Otpornost pčelinjeg legla, odraslih pčela i matica prema enilkonazolu.

The incorrect or excessive use of antibiotics and of acaricides against bee diseases, as well as various stressors, including queen rearing, can increase the incidence of chalk-brood. A promising drug against this disease could be Enilconazol. Its influence on bees, bee brood and queens was therefore tested for the first time under laboratory and apiary conditions. Amounts of 200, 400, and 1000 mg of Enilconazol were dissolved in 96% ethyl alcohol, added to 50 ml of sugar solution (1:1, w/v) and fed to experimental groups. Bees accepted the experimental feeds well. Observation of bees and bee brood during 30 days in the laboratory glass hives with one frame (apisarium) showed no difference between treated and control groups fed with plain sugar solution. The influence of Enilconazol on quality of queens was examined in AZ type pavilion hives with several especially prepared and divided frames. It was established that during 25 days there was no difference between treated and control colonies in acceptance and vitality of queens and in development of bee brood.Pogrešna ili prekomjerna uporaba antibiotika i akaricida u suzbijanju pčelinjih bolesti, kao i različiti stresori, uključujući uzgoj pčelinjih matica, mogu povećati učestalost vapnenastog legla. Enilkonazol bi mogao biti lijek od izbora za liječenje te bolesti. Njegov utjecaj na pčele, pčelinje lego i matice istražen je stoga po prvi puta u laboratorijskim uvjetima i na pčelinjaku. Količine od 200, 400 i 1.000 mg enilkonazola otopljene su u 96 %-nom etanolu, dodane u 50 ml šećernog sirupa (1:1, masa/volumen) i pohranjene pokusnim skupinama. Promatranja pčela i pčelinjeg legla u laboratorijskim košnicama s jednim okvirom (apisarij) tijekom 30 dana nisu pokazala razlike između tretiranih i kontrolne skupine hranjene samo šećernim sirupom. Utjecaj enilkonazola na kvalitetu matica istražen je u AŽ košnicama s nekoliko posebno pripremljenih i podijeljenih okvira. Utvrđeno je da između tretiranih i kontrolnih zajednica tijekom 25 dana nije bilo razlike u prihvaćanju i vitalnosti matica, kao ni u razvoju pčelinjeg legla

Ceratothoa oestroides u bukava (Boops boops L.) i gira oblica (Spicara smaris L.) iz Velebitskog kanala u sjevernom Jadranu.

Buccal cavities of bogues (Boops boops L.) and picarels (Spicara smaris L.), caught near the town Novi Vinodolski (Velebit Channel, Croatia), were examined for the presence of crustacean parasite Ceratothoa oestroides. Sampling was carried once monthly during the period from June to September 2003. The parasite was found in five of 39 bogues (prevalence = 12.82%) and in 17 of picarels (prevalence - P = 10.43%), or totally in 22 fish (P = 10.89%). P was somewhat higher during the first three months. A statistically minimal correlation was found between the fish length and the length of the parasite.Usne šupljine bukava (Boops boops L.) i gira oblica (Spicara smaris L.) ulovljenih u blizini Novog Vinodolskog (Velebitski kanal, Hrvatska) pregledane su na prisutnost račića - nametnika Ceratothoa oestroides. Uzorci su uzmani jednom mjesečno, u razdoblju od lipnja do studenoga 2003. Nametnik je utvrđen u usnoj šupljini u pet od 39 pregledanih bukava (prevalencija 12,82) i u 17 od 163 gire oblice (prevalencija = 10,43), odnosno ukupno u 22 ribe (prevalencija = 10,43). Pretežitost nametnika bila je nešto veća tijekom prva tri mjeseca. Statistički minimalna korelacija utvrđena je između dužine riba i dužine nametnika

Ceratothoa oestroides u bukava (Boops boops L.) i gira oblica (Spicara smaris L.) iz Velebitskog kanala u sjevernom Jadranu.

Buccal cavities of bogues (Boops boops L.) and picarels (Spicara smaris L.), caught near the town Novi Vinodolski (Velebit Channel, Croatia), were examined for the presence of crustacean parasite Ceratothoa oestroides. Sampling was carried once monthly during the period from June to September 2003. The parasite was found in five of 39 bogues (prevalence = 12.82%) and in 17 of picarels (prevalence - P = 10.43%), or totally in 22 fish (P = 10.89%). P was somewhat higher during the first three months. A statistically minimal correlation was found between the fish length and the length of the parasite.Usne šupljine bukava (Boops boops L.) i gira oblica (Spicara smaris L.) ulovljenih u blizini Novog Vinodolskog (Velebitski kanal, Hrvatska) pregledane su na prisutnost račića - nametnika Ceratothoa oestroides. Uzorci su uzmani jednom mjesečno, u razdoblju od lipnja do studenoga 2003. Nametnik je utvrđen u usnoj šupljini u pet od 39 pregledanih bukava (prevalencija 12,82) i u 17 od 163 gire oblice (prevalencija = 10,43), odnosno ukupno u 22 ribe (prevalencija = 10,43). Pretežitost nametnika bila je nešto veća tijekom prva tri mjeseca. Statistički minimalna korelacija utvrđena je između dužine riba i dužine nametnika

Factors affecting peripheral hematopoietic stem cell mobilization in patients with lymphoma and multiple myeloma

Intenzivna kemoterapija uz potporu autologne transplantacije krvotvornih matičnih stanica dobro je utvrđena terapijska opcija u liječenja hematoloških maligniteta, uključujući multipli mijelom i limfom. Za provođenje autologne transplantacije potreban je adekvatan broj perifernih krvotvornih matičnih stanica. Kako se one fiziološki u perifernoj krvi ne nalaze u dovoljnoj količini, potrebno je potaknuti prelazak dodatnog broja matičnih stanica iz koštane srži u perifernu krv. Taj postupak se naziva mobilizacijom krvotvornih matičnih stanica. Ona se danas kod većine bolesnika provodi jednim od dvaju standardnih protokola – kemomobilizacijom ili mobilizacijom faktorima rasta („steady-state“), a kod odabrane skupine bolesnika koji slabo mobiliziraju matične stanice uz dodatnu primjenu novog mobilizacijskog lijeka pleriksafora. Mobilizacija može biti otežana činjenicom da su bolesnici često prethodno podvrgnuti modalitetima terapije koji smanjuju sposobnost mobiliziranja matičnih stanica, kao i konstitucijskim čimbenicima koji otežavaju mobilizaciju. Mnogobrojne studije su identificirale najvažnije negativne prediktore u koje ubrajamo: dob, spol, dijagnozu, dulje vrijeme od postavljene dijagnoze, zahvaćenost koštane srži, radioterapiju, dulje vrijeme od posljednje kemoterapije do mobilizacije, veći broj prethodnih terapijskih linija, prethodne autologne transplantacije, fludarabin, melfalan, lenalidomid, alkilirajuće agense, kemoterapeutike bazirani na platini, leukopeniju, trombocitopeniju. Stoga je za kliničare veoma bitno prepoznati bolesnike iz rizične skupine kako bi pravovremenom intervencijom spriječio mogući neuspjeh mobilizacije kako bi osigurali najbolji tretman za bolesnika uz minimiziranje troškova ove skupocjene procedure. Ova restrospektivna analiza uključila je bolesnike kojima je učinjena mobilizacija i prikupljanje perifernih krvotvornih matičnih stanica kao priprema za visokodoznu kemoterapiju i autolognu transplantaciju krvotvornih matičnih stanica u liječenju limfoma i multiplog mijeloma. Pacijenti su liječeni na Zavodu za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice Dubrava, u razdoblju od 2007. do 2016. godine. Na uzorku od 133 pacijenta koji su podvrgnuti 144 postupaka mobilizacije su istražene značajke samih pacijenata, prethodne terapije i intramobilizacijski faktori koji predviđaju uspjeh postupka te su dobiveni rezultati uspoređeni s podatcima iz do sada publiciranih radova.High dose chemotherapy with the support of autologous haematopoietic stem cell transplantation is a well established treatment course in therapy of haematologic malignancies, including multiple myeloma and lyphoma. It is needed to collect an adequate ammount of haemotopoietic stem cells in order to commence autologous stem cell transplantation procedure. Since the number of these cells in the periphery bloodstream is physiologically not high enough, a procedure is needed to stimulate the translocation of additional stem cells from the bone marrow into the periphery blood. This procedure is called haematopoietic stem stem cell mobilization. In today's practices it is done with one of two standard approaches for most of the patients – with chemomobilization or mobilization by growth factors („steady-state“), and in selected group of patients called who mobilize stem cells poorly with additional help of a novel mobilization agent plerixafor. Mobilization can be complicated by the fact that patients undergoing it often have a history of mobilization impairing therapy, as well as constitutional factors which reflect negatively on ability to mobilize stem cells. Numerous studies have identified relevant negative predictors which include: age, sex, diagnosis, longer time since diagnosis, bone marrow involvement, radiotherapy, longer time since last chemotherapy to mobilization, numerous lines of chemotherapy, previous autologous haematopoietic stem cell transplantation, fludarabine, melphalan, lenalidomide, use of alkylating agents, platinum based chemotherapy, leukopenia, thrombocytopenia. Thus it is very important for the clinician to recognize a patient belonging the high-risk group so he could apply a timely intervention which will not only provide the best possible benefit for the patient, but also minimize the price of this costly procedure. This retrospective analysis includes patients which have been subjects to haematopoietic stem cell mobilization and apheresis as a part of high dose chemotherapy and autologous haematopoietic stem cell transplantation treatment course in lymphoma and multiple myeloma therapy. Patient were treated in the Hematology department of Internal medicine clinic of University hospital Dubrava during the period between year 2007. and 2016. In a sample of 133 patients undergoing 144 mobilization procedures we have investigated patient characteristics, previous therapy and intramobilization factors which predict successfulness of the procedure and we compared our results to available published data

Factors affecting peripheral hematopoietic stem cell mobilization in patients with lymphoma and multiple myeloma

Intenzivna kemoterapija uz potporu autologne transplantacije krvotvornih matičnih stanica dobro je utvrđena terapijska opcija u liječenja hematoloških maligniteta, uključujući multipli mijelom i limfom. Za provođenje autologne transplantacije potreban je adekvatan broj perifernih krvotvornih matičnih stanica. Kako se one fiziološki u perifernoj krvi ne nalaze u dovoljnoj količini, potrebno je potaknuti prelazak dodatnog broja matičnih stanica iz koštane srži u perifernu krv. Taj postupak se naziva mobilizacijom krvotvornih matičnih stanica. Ona se danas kod većine bolesnika provodi jednim od dvaju standardnih protokola – kemomobilizacijom ili mobilizacijom faktorima rasta („steady-state“), a kod odabrane skupine bolesnika koji slabo mobiliziraju matične stanice uz dodatnu primjenu novog mobilizacijskog lijeka pleriksafora. Mobilizacija može biti otežana činjenicom da su bolesnici često prethodno podvrgnuti modalitetima terapije koji smanjuju sposobnost mobiliziranja matičnih stanica, kao i konstitucijskim čimbenicima koji otežavaju mobilizaciju. Mnogobrojne studije su identificirale najvažnije negativne prediktore u koje ubrajamo: dob, spol, dijagnozu, dulje vrijeme od postavljene dijagnoze, zahvaćenost koštane srži, radioterapiju, dulje vrijeme od posljednje kemoterapije do mobilizacije, veći broj prethodnih terapijskih linija, prethodne autologne transplantacije, fludarabin, melfalan, lenalidomid, alkilirajuće agense, kemoterapeutike bazirani na platini, leukopeniju, trombocitopeniju. Stoga je za kliničare veoma bitno prepoznati bolesnike iz rizične skupine kako bi pravovremenom intervencijom spriječio mogući neuspjeh mobilizacije kako bi osigurali najbolji tretman za bolesnika uz minimiziranje troškova ove skupocjene procedure. Ova restrospektivna analiza uključila je bolesnike kojima je učinjena mobilizacija i prikupljanje perifernih krvotvornih matičnih stanica kao priprema za visokodoznu kemoterapiju i autolognu transplantaciju krvotvornih matičnih stanica u liječenju limfoma i multiplog mijeloma. Pacijenti su liječeni na Zavodu za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice Dubrava, u razdoblju od 2007. do 2016. godine. Na uzorku od 133 pacijenta koji su podvrgnuti 144 postupaka mobilizacije su istražene značajke samih pacijenata, prethodne terapije i intramobilizacijski faktori koji predviđaju uspjeh postupka te su dobiveni rezultati uspoređeni s podatcima iz do sada publiciranih radova.High dose chemotherapy with the support of autologous haematopoietic stem cell transplantation is a well established treatment course in therapy of haematologic malignancies, including multiple myeloma and lyphoma. It is needed to collect an adequate ammount of haemotopoietic stem cells in order to commence autologous stem cell transplantation procedure. Since the number of these cells in the periphery bloodstream is physiologically not high enough, a procedure is needed to stimulate the translocation of additional stem cells from the bone marrow into the periphery blood. This procedure is called haematopoietic stem stem cell mobilization. In today's practices it is done with one of two standard approaches for most of the patients – with chemomobilization or mobilization by growth factors („steady-state“), and in selected group of patients called who mobilize stem cells poorly with additional help of a novel mobilization agent plerixafor. Mobilization can be complicated by the fact that patients undergoing it often have a history of mobilization impairing therapy, as well as constitutional factors which reflect negatively on ability to mobilize stem cells. Numerous studies have identified relevant negative predictors which include: age, sex, diagnosis, longer time since diagnosis, bone marrow involvement, radiotherapy, longer time since last chemotherapy to mobilization, numerous lines of chemotherapy, previous autologous haematopoietic stem cell transplantation, fludarabine, melphalan, lenalidomide, use of alkylating agents, platinum based chemotherapy, leukopenia, thrombocytopenia. Thus it is very important for the clinician to recognize a patient belonging the high-risk group so he could apply a timely intervention which will not only provide the best possible benefit for the patient, but also minimize the price of this costly procedure. This retrospective analysis includes patients which have been subjects to haematopoietic stem cell mobilization and apheresis as a part of high dose chemotherapy and autologous haematopoietic stem cell transplantation treatment course in lymphoma and multiple myeloma therapy. Patient were treated in the Hematology department of Internal medicine clinic of University hospital Dubrava during the period between year 2007. and 2016. In a sample of 133 patients undergoing 144 mobilization procedures we have investigated patient characteristics, previous therapy and intramobilization factors which predict successfulness of the procedure and we compared our results to available published data

VITAMIN-MINERAL ADITIVES IN MEDICATED FISH FEEDS

Visoka probavljivost i dijetetska vrijednost ribljih bjelančevina, ribogojstvu, kao grani stočarstva, daje sve veće značenje u proizvodnji hrane životinjskog porijekla. Uz provođenje preventivnih mjera, uvjeti proizvodnje pogoduju nastanku i širenju bolesti riba, koje je potrebno liječiti odgovarajućim ljekovitim pripravcima. Budući da vitamini i minerali sudjeluju u metabolizmu nekih enzima i koenzima i čine anorganski sastavni dio tijela, te djeluju na poboljšanje općeg zdravstvenog stanja organizma, provedeni su pokusi liječenja nekih učestalih bolesti riba. Rezultati pokusa provedenih u laboratoriju i na ribnjacima pokazuju 100 %-tno izlječenje nekih specifičnih bolesti pastrva, šarana, i pjegavog šarana punovrijednom hranom za pastrvski mlađ, odnosno mlađ šaranskih riba kojoj su dodavani antibiotici i kemoterapeutici te vitaminsko-mineralni dodatak. Liječenje bez vitaminsko-mineralnog premiksa rezultiralo je 90 %-tnim izlječenjem.Due to the high digestibility and dietetic value of fish proteins, fish farming becomes an increasingly important branch of cattle raising, in respect of animal origin food production. Despite prophylactic measures, the production conditions are in favour of fish disease outbreak and spreading, which need to be treated by appropriate medicinal preparations. Based on the fact that vitamins and minerals participate in the metabolism of certain enzymes and co-enzymes, making the inorganic composition of the body and improving the general health condition, the studies of some frequent fish diseases treatment was carried out. The results of studies performed in laboratory and fish farms show the 100% cure of some specific trout, carp, grass carp and beak-headed carp diseases, upon the use of complete trout or carp fingerling feed supplement with antibiotics and chemotherapeutic plus vitamin-mineral additives. Treatment without the addition of vitamin-mineral premix resulted in 90% cure rate

Gospodarstvena obilježja pčelarske proizvodnje u Hrvatskoj

The aim of this study was to determine the basic economic parameters of honey production, export and import in Croatia and worldwide. We also estimated the market value of Croatian beekeeping as a whole for the year 2007. The most marketable bee product is honey, but its value is many times smaller than the value of pollination that bees deliver to our ecosystem. Besides that, there is also the positive infl uence of the beekeeping activities on human health since they are bound to dwelling in the natural surroundings. The largest honey producers of the world, for the period 2002-2007 were, in descending order: China, Argentina, Turkey, the USA and Ukraine. The largest world honey exporters in the same period were Argentina, China, Mexico, Germany and Hungary, and largest importers were the USA, Germany, Japan, the United Kingdom and France. Germany is not only a large importer but also a large honey exporter. A trend analysis of the number of beehives in Croatia from 1967-2007 (variable x2) shows with 95% certainty that in the year 2015 the number of beehives in Croatia will be somewhere between 64.80 and 151.20 thousand. The predicted value for the same year for honey production (variable x3) is somewhere between 1,640 and 2,360 tons, and for per hive honey production (variable x4) between 16.34 and 20.87 kg. The total market value of the Croatian beekeeping industry in 2007 was estimated at 28.55 million € (214.09 million HRK).Cilj ovog istraživanja bio je odrediti temeljne ekonomske pokazatelje proizvodnje, izvoza i uvoza meda u Hrvatskoj i u svijetu. Također smo procijenili tržišnu vrijednost hrvatskoga pčelarstva za 2007. godinu. Najutrživiji pčelarski proizvod je med, ali njegova je vrijednost puno puta manja od vrijednosti oprašivanja koje u našem ekosustavu obavljaju pčele. Osim toga, pčelarske aktivnosti pozitivno utječu na ljudsko zdravlje zbog boravka u prirodi. Najveći proizvođači meda na svijetu, u razdoblju od 2002. do 2007. godine, bili su Kina, Argentina, Turska, SAD i Ukrajina. Najveći svjetski izvoznici u istom razdoblju bili su Argentina, Kina, Meksiko, Njemačka i Mađarska, a najveći uvoznici SAD, Njemačka, Japan, Velika Britanija i Francuska. Njemačka nije samo uvoznik nego i veliki izvoznik meda. Analiza trenda broja košnica u Hrvatskoj od 1967. do 2007. godine (promjenjivica x2) pokazuje s 95% pouzdanosti da će 2015. godine u Hrvatskoj biti između 64,80 i 151,20 tisuća košnica. Predviđena vrijednost proizvodnje meda (promjenjivica x3) za istu godinu mogla bi biti između 1.640 i 2.360 tona, a proizvodnje meda po košnici (promjenjivica x4) između 16,34 i 20,87 kg. Ukupna tržišna vrijednost hrvatske pčelarske industrije za 2007. godinu procijenjena je na 28,55 milijuna € (214,09 milijuna HRK)

Aktivnost leucin-aminopeptidaze u srednjem crijevu nozemoznih medonosnih pčela (Apis mellifera).

The aim of this study was to determine leucine aminopeptidase (LAP) activity in the midgut of nosema diseased honeybees. Nosema sp. spores were confirmed in 60% of the coprologically examined individual honeybees. For laboratory testing 100 honeybees were collected randomly from three beehives. LAP enzyme activity in the midgut of the honeybees was assessed qualitatively, based on the intensity of staining in histological preparations. In bees in which the midgut coprological examination did not reveal Nosema sp. spores, the epithelial cells were red-purple stained, and all the layers of the walls of the midgut were visible. The intensity of honeybees naturally infected with microsporidia Nosema sp. increased while the intensity of the staining gradually decreased, showing progressively less pronounced LAP enzyme activity. Also there was an increasing number of damaged epithelial cells. Therefore, nosema disease can be considered as the disease of choice for studying LAP enzyme activity and determining the degree of microsporidium infection.Cilj ovog istraživanja bio je odrediti aktivnost leucin-aminopeptidaze (LAP) u srednjem crijevu nozemoznih medonosnih pčela (Apis mellifera). Koprološkom pretragom na nozemozu, spore Nosema sp. potvrđene su u 60% pretraženih pojedinačnih medonosnih pčela. Za laboratorijske pretrage slučajnim odabirom skupljeno je po 100 medonosnih pčela iz triju košnica. Aktivnost enzima LAP u srednjem crijevu pčela određena je kvalitativno na osnovi jačine obojenja u pripremljenim histološkim preparatima. U pčela u kojih koprološkom pretragom u srednjem crijevu nisu utvrđene spore Nosema sp. epitelne stanice bile su crveno-purpurno obojene i svi su slojevi stijenke srednjega crijeva bili vidljivi. Jačina prirodne invazije invadiranih medonosnih pčela mikrosporidijama Nosema sp. se povećavala, dok se jačina obojenja postupno smanjivala što ukazuje na postupno slabije izraženu aktivnost enzima LAP. Također je utvrđeno i sve više propalih epitelnih stanica. Zbog toga se nozemozu može smatrati bolešću od izbora za utvrđivanje aktivnosti enzima LAP i utvrđivanje stupnja invadiranosti mikrosporama