The diversity of fauna in Posidonia oceanica (L.) Delile meadows in the area of cape Kamenjak (Istria)

U Jadranu, biocenoza Posidonia oceanica predstavlja jedan od najvažnijih ekosustava, tj. klimaks biocenoza morskih cvjetnica. Dobar je indikator kvalitete morske vode i vrlo je osjetljiva na antropogene utjecaje. U Javnoj ustanovi Kamenjak autonomnim ronjenjem utvrđene su gustoće livada i u njima prisutne vrste faune na 8 postaja, sa ciljem utvrđivanja stanja i smjernica za daljnje upravljanje. Najveća gustoća livade i najveća bioraznolikost utvrđena je na postaji Porer, zatim Fenoliga i Školjić, a najmanja na Portić i Polje. U livadama posidonije ukupno je utvrđeno 2 vrste spužvi, 14 vrsta žarnjaka (6 koralja, 7 obrubnjaka i 1 režnjak), 1 vrsta vrpčara, 1 vrsta štrljcaljca, 31 vrsta mekušaca (16 školjkaša, 13 puževa i 2 glavonošca), 13 vrsta mnogočetinaša, 9 vrsta rakova, 9 vrsta mahovnjaka, 6 vrsta plaštenjaka i 26 vrsta riba. Najčešće vrste su Symphodus rostratus, Spirorbis sp., Halecium halecinum, Actinia equina, Calpensia nobilis, Bittium reticulatum, Cladocora caespitosa koje su zabilježene na svim postajama. S obzirom na faunu, najveći su indeks sličnosti imale postaje Šekovac i Fenoliga, dok su najmanji indeks sličnosti imale postaje Školjić i Polje.In the Adriatic Sea, biocenosis of Posidonia oceanica beds represents one of the most important ecosystems, the climax of seagrass biocenosis. It represents a good indicator of the seawater quality, being strongly sensitive to human perturbations. In the public facility Kamenjak, density of the meadows was measured on 8 stations by diving with autonomic diving equipment, with the goal of defining the condition of Posidonia oceanica meadows and guidelines for managing the facility. Fauna species present in the Posidonia oceanica meadows were determined and listed. In total 16 species of algae, 2 species of sponges, 14 species of cnidarians ( 6 anthozoans, 7 hydrozoans and 1 scyphozoan), 1 ribbon worm, 1 sipunculid, 31 species of molluscs (16 bivalves, 13 gastropods and 2 cephalopods), 13 species of polychaetes, 9 species of crustaceans, 9 species of bryozoans, 6 species of tunicates and 26 fish species were determined. The highest biodiversity and density of P. oceanica was at the station Porer, Fenoliga and Školjić, and the lowest density was on the Portić station. The most common species were Symphodus rostratus, Spirorbis sp., Halecium halecinum, Actinia equina, Calpensia nobilis, Bittium reticulatum, Cladocora caespitosa which were present at all stations. Regarding the fauna species, the highest similarity index was between stations Šekovac and Fenoliga and the lowest was between Školjić and Polje

Prussian General Staff and the Emergence of Sociology

Iz praktičnih potreba i s namjerom da objasne francuske uspjehe i savezničke neuspjehe u francuskim revolucionarnim i napoleonskim ratovima te da tako pronađu odgovarajuće vojne protumjere u organizaciji i načinu uporabe vojske kojima bi se preokrenuo nepovoljan ishod kampanja, pruski generali Gerhard von Schamhorst (1755.-1813.) i Carl von Clausewitz (1780.-1831.) došli su do radikalno novog uvida da je promjena načina ratovanja, vidljiva u drugačijim ratnim ciljevima, novoj strategiji, taktici, logistici, načinu mobilizacije i u motivacijskim čimbenicima, uvjetovana ponajprije socijalnim promjenama. Schamhorst je u svojim raščlambama pretpostavio i svojevrsnu socijalnu teoriju o funkcionalnoj povezanosti pojedinih segmenata socijalnog sustava kako bi omogućio pokazivanje sveze i uvjetovanosti organizacije vojske i načina ratovanja s drugim društvenim institucijama, vrednotama i praksom. Na temelju ovih uvida poduzete su u pruskoj vojsci reforme koje ne samo da su dovele do pobjede nad Francuzima nego su pridonijele i transformaciji i modernizaciji dotadašnjeg korporativnog pruskog društva. Schamhorstovi i Clausewitzovi radovi mogu se smatrati protosociologijom i solidnim temeljem za suvremenu sociologiju rata.Sociology has dealt with the war phenomenon only in passing. In this paper we have tried to show that the first attempts at explaining war used sociological criteria as their starting point. Driven by a practical wish to explain the French military victories and the Allied forces’ defeats in the French Revolutionary Wars and Napoleonic Wars, Prussian generals Gerhard von Scharnhorst (1755-1813) and Carl von Clausewitz (1780-1831) arrived at a radically different understanding that the changes in the warfare were caused primarily by social changes. In his analyses, Scharnhorst implied a certain social theory of functional interaction between particular segments of the social system in order to show the dependence of the organization of the armed forces and warfare on other social institutions, values and practices. Scharnhorst’s and Clausewitz\u27s works can he regarded as the emergence of sociology be fore it was developed as a science by Auguste Comte

The social Construction of the Serb Insurrection in Croatia, 1990-1995

Na temelju utjecajne teorije Bergera i Luckmanna, u radu se razmatraju neki sadržaji konstrukcije društvene i političke situacije u srpskom političkom diskursu u vrijeme pobune Srba u Hrvatskoj. Reificirana konstrukcija odnosa Hrvata i Srba kao višestoljetnog i vječnog rata između po naravi nepomirljivih protivnika vodila je neizbježnoj uporabi nasilja u rješavanju političkih problema.Based on the influential theories of Berger and Luckmann, this article analyzes some of the content of the construction of social and political conditions in the Serbian political discourse at the time of the insurrection of the Serbs in Croatia. The reified construction of the relations between Croats and Serbs as age-long and perpetual conflict between two by nature irreconcilable foes led to the inescapable use of violence to solve political problems

Upravljanje promjenama i informacijsko-komunikacijske tehnologije

Suvremeno doba karakteriziraju stalne i brze promjene. U takvom okruženju organizacijama se nameče potreba za uvođenjem nekih promjena kako ne bi bile marginalizirane. Uvođenjem promjena organizacije nastoje održati svoju konkurentnost u stalno promjenjivoj okolini. U cilju učinkovitog uvođenja promjena organizacije traže rješenje u modelima upravljanja promjenama. Upravljanje promjenama predstavlja koncept koji se veže uz samu promjenu, subjekte koji ju provode i subjekte nad kojima se ona provodi. Bitno je naglasiti kako upravljanje promjenama nema točnu definiciju već postoji veliki broj teorija i modela te metodologija i strategija koji se bave uvođenjem promjena u organizaciju. Uvođenje promjena je nužno, ali ne i dovoljno za osiguravanje uspjeha u budućnosti. Organizacije moraju biti prilagodljive i spremne na stalne promjene i učenje jer je to jedini način da se ostane konkurentan u promjenjivoj okolini. Najutjecajnija promjena suvremenog doba pojava je informacijsko-komunikacijskih tehnologija. One su promijenile oblik poslovanja organizacija i ponudile nova rješenja u svim aspektima života. Unatoč mnogim naporima i dobroj strategiji promjene se nekada ne uspiju provesti. Često se ne može predvidjeti hoće li promjene biti uspješno provedene niti hoće li one zadovoljiti postavljene ciljeve. Manje promjene će se lakše prihvatiti dok će više truda i volje zahtijevati one promjene koje bitno utječu na ustaljene navike i procese unutar organizacije ili detaljno razrađenu strategiju i plan nekog projekta. Promjene mogu biti planirani i neplanirani događaji. U oba slučaja uvođenje promjene može imati i pozitivan i negativan ishod. Uspjeh promjene u konačnici uvijek ovisi od sposobnosti prilagodbe pojedinca koji sačinjavaju organizaciju i čitave organizacija na novu okolinu.Organizations are facing unprecedented challenges in today’s uncertain and quickly changing environment. In a fast-moving environment organizations need to manage change with precision and more predictable results, and at a pace that is faster and more effective than other institution’s. In order to introduce changes in an enterprise and manage them effectively models of change management can be useful tool. Change is needed within an organization for it to survive competitively as a business. Nearly half of change initiatives fail. Since the reality is that change is unavoidable, organizations need to resolve how to successfully adapt and sustain change. All strategic change in organizations is delivered through programs and projects, and successful organizations lead change by managing their projects and programs effectively. Success or failure of a change initiative is not just about initiating, planning, monitoring, executing and evaluating the project that will drive the change. It also involves preparing the organization for transformation during and after its implementation. The underlying principle is that change does not happen in isolation – it impacts the whole organization (system) around it, and all the people touched by it. Changes can be planned and unplanned events. In both cases, the introduction of changes can have both positive and negative outcomes. The focus of this thesis is on the wider impact of change, particularly on people and how they, as individuals and teams, move from the current situation to the new one. The change in question could range from a simple process change, to major changes in policy or strategy needed if the organizations are to achieve their potential. Although introducing changes in organization is a necessity, it does not guarantee in the future cusses. An organization’s competitiveness and future success highly depend on its diversity and adaptability to changes