BAŠTINA ZA BUDUĆNOST: HAWTHORNSKO OSLOBAĐANJE IZ OKOVA „ŽELJEZNIH LJUDI“

With his Scarlet Letter, Nathaniel Hawthorne really wanted to unfetter the New English Puritan scions, or at least make them think what has morally degraded the “Iron Men” and destroyed a steadfast faith of the primogenitors. Hawthorne’s answer is that they have forgotten to express emotions. The Scarlet Letter thus responds to the hypothetical questions raised by the Puritan Community of the seventeenth-century New England; however, the novel is not directed against the positive traits of the Puritan New Englandism, e.g., discipline, home life, education, etc. Moreover, Hawthorne’s opus has a universal philosophical and moral sense, although its tone is usually mildened by his humanity and subtle humor. All of that enabled Hawthorne’s voice to be keenly heard in the twenty-first century as well.Svojim je Grimiznim slovom Nathaniel Hawthorne doista želio otkovati novoengleske puritanske potomke ili ih barem nagnati na razmišljanje o tome što je ćudoredno ponizilo te „željezne ljude“ i uništilo čvrstu vjeru pradjedova. Hawthorneov je odgovor da su zaboravili izraziti osjećaje. Grimizno slovo stoga odgovara na pretpostavljena pitanja puritanske zajednice sedamnaestostoljetne Nove Engleske; međutim, ova pripovijest nije usmjerena protiv prihvatljivih osobina puritanskoga novoengleštva, npr. stege, domaćega života, obrazovanja itd. Štoviše, Hawthorneovo stvaralaštvo ima opći mislilački i ćudoredni smisao, iako je njegov prizvuk često ublažen njegovim čovještvom i istančanom duhovitošću. Sve to omogućilo je da se Hawthorneov glas jasno čuje i u 21. stoljeću

ENGLISH LANGUAGE INTSTRUCTION IN CULTURAL MANAGEMENT

Cultural Management is one of the three courses of universitarian interdisciplinary undergraduate and graduate Cultural Studies, the first of a kind at the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek. The course is based on a common original module of Cultural Studies, providing for a foundation of general theoretical knowledge intrinsic to the interdisciplinary studies, whereby Cultural Studies are a multidisciplinary area with a versatile research objective and methodological framework, encompassing a wide spectrum of analytical fields dealing with culture. Such a common program is performed within undergraduate and graduate studies, while the Cultural Management course facilitates an acquisition of specialized knowledge, necessary skills, and narrower competencies for an efficacious cultural management. Differentiating education (i.e., an institutionalized form of learning, usually related to a juvenile age) and learning, the English Language instruction within the Cultural Management course endeavors to suppress an inconvenience of “return to the school benches” while promoting a habit of students’ lifelong learning (i.e., of a spontaneous, informal knowledge acquisition irrespective of their age), in conformity with the Croatian Adult Education Strategy. In addition to interdisciplinarity, such an open study model aims to promote an acquisition of theoretical knowledge in various English analytical discourses (e.g., , information science theory, theory of nation, educational theory, cultural anthropology, cultural studies, deconstruction, New Historicism, gender studies, environmental studies, postcolonial studies, subcultural theories, etc.) as well, perplexing it with a professional practice directly

\u27Strossmayerana\u27 u engleskim izvorima: Acton, Gladstone, Newman i Strossmayer

The paper deals with the friendship of Josip Juraj Strossmayer, the »First Son of His Homeland,« with the British John Emerich Edward Dalberg-Acton, 1st Baron Acton, KCVO DL, a known politician, man of letters, and the »Magistrate of History,« and ideational relation to John Henry Newman, Cong. Orat., the »Augustine of the Modern World.« Analyzed is a correspondence, mostly untranslated heretofore, of the Đakovo »vladika« (that is, episcope), as he titled himself frequently, with William Ewart Gladstone, FRS, FSS, the »People’s William« and the then British Prime Minister, especially in the 1876‒1892 timespan, and the new realizations on Strossmayer’s role in the rebirth of the Croatian culture, his attitude toward the South Slav question and Pan-Slavism, as well as a neo-historical study of the outreach of his speech at the First Vatican Council, have been exploratorily elucidated, with an evaluatory interpretation, from an Anglo-American viewpoint. Thus, Strossmayer’s intercession of a federal-state system, understanding for a unification of the Kingdoms of Dalmatia and Croatia, and a guarantee that the Croatian language be introduced in the then official usage, has also been revalorized, while his cultural significance has been described as a realization of the renaissance Latin term of a »universal man.« All these determinants describe his cultural importance equally cognitively, for just a few of the Croatian 19th-century dignitaries have incorporated it by their influential personalities.Rad obrađuje prijateljstvo Josipa Jurja Strossmayera, „prvoga sina Domovine“, s britanskim plemićem Johnom Emerichom Actonom, poznatim državnikom, književnikom i „sudcem povijesti“, te Strossmayerov odnos s Johnom Henryjem Newmanom, „Augustinom suvremenoga svijeta“. Razmotrena je razmjena dosad većinom neprevedenih pisama đakovačkoga „vladike“, kako se i sam često nazivao, i Williama Ewarta Gladstonea, „pučkoga Williama“ i tadašnjega britanskog predsjednika Vlade, i to poglavito u razdoblju od 1876. do 1892., a s angloameričkoga su motrišta, uz prosudbeno tumačenje, istraživački rasvijetljene nove spoznaje o Strossmayerovoj ulozi u preporodu hrvatske prosvjete, njegov stav prema južnoslavenskome pitanju i sveslavenstvu, kao i novopovijesna raščlamba dosegâ njegova istupa na Prvome vatikanskom saboru. Time je prevrednovan i Strossmayerov zagovor saveznoga državnog uređenja, razumijevanja za sjedinjenje kraljevinâ Dalmacije i Hrvatske te jamčenja da hrvatski jezik bude uveden u onodobnu službenu uporabu, a njegovo uljudbeno značenje opisano kao oživotvorenje preporodnoga latinskog pojma „svestranoga čovjeka“. Sve ove odrednice jednako spoznajno opisuju njegov prosvjetni značaj, jer samo je nekolicina hrvatskih devetnaestostoljetnih dostojanstvenika koji su ga utjelovili u svojim utjecajnim ličnostima

Encyclopædia Britannica Online: an online edition of the reliable encyclopedia (2012‒2020)

Sa svrhom što potpunijega razumijevanja i donošenja bitnih navedenih zaključaka o općenitome predmetnom pitanju mrežnih priručničkih izdanja, ovaj rad, oprimjeren provedbom i ishodom postupka kakvoćnoga istraživanja Encyclopædije Britannice, daje njezin kraći razvojni pregled i opis glavnih značajka njezinih odabranih izdanja, uz njihovu usporedbu s drugim sličnim priručnicima. Uvodni dio stoga sažeto iznosi gotovo desetljetnu povijest postupnoga Britanničina prijelaza u mrežno okruženje. Raščlanjujući njezine sastavnice, Macropaediju, Micropaediju i Propaediju, i njezino uredničko usmjerenje, središnji pak dio podrobnije razmatra Britanničin put od knjižnične police do računalnoga zaslona te ju dovodi u poredbeni suodnos s ostalim priopćilima na zahtjevnome poslovnom tržištu, poglavito s Wikipedijom. Time je također zaključno ukazano i na neke mogućnosti uporabe takvih suvremenih mrežnih priručničkih sadržaja, koji obavijesnim i priopćajnim proširenjem dosadašnjih granica nedvojbeno postavljaju i nove sustavske razvojne zadatke.With an objective to comprehend a general matter of online encyclopedias as completely as possible and derive the quoted conclusions, this paper provides, by the conduct and result of a qualitative research method exemplified by Encyclopædia Britannica, its developmental outline and a hallmark description of its select editions, in addition to their comparison with other similar enchiridia. Consequently, the introductory part epitomizes an almost‐decennial history of Britannica’s gradual transition to an online environment. Analyzing its components of Macropædia, Micropædia, and Propædia and its editorial guidelines, the central part discusses Britannica’s way from a library shelf to a computer screen in more detail while establishing its comparative correlation with other multimedia on a demanding business market, especially with Wikipedia. Hereby, the paper also conclusively indicates several possibilities to use these modern online encyclopedic contents, which also set the new systemic developmental tasks by their informational and communicational expansion of the boundaries existent heretofore

Competence Acquisition as a Key Factor in Education for Entreprenuership

Na području Republike Hrvatske obrazovni je sustav bio podvrgnut mnogim reformama koje, u pravilu nisu doprinijele stvaranju visokokvalitetnih ljudskih resursa, spremnih da budu izravno uključeni u poduzetništvo. Štoviše, ovaj problem je i povećan zbog činjenice da je sustav visokoga obrazovanja prošao kroz transformaciju u nekoliko prethodnih godina, razvivši se u Bolonjski proces, dok srednjoškolski obrazovni sustav nije adekvatno pratio tu promjenu. Zbog važnosti obrazovanja profesionalnog osoblja radi gospodarskoga razvoja istočne Hrvatske, napose Vukovarsko-srijemske županije kao područja posebne državne skrbi, bilo je nužno pokrenuti trogodišnji Stručni studij Trgovine na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru. Njegov nastavni plan i program treba činiti osnovu koja bi bila prikladna sadašnjim potrebama i shvaćanju poduzetništva kao glavne kompetencije cjeloživotnoga učenja gospodarskih subjekata na najbolji mogući naćin. Na veleučilišnoj razini, nužno je nastavne planove i programe prilagoditi tako da rješavaju probleme prilagodbe studenata pragmatičnim poslovnim uvjetima i prihvaćanju poduzetništva kao obrazovne, društvene i gospodarstvene vrijednosti. Uz to, nužno je analizirati politiku, misiju i obrazovne ciljeve unutar cjeloživotnoga učenja i obrazovanja odraslih. Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru ulaže maksimalne napore u razvoj nastavnih planova i programa cjeloživotnoga učenja u području obrazovanja i povećanja mobilnosti u odnosu na studente uključene u ovaj proces. Ovi programi prilagođeni su u skladu sa smjernicama Međunarodne udruge za cjeloživotno učenje i poučavanje (International Association for Continued Education and Training, IACET) iz Washingtona, DC, te Europske unije.In the territory of the Republic of Croatia, educational system has experienced multiple reforms which, as a rule, have not contributed to the creation of high-quality human resources (HR), ready to be directly involved in entrepreneurship. Furthermore, the problem is increased due to the fact that the higher educational system has experienced a transformation in a couple of recent years, having evolved into the Bologna Process, while the high-school educational system has not adequately followed this change. Because of the importance to educate professional personnel for the economic development of eastern Croatia, especially of Vukovar-Sirmium County, being a Special State Concern Area, it was necessary to launch a three-year vocational Course of Trade Study at the University of Applied Sciences Lavoslav Ružička in Vukovar. A curriculum should form a basis that would respond to contemporary necessity to understand entrepreneurship as a key economic entities’ lifelong learning (LLL) competence at its best. At the University level, it is necessary to adapt the curricula that would solve the problems of students’ adjustment to the pragmatic business conditions while contributing to the acceptance of entrepreneurship as an educational, social, and economic value. Moreover, it is necessary to analyze the policy, mission, and educational objectives within the LLL. The University of Applied Sciences Lavoslav Ružička in Vukovar invests maximal efforts in the development of LLL curricula in the field of education and mobility increase pertaining to the students involved in the process. The programs are adapted to the guidelines provided by the International Association for Continued Education and Training (IACET), Washington, DC, and the EU

PREDNOST RANOGA UČENJA STRANOG JEZIKA U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA

Učenje stranoga jezika potiče razvoj komunikacijskih kompetencija i doprinosi cjelovitom razvoju djeteta. Komunikacija na stranom jeziku podrazumijeva sposobnost razumijevanja, tumačenja informacija, izražavanja ideja, osjećaja i misli u različitim situacijama te tako djeci pruža mogućnost interakcije s ljudima koji ne govore njihov materinski jezik. Većina djece dolazi na svijet s urođenim sposobnostima za usvajanje i uporabu jezika. Od prvog susreta djeteta i majke uspostavlja se neraskidiva veza koja će biti osnova za komunikaciju na materinskom jeziku. Dijete urednog razvoja i odgoja će nakon određenog vremena steći sposobnost za spretno ovladavanje glasovima i gramatikom materinskog jezika, počet će razumijevati svijet u kojem živi i izgovarati svoje želje i potrebe. Razlikujemo usvajanje drugog jezika čiji su procesi gotovo istovjetni usvajanju materinskoga te učenje stranoga jezika koje se odvija u formalnom okruženju. Povoljno razdoblje za učenje stranoga jezika je predškolska dob kada dijete jezik uči kroz igru i aktivnosti koje mu pružaju ugodu i potiču njegov spoznajni razvoj

PREDNOST RANOGA UČENJA STRANOG JEZIKA U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA

Učenje stranoga jezika potiče razvoj komunikacijskih kompetencija i doprinosi cjelovitom razvoju djeteta. Komunikacija na stranom jeziku podrazumijeva sposobnost razumijevanja, tumačenja informacija, izražavanja ideja, osjećaja i misli u različitim situacijama te tako djeci pruža mogućnost interakcije s ljudima koji ne govore njihov materinski jezik. Većina djece dolazi na svijet s urođenim sposobnostima za usvajanje i uporabu jezika. Od prvog susreta djeteta i majke uspostavlja se neraskidiva veza koja će biti osnova za komunikaciju na materinskom jeziku. Dijete urednog razvoja i odgoja će nakon određenog vremena steći sposobnost za spretno ovladavanje glasovima i gramatikom materinskog jezika, počet će razumijevati svijet u kojem živi i izgovarati svoje želje i potrebe. Razlikujemo usvajanje drugog jezika čiji su procesi gotovo istovjetni usvajanju materinskoga te učenje stranoga jezika koje se odvija u formalnom okruženju. Povoljno razdoblje za učenje stranoga jezika je predškolska dob kada dijete jezik uči kroz igru i aktivnosti koje mu pružaju ugodu i potiču njegov spoznajni razvoj

EDUCATIONAL VALUES IN SELECTED SPEECHES OF JOSIP JURAJ STROSSMAYER – PROMOTER OF ENLIGHTMENT AND CULTURE

Biskup Josip Juraj Strossmayer kulturno je, politički i prosvjetiteljski djelovao u iznimno teško i turbulentno vrijeme hrvatske povijesti koje karakterizira buđenje nacionalne svijesti i stremljenje k suvremenom građanskom društvu i njegovim vrijednostima — kulturnim i moralnim. Biskup Strossmayer u svojim je govorima ukazao na potrebu nacionalnoga buđenja hrvatskoga naroda na čvrstim temeljima vjere, a potom i znanosti i umjetnosti. U radu se pedagoški usmjerenim čitanjem dubinski analiziraju odabrani govori biskupa Strossmayera počevši s godinom 1850. kada se obratio narodu prigodom svečanoga stupanja na biskupsku stolicu. Bio je to prvi njegov važniji govor, a slijede ga govor s devete saborske sjednice (1861.), govor s prve svečane sjednice Akademije znanosti i umjetnosti (1867.), govor studentima i profesorima nakon otvorenja Sveučilišta u Zagrebu (1874.), govor prigodom posvete i otvaranja nove zgrade Gimnazije u Vinkovcima (1879.) te govor na svečanoj sjednici Akademije znanosti i umjetnosti prigodom otvorenja galerije slika (1884.) Iščitavanjem šest reprezentativnih Strossmayerovih govora tipologizirane su i svrstane u kategorije odgojne vrijednosti koje zastupa.Bishop Josip Juraj Strossmayer was culturally, politically, and educationally active in an exceptionally turbulent time of the Croatian history, characterized by an awareness about national consciousness and an aspiration toward a modern civic society and its values—both cultural and the moral ones. On the occasion of his orations, Bishop Josip Juraj Strossmayer availed himself of an opportunity to signify a necessity of a national awakening of the Croatian nation based on the steadfast foundations of the faith, as well as of science and arts. The paper deeply analyzes some of the most important Bishop Strossmayer’s speeches by a pedagogically directed perusal, beginning with the year 1850, when he addressed the folk on the occasion of his ceremonial episcopal enthroning. It was his first significant speech, followed by the one from the 9th session of the Croatian Parliament (1861), his oration from the first session of the Academy of Sciences and Arts (1867), his speech to the students and teachers subsequent to the opening of the University of Zagreb (1874), his speech on the consecration and the opening of the Vinkovci Gymnasium (1879), and his speech at the ceremonial session of the Academy of Sciences and Arts upon the opening of the Art Gallery (1884). Having perused six representative Strossmayer’s speeches, the educational values he promoted are typlogized and categorized