Körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern

The purpose of this study is twofold: (1) screening the physical fitness of a professional fire-brigade and (2) testing the influence of a training program on the physical fitness of professional firemen. The sample consisted of 95 professional firemen (42.0 ± 9.1 years) of a professional fire-brigade in Belgium. Stature and body mass were measured. Body composition was estimated by bioelectrical impedance analysis (BIA). Physical condition was determined using the EUROFIT test battery. During 4 months the subjects performed an exercise program twice a week. High values for body mass index (BMI) (27.1±3.3kg/m2) and percentage of body fat (26.0±4.9%), and a low score for endurance capacity were observed. Correlation analyses demonstrate that motor capacity decreases with ageing. Analysing the differences (Test session 2 - Test session 1) indicates that there were no significant changes in physical fitness over the 4-month training period. Comparing the two groups with the different number of training sessions attended did not reveal any significant differences between the two groups. It can be concluded that (1) the firemen of the fire-brigade under study were rather old, had a high BMI and a high percentage of body fat; (2) the performance at the endurance shuttle run did not reach the anticipated standard; (3) the training program did not gain the desired results.Uvod Posao vatrogasca jedan je od tjelesno najzahtjevnijih. Ekstremno visoki profesionalni fizički zahtjevi rezultiraju velikim brojem ozljeda na radu, pa čak i visokom incidencijom prijevremene smrti. Očigledno je, promatra li se sigurnost vatrogasca u odnosu na ostatak populacije, da vatrogasci trebaju biti u odličnoj tjelesnoj kondiciji da bi bili sposobni obavljati tako zahtjevan posao. Potrebno je uravnotežiti profesionalna opterećenja s mogućnostima pojedinog vatrogasca, što je određeno različitim faktorima, kao što su dob, antropometrijske karakteristike (postotak masnog tkiva, bezmasna tjelesna masa, indeks tjelesne mase) i motoričke sposobnosti (snaga i izdržljivost). Pokazalo se da su vatrogasni zadaci, kao što su penjanje do požarnih izlaza, poslovi na dizalici, razvaljivanje ulaza i spašavanje žrtava, značajno povezani s nekim čimbenicima kao što su visina, tjelesna masa, bezmasna tjelesna masa, postotak masnog tkiva, snaga stiska šake, broj izvedenih sklekova, broj izvedenih “trbušnjaka” i izdržljivost. Istraživači u raznim zemljama (npr. Francuskoj, Kanadi, SAD-u) dosta su proučavali fizičku pripremu vatrogasaca. Svaki vatrogasac trenira barem dva puta tjedno kako bi unaprijedio svoju mišićnu snagu, izdržljivost i kardiovaskularni status te kako bi smanjio postotak masnog tkiva i povecao mišićnu masu Te su aktivnosti nužne za održanje fizičke pripremljenosti vatorgasaca. U Belgiji gotovo da i nema istraživanja koja su se bavila vatrogascima. Svrha ovog istraživanja je dvostruka: (1) ispitati fizičku pripremljenost profesionalne vatrogasne jedinice i (2) provjeriti utjecaj trenažnog programa na razinu fizičke pripremljenosti te grupe. Metoda Uzorak ispitanika činilo je 95 profesionalnih vatrogasaca (42.0 ± 9.1 god.). Izmjerena im je tjelesna visina i tjelesna masa. Sastav tijela procijenjen je pomocu BIA. Tjelesna sposobnost određena im je uz pomoć baterije testova EUROFIT. Kroz period od četiri mjeseca ispitanici (N=81) su sudjelovali u programu vježbanja u okviru kojega su radili na unapređenju različitih komponenata fizičke pripreme. Vatrogasci su vježbali dva puta tjedno po 45 minuta pod vodstvom dva trenera. Svaki je trening bio isplaniran tako da je naglasak bio na razvoju različite komponente fizičke pripremljenosti, ali nije bilo ciljanog treninga glede različitih testova baterije EUROFIT. Pojedini treninzi bili su organizirani u okviru dva radna sata u vatrogasnoj stanici. Kako pohađanje treninga nije bilo obvezno, broj ispitanika po pojedinom treningu varirao je od 0 do 23, u prosjeku 13 po treningu. Prisustvovanje treninzima se bilježilo tako da se taj faktor mogao uzeti u obzir u okviru analize rezultata. Rezultati Izmjerene su visoke vrijednosti BMI (27.1±3.3 kg/m2) i postotka masnog tkiva (26.0±4.9%), kao i niska razina tjelesne izdržljivosti. Korelacijska analiza pokazala je da se motorički kapacitet smanjuje sa životnom dobi. Analiza razlika pokazuje da nema statistički značajnih razlika u tjelesnoj sposobnosti nakon provedenog četveromjesečnog trenažnog programa u odnosu na inicijalno stanje. Usporedba dviju grupa s obzirom na razlicit broj ispitanika koji su prisustvovali pojedinim treninzima nije pokazala statistički značajne razlike u tjelesnoj pripremljenosti. Zaključak Može se zaključiti da su (1) vatrogasci ispitivane vatrogasne jedinice prilično stari, visokih vrijednosti indeksa tjelesne mase te imaju visok postotak masnog tkiva; (2) ispitanici nisu postigli zadane norme u primjenjivanom zadatku izdržljivosti, (3) trenažni program nije polučio željene rezultate.Das Ziel dieser Studie war zweifach: die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu überprüfen, und 2) den Einfluss eines Trainingsprogramms auf die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu testen. 95 professionelle Feuwerwehrmänner (die 42,0±9,1 Jahre alt waren) aus einer professionellen Feuerwehr aus Belgien nahmen an dieser Forschung teil. Es wurden sowohl die Statur und als auch die Hörpermasse gemessen. Die Hörperzusammensetzung wurde mittels der bioelektrischen Impedanzanalyse (BIA) geschätzt. Die körperliche Leistungsfähigkeit wurde mittels der EUROFIT-Testbatterie festgestellt. Während des viermonatigen Zeitraumes nahmen die Probanden zweimal pro Woche an einem Übungsprogram teil. Es wurden hohe Werte des Hörpermassenindexes (27,1±3,3kg/m2) und des Anteils vom Hörperfett (26,0±4,9%) erhalten, aber die Werte der Ausdauerkapazität waren niedrig. Die Horrelationsanalysen zeigten, dass sich die motorische Fähigkeit mit dem Alter verringert. Die Analyse von Unterschieden (Testmessung 2 – Testmessung 1) zeigte, dass bei den Feuerwehrmännern keine bedeutende Unterschiede in der körperliche Leistungsfähigkeit nach dem viermonatigen Trainingszeitraum entstanden. Der Vergleich von zwei Gruppen, die unterschiedlich oft an den Trainingsstunden teilgenommen haben, zeigte keine bedeutenden Unterschiede zwischen den Gruppen. Aufgrund der durchgeführten Studie sind die folgenden Schlussfolgerungen möglich: 1) Die Feuerwehrmänner, die an der Forschung teilgenommen haben, waren ziemlich alt, sie hatten sowohl einen hohen Hörpermassenindex als auch den hohen Anteil vom Hörperfett. 2) Die Ergebnisse des Ausdauer- Pendellaufes haben die antizipierte Norm nicht erreicht. 3) Das Trainingsprogram hat die gewünschten Ergebnisse nicht erreicht

Körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern

The purpose of this study is twofold: (1) screening the physical fitness of a professional fire-brigade and (2) testing the influence of a training program on the physical fitness of professional firemen. The sample consisted of 95 professional firemen (42.0 ± 9.1 years) of a professional fire-brigade in Belgium. Stature and body mass were measured. Body composition was estimated by bioelectrical impedance analysis (BIA). Physical condition was determined using the EUROFIT test battery. During 4 months the subjects performed an exercise program twice a week. High values for body mass index (BMI) (27.1±3.3kg/m2) and percentage of body fat (26.0±4.9%), and a low score for endurance capacity were observed. Correlation analyses demonstrate that motor capacity decreases with ageing. Analysing the differences (Test session 2 - Test session 1) indicates that there were no significant changes in physical fitness over the 4-month training period. Comparing the two groups with the different number of training sessions attended did not reveal any significant differences between the two groups. It can be concluded that (1) the firemen of the fire-brigade under study were rather old, had a high BMI and a high percentage of body fat; (2) the performance at the endurance shuttle run did not reach the anticipated standard; (3) the training program did not gain the desired results.Uvod Posao vatrogasca jedan je od tjelesno najzahtjevnijih. Ekstremno visoki profesionalni fizički zahtjevi rezultiraju velikim brojem ozljeda na radu, pa čak i visokom incidencijom prijevremene smrti. Očigledno je, promatra li se sigurnost vatrogasca u odnosu na ostatak populacije, da vatrogasci trebaju biti u odličnoj tjelesnoj kondiciji da bi bili sposobni obavljati tako zahtjevan posao. Potrebno je uravnotežiti profesionalna opterećenja s mogućnostima pojedinog vatrogasca, što je određeno različitim faktorima, kao što su dob, antropometrijske karakteristike (postotak masnog tkiva, bezmasna tjelesna masa, indeks tjelesne mase) i motoričke sposobnosti (snaga i izdržljivost). Pokazalo se da su vatrogasni zadaci, kao što su penjanje do požarnih izlaza, poslovi na dizalici, razvaljivanje ulaza i spašavanje žrtava, značajno povezani s nekim čimbenicima kao što su visina, tjelesna masa, bezmasna tjelesna masa, postotak masnog tkiva, snaga stiska šake, broj izvedenih sklekova, broj izvedenih “trbušnjaka” i izdržljivost. Istraživači u raznim zemljama (npr. Francuskoj, Kanadi, SAD-u) dosta su proučavali fizičku pripremu vatrogasaca. Svaki vatrogasac trenira barem dva puta tjedno kako bi unaprijedio svoju mišićnu snagu, izdržljivost i kardiovaskularni status te kako bi smanjio postotak masnog tkiva i povecao mišićnu masu Te su aktivnosti nužne za održanje fizičke pripremljenosti vatorgasaca. U Belgiji gotovo da i nema istraživanja koja su se bavila vatrogascima. Svrha ovog istraživanja je dvostruka: (1) ispitati fizičku pripremljenost profesionalne vatrogasne jedinice i (2) provjeriti utjecaj trenažnog programa na razinu fizičke pripremljenosti te grupe. Metoda Uzorak ispitanika činilo je 95 profesionalnih vatrogasaca (42.0 ± 9.1 god.). Izmjerena im je tjelesna visina i tjelesna masa. Sastav tijela procijenjen je pomocu BIA. Tjelesna sposobnost određena im je uz pomoć baterije testova EUROFIT. Kroz period od četiri mjeseca ispitanici (N=81) su sudjelovali u programu vježbanja u okviru kojega su radili na unapređenju različitih komponenata fizičke pripreme. Vatrogasci su vježbali dva puta tjedno po 45 minuta pod vodstvom dva trenera. Svaki je trening bio isplaniran tako da je naglasak bio na razvoju različite komponente fizičke pripremljenosti, ali nije bilo ciljanog treninga glede različitih testova baterije EUROFIT. Pojedini treninzi bili su organizirani u okviru dva radna sata u vatrogasnoj stanici. Kako pohađanje treninga nije bilo obvezno, broj ispitanika po pojedinom treningu varirao je od 0 do 23, u prosjeku 13 po treningu. Prisustvovanje treninzima se bilježilo tako da se taj faktor mogao uzeti u obzir u okviru analize rezultata. Rezultati Izmjerene su visoke vrijednosti BMI (27.1±3.3 kg/m2) i postotka masnog tkiva (26.0±4.9%), kao i niska razina tjelesne izdržljivosti. Korelacijska analiza pokazala je da se motorički kapacitet smanjuje sa životnom dobi. Analiza razlika pokazuje da nema statistički značajnih razlika u tjelesnoj sposobnosti nakon provedenog četveromjesečnog trenažnog programa u odnosu na inicijalno stanje. Usporedba dviju grupa s obzirom na razlicit broj ispitanika koji su prisustvovali pojedinim treninzima nije pokazala statistički značajne razlike u tjelesnoj pripremljenosti. Zaključak Može se zaključiti da su (1) vatrogasci ispitivane vatrogasne jedinice prilično stari, visokih vrijednosti indeksa tjelesne mase te imaju visok postotak masnog tkiva; (2) ispitanici nisu postigli zadane norme u primjenjivanom zadatku izdržljivosti, (3) trenažni program nije polučio željene rezultate.Das Ziel dieser Studie war zweifach: die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu überprüfen, und 2) den Einfluss eines Trainingsprogramms auf die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu testen. 95 professionelle Feuwerwehrmänner (die 42,0±9,1 Jahre alt waren) aus einer professionellen Feuerwehr aus Belgien nahmen an dieser Forschung teil. Es wurden sowohl die Statur und als auch die Hörpermasse gemessen. Die Hörperzusammensetzung wurde mittels der bioelektrischen Impedanzanalyse (BIA) geschätzt. Die körperliche Leistungsfähigkeit wurde mittels der EUROFIT-Testbatterie festgestellt. Während des viermonatigen Zeitraumes nahmen die Probanden zweimal pro Woche an einem Übungsprogram teil. Es wurden hohe Werte des Hörpermassenindexes (27,1±3,3kg/m2) und des Anteils vom Hörperfett (26,0±4,9%) erhalten, aber die Werte der Ausdauerkapazität waren niedrig. Die Horrelationsanalysen zeigten, dass sich die motorische Fähigkeit mit dem Alter verringert. Die Analyse von Unterschieden (Testmessung 2 – Testmessung 1) zeigte, dass bei den Feuerwehrmännern keine bedeutende Unterschiede in der körperliche Leistungsfähigkeit nach dem viermonatigen Trainingszeitraum entstanden. Der Vergleich von zwei Gruppen, die unterschiedlich oft an den Trainingsstunden teilgenommen haben, zeigte keine bedeutenden Unterschiede zwischen den Gruppen. Aufgrund der durchgeführten Studie sind die folgenden Schlussfolgerungen möglich: 1) Die Feuerwehrmänner, die an der Forschung teilgenommen haben, waren ziemlich alt, sie hatten sowohl einen hohen Hörpermassenindex als auch den hohen Anteil vom Hörperfett. 2) Die Ergebnisse des Ausdauer- Pendellaufes haben die antizipierte Norm nicht erreicht. 3) Das Trainingsprogram hat die gewünschten Ergebnisse nicht erreicht

Körperproportionen der Leistungsstärkstenjuniorenruderer im bezug auf Wettkampfniveau,den Stil des Ruderns und die Bootsgattung

The performance of elite rowers is, beside others, determined by their physical characteristics. Anthropometric data for adult rowers emphasise the importance of body mass and body size for rowing performance. Little is known concerning the importance of proportional length development. At the 1997 World Junior Rowing Championships anthropometric measurements (body mass and 6 length dimensions) were performed on 383 elite male junior rowers. Based on these measurements several proportional length dimensions were calculated. Data on boat type were obtained by questionnaire and data on competition level were based on the results obtained during the championship. The results indicate that these rowers were heavier (Mean = 82.2±7.4 kg) and taller (Mean = 187.4±5.8 cm) and had a larger sitting height (Mean=96.8±3.2 cm) and longer legs (Mean= 90.7±3.8 cm) than a reference population. Finalists had significantly larger length dimensions than non-finalists and sweep rowers had in general larger length dimensions than scullers. No differences existed when the length dimensions were expressed proportional to the stature of the rowers. It can be concluded that elite junior rowers have larger length dimensions compared to less successful rowers, but these top athletes do not differentiate from the sub-elite athletes regarding proportional length development. Differences could be observed between sweep rowers and scullers with larger length dimensions in favour of sweep rowers.Uvod Natjecateljska uspješnost vrhunskih veslača određena je, između ostaloga, i njihovim tjelesnim karakteristikama. S biološkog stajališta možemo kod sportaša olimpijske i svjetske razine kvalitete očekivati optimalnu ekspresiju utjecaja nasljeđa, sportske pripreme, prehrane i socio-kulturnih faktora. Ispitivanje obilježja tih sportaša može pomoći kineziolozima, znanstvenicima i trenerima, u razumijevanju vrhunskog sportskog uspjeha time što im pruža informacije korisne za oblikovanje strategija za objašnjenje i predviđanje sportskih rezultata. U prošlosti su se antropometrijske studije bavile uglavnom veslačima seniorima, a manje juniorima. Te antropometrijske studije naglašavaju važnost tjelesne mase i veličine tijela za uspješnost u veslanju. Smatra se da osobitu prednost veslačima donose duži udovi zbog toga što su to duže poluge i što omogućuju veću radnu snagu. Duge noge pojačavaju potisnu fazu (provlak) veslačkog zaveslaja. Štoviše, veći veslači imaju veći presjek mišića i veći apsolutni energetski kapacitet. Proučavanje longitudinalnih dimenzija do sada je bilo uglavnom ograničeno na varijablu “visina tijela ili stas”. Samo je nekoliko studija o proporcijama longitudinalnih dimenzija vrhunskih veslača, pa se malo zna o važnosti longitudinalnih proporcija tijela veslača. Cilj je ove studije bio trostruk: (1) opisati razvojne proporcijske longitudinalne dimenzije juniora veslača u usporedbi s flamanskim mladićima, (2) usporediti tjelesne proporcije veslača prema različitim kvalitetnim natjecateljskim razinama, načinu veslanja i kategorijama čamca i (3) ustanoviti model antropometrijskog profila za veslače juniore. Metode Uzorak ispitanika činila su 383 veslača juniora, u dobi od 17,8 ± 0,7 godina, raspon godina od 15,1 do 18,6. Ispitanici su nastupili na FISA svjetskom ju-niorskom veslačkom prvenstvu 1997 godine. Istraživanjem je obuhvaćeno 90% sudionika (bez kormilara), od toga 83% pobjednika i osvajača meda-lja te 89% finalista. Svi su trenirali 7-10 puta tjedno (10-15 sati). Potpuni opis uzorka i mjerenja može se naći u članku Bourgois i suradnici (1998). Za ovaj članak upotrijebljene su sljedeće tjelesne dimenzije: tjelesna visina, sjedeća visina, duljina nadlaktice, duljina podlaktice, duljina šake i duljina potkoljenice. Mjerenja su provedena u standardnim uvjetima prema postupcima koje su opisali Claessens i suradnici (1998). Na temelju tih mjera izračunate su proporcijske longitudinalne dimenzije. Pregled varijabli prikazan je u tablici 1. Podaci o vrsti čamca prikupljeni su upitnikom, a podaci o kvalitetnoj razini temeljili su se na rezultatima postignutima na prvenstvu. Međunarodna juniorska veslačka natjecanja standardizirana su na stazi od 2 000 m i podijeljena su u discipline veslanja jednim veslom (rimen) i veslanja na pariće (skul). Te se veslačke tehnike međusobno dosta razlikuju – veslač u čamcu rimen, dakle, vesla samo jednim veslom, dok skuleri koriste dva kraća vesla koja povlače istodobno. Izračunati su parametri deskriptivne statistike (aritmetička sredina, standardna devijacija i raspon) za sve varijable i za ukupni uzorak veslača. Za usporedbu proporcijskih odnosa između rimen veslača i skul veslača te finalista i onih koji se nisu plasirali u finale upotrijebljen je Studentov t-test za nezavisne uzorke. Analiza varijance (ANOVA) i post-hoc Tukeyjev test primijenjeni su da bi se otkrile razlike u proporcionalnosti među veslačima u raznim vrstama čamaca. Za statističke analize korišten je računalni program Statistical Analysis System. Svi su testovi bili dvostruki, a značajnom se smatrala razlika na razini od p<0.05. Rezultati Deskriptivna statistika prikazana je u tablici 3. U tablici su uspoređene proporcije veslača u rimenu i skulu. Rimen veslači bili su značajno viši i teži od skulera. Kada su se longitudinalne dimenzije dovele u proporcijski odnos prema tjelesnoj visini, nisu primijećene značajne razlike između te dvije vrste veslača. Slični su se rezultati dobili i u usporedbi finalista i ne-finalista (tablica 5). Prema rezultatima analize varijance (tablica 6) razlike između dva stila veslanja (rimen nasuprot skul) nađene su između dvojca sa (2+) i četverca sa (4+), s jedne strane, te samca (1x), četverca na pariće (4x) i dvojca bez (2-), s druge strane. Sportaši koji veslaju u dvojcu sa (2+) i četvercu sa (4+) bili su, u prosjeku, teži i viši od veslača u samcu (1x), četvercu na pariće (4x) i dvojcu bez (2-). Nisu dobivene razlike u proporcijskim odnosima longitudinalnih dimenzija prema vrsti čamaca. U tablici 7 predstavljen je model profila proporcijskih odnosa longitudinalnih dimenzija za veslače juniore koji su nastupili na FISA svjetskom juniorskom veslačkom prvenstvu. Rasprava i zaključak Rezultati pokazuju da su promatrani veslači teži i viši te da imaju veću sjedeću visinu i duže noge od opće populacije. Finalisti su imali značajno veće longitudinalne dimenzije od ne-finalista, a rimen veslači su općenito imali veće longitudinalne dimenzije od skulera. Nisu, međutim, dobivene razlike kada su longitudinalne dimenzije postavljene u proporcijski odnos prema tjelesnoj visini. Veslanje je sport izdržljivosti i longitudinalne dimenzije su nedvojbeno povezane s uspješnošću. Duge noge pojačavaju potisak u fazi provlaka tijekom veslačkog zaveslaja, što znači da su veslači s dugim nogama u biomehaničkoj prednosti. Usporedba tjelesnih proporcija izmjerenih veslača juniora s vrijednostima o kojima su izvijestili drugi autori (Carter i dr., 1982; Rodriguez, 1986) otkriva da veslači juniori imaju manju sjedeću visinu u odnosu na ukupnu tjelesnu visinu ili stas (Valoisov indeks) (51,6%) i veću duljinu nogu u odnosu na stas (48,4%) od normativne usporedne skupine (Ostyn i dr., 1980) (52,1% i 47,9%) i od teških olimpijskih veslača (Carter i dr, 1982) (52,1% i 47,.9%). Nisu dobivene razlike između veslača juniora i vrhunskih lakih veslača (51,5% i 48,5%). Može se zaključiti da su kvalitetniji veslači uglavnom viši i, povezano s tom razlikom, imaju veće longitudinalne dimenzije od manje uspješnih veslača, ali se oni ne razlikuju međusobno kada se te vrijednosti izraze proporcionalno u odnosu na njihovu tjelesnu visinu. Uočene su razlike između rimen veslača i skul veslača – rimen veslači su višega stasa i imaju veće apsolutne vrijednosti longitudinalnih dimenzija. Uz to što je izrađen profil veslača juniora, rezultati ove studije mogu pomoći trenerima i kineziolozima da steknu bolji uvid u to koje su morfološke karakteristike povezane s uspješnošću u veslanju. Rezultati se također mogu primijeniti za određenje antropometrijskog profila veslača i kao instrument za selekciju dječaka talentiranih za veslanje.Die Leistung der leistungsstärksten Ruderer ist unter anderem von ihren körperlichen Eigenschaften bestimmt. Körperbaudaten für erwachsene Ruderer stellen den Nachdruck auf die Wichtigkeit des Körpergewichts und der Körperhöhe für das Rudern. Es bleibt noch unklar, wie wichtig die proportionale Längenzunahme ist. Während der Junioren Weltmeisterschaften im 1997 wurden die Körperbau-Messungen (Körpergewicht und 6 Extremitätenlängen) auf 383 leistungsstärksten Junioren-Ruderer vorgenommen. Auf Grund dieser Messungen einige proportionale Extremitätenlängen wurden berechnet. Die Angaben über die Bootsgat-tung wurden einem Fragebogen entnommen, während die Angaben über dem Wettkampf-Niveau auf den während der Meisterschaft gewonnenen Ergebnissen basierten. Den Ergebnissen nach wogen diese Ruderer mehr (Mittelwert = 82,2±7,4 kg), sie waren größer (Mittelwert = 187,4±5,8 cm) und hatten eine größere Sitzhöhe (Mittelwert = 96,8±3,2 cm) und längere Beine (Mittelwert = 90,7±3,8 cm) als die Referenz-Grundgesamtheit. Die Finalisten hatten bedeutend größere Extremitätenlängenwerte als die Nicht-Finalisten, während die Riemenruderer im allgemeinen größere Extremitätenlängenwerte hatten als die Skuller. Keine Unterschiede waren zu merken, wenn die Extremitätenlängenwerte proportional der Körperhöhe der Ruderer dargestellt wurden. Daraus lässt sich schließen, dass die leistungsstärksten Junioren größere Extremitätenlängenwerte haben im Vergleich zu den weniger erfolgreichen Ruderern, aber diese Spitzensportler unterscheiden sich keineswegs von weniger erfolgreichen Sportlern im Bezug auf die proportionale Längenzunahme. Die Unterschiede sind bei den Riemenruderern und den Skullern zu merken, wobei die Skuller größere Extremitätenlängenwerte aufzeigen

The Left Hand Second to Fourth Digit Ratio (2D:4D) Does Not Discriminate World-Class Female Gymnasts from Age Matched Sedentary Girls

INTRODUCTION: The second to fourth-digit-ratio (2D:4D), a putative marker of prenatal androgen action and a sexually dimorphic trait, has been suggested to be related with sports performance, although results are not univocal. If this relation exists, it is most likely to be detected by comparing extreme groups on the continuum of sports performance. METHODS: In this study the 2D:4D ratio of world-class elite female artistic gymnasts (n = 129), competing at the 1987 Rotterdam World-Championships was compared to the 2D:4D ratio of sedentary age-matched sedentary girls (n = 129), alongside with other anthropometric characteristics including other sexually dimorphic traits such as an androgyny index (Bayer & Bayley) and Heath-Carter somatotype components (endomorphy, mesomorphy, ectomorphy) using AN(C)OVA. 2D:4D was measured on X-rays of the left hand. RESULTS: Left hand 2D:4D digit ratio in world class elite female gymnasts (0.921±0.020) did not differ significantly from 2D:4D in age-matched sedentary girls (0.924±0.018), either with or without inclusion of potentially confounding covariates such as skeletal age, height, weight, somatotype components or androgyny index. Height (161.9±6.4 cm vs 155.4±6.6 cm p<0.01), weight (53.9±7.6 kg vs 46.2 6.3 kg p<0.01), BMI (20.51±2.41 kg/m(2) vs 19.05±1.56 kg/m(2)), skeletal age (15.2±1.1 y vs 14.5±1.2 y p>0.01), somatotype components (4.0/3.0/2.9 vs 1.7/3.7/3.2 for endomorphy (p<0.01), mesomorphy (p<0.01) and ectomorphy (p<0.05) respectively) all differed significantly between sedentary girls and elite gymnasts. As expressed by the androgyny index, gymnasts have, on average, broader shoulders relative to their hips, compared to the reference sample. Correlations between the 2D:4D ratio and chronological age, skeletal age, and the anthropometric characteristics are low and not significant. CONCLUSION: Although other anthropometric characteristics of sexual dimorphism were significantly different between the two samples, the present study cannot discriminate sedentary girls from world-class female gymnasts by means of the left hand 2D:4D ratio

Tracking of fatness during childhood, adolescence and young adulthood: a 7-year follow-up study in Madeira Island, Portugal

Aims: Investigating tracking of fatness from childhood to adolescence, early adolescence to young adulthood and late adolescence to young adulthood. Subjects and methods: Participants from the Madeira Growth Study were followed during an average period of 7.2 years. Height, body mass, skin-folds and circumferences were measured, nine health- and performance-related tests were administered and the Baecke questionnaire was used to assess physical activity. Skeletal maturity was estimated using the TW3 method. Results: The prevalence of overweight plus obesity ranged from 8.2–20.0% at baseline and from 20.4–40.0% at followup, in boys. Corresponding percentages for girls were 10.6– 12.0% and 13.2–18.0%. Inter-age correlations for fatness indicators ranged from 0.43–0.77. BMI, waist circumference and sum of skin-folds at 8, 12 and 16-years old were the main predictors of these variables at 15, 19 and 23-years old, respectively. Strength, muscular endurance and aerobic fitness were negatively related to body fatness. Physical activity and maturation were independently associated with adolescent (15 years) and young adult (19 years) fatness. Conclusions: Over 7.2 years, tracking was moderate-to-high for fatness. Variance was explained by fatness indicators and to a small extent by physical fitness, physical activity and maturation

The left hand second to fourth digit ratio (2D:4D) is not related to any physical fitness component in adolescent girls.

INTRODUCTION: The second to fourth-digit-ratio (2D:4D), a putative marker of prenatal androgen action and a sexually dimorphic trait, has been suggested to be related with fitness and sports performance, although results are not univocal. Most studies however focus on a single aspect of physical fitness or one sports discipline. METHODS: In this study the 2D:4D ratio of 178 adolescent girls (age 13.5-18 y) was measured on X-rays of the left hand. The relation between 2D:4D digit ratio and multiple aspects of physical fitness (balance, speed of limb movement, flexibility, explosive strength, static strength, trunk strength, functional strength, running speed/agility, and endurance) was studied by correlation analyses and stepwise multiple regression. For comparison the relation between these physical fitness components and a selected number of objectively measured anthropometric traits (stature, mass, BMI, somatotype components and the Bayer & Bailey androgyny index) are presented alongside the results of 2D:4D digit ratio. RESULTS: Left hand 2D:4D digit ratio (0.925±0.019) was not significantly correlated with any of the physical fitness components nor any of the anthropometric variables included in the present study. 2D:4D did not enter the multiple stepwise regression for any of the physical fitness components in which other anthropometric traits explained between 9.2% (flexibility) and 33.9% (static strength) of variance. CONCLUSION: Unlike other anthropometric traits the 2D:4D digit ratio does not seem to be related to any physical fitness component in adolescent girls and therefore most likely should not be considered in talent detection programs for sporting ability in girls

Adjusted means of 2D:4D and of the anthropometric characteristics (ANCOVA with skeletal age as co-variate).

<p>IANDR: androgyny index; **p≤0.01.</p

Ulnar variance related to biological and training characteristics, pain and handgrip strength in Portuguese skeletally immature male gymnasts

Purpose: This study was to investigate the association between ulnar variance (UV) and biological and training characteristics, handgrip, and wrist pain in a group of 23 Portuguese skeletally immature male gymnasts (aged 11.2 ± 2.5 years). Methods: Left and right UV was obtained using Hafner's procedure and skeletal age was determined by the Tanner–Whitehouse 3-method. A negative mean value for UV measures was observed (−2.4 to −3.6 mm) without significant differences with increasing age-category (p = 0.09 to p = 0.48). Significant low correlations were observed between some UV parameters and stature, fat percentage, years of training, and left handgrip strength. Results: Ten gymnasts reported wrist pain with gradual onset and UV values were very similar between painless and painful wrists. Conclusion: The findings of this study do not directly support the thesis that gymnastics training and biological variables or wrist pain are associated with UV

Descriptive statistics.

<p>IANDR: androgyny index; **p<0.01; *p<0.05.</p