Distribucija upravljanja troškovima

Understand current and future needs of clients and know how to fulfill them is the task of any successful company. Therefore, to make the company has always been in step with the development of modern economies they try organizationally, technological and IT reorient their business in order to increase their productivity. Increasing productivity in business enterprises can achieve with focus on high-quality of cost management, in this paper, with a focus on distribution costs. Logistics distribution is a very important item of the company because the company over it links directly with users or customers. Therefore, the logistics distribution is closely related to marketing. The most important aim of logistics distribution is to achieve the highest level of service delivery, but with the least possible cost. Special attention in this paper is dedicate to the distribution costs and their properly management.Razumjeti sadašnje i buduće potrebe klijenata i znati kako ih ispuniti, zadatak je svakog uspješnog poduzeća. Stoga, da bi poduzeća uvijek bila u koraku s razvojem suvremenih gospodarstava ona pokušavaju organizacijski, tehnološki i informacijski preorijentirati svoje poslovanje kako bi se povećala njihova produktivnost. Povećanje produktivnosti u poslovanju, poduzeća mogu postići osiguranjem visoke kvalitete upravljanja troškovima, s naglaskom na troškove distribucije u ovom radu. Logistika distribucije je vrlo važna za poslovanje poduzeća, jer se poduzeća preko njega povezuje izravno s korisnicima ili kupcima. Stoga, logistika distribucije je usko povezana s marketingom. Najvažniji cilj logistike distribucije je postizanje najviše razine pružanja usluga, ali uz najmanje moguće troškove. Posebna pažnja u ovom radu odnosi se na troškove distribucije i njihovo pravilno upravljanje

Distribucija i forme mangana u vertisolima Srbije

Soil samples taken from the Ap horizont of arable land and meadows at ten different localities were analyzed for different forms of manganese, including total (HF), pseudo-total (HNO3), 0.1 M HCl-extractable and diethylentriaminepentaacetic acid (DTPA)-extractable. A sequential fractional procedure was used for Mn portioning into fractions: water soluble and exchangeable Mn (I), specifically adsorbed Mn with carbonates (II), reductant releasable Mn in oxides (III), Mn bonded with organic matter (IV) and Mn structurally bonded in silicates (residual fraction) (V). Serbian vertisols have a normal Mn content, comparable with similar soils. The total (HF) and pseudototal (HNO3) Mn contents were not correlated with soil properties, whereas the humus content positively influenced the 0.1 M HCl-extractable Mn in soil (r = 0.49). Soil pH and CaCO3 (r = 0.57 and 0.43) showed significant negative correlations with the DTPA-extractable Mn, respectively. The different extraction methods showed similar patterns of Mn content in arable and meadow soils. The sequential fractional procedure showed that reductant releasable Mn occluded in oxides of Fe and Mn was the prevailing Mn fraction in soil, however, water soluble and exchangeable Mn and Mn bonded with organic matter had significant correlations with most of the examined soil characteristics. Potential Mn toxicity in vertisols could be observed under lower pH and saturated conditions.U cilju određivanja različitih oblika mangana u vertisolima sa područja Srbije (oranice i livade) poreklom sa deset različitih lokaliteta analiziran je ukupan sadržaj mangana (HF), pseudo-ukupan sadržaj (HNO3), 0,1 M HCl rastvorljiv i DTPA rastvorljiv mangan. Sekvencijalnom ekstrakcijom izvršeno je razdvajanje frakcija mangana na rastvorljiv u vodi i razmenljiv mangan (I), specifično adsorbovan sa karbonatima (II), okludovan u oksidima (III), mangan vezan za organsku materiju (IV) i mangan strukturno vezan u silikatima (rezidualni deo) (V). Sadržaj mangana u analiziranom zemljištu (vertisol) poređen je sa dobijenim rezultatima na sličnim zemljištima. Ukupan sadržaj mangana (HF) i pseudo-ukupan sadržaj (HNO3) nisu bili u korelaciji sa ispitivanim svojstvima zemljišta, dok je sadržaj humusa pozitivno uticao na 0,1 M HCl rastvorljiv mangan(r = 0,49). Zemljišni pH i CaCO3 (r = 0,57 i 0,43) su pokazali visoko značajnu negativnu korelaciju sa DTPA rastvorljivim manganom. Različita ekstrakciona sredstva su ispoljila sličan efekat na sadržaj Mn u obradivom zemljištu i livadama. Sekvenciona ekstrakciona analiza je pokazala da mangan okludovan u oksidima čini procentualno najveću frakciju u zemljištu, istovremeno postoje statistički značajne korelacije između mangana rastvorljivog u vodi i mangana vezanog za organsku materiju i većine svojstava zemljišta. Potencijal ekotoksičnosti mangana se može ispoljiti samo u slučajavima niske pH vrednosti zemljišta i pojave zasićanja zemljišta sa vodom

Distribucija fitoplanktona u ribnjačkom jezeru Prevlaka (Bardača)

Područje Bardače je smješteno na krajnjem sjeveroistoku Lijevča polja, oko 50 km sjeverno od Banjaluke. Od 2007. godine je uvršteno u svjetsku listu zaštićenih močvarnih područja (tzv. „Ramsarsko područje“). Područje ribnjaka se sastoji od 11 bazena od kojih je bazen Prevlaka sa površinom od oko 160 hektara drugi po veličini. Šaran čini 95% ukupnog nasada ribe, dok su sa po 2% zastupljeni sivi tolstolobik i amur, a 1% nasada čine som i smuđ. Ribnjaci generalno trpe znatno veći antropogeni uticaj nego bilo koji drugi tip kopnenih voda. U šaranskim ribnjacima se odvijaju posebno komplikovani fizičko-hemijski i biološki procesi budući da je neophodno osigurati optimalnu sredinu za život riba i pritom racionalno iskoristiti biološko kruženje materije u vodi. Biološka produktivnost ribnjaka je uslovljena prije svega prisustvom biogenih elemenata u vodi, dinamikom njihove potrošnje i dodavanja u obliku stajskih ili mineralnih đubriva. Najjeftiniji način proizvodnje ribljeg mesa je iz prirodne hrane čiji razvoj se pospješuje đubrenjem. Jedan od efekata đubrenja jeste i povećavanje razvoja primarnih producenata, tj. fitoplanktona i makrofita. Planktonske alge najčešće pripadaju razdjelima Euglenophyta, Pyrrophyta i Chrysophyta, dok se predstavnici Cyanobacteria, Chlorophyta i Bacillariophyta mogu podjednako naći i u planktonu i u bentosu. Svaka vrsta pritom ima svoje posebno kretanje u toku godine, poseban životni ciklus, tempo razmnožavanja i specifične reakcije na spoljašnje uticaje. Unošenje nutrijenata u ribnjake dovodi do narušavanja homeostaze ekosistema. Prirodna sukcesija biocenoza u ribnjacima se narušava krajem uzgojne sezone kada se vrši ispuštanje vode. Tokom 2011. godine je praćen kvantitativni i kvalitativni sastav fitoplanktona u vodi bazena Prevlaka. Analize su pokazale da se bazen Prevlaka odlikuje znatnim diverzitetom ove grupe organizama, ali i visokom organskom produkcijom. Tokom 2011. godine u vodi je konstatovano prisustvo 85 taksona iz 7 razdjela fitoplanktona, uključujući i cijanobakterije. Kvalitativno je bilo najviše predstavnika razdjela Chlorophyta koje su bile zastupljene sa 31 taksonom. Sledeće po zastupljenosti su bile Bacillariophyta-e, Euglenophyta-e i Cyanobacteria-e. Krečenje vode, koje se provodi od aprila do jula, dovelo je do pomjeranja ili potpunog izostanka proljetnog maksimuma razvoja fitoplanktona. Znatno višu brojnost fitoplankton je dostigao u drugom, tzv. ljetno/jesenjem cvjetanju algi. Zbog konstantno visokog sadržaja organske materije u vodi izostala je faza čiste vode. I pored provedenih agrotehničkih mjera u vodi su bile brojne nepoželjne vrste cijanobakterija, dok su poželjne zelene alge u ljetnom periodu bile zastupljene u znatno manjem broju. U cilju poboljšanja ribnjačke proizvodnje trebalo bi vršiti kontinuiran monitoring fitoplanktona i u skladu sa njegovim razvojem provoditi odgovarajuće agrotehničke mjere

Distribucija i forme gvožđa u vertisolima Srbije

Soil of arable land and meadows from the Ap horizon, taken from ten different localities, were investigated for different forms of Fe, including total (HF), pseudo-total (HNO3), 0.1 M HCl extractable and DTPA (diethylenetri-aminepentaacetic acid)-extractable. A sequential fractional procedure was employed to separate the Fe into fractions: water soluble and exchangeable Fe (I), Fe specifically adsorbed with carbonates (II), reducibly releasable Fe in oxides (III), Fe bonded with organic matter (IV) and Fe structurally bonded in silicates (residual fraction) (V). The soil pH, cation exchange capacity, and size fractions (clay and silt) had a strongest influence on the distribution of the different forms of Fe. The different extraction methods showed similar patterns of the Fe content in arable and meadow soils. However, the DTPA iron did not correspond with the total iron, which confirms the widespread incidence of iron-deficiency in vertisols is independent of the total iron in soils. The amount of exchangeable (fraction I) and specifically adsorbed (II) iron showed no dependence on its content in the other fractions, indicating low mobility of iron in vertisols. The strong positive correlation (r = 0.812 and 0.956) between the content of iron in HNO3 and HF and its contents in the primary and secondary minerals (fraction - V) indicate a low content of plant accessible iron in the vertisol. The sequential fractional procedure was confirmed as suitable for accessing the content and availability of iron in the vertisols of Serbia.U cilju određivanja različitih oblika gvožđa u nekim varijetetima vertisola sa područja Srbije (oranice i livade) poreklom sa deset različitih lokaliteta analiziran je ukupan sadržaj gvožđa (HF), pseudo-ukupan sadržaj (HNO3), 0,1 M HCl rastvorljivo i DTPA rastvorljivo gvožđe. Sekvencijalnom ekstrakcijom izvršeno je razdvajanje frakcija gvožđa na rastvorljivo u vodi i razmenljivo Fe (I), specifično absorbovano gvožđe sa karbonatima (II), okludovano Fe u oksidima (III), Fe vezano za organsku materiju (IV) i Fe strukturno vezano u silikatima (rezidualni deo, V). pH vrednost zemljišta, CEC i veličina frakcija (glina i prah) imali su značajan uticaj na distribuciju različitih oblika gvožđa. Različite metode ekstrakcije su pokazale sličan oblik sadržaja Fe u obradivom zemljištu i livadi. Međutim, sadržaj DTPA rastvorljivog gvožđa ne odgovara ukupnom sadržaju, što potvrđuje da je učestalost nedostatka gvožđa u vertisolima na području Sr- bije nezavisna od ukupnog gvožđa u zemljištima. Iznos razmenljivog gvožđa (frakcija I) i adsorbovovanog (II) gvožđa nije pokazala zavisnost od njegovog sadržaja u drugim frakcijama, što ukazuje na nisku mobilnost gvožđa u proučavanim vertisolima. Jaka pozitivna korelacija (r = 0,812 i 0,956) između sadržaja gvožđa u HNO3 i HF i njegov sadržaj u primarnim i sekundarnim mineralima (frakcija V) pokazuju nizak nivo gvožđa dostupnog biljkama u ispitivanim vertisolima. Korišćenjem sekvencijalne ekstrakcije moguće je utvrditi sadržaj i pristupačnost gvožđa u vertisolima Srbije

Kombinatorni problemi distribucija

U ovom diplomskom radu proučavaju se razne vrste distribucija koristeći model kuglica i kutija uz određene uvjete kao što je različitost kuglica, različitost kutija, ograničenost kutija itd. Za jednake kutije smo problem povezali s particijama skupa (pa time i sa Stirlingovim brojem druge vrste) u slučaju kada se kuglice razlikuju, odnosno s particijom prirodnog broja za jednake kuglice. U oba slučaja pripadni broj distribucija zadovoljava jednostavnu rekurzivnu formulu koju smo implementirali u programskom jeziku Python 3.4. Za različite kutije i različite kuglice smo koristili permutacije i kombinacije zajedno s nekim rezultatima dobivenim u slučajevima s jednakim kutijama i različitim kuglicama dok je problem s jednakim kuglicama bio složeniji te su bile potrebne FUI i FI formule. Dobivena je veza s brojem injekcija, surjekcija i funkcija a tako i formule za Stirlingov broj druge vrste i Bellov broj. Na kraju, dobiveni rezultati su bili tablično prikazani.This thesis studies different distributions using the box-ball model with certain criteria such as inequal balls, inequal boxes, boxes with limit etc. For equal boxes we linked the problem to set partitions (Stirling number of the second kind) when the balls are inequal and respectively with partition of a natural number when the balls are equal. In both cases the number of distributions satisfies the simple recursive formula that we implemented in the programming language Python 3.4. For inequal boxes and inequal balls we used permutations and combinations together with some results from cases with equal boxes and inequal balls, while the problem with equal balls was more complex and inclusion-exclusion and generating function formulas were needed. The result is a link with the number of injections, surjections and functions, and also the formula for Stirling number of the second kind and Bell’s number. In the end, the results are shown in a table

Učestalost i distribucija ozljeda u natjecateljskom nekontaktnom karateu

The aim of this study was to establish the prevalence, distribution and severity of injuries occurring during the official karate (kumite) competitions in Croatia. The study was performed separately in women and men, in three age groups: pupils-younger cadets (10-14 years), cadets- juniors (15-21 years) and seniors (ł18 years). Age, gender, localisation, severity and cause of injury were recorded by means of a simple questionnaire. Non-parametric tests were used to determine the differences in prevalences and distribution of the injuries according to age and gender. Value PŁ 0.05 was considered statistically significant. In 880 fights, 206 injuries were recorded. The prevalence of injuries in male pupils –younger cadets was significantly lower then in male cadets-juniors (17.1%: 27.0%; P=0.042) and male seniors (17.1%: 26.7%; P=0.023). In women, the prevalence of injuries was similar in seniors, cadets-juniors and pupils-younger cadets (21.8%: 21,1%:20.7%; n.s.). There are no significant differences in the prevalence of injuries between women and men in all the studied age groups. The majority of injuries in all age groups were caused by receiving a punch. Hicks as a cause of injury were more frequent in pupils-younger cadets than in seniors (29%:11.9%; P=0.038). The most frequent localisation of injuries was the head. Lower extremities and trunk were affected more in pupils-younger cadets than in seniors (trunk – 21.9%:5.3%; lower extremities – 21.9%:4.4%). Ninety- seven percent of injuries were categorized as minor i.e. grade 1. The results of this study show the frequency of one injury in every four karate fights, similarly in women and men, seniors and cadets-juniors. The majority of injuries were categorized as grade 1, allowing the competitor to continue with the competition. It can be concluded that karate in Croatia is a safe sport on condition that optimal training principles and competition conditions are insured.UVOD Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učestalost, lokalizaciju i težinu ozljeda nastalih tijekom karataških borbi u sklopu službenih natjecanja Hrvatskog karate saveza. METODE I ISPITANICI Podaci su prikupljani 1997. godine tijekom jesenske natjecateljske sezone, na županijskim i državnim prvenstvima u nekonktaktnom karateu za sve dobne kategorije te na izbornom državnom turniru za odlazak na seniorsko svjetsko prvenstvo. Natjecanja su se odvijala prema pravilima WUHO (World Union of Harate-do Organizations) pravilima. Istraživanje je provedeno odvojeno sa ženama i s muškarcima u tri dobne kategorije: učenici/učenice - mladi kadeti/kadetkinje (10-14 godina), kadeti/kadetkinje – juniori/juniorke (15- 21 godinu) i seniori/seniorke (ł18 godina). Ukupno je praćeno 880 borbi. Podaci o spolu i dobi sportaša te o lokalizaciji, težini i načinu zadobivanja ozljeda dobiveni su upitnikom koji je popunio autorna borilištu za vrijeme natjecanja. Prema težini ozljede su kategorizirane u lake (stupanj 1), srednje teške (stupanj 2) i teške (stupanj 3). Prema lokalizaciji ozljede su podijeljene u ozljede glave, vrata, trupa (uključujući genitalije) te gornjih i donjih ekstremiteta. Bilježen je i način zadobivanja ozljede, je li ona posljedica udarca rukom ili nogom. Za određivanje značajnosti razlika u učestalosti i distribuciji ozljeda prema dobi i spolu korišteni su neparametrijski testovi, a vrijednost PŁ 0,05 smatra se statistički značajnom. REZULTATI I RASPRAVA Ukupno je u 880 borbi zabilježeno 206 ozljeda. U muškaraca, učenici – mladi kadeti imali su značajno manju učestalost ozljeda od kadeta - juniora (17,1%: 27,0%; P=0,042) i seniora (17,1%: 26,7%; P=0,023). U žena, učestalost ozljeda bila je podjednaka u seniorki, kadetkinja - juniorki i učenica - mladih kadetkinja (21,8%: 21,1%:20,7%; n.s.). Nije utvrđena statistički značajna razlika u učestalosti ozljeda između muškaraca i žena svih dobnih skupina. Najčešći uzrok ozljede u svim dobnim skupinama bio je udarac rukom. U učenika - mladih kadeta značajno više ozljeda uzrokovano je nožnim udarcima nego u seniora (29%:11,9%; P=0,038). U svim dobnim skupinama dominirale su ozljede glave. U učenika - mladih kadeta više su zastupljene ozljede trupa i donjih ekstremiteta nego u seniora (trup - 21,9%:5,3%; noge – 21,9%:4,4%). S obzirom na težinu ozljeda, u većini slučajeva radilo se o lakim ozljedama. U svega 6, od ukupno 206 zabilježenih ozljeda, radilo se o težim ozljedama zglobova i kostiju koje su kategorizirane u skupinu srednje teških ozljeda, a to su bile: fraktura nosne kosti, luksacija metatarzofalangealnog zgloba, luksacija karpalnog zgloba, dvije frakture metakarpalne kosti i luksacija lakta. Teške ozljede nisu zabilježene. U svjetskoj literaturi postoje brojni radovi o učestalosti i težini ozljeda tijekom bavljenja borilačkim sportovima. Rezultati tih istraživanja dosta se međusobno razlikuju zbog proučavanja različitih borilačkih sportova, različito definiranih skupina ispitanika i istraživackih metodoloških razlika. Najcešće su se istraživanja provodila u karateu, judu i tekvandou. U istraživanjima karatea problem izaziva postojanje mnogobrojnih škola karatea koje se međusobno znatno razlikuju u tehnici i pravilima borbe, što dovodi do zbrke u rezultatima koji se odnose na ozljede zadobivene u karataškim borbama. Naši su rezultati u skladu sa sličnim istraživanjima koja su proveli drugi autori, jer pokazuju učestalost od približno 1 ozljede na svake 4 nekontaktne karate borbe, podjednako u oba spola, seniora i juniora, a i potvrđuju da je učestalost ozljeda u nekontaktnom karateu veća nego u tekvandou. U skupini učenika učestalost ozljeda je značajno manja nego u seniora i juniora, što se može objasniti oštrijim (strožim) sudačkim odnosnom prema nekontroliranim udarcima. U toj je dobnoj skupini kriterij za bodovanje udaraca blaži, pa učenici ne moraju izvoditi udarce tako precizno kao juniori i seniori. Brzina i snaga udaraca u učenika je također manja, što doprinosi manjoj potrebi za liječničkim intervencijama. U skupini juniora-kadeta i seniora je, zbog vrlo dinamičnih, često i žestokih borbi s mnogo brzih i snažnih udaraca, učestalost ozljeđivanja veća. Rezultat da je udarac rukom najcešći uzrok ozljeda u svim dobnim skupinama očekivan je i razumljiv jer se tijekom borbe pretežno izvode napadi i kontranapadi ručnim tehnikama. Nožne tehnike su složenije, duže traju i napadač je često tijekom ili nakon izvođenja udarca u nestabilnom ravnotežnom položaju, čime protivniku pruža veću šansu protivniku za kontranapad. U skupini učenika-mladih kadeta značajno je više ozljeda uzrokovano nožnim udarcima nego u seniora. Najmlađa dobna skupina više koristi nožne tehnike najvjerojatnije zbog njihove atraktivnosti, ali s obzirom na borbeno neiskustvo, nedostatak taktike i lošiju tehničku izvedbu to rezultira sa češćim ozljedama. Najviše ozljeda je lokalizirano na glavi zbog same tehnike karatea. U borbi prevladavaju udarci usmjereni prema glavi, a područje glave je i anatomski osjetljivije na ozljede od trupa. Akcije tijekom karate borbe vrlo su brze, pa se često događa da već i mali pomak glave borca koji se brani za vrijeme dok napadač izvodi napad u glavu rezultira nekontroliranim udarcem i ozljedom. Ozljede trupa i donjih ekstremiteta učestalije su u najmlađoj dobnoj skupini nego u kadeta - juniora i seniora zbog češće upotrebe loše tehnički izvedenih nožnih, kao i obrambenih tehnika. U obzir treba uzeti i činjenicu da se radi o najmlađoj dobnoj skupini koja je zbog nježne tjelesne grade podložnija ozljedama. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su ozljede zadobivene tijekom karate borbi uglavnom lake, tj. da borac radi njih ne mora prekinuti natjecanje. Razlog tome prvenstveno treba tražiti u pravilima karatea kojima se zabranjuje protivniku nanijeti ozljede. Prevenciji ozljeda, međutim, treba posvetiti veliku pažnju s obzirom da neki literaturni podaci govore o vrlo teškim, pa i smrtonosnim ozljedama koje su se dogodile tijekom natjecanja u borilačkim sportovima. Mogućnosti za zadobivanje težih ozljeda smanjuju se obveznim nošenjem zaštitne opreme te striktnim sudenjem i oštrim kažnjavanjem nekontroliranih udaraca, naročito u najmlađim dobnim skupinama. Značajna je uloga trenera u prevenciji ozljeda u vidu pravilne tehničke i taktičke pripreme natjecatelja, ali i vođenjem računa o općem stanju natjecatelja (pravilan ritam treninga i odmora, adekvatna prehrana). Preventivno se djelovati redoviti i sistematski pregledi sportaša- natjecatelja, koji se, uz pravilan rad sudaca i članova natjecateljske komisije, onemogućiti bolesnim ili ozljedenim natjecateljima sudjelovanje u borbi. Odvijanje natjecanja u mikroklimatski adekvatnim prostorima s obaveznom mekom podlogom te optimalna organizacija natjecanja takoder su značajni čimbenici u prevenciji ozljeda. ZAKLJUČAK Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je nekontaktni karate u Hrvatskoj danas siguran sport pod uvjetom daljnjeg pridržavanja navedenih pravila treninga i natjecanju. S obzirom na njegovu atraktivnost i pozitivan utjecaj na razvoj funkcionalnih i motoričkih sposobnosti te na mogućnost primjene i u rekreativnom obliku, može se preporučiti svim dobnim skupinama

Gerrymandering - krojenje izbornih jedinica i Metropolis-Hastings algoritam

U prvom poglavlju definirali smo Markovljeve lance na općenitom skupu stanja. Definirali smo pojmove kao što su prijelazna jezgra Markovljevog lanca u Definiciji 1.0.1, invarijantna mjera u Definiciji 1.0.7 te detaljna ravnoteža. Pokazali smo da je uvjet detaljne ravnoteže dovoljan uvjet da bi Markovljev lanac imao invarijantnu mjeru. Nakon toga u drugom poglavlju primijenili smo tu teoriju na Markovljev lanac dobiven Metropolis-Hastings algoritmom. Naveli smo dovoljne uvjete kako bi dobiveni lanac imao stacionarnu distribuciju. U Teoremu 2.5.3 objedinili smo rezultate o egzistenciji stacionarne distribucije i konvergenciji lanca k stacionarnoj distribuciji. U trećem poglavlju promatrali smo politički problem gerrymanderinga te smo ga vizualizirali na primjeru američke države North Caroline. Uveli smo evaluacijsku funkciju J kako bismo svakom izbornom planu dodijelili vjerojatnost takvu da izborni planovi s manjom vrijednošću evaluacijske funkcije budu više vjerojatni. Pomoću evaluacijske funkcije definirali smo ciljanu vjerojatnosnu distribuciju. Konačno, predložili smo način stvaranja novih izbornih raspodjela koristeći Metropolis-Hastings algoritam.In the first chapter we discussed the theory of Markov chains on a general state space. We defined terms such as transition kernel in Definition 1.0.1, invariant measure in 1.0.7 and detailed balance condition. We have shown that the detailed balance condition is sufficient for a Markov chain to have an invariant measure. After that, in the second chapter, we have applied that theory to a Markov chain produced by Metropolis-Hastings algorithm. We list the sufficient conditions for the produced Markov chain to have a stationary distribution. In Theorem 2.5.3 we combine results of existence of stationary distribution and the convergence of a chain to the stationary distribution. In third chapter, we examined the political problem of gerrymandering. We visualized it on an example of an US state of North Carolina. We introduced a score function J in order to assign a value to each redistricting so that redistrictings with lower scores are more likely to occur. Using this score function we have defined a target distribution. Finally, we proposed a way of creating new redistrictings using a standard Metropolis-Hastings algorithm

Funkcionalna distribucija dohotka i ekonomska aktivnost u Hrvatskoj: Postkejnezijanski pristup

The aim of this paper is to quantify the effects of changes in functional income distribution on selected macroeconomic variables in Croatia in period from 2000-2012. We use structural VAR approach with identification scheme based on a priori restrictions that are derived from theoretical framework of Post-Keynesian macroeconomic model. Our main hypothesis, which is confirmed in the empirical analysis, is that the accumulation of capital in Croatia was primarily determined by income from labor, i.e. that Croatia had wage-led accumulation. We also found that labor market dynamics was dominantly influenced by demand side shocks and that positive effects of the rise in exports, resulting from the gain in competitiveness (after reducing wage share in income) outweigh negative effects of weaker demand on the capacity utilization. So in our opinion export share increase should become policy priority, as domestic demand is currently constrained by high private and public debt levels. To the extent that increase in exports might require decline in the relative share of labor, negative impact on the investments in non-tradable sector would need to be offset with higher investments in tradable sector of Croatian economy.U radu se testiraju pretpostavke i zaključci kaleckijanskog makroekonomskog modela na podacima o određenim segmentima realnog sektora hrvatskog gospo darstva u razdoblju od 2000.-2012. godine. Cilj rada je kvantificirati učinke promje ne u funkcionalnoj distribuciji dohotka na odabrane makroekonomske varijable u Hrvatskoj te pokušati odgovoriti pitanja: (i) je akumulacija kapitala u Hrvatskoj potaknuta dohotcima od rada ili kapitala (engl. wage-led accumulation ili profit-led accumulation), (ii) ima li Hrvatska stagnirajući ili akcelerirajući režim rasta, (iii) jesu li kretanja na tržištu rada pod snažnijim utjecajem promjena na strani agregatne potražnje ili ponude. Rezultati rada pokazuju da je, prema pretpostavkama teorijskog modela, akumulacija kapitala u Hrvatskoj u analizi ranom razdoblju bila vođena dohotcima od rada. Međutim, rezultati pokazuju i kako je u promatranom razdoblju Hrvatska imala akcelerirajući režim rasta, tj. da je utiliziranost kapaciteta bila vođena dohotcima od profita. Nezaposlenost je dijelom određena faktorima sa strane potražnje te udjelom profita, dok je utjecaj promjena na strani ponude moguć, ali neutvrđen. Zbog nejednoznačnosti rezultata potrebno je provesti daljnja istraživanja doprinosa rada i kapitala ekonomskom rastu u Hrvatskoj

Učestalost i distribucija ozljeda u natjecateljskom nekontaktnom karateu

The aim of this study was to establish the prevalence, distribution and severity of injuries occurring during the official karate (kumite) competitions in Croatia. The study was performed separately in women and men, in three age groups: pupils-younger cadets (10-14 years), cadets- juniors (15-21 years) and seniors (ł18 years). Age, gender, localisation, severity and cause of injury were recorded by means of a simple questionnaire. Non-parametric tests were used to determine the differences in prevalences and distribution of the injuries according to age and gender. Value PŁ 0.05 was considered statistically significant. In 880 fights, 206 injuries were recorded. The prevalence of injuries in male pupils –younger cadets was significantly lower then in male cadets-juniors (17.1%: 27.0%; P=0.042) and male seniors (17.1%: 26.7%; P=0.023). In women, the prevalence of injuries was similar in seniors, cadets-juniors and pupils-younger cadets (21.8%: 21,1%:20.7%; n.s.). There are no significant differences in the prevalence of injuries between women and men in all the studied age groups. The majority of injuries in all age groups were caused by receiving a punch. Hicks as a cause of injury were more frequent in pupils-younger cadets than in seniors (29%:11.9%; P=0.038). The most frequent localisation of injuries was the head. Lower extremities and trunk were affected more in pupils-younger cadets than in seniors (trunk – 21.9%:5.3%; lower extremities – 21.9%:4.4%). Ninety- seven percent of injuries were categorized as minor i.e. grade 1. The results of this study show the frequency of one injury in every four karate fights, similarly in women and men, seniors and cadets-juniors. The majority of injuries were categorized as grade 1, allowing the competitor to continue with the competition. It can be concluded that karate in Croatia is a safe sport on condition that optimal training principles and competition conditions are insured.UVOD Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učestalost, lokalizaciju i težinu ozljeda nastalih tijekom karataških borbi u sklopu službenih natjecanja Hrvatskog karate saveza. METODE I ISPITANICI Podaci su prikupljani 1997. godine tijekom jesenske natjecateljske sezone, na županijskim i državnim prvenstvima u nekonktaktnom karateu za sve dobne kategorije te na izbornom državnom turniru za odlazak na seniorsko svjetsko prvenstvo. Natjecanja su se odvijala prema pravilima WUHO (World Union of Harate-do Organizations) pravilima. Istraživanje je provedeno odvojeno sa ženama i s muškarcima u tri dobne kategorije: učenici/učenice - mladi kadeti/kadetkinje (10-14 godina), kadeti/kadetkinje – juniori/juniorke (15- 21 godinu) i seniori/seniorke (ł18 godina). Ukupno je praćeno 880 borbi. Podaci o spolu i dobi sportaša te o lokalizaciji, težini i načinu zadobivanja ozljeda dobiveni su upitnikom koji je popunio autorna borilištu za vrijeme natjecanja. Prema težini ozljede su kategorizirane u lake (stupanj 1), srednje teške (stupanj 2) i teške (stupanj 3). Prema lokalizaciji ozljede su podijeljene u ozljede glave, vrata, trupa (uključujući genitalije) te gornjih i donjih ekstremiteta. Bilježen je i način zadobivanja ozljede, je li ona posljedica udarca rukom ili nogom. Za određivanje značajnosti razlika u učestalosti i distribuciji ozljeda prema dobi i spolu korišteni su neparametrijski testovi, a vrijednost PŁ 0,05 smatra se statistički značajnom. REZULTATI I RASPRAVA Ukupno je u 880 borbi zabilježeno 206 ozljeda. U muškaraca, učenici – mladi kadeti imali su značajno manju učestalost ozljeda od kadeta - juniora (17,1%: 27,0%; P=0,042) i seniora (17,1%: 26,7%; P=0,023). U žena, učestalost ozljeda bila je podjednaka u seniorki, kadetkinja - juniorki i učenica - mladih kadetkinja (21,8%: 21,1%:20,7%; n.s.). Nije utvrđena statistički značajna razlika u učestalosti ozljeda između muškaraca i žena svih dobnih skupina. Najčešći uzrok ozljede u svim dobnim skupinama bio je udarac rukom. U učenika - mladih kadeta značajno više ozljeda uzrokovano je nožnim udarcima nego u seniora (29%:11,9%; P=0,038). U svim dobnim skupinama dominirale su ozljede glave. U učenika - mladih kadeta više su zastupljene ozljede trupa i donjih ekstremiteta nego u seniora (trup - 21,9%:5,3%; noge – 21,9%:4,4%). S obzirom na težinu ozljeda, u većini slučajeva radilo se o lakim ozljedama. U svega 6, od ukupno 206 zabilježenih ozljeda, radilo se o težim ozljedama zglobova i kostiju koje su kategorizirane u skupinu srednje teških ozljeda, a to su bile: fraktura nosne kosti, luksacija metatarzofalangealnog zgloba, luksacija karpalnog zgloba, dvije frakture metakarpalne kosti i luksacija lakta. Teške ozljede nisu zabilježene. U svjetskoj literaturi postoje brojni radovi o učestalosti i težini ozljeda tijekom bavljenja borilačkim sportovima. Rezultati tih istraživanja dosta se međusobno razlikuju zbog proučavanja različitih borilačkih sportova, različito definiranih skupina ispitanika i istraživackih metodoloških razlika. Najcešće su se istraživanja provodila u karateu, judu i tekvandou. U istraživanjima karatea problem izaziva postojanje mnogobrojnih škola karatea koje se međusobno znatno razlikuju u tehnici i pravilima borbe, što dovodi do zbrke u rezultatima koji se odnose na ozljede zadobivene u karataškim borbama. Naši su rezultati u skladu sa sličnim istraživanjima koja su proveli drugi autori, jer pokazuju učestalost od približno 1 ozljede na svake 4 nekontaktne karate borbe, podjednako u oba spola, seniora i juniora, a i potvrđuju da je učestalost ozljeda u nekontaktnom karateu veća nego u tekvandou. U skupini učenika učestalost ozljeda je značajno manja nego u seniora i juniora, što se može objasniti oštrijim (strožim) sudačkim odnosnom prema nekontroliranim udarcima. U toj je dobnoj skupini kriterij za bodovanje udaraca blaži, pa učenici ne moraju izvoditi udarce tako precizno kao juniori i seniori. Brzina i snaga udaraca u učenika je također manja, što doprinosi manjoj potrebi za liječničkim intervencijama. U skupini juniora-kadeta i seniora je, zbog vrlo dinamičnih, često i žestokih borbi s mnogo brzih i snažnih udaraca, učestalost ozljeđivanja veća. Rezultat da je udarac rukom najcešći uzrok ozljeda u svim dobnim skupinama očekivan je i razumljiv jer se tijekom borbe pretežno izvode napadi i kontranapadi ručnim tehnikama. Nožne tehnike su složenije, duže traju i napadač je često tijekom ili nakon izvođenja udarca u nestabilnom ravnotežnom položaju, čime protivniku pruža veću šansu protivniku za kontranapad. U skupini učenika-mladih kadeta značajno je više ozljeda uzrokovano nožnim udarcima nego u seniora. Najmlađa dobna skupina više koristi nožne tehnike najvjerojatnije zbog njihove atraktivnosti, ali s obzirom na borbeno neiskustvo, nedostatak taktike i lošiju tehničku izvedbu to rezultira sa češćim ozljedama. Najviše ozljeda je lokalizirano na glavi zbog same tehnike karatea. U borbi prevladavaju udarci usmjereni prema glavi, a područje glave je i anatomski osjetljivije na ozljede od trupa. Akcije tijekom karate borbe vrlo su brze, pa se često događa da već i mali pomak glave borca koji se brani za vrijeme dok napadač izvodi napad u glavu rezultira nekontroliranim udarcem i ozljedom. Ozljede trupa i donjih ekstremiteta učestalije su u najmlađoj dobnoj skupini nego u kadeta - juniora i seniora zbog češće upotrebe loše tehnički izvedenih nožnih, kao i obrambenih tehnika. U obzir treba uzeti i činjenicu da se radi o najmlađoj dobnoj skupini koja je zbog nježne tjelesne grade podložnija ozljedama. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su ozljede zadobivene tijekom karate borbi uglavnom lake, tj. da borac radi njih ne mora prekinuti natjecanje. Razlog tome prvenstveno treba tražiti u pravilima karatea kojima se zabranjuje protivniku nanijeti ozljede. Prevenciji ozljeda, međutim, treba posvetiti veliku pažnju s obzirom da neki literaturni podaci govore o vrlo teškim, pa i smrtonosnim ozljedama koje su se dogodile tijekom natjecanja u borilačkim sportovima. Mogućnosti za zadobivanje težih ozljeda smanjuju se obveznim nošenjem zaštitne opreme te striktnim sudenjem i oštrim kažnjavanjem nekontroliranih udaraca, naročito u najmlađim dobnim skupinama. Značajna je uloga trenera u prevenciji ozljeda u vidu pravilne tehničke i taktičke pripreme natjecatelja, ali i vođenjem računa o općem stanju natjecatelja (pravilan ritam treninga i odmora, adekvatna prehrana). Preventivno se djelovati redoviti i sistematski pregledi sportaša- natjecatelja, koji se, uz pravilan rad sudaca i članova natjecateljske komisije, onemogućiti bolesnim ili ozljedenim natjecateljima sudjelovanje u borbi. Odvijanje natjecanja u mikroklimatski adekvatnim prostorima s obaveznom mekom podlogom te optimalna organizacija natjecanja takoder su značajni čimbenici u prevenciji ozljeda. ZAKLJUČAK Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je nekontaktni karate u Hrvatskoj danas siguran sport pod uvjetom daljnjeg pridržavanja navedenih pravila treninga i natjecanju. S obzirom na njegovu atraktivnost i pozitivan utjecaj na razvoj funkcionalnih i motoričkih sposobnosti te na mogućnost primjene i u rekreativnom obliku, može se preporučiti svim dobnim skupinama