TVORBA STOPLJENICA

Along with neologisms, formed by established and well-documented word formation patterns in the Croatian language, recent years have seen a rise in (electronic) media language of words formed by blending parts of existing words which do not necessarily count as morphemes, the latter being a basic criterion for distinguishing compounds from blends. Blending has thus become a handy way of forming neologisms, particularly in marketing, due to their innovative and exclusive nature, well suited to attract the viewers (aromagija, slastistika, sprinternet). Since the word formation patterns and elements in question are not inherent to Croatian, the paper aims to determine whether the number of blends in Croatian grows by direct transfer of foreign words, or if the particular pattern of word formation is reproduced and adapted to the linguistic system of Croatian. Furthermore, the paper shall define the structure of blends based on the corpus compiled from Croatian printed and electronic media, list registers these most frequently appear in, and elaborate on the basic incentives for their creation.Uz neologizme koji u hrvatskom jeziku nastaju već utvrđenim i opisanim tvorbenim načinima, posljednjih je godina u jeziku (elektroničkih) medija primijećen sve veći broj riječi koje nastaju stapanjem dijelova postojećih riječi koji nisu nužno morfemi što ujedno predstavlja i osnovnu razliku između složenice i stopljenice. Stapanje se dakle nametnulo kao prikladan način tvorbe neologizama posebno u reklamama jer svojom ekskluzivnošću i inovativnošću privlače pozornost gledatelja (aromagija, slastistika, sprinternet). Budući da je riječ o hrvatskome jeziku neautohtonim tvorbenim formantima i obrascima, u radu će se nastojati utvrditi povećava li se broj stopljenica u hrvatskome jeziku izravnim preuzimanjem stranih riječi ili se taj tvorbeni obrazac reproducira te prilagođuje hrvatskomu jezičnom sustavu. Nadalje, utvrdit će se struktura stopljenica iz korpusa koji je prikupljen iz hrvatskih tiskanih i elektroničkih medija, popisati registri u kojima se one najčešće pojavljuju te objasniti najčešći razlozi nastanka

Acto de entrega del libro homenaje al Profesor Beristain (San Sebastián, 4 Abril 1989)

U ovome se radu opisuju procesi onimizacije i eponimizacije. Riječ je o procesima koji služe za proširivanje leksičke građe hrvatskoga jezika, a proučava ih jezikoslovna disciplina onomastika. U radu se polazi od predstavljanja pojmova opća imenica i vlastito ime kao temeljnih pojmova za proučavanje onimizacije i eponimizacije. Opisuju se značenja opće imenice i vlastite imenice te njihov međusobni odnos. Glavninu rada čini korpus primjera onima i eponima na kojima je provedena tvorbena i semantička analiza. Cilj je rada istražiti i analizirati nastanak, značenje i status tih primjera u hrvatskome jeziku. Propituje se, dakle, osim podrijetla i značenja, i aktualnost odabranih onima i eponima u hrvatskome jeziku. Zaključuje se da su onimizacija i eponimizacija iznimno plodni procesi kojima se leksik hrvatskoga jezika svakodnevno obogaćuje, no sudbina je onima i eponima različita. Dok se jedan dio onima i eponima dugotrajno zadržava u jeziku, dio njih pod utjecajem različitih čimbenika nestaje iz uporabe govornika

Euphemisms: Careful Language in Croatian Public Communication

This paper analyzes euphemisms - embellished expressions - excerpted from the Croatian public communication dis course. The introductory chapters provide an overview of the definitions of euphemisms, from rhetorical to cognitive-lin guistic ones. The central part of the paper analyses the functions of euphemisms in Croatian public communication, the ways and mechanisms of creating euphemisms in the Croatian language and the semantic areas in which euphemisms are more significantly represented. The research started from the hypothesis that euphemisms have deviated from their original purpose - to beautify the expression and save one’s own or someone else’s face - and that euphemisms are increas ingly used in public communication to manipulate the interlocutor. To test the hypothesis, research was conducted using a bottom-up methodological approach that involved selecting materials from the corpus by “manually” browsing and following news and announcements in the electronic media, classifying euphemisms by types, functions, semantic areas and ways of formation, and concluding their use in Croatian public communication space

Jezične uloge vokativa kao morfološke, sintaktičke i pragmatičko-semantičke kategorije

The vocative as a pragmatic-semantic category, i.e. vocativeness as an appellative category, is a means of expressing many linguistic functions. From the functional point of view, vocative expressions are never monosemic, i.e. they do not serve only a conative function, as explicitly defined in the literature, but they very frequently perform other linguistic functions as well – especially the emotive function (expressing speaker’s feelings, personal attitude towards the interlocutor) and the poetic one. As a means of establishing and maintaining communication, i.e. checking the functioning of the communication channel, vocative expressions perform a phatic function as well. The referential function of vocative expressions is confined to the subject and predicative role in the language of folk poetry, and this paper shows that such a role in the contemporary Croatian language can also be performed by vocative expressions in the role of predicate adjuncts and adverbials with certain verbs.Vokativ kao pragmatičko-semantička kategorija, odnosno vokativnost kao jedna od kategorija apelativnosti, potvrđuje se kao sredstvo ostvarivanja svih jezičnih funkcija. Promatrani s funkcionalne strane vokativni izrazi nisu nikada jednoznačni, tj. ne služe samo kao sredstvo konativne funkcije, kako se i izrijekom u literaturi određuju, nego se njima vrlo često ostvaruju i ostale jezične funkcije – osobito emotivna (iskazuju se govornikovi osjećaji i osobni stav prema sugovorniku) i poetska. Kao sredstvo uspostavljanja i produženja komunikacije te provjeravanja ispravnosti komunikacijskoga kanala vokativni izrazi ispunjavaju i svoju fatičku funkciju. Referencijalna je funkcija vokativnih izraza svedena na subjektnu i predikatnu ulogu u jeziku narodne poezije, a radom se pokazuje da tu funkciju u suvremenom hrvatskom jeziku mogu imati i vokativni izrazi u ulozi predikatnoga proširka i priložne oznake uz određene glagole

Utjecaj stranih jezika na urbani osječki govor

Given the specific geographical location of Osijek, with its proximity to as many as three national borders, and considering its historical heritage, i.e. the infl uence of foreign languages due to socio– political circumstances, viz. German, Turkish, Hungarian, this paper aims to investigate the extent to which the elements of foreign languages are represented in the contemporary urban vernacular of the City of Osijek. To this end, research included 200 participants who have lived in Osijek since birth, classified into two age groups: 100 participants aged from 15 to 25, and 100 participants aged from 25 aged 45 to 55. The analysis aims to show the prevalent influences on the urban vernacular of Osijek, as well as to establish if age difference determines its use.Prilagodba jezika potrebama urbane kulture, odnosno sposobnost jezika da prati promjene u društvenom životu govorne zajednice koja se njime koristi najčešće podrazumijeva otvaranje prema utjecajima prestižnih stranih jezika te aktiviranje vlastitih izražajnih mogućnosti što pridonosi brzini i lakoći komunikacije. U takvim okolnostima nastaju urbani govori koje obilježuju leksička plodnost i inovativnost, semantička ekspresivnost, metaforičnost i asocijativnost te ludičko poigravanje značenjem. Gradski su govori, dakle, veoma su složeni idiomi koji su leksički i stilski višeslojni, a u gramatičkoj strukturi raznoliki jer nastaju prožimanjem regionalnih, odnosno dijalektnih obilježja s elementima standardnog, ali i drugih stranih jezika i pod utjecajem društvenih čimbenika. S obzirom na specifičan geografski položaj grada Osijeka ‒ blizinu čak triju državnih granica ‒ ali i s obzirom na povijesno nasljeđe, odnosno utjecaj stranih jezika zbog društveno–političkih okolnosti ‒ njemačkoga, turskoga, mađarskoga ‒ postavljene su sljedeće hipoteze: 1. osječki gradski govor oblikuje se i na temelju inojezičnoga utjecaja; 2. u modernom osječkom gradskom govoru trenutačno je najsnažniji utjecaj engleskoga; 3. posredstvom dijalektne podloge osječkoga gradskog govora i danas se u njemu mogu naći elementi njemačkoga, mađarskoga i turskoga jezika. Dakle, u skladu s postavljenim hipotezama, ciljevi su ovoga rada sljedeći: 1. utvrditi koji strani jezici utječu na suvremeni osječki gradski govor; 2. utvrditi intenzitet utjecaja pojedinog stranog jezika; 3. utvrditi na kojim je razinama jezičnoga opisa vidljiv utjecaj stranih jezika; 4. utvrditi stupanj prilagodbe inojezičnih riječi i elemenata. U tu svrhu provedeno je istraživanje na 200 ispitanika koji žive od rođenja u Osijeku te su svrstani u dvije dobne skupine i to: 100 ispitanika u dobi od 15 do 25 godina te isto toliko ispitanika u dobi od 45 do 55 godina. Materijal za ovo istraživanje prikupljen je pisanim upitnikom, a u njegovoj analizi bit će primijenjena metodologija teorije jezika u kontaktu (Filipović 1986). Cilj je analize u ovome radu pokazati koji utjecaji prevladavaju u urbanom osječkom govoru te postoji li dobna razlika u njihovoj primjeni

Procjena standarda novorođenačke skrbi prediktivnim modelom za retinopatiju nedonoščadi temeljenim na prirastu tjelesne mase

Care of extremely premature infants is in constant need for evaluation and progress. WINROP, a predictive model based on weight gain, has been developed to reduce the number of stressful examinations for retinopathy for prematurity. Validation studies of WINROP emphasize the difference of applicability in neonatal units of various practice. The aim of the study was to assess the standard of neonatal care by WINROP. Data on extremely premature infants were collected from medical records and entered in WINROP. High- and low-risk WINROP distribution and retinopathy of prematurity outcomes were analyzed. Fifty-four infants, gestational age ≤28 weeks, were included in the study after exclusion of weight related comorbidities. High risk was noted in 74% (n=40) of infants with 24% (n=13) developing retinopathy of prematurity requiring treatment. In low alarm group, there were 3 cases with severe disease. In conclusion, WINROP is not just a provider of predictive information on the severity of retinopathy of prematurity. High-risk alarm indicates the need of adjustment of nutritional strategies. Infants without pathological growth morbidities who develop severe retinopathy of prematurity in low-risk group point to other risk factors for retinopathy of prematurity to be evaluated and changed in future practice.Skrb o izrazito nezreloj nedonoščadi zahtijeva stalnu procjenu i napredak. Prediktivni model temeljen na prirastu tjelesne mase WINROP razvijen je u svrhu smanjenja stresnih pregleda u probiru za retinopatiju nedonoščadi. Validacijske studije WINROP-a naglašavaju razliku u primjenjivosti u neonatalnim jedinicama različitih standarda. Cilj studije bio je procijeniti standard n eonatalne skrbi upotrebom WINROP-a. Podatci o ekstremno nezreloj nedonoščadi prikupljeni su iz medicinske dokumentacije i uneseni u WINROP. Analizirana je podjela visokog i niskog rizika prema WINROP-u i ishoda retinopatije nedonoščadi. U studiju je bilo uključeno 54 nedonoščadi gestacijske dobi ≤28 tjedana nakon isključenja supostojećih bolesti povezanih s tjelesnom masom. Visoki alarm zabilježen je u 74% (n=40) djece, a 24% (n=13) razvilo je retinopatiju nedonoščadi koja je zahtijevala liječenje. U skupini niskog alarma zabilježena su 3 slučaja s teškom bolešću. Dakle, WINROP ne pruža samo prediktivnu informaciju za ozbiljnost retinopatije nedonoščadi. Alarm visokog rizika ukazuje na potrebu prilagodbe prehrambenih strategija. Nedonoščad bez patoloških poremećaja rasta koja su razvila ozbiljnu retinopatiju nedonoščadi u skupini niskog rizika upućuje na druge čimbenike rizika za retinopatiju nedonoščadi za procjenu i promjenu u budućoj praksi

FORMATION OF VERBAL NEOLOGISMS AND INTEGRATION INTO THE LANGUAGE SYSTEM

Dinamičnost u jeziku rezultat je, s jedne strane, potrebe za međusobnom razumljivošću među govornicima, odnosno pragmatičke je prirode, dok je s druge strane uvjetovana težnjom da se u govoru bude što inovativniji, dosjetljiviji i kreativniji. Oba procesa odraz imaju u nastanku novih riječi, odnosno neologizama od kojih tek manji dio pripada glagolima. U ovom radu utvrdit će se, na primjeru pedesetak glagolskih neologizama nastalih u posljednjih dvadeset godina, uklapaju li se oni u gramatičke kategorije koje se tradicionalno pripisuju glagolima pri čemu će se posebna pozornost posvetiti kategoriji vida. Naime, među pronađenim glagolskim neologizmima primijećen je velik broj onih koji su dvovidni (skenirati, asemblirati, bekapirati, dajdžestirati), dok su vidski parnjaci nesvršenih glagola, ako postoje, još uvijek izrazito rijetki i stilski obilježeni (dramiti – izdramiti, lajkati – odlajkati, eskortirati – *odeskortirati). Također će se proučiti valencijska svojstva glagolskih neologizama s posebnim naglaskom na broj i morfosintaktičke značajke njihovih dopuna.Dynamicity in language is partly the result of the need for mutual understanding between the interlocutors, which means that it has a pragmatic nature, while on the other hand it is driven by the need to be more innovative, wittier and more creative in speech. Both processes are reflected in the emergence of new words – neologisms – only a small part of which are verbs. The present paper aims to determine, on the example of fifty verbal neologisms which have emerged in the last twenty years, whether they fit into the grammatical categories which are traditionally related to verbs. From the viewpoint of word formation, the paper examines if the new verbs are derived from native or foreign bases, which processes and morphemes are productive and to what extent the word-formational characteristics of Croatian neologisms match the existing descriptions of word formation in Croatian. Furthermore, special attention is paid to the category of aspect. It has been noticed that among the identified verbal neologisms there is a large number of biaspectual ones (asemblirati, bekapirati, dajdžestirati), while the aspectual doublets of the perfective verbs, if they do exist, are very rare and stylistically marked (dramiti – izdramiti, lajkati – odlajkati, eskortirati – *odeskortirati). The increase in the number of biaspectual verbs is linked to their foreign origin, i.e. to only partial integration into the linguistic system of Croatian. This also has an effect on the heterogeneity of the aspectual meanings of the verb, which are a direct result of the inability to add prefixes and suffixes to these new verbs. The paper also focuses on the valence of verbal neologisms with a special emphasis on their number and the morphosyntactic features of their complements. It has been observed that the newly-formed verbs display an undeveloped valence, which affects the sentential models in which only a small number of complements and adjuncts are realized. The need for a re-examination of the existing models of grammatical description has arisen as the result of the appearance of new reflexive verbs which are impossible to describe by resorting to traditional methodology (čekirati se, overdozirati se, logirati se). The description of the grammatical features of verbal neologisms in this paper also includes the extralinguistic factors, i.e. the communication spaces that the majority of the examples of newly identified verbs come from. The domain of the new media shapes different rules for communicating information, which affects both the form and the grammatical features of verbs, and the syntactic makeup of the sentences they are used in

O JEZIKU I/U KOMUNIKACIJI LADA BADURINA, OD GRAMATIKE PREMA KOMUNIKACIJI Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, 2021.

Odnos gramatike i komunikacije aktualna je i inspirativna tema u lingvističkim krugovima već desetljećima. Iako se sve češće, posebno u lingvodidaktičkim krugovima i radovima inzistira na smjeru od komunikacije prema gramatici, autorica Lada Badurina u analizu povezanosti gramatičkih kategorija i komunikacijskih obrazaca kreće suprotnim smjerom – od gramatike prema komunikaciji ‒ usmjeravajući svoju pozornost na tekst kao osnovnu komunikacijsku jedinicu