijatnom i univarijatnom analizom varijance. Korišten je statistički paket Statistica 6.0. Rezultati Parametri deskriptivne statistike idu u prilog hipotezi o pozitivnim utjecaju grupnih metodičkih oblika rada na razvoj promatranih antropoloških obilježja, premda su obje skupine postigle, od inicijalnog do finalnog provjeravanja, određeni pozitivni kvantitativni pomak. Usporedimo li rezultate finalnog i inicijalnog provjeravanja eksperimentalne skupine, možemo zaključiti kako je navedena skupina postigla značajan rezultatski pomak. U području antropometrijskih obilježja ostvareno je to redukcijom potkožnog masnog tkiva i povećanjem cirkularnih mjera zbog povećanja mišićne mase, a evidentirano je i poboljšanje rezultata u svim manifestnim oblicima snage te u području funkcionalnih sposobnosti. Također je došlo i do pozitivnog pomaka u području koordinacije. Finalno stanje kontrolne skupine također pokazuje pozitivan rezultatski pomak u odnosu na inicijalno stanje, i to na području cirkularnih antropometrijskih mjera, eksplozivne snage i koordinacije pokreta. Multivarijatna analiza varijance pokazala je statistički značajan rezultatski pomak između dva mjerenja u obje skupine (p=0,00). Da bi se valorizirali parcijalni utjecaji varijabli na napredak skupina između dva mjerenja, primijenjena je univarijatna analiza varijance. Na području antropometrijskih karakteristika obje su skupine ostvarile značajnu redukciju potkožnog masnog tkiva, dok je u eksperimentalnoj skupini došlo i do značajnog povećanja opsega podlaktice, očito kao posljedica povećanja mišićne mase. Pozitivan utjecaj grupnih metodičkih oblika rada još je očitiji u sferi motoričkih sposobnosti. U kontrolnoj skupini značajan napredak zabilježen je na području eksplozivne i statičke snage, dok je u eksperimentalnoj skupini pomak ostvaren još i na području repetitivne snage. Značajni pomaci u obje skupine ostvareni su i u fleksibilnosti i koordinaciji, kao i u funkcionalnim sposobnostima. Diskusija i zaključak Budući da je multivarijatna analiza pokazala značajnu diferencijaciju skupina u finalnom provje-ravanju (p=0,00), što nije bio slučaj u inicijalnom provjeravanju (p=0,07), a parametri deskriptivne statistike ukazali su na rezultatsku prednost modaliteta rada eksperimentalne skupine, hipoteza o značajnijem učinku složenih grupnih oblika rada na testirane antropološke dimenzije može se smatrati ispravnom. Stoga je bilo moguće pristupiti ispitivanju parcijalnih utjecaja pojedinih varijabli. Rezultati univarijatne analize varijance ukazuju na značajan doprinos tjelesne težine (p=0,04), opsega podlaktice (p=0,00) i kožnog nabora nadlaktice (p=0,00) razlikovanju skupina. Očito su složeni grupni metodički oblici rada stvorili preduvjete za intenzifikaciju nastavnog procesa, što je dovelo do značajne redukcije potkožnog masnog tkiva te povećanja cirkularnih mjera na račun mišićne hipertrofije u eksperimentalnoj skupini. Razlika između dviju skupina najočitija je na području triju manifestnih oblika snage (eksplozivne, statičke i repetitivne; p=0,00), a u korist eksperimentalne skupine. Navedeno potvrđuje hipotezu o učinkovitosti složenih grupnih metodičkih organizacijskih oblika rada upravo u razvoju snage povećanjem efektivnog vremena vježbanja. Statistički značajan doprinos diferencijaciji skupina evidentan je i na području funkcionalnih sposobnosti (p=0,00), gdje je povećanje intenziteta i ekstenziteta rada primjenom složenih grupnih metodičkih oblika rada proizvelo značajne razvojne efekte. Istraživanje je potvrdilo hipoteze o pozitivnom utjecaju grupnih metodičkih organizacijskih oblika rada na povećanje efekata rada u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Ukazalo je na značajnu prednost složenih organizacijskih oblika rada koji su u eksperimentalnoj skupini doprinijeli intenzifikaciji nastavnog procesa te omogućili ostvarenje znatno boljih rezultata u sva tri ciljana antropološka područja od kontrolne skupine, što potvrđuje i drugu hipotezu istraživanja. U antropometrijskim obilježjima očitovalo se to kod mjera tjelesne težine, opsega podlaktice te kožnog nabora nadlaktice. Na području motoričkih sposobnosti prednosti navedenih oblika rada uočene su kod eksplozivne, repetitivne i statičke snage, a isto je dobiveno i u funkcionalnim sposobnostima. Zaključno je moguće reći da o izboru i pravilnoj primjeni metodičkih organizacijskih oblika rada uvelike ovisi kvaliteta nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Stoga je, u cilju intenzifikacije i optimalizacije efekata rada, ali i individualizacije procesa tjelesnog vježbanja, osobitu pozornost potrebno posvetiti upravo organizaciji rada u nastavnim jedinicama.114 11- und 12 jährigen Schülern aus Grundschulen in Split wurden in zwei Gruppen aufgeteilt – eine Experimetalgruppe (N = 58) und eine Kontrollgruppe (N = 56), um die Unterschiede zwischen den Gruppen mit denen mittels verschiedener methodischen Gruppenarbeitsweisen während Sportunterrichts gearbeitet wurde. Ein experimentales Modell wurde konstruiert, an dem während des Unterrichts bei beiden Gruppen die Studenten der Abteilung für Kinesiologie der Fakultät für Naturwissenschaften, Mathematik und Kinesiologie der Universität Split teilnahmen. Die Forschung wurde während 35 Unterrichtsstunden im Schuljahr 2003/2004 durchgeführt. Die komplexe Gruppenarbeit (Stationsarbeit, Circuit-Arbeit, Hindernisstrecke) wurden von den Studenten nur bei der Experimentalgruppe verwendet. Die anderen 35 Stunden hat der Sportlehrer/die Sportlehrerin durchgeführt, ohne die komplexe Gruppenarbeit verwendet zu haben. Mit den beiden Gruppen wurde laut desselben die gleichen Themen benutzenden Kurrikulums während 70 Unterrichtsstunden (2 Unterrichtsstunden pro Woche) gearbeitet. Es war nicht bekannt, ob die Schüler Sport außerhalb der Schule trieben. Es wurden 11 Standardtests verwendet und die Messungen fanden am Anfang und am Ende des Schuljahres statt. Die Varianzanalyse wies auf den signifikanten Fortschritt von beiden Gruppen von Schülern zwischen der Anfangs- und Endmessung (p = 0,00) auf, so dass die Hypothese über den positiven Einfluss von Gruppenarbeit auf die anthropologische Charakteristiken als richtig betrachtet werden kann. Die Vorteile der komplexen Gruppenarbeit, die bei der Experimentalgruppe der Intensivierung des Unterrichtsprozesses beitrug und die die Realisation von bedeutend besseren Ergebnissen als in der Kontrollgruppe (p = 0,00) ermöglichte, wurden besonders betont. Dies hat sich aufgewiesen bei Körpergewicht (p = 0,04), Unterarmumfang (p = 0,00) und Oberarmhautfalte (p = 0,00), sowohl bei Explosiv- und Schnellkraft als auch bei der statischen Kraft, und bei den physiologischen Fähigkeiten (p = 0,00). Sowohl die Sportunterrichtsqualität als auch die Effekte von Körperübungen hängen von der richtigen Auswahl und vom Verwenden methodischer Organisationsarbeit ab

MODEL OBJEKTIVNOG UTVRĐIVANJA INICIJALNIH SKUPINA, NJIHOVOG STATUSA I ŽELJENIH CILJNIH FUNKCIJA TRANSFORMACIJA

A sample was used of 249 pupils at the age of 7 (+/- 2 months) who were described by 256 variables. For the needs of this paper and for an illustration of target functions, the sample was defined by two variants. In one variant, the sample was defined as the ability for continuous running for 3 minutes (MT3M), and in the other variant it was described as explosiveness, defined as a composite of many variables: long jump from a take-off point, throwing a ball into the distance, and running 20 metres from a standing start. For the stated reasons, the offered model in this paper enables the objectivising of determined groups within a sample defined in any way. The solution is a suitable methodological interaction, in a way that such a solution should be created to respect the target functions (a) and taxonomic determination (b). Such a variant primarily respects the multivariant demands in which the groups are recognised. In this sense, we established a Uditax procedure which taxonomises the test subjects on the basis of the spectral decomposition of the matrix of distances of the subjects themselves in standard space and after determining the number of real taxa by the entropic function. This procedure also identifies the representative subjects of such structures. The obtained taxa may, through any analysis of set redundancy (by regression or canonical procedures), be brought into relation with a differently defined set of criteria-related parameters, i.e. the target function. This rounds up the model in a way that the taxa are grouped against the target functions in accordance with the multi-variant characteristics of individual groups. Using the Uditax procedure, groups were isolated, and, in accordance with normal distribution, the so-called underdeveloped and the athletic were hypothetically positioned on extreme sides, and along with them, the stocky and the underdeveloped, and in the middle the light entities. The discriminative analysis of taxonomic dimensions resulted in all four significant discriminative functions which were easily visualised and simple to interpret.Na uzorku od 249 učenika dobi 7 godina (+/- 2 mjeseca) koji su opisani sa 26 varijabli. Za potrebe ovog rada i ilustraciju funkcija cilja, definiran je uzorak kroz dvije varijante. U jednoj kao sposobnost istrajnog trčanja 3 minute (MT3M), a u drugoj kao sposobnost eksplozivnosti, koja je definirana kao kompozit od više varijabli: skok u dalj s mjesta, bacanje loptice u daljinu, trčanje 20 m iz visokog starta. Iz navedenih razloga, ponuñeni model u ovom radu omogućava objektiviziranje utvrñenih skupina unutar bilo kako definiranog uzorka. Rješenje je u odgovarajućoj metodološkoj interakciji, na način da se oblikuje takva solucija koja će uvažiti i funkcije cilja (a), i taksonomsku determinaciju (b). Takva varijanta, prije svega, uvažava multivarijantne zahtjeve po kojima se skupine prepoznaju. U tom smislu kreirana je Uditax procedura koja taksonomizira subjekte na temelju spektralne dekompozicije matrice udaljenosti samih subjekata u standardnom prostoru i nakon odlučivanja o broju realnih taksona entropijskom funkcijom, identificira reprezentativne subjekte takve strukture. Dobiveni se taksoni mogu bilo kojim postupkom analize redundancije skupova (regresijski ili kanonički postupci) dovesti u vezu s različito definiranim skupom kriterijskih parametara tj. funkcija cilja. To zaokružuje model na način da se taksoni svrstavaju na ciljane funkcije u skladu s multivarijantnim karakteristikama pojedine skupine. Procedurom, Uditax izdvojene su skupine i u skladu s normalnom distribucijom, hipotetski na ekstremnim stranama bili pozicionirani t.zv. nerazvijeni i atletici, uz njih krupni i nerazvijeni, te u sredini lagani entiteti. Diskriminativna analiza taksonomskih dimenzija rezultirala je sa sve četiri značajne diskriminativne funkcije, lako uočljive i jednostavne za interpretaciju

Ispitivanje izvorišta vode namijenjenih javnoj vodoopskrbi na području Zadarske županije u 2009. godini

U siječnju 2009. godine Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a na temelju prijedloga Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, donijelo je Plan programa monitoringa izvorišta vode namijenjenih javnoj vodoopskrbi. Plan je obuhvatio izvorišta namijenjena javnoj vodoopskrbi (od 500 i više korisnika), a potrebno ga je bilo provesti u obimu analize „C“ iz Priloga II. Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće („NN“ 47/08) Hrvatski zavod za javno zdravstvo, kao nositelj monitoringa, izradio je i dostavio Plan monitoringa izvorišta za 2009. godinu prema kojemu je u Zadarskoj županiji bilo obuhvaćeno 18 vodocrpilišta. Svako od ovih vodocrpilišta opskrbljuje više od 500 stanovnika. Svako od 12 većih vodocrpilišta u našoj Županiji opskrbljuje više od 5.000 stanovnika. Broj uzoraka koje je bilo potrebno uzeti u toku jedne godine prema čl. 13. Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće je 88. Na traženje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi obavljeno je optimiziranje broja uzoraka u prvoj godini provođenja monitoringa. Na temelju toga, s područja Zadarske županije potrebno je bilo uzeti 44 uzorka vode na „C“ analizu, što iznosi 50 % od predviđenog. Uzorkovanje je vršeno od svibnja do prosinca 2009. godine. Vode s područja Zadarske županije uzorkovali su djelatnici Službe za zdravstvenu ekologiju, Zavoda za javno zdravstvo Zadar. Služba za zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo Zadar je akreditirana prema normi „Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija“ - HRN EN ISO/IEC 17025:2007 (Standard: ISO/IEC 17025:2005+Cor.1:2006; EN ISO/IEC 17025:2005+Ac:2006)

Machine learning for rotating machines: simulation, diagnosis and control

The goal of this work is association of several machine learning methods in a study of rotating machines with fluid-film bearings. A fitting method is applied to fit a non-linear reaction force in a bearing and solve a rotor dynamics problem. The solution in the form of a simulation model of a rotor machine has become a part of a control system based on reinforcement learning and the policy gradient method. Experimental part of the paper deals with a pattern recognition and fault diagnosis problem. All the methods are effective and accurate enough

Experimental Method of Temperature and Strain Discrimination in Polymer Composite Material by Embedded Fiber-Optic Sensors Based on Femtosecond-Inscribed FBGs

Experimental method of temperature and strain discrimination with fiber Bragg gratings (FBGs) sensors embedded in carbon fiber-reinforced plastic is proposed. The method is based on two-fiber technique, when two FBGs inscribed in different fibers with different sensitivities to strain and/or temperature are placed close to each other and act as a single sensing element. The nonlinear polynomial approximation of Bragg wavelength shift as a function of temperature and strain is presented for this method. The FBGs were inscribed with femtosecond laser by point-by-point inscription technique through polymer cladding of the fiber. The comparison of linear and nonlinear approximation accuracies for array of embedded sensors is performed. It is shown that the use of nonlinear approximation gives 1.5–2 times better accuracy. The obtained accuracies of temperature and strain measurements are 2.6–3.8°C and 50–83 με in temperature and strain range of 30–120°C and 0–400 με, respectively

Planet Hunters. VIII. Characterization of 41 Long-Period Exoplanet Candidates from Kepler Archival Data

The census of exoplanets is incomplete for orbital distances larger than 1 AU. Here, we present 41 long-period planet candidates in 38 systems identified by Planet Hunters based on Kepler archival data (Q0-Q17). Among them, 17 exhibit only one transit, 14 have two visible transits and 10 have more than three visible transits. For planet candidates with only one visible transit, we estimate their orbital periods based on transit duration and host star properties. The majority of the planet candidates in this work (75%) have orbital periods that correspond to distances of 1-3 AU from their host stars. We conduct follow-up imaging and spectroscopic observations to validate and characterize planet host stars. In total, we obtain adaptive optics images for 33 stars to search for possible blending sources. Six stars have stellar companions within 4". We obtain high-resolution spectra for 6 stars to determine their physical properties. Stellar properties for other stars are obtained from the NASA Exoplanet Archive and the Kepler Stellar Catalog by Huber et al. (2014). We validate 7 planet candidates that have planet confidence over 0.997 (3-{\sigma} level). These validated planets include 3 single-transit planets (KIC-3558849b, KIC-5951458b, and KIC-8540376c), 3 planets with double transits (KIC-8540376b, KIC-9663113b, and KIC-10525077b), and 1 planet with 4 transits (KIC-5437945b). This work provides assessment regarding the existence of planets at wide separations and the associated false positive rate for transiting observation (17%-33%). More than half of the long-period planets with at least three transits in this paper exhibit transit timing variations up to 41 hours, which suggest additional components that dynamically interact with the transiting planet candidates. The nature of these components can be determined by follow-up radial velocity and transit observations.Comment: Published on ApJ, 815, 127 Notations of validated planets are changed in accordance with naming convention of NASA Exoplanet Archiv

ICAR: endoscopic skull‐base surgery

n/