[Ispitivanje morfologije endodontskih prostora prvog gornjeg kutnjaka]

The purpose of the investigation was to establish the exact number of root canals in the maxillary first permanent molar, their direction, type and relation, based upon a large number of random samples. Randomly chosen 443 maxillary first permanent molars (221 left and 222 right) were investigated with the aim to get more knowledge into the morphology of the endodontic space. One canal in the mesiobuccal root appeared in 366 teeth or 82.62% and three canals in mesiobuccal root were found in 25 teeth or 5.64%. In the distobuccal root two canals were found in 8 teeth or 1.81%. In palatal root two canals were found in 4 teeth or 0.9%. Analizing the obtained data it has been established that there was not a significant correlation between the appearence of two canals in the mesiobuccal root and the side of the jaw. There \u27s also no relation between the type of the canals and splitting of the mesiobuccal root at the apex.U ovom je radu ispitivana morfologija endodontskih prostora prvih gornjih kutnjaka. Poznata je činjenica da se neuspjesi u endodontskom tretmanu prvog gornjeg kutnjaka osim neadekvatnog tehničkog pristupa mogu pripisati i nedovoljnom poznavanju morfologije endodontskog prostora. Činjenica da se u stomatološkoj literaturi dugi niz godina raspravlja o endodonskoj morfologiji prvog gornjeg kutnjaka nije bila zapreka da se pristupi ovom istraživanju iz razumljivog razloga što su podaci iz literature vrlo različiti, a kadikad i oprečni. U nakani da se ustanovi stvaran broj kanala u korjenovima prvog gornjeg kutnjaka, njihov međusobni odnos kao i moguće morfološke varijacije, nasumce je uzeto 443 ekstrahiranih prvih gornjih kutnjaka (221 lijevih i 223 desnih). Nakon čišćenja i sušenja svi su uzorci otvarani na okluzijskoj plohi turbo-bušilicom i dijamantnim brusnim tijelom do krova pulpne komorice, koji je zatim odstranjen čeličnim svrdlom br. 2 do potpunog nestanka rogova pulpe. Ulazi u primarni mezio — bukalni, disto-bukalni i palatinalni kanal su uvijek bili vidljivi, dok se ulaz u sekundarni mezio — bukalni kanal nije mogao vidjeti bez dodatnog uklanjanja dijela mezioaproksimalne stijenke pulpne komorice. U ovako prikazane kanale postavljeni su Kerr proširivači No 008-0010, a zatim je izvršeno uzdužno brušenje mezio-bukalnog i disto-bukalnoq korijena do prvog kontakta s površinom proširivača. Nakon uklanjanja proširivača izvršeno ie bojenie kanala polikolor bojama. U raspravi o rezultatima se aovori o broiu kanala u poiedinim korienovima prvog gornjeg kutnjaka. Najveću pažnju je privukao meziobukalni korijen zbog složenosti svoje morfologije. Od sveukupno ispitanih 443 prvih gornjih kutnjaka u meziobukalnom korijenu utvrđeno je 52 zuba s jednim kanalom ili 11.74%, 366 zubi ili 82. 62% s dva kanala i 25 zubi ili 5.64% s tn kanala. U distobukalnom korijenu su dva kanala utvrđena u 8 zubi ili 1.81%, dok su u palatinalnom korijenu dva kanala nađena samo u 4 zuba ili 0.9%. Koriienski kanali moraju imati različite međusobne odnose. U meziobukalnom koriienu slijeću se potpuno separirana dva kanala u 172 uzorka ili 46.99%, dva dielomično spojena kanala u 28 uzoraka ili 7.65% u dva kanala koji se međusobno spajaiu u predielu aoeksne trećine koriiena u 166 uzoraka ili 43 35%. U daljnjem tijeku rada se raspravljalo o povezanosti između pojave separiarnih kanala u meziobukalnom korijenu sa znakovima kalanja na apeksu korijena, kao i korelaciji između pojave dvostrukih kanala i strane čeljusti. Utvrđeno je da ne postoji signifikantna razlika između ove dvije pojave

Usporedba standardne i pulsno-laserske polimerizacije kompozitnih materijala

An ever growing amount of photo-curable materials is being used in different fields of dentistry. Standard photopolymerization devices produce about 60% o f monomer conversion in composite resin fillings. In order to improve the quality of polymerization, a series of experiments was made using pulsed laser, because continuous coherent light leads to a higher polymerization shrinkage caused by a temperature rise in the material. Three different experiments were carried out with different shades of composite resins Helioprogress and Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). In the first experiment, the wavelength was changed from 465 to 495 nm in steps o f 5 nm with 30s exposition time. In the second one, the wavelength was constant (470 nm) and the illumination time was changeable (10, 20, 30 and 40s). The cured part of the sample, situated in a specially prepared aluminum mould, was measured with Vernier micrometer. The best results were achieved at 470 nm regardless of the amount of filler and pigment. The results were compared with a commercial device (Heliomat). It is expected that pulsed laser polymerization will improve the degree of monomer conversion, decrease a temperature rise in the composite and in that way avoid wall-to-wall contraction.Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje

Usporedba standardne i pulsno-laserske polimerizacije kompozitnih materijala

An ever growing amount of photo-curable materials is being used in different fields of dentistry. Standard photopolymerization devices produce about 60% o f monomer conversion in composite resin fillings. In order to improve the quality of polymerization, a series of experiments was made using pulsed laser, because continuous coherent light leads to a higher polymerization shrinkage caused by a temperature rise in the material. Three different experiments were carried out with different shades of composite resins Helioprogress and Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). In the first experiment, the wavelength was changed from 465 to 495 nm in steps o f 5 nm with 30s exposition time. In the second one, the wavelength was constant (470 nm) and the illumination time was changeable (10, 20, 30 and 40s). The cured part of the sample, situated in a specially prepared aluminum mould, was measured with Vernier micrometer. The best results were achieved at 470 nm regardless of the amount of filler and pigment. The results were compared with a commercial device (Heliomat). It is expected that pulsed laser polymerization will improve the degree of monomer conversion, decrease a temperature rise in the composite and in that way avoid wall-to-wall contraction.Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje

DOPRINOS TURIZMA HRVATSKOM GOSPODARSTVU: IO PRISTUP

In order to understand the contribution of tourism to the economy and the effects of possible structural changes during the tourism boom that Croatia is currently facing, the article focuses on the place and role of tourism in the Croatian economy and its impact on the output of the most relevant industries. The aim of the paper is to estimate the contribution of tourism to the gross domestic product of Croatia and to measure the multiplicative effects of tourism consumption on the different industries of the economy during a nine year period, based on a specific methodological framework, which integrates tourism satellite and input-output models in three different years. The analysis has provided an approximation of the total tourist industry contribution to the national economy, ranging from 14.2 to 16.3 percent of the gross value added of the whole of the economy. It concludes that tourism consumption has a positive effect on both tourism and non-tourism products and activities. Improvement of the quality of the research within the input-output framework requires the process of the fractionalization of input-output tables but also a more precise extraction of activities characteristic of tourism than there has previously been.Polazeći od potrebe za spoznajom veličine i doprinosa turizma gospodarstvu, ali i razumijevanja učinaka mogućih strukturnih promjena tijekom turističkog buma s kojim se Hrvatska trenutno susreće, rad je usredotočen na sagledavanje mjera i uloge turizma u gospodarstvu Hrvatske uključujući i utjecaj na proizvodnju najvažnijih djelatnosti kao odraza povećane turističke potrošnje. Cilj rada je procjena doprinosa turizma stvaranju bruto domaćeg proizvoda Hrvatske i mjerene multiplikativnih učinaka turističke potrošnje na različite djelatnosti gospodarstva tijekom razdoblja od devet godina na temelju specifi čnog metodološkog okvira koji povezuje satelitski račun turizma i input-output modela u promatrane tri različite godine. Analiza je rezultirala procjenom ukupnog doprinosa turizma nacionalnom gospodarstvu u rasponu od 14,2 do 16,3% ukupne dodane vrijednosti, ali i zaključkom da turistička potrošnja još uvijek ima pozitivan učinak i na aktivnosti svojstvene turizmu, ali i na ostale tzv. neturističke aktivnosti. Unaprjeđenje kvalitete istraživanja u okviru input-output modela zahtjeva proces frakcionalizacije input-output tablica, ali, također, i preciznije izdvajanje turističkih karakterističnih aktivnosti nego što je to bio slučaj do sada

Identitet i kulturno pamćenje u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747) Filipa Grabovca

This article deals with the textual construction of identity and the strategy of remembrance in Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga [The Flower of Conversation of Illyrian or Croatian people and language] (1747) by Filip Grabovac. Using the imagological analytical apparatus, the phenomenon of constituting confessional (Catholic) identity and (dominant Eastern Orthodox) alterity is discussed. The analysis focuses on textual construction or representation of confessional identities, or alterities, wherein numerous value-charged expressions are present. Given the importance of the sociohistorical context in imagological research, the paper takes into account not only the history of literature, but also the history of culture. In addition to imagological treatment, Grabovac’s text is also examined within the framework of cultural memory; discursive strategies of remembrance which maintain the constructed identity are analysed, firm reference points of memory and symbolic figures to which memory adheres are identified.Istraživački je interes usmjeren na tekstnu konstrukciju identiteta i strategije pamćenja u Grabovčevu Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747). Uz pomoć imagološke analitičke metode obrađuje se fenomen konstituiranja konfesionalnog (katoličkog) identiteta i (dominantno pravoslavnog) alteriteta. Istraživački je interes stoga fokusiran na tekstnu konstrukciju ili reprezentaciju konfesionalnih identiteta, odnosno alteriteta, u kojoj se mogu uočiti brojni aksiološki obojeni iskazi. Sukladno imagološkoj istraživačkoj paradigmi, istraživanje se, osim na književnopovijesne, oslanja i na kulturnopovijesne spoznaje. Uz imagološku analizu, Grabovčev se tekst promatra i u okviru teorija kulturnoga pamćenja, analiziraju se diskurzivne strategije pamćenja kojima se konstruirani identitet održava, izdvajaju se čvrste referentne točke pamćenja i simboličke figure na koje se pamćenje naslanja