Some Characteristics of the Quality of Life of People with and without Malignant Disease

Kvaliteta života postala je važan predmet istraživanja u različitim disciplinama. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati metrijske karakteristike upitnika EORTC QLQ-C30 (The European Organization for Research and Treatment of Cancer’s Quality of Life Questionnaire) Europske organizacije za istraživanje i tretman raka, te utvrditi razlike u kvaliteti života između osoba sa i bez malignog oboljenja. Procjena kvalitete života provedena je na dvije skupine ispitanika: prvu su skupinu činile odrasle osobe oboljele od raka dojke, raka debelog crijeva i raka grla (n=54), a drugu odrasle osobe bez malignog oboljenja (n=266). Metrijske karakteristike upitnika provjerene su programom Rtt7, a za utvrđivanje razlika između skupina korištena je robustna diskriminacijska analiza. U usporedbi s osobama bez oboljenja, oboljeli su procijenili svoje stanje boljim u tjelesnom, poslovnom i emocionalnom funkcioniranju, uz manje simptoma umora i boli. Također, oboljeli su procijenili lošijim svoje socijalno funkcioniranje, naveli su više simptoma mučnine i više financijskih teškoća nastalih kao posljedica oboljenja, nego ispitanici bez oboljenja. Oboljeli su ukupnu kvalitetu života i zdravstveno stanje procijenili lošijim od ispitanika bez oboljenja. Žene s malignim oboljenjem i žene bez oboljenja procijenile su lošijim svoje poslovno, tjelesno, emocionalno funkcioniranje, više simptoma na svim varijablama kvalitete života i više financijskih teškoća u odnosu na muškarce iz istih skupina, međutim, žene bez oboljenja procijenile su svoju opću kvalitetu života boljom od muškaraca iste skupine. Žene s rakom dojke na gotovo svim su varijablama procijenile svoju kvalitetu života lošijom u odnosu na ispitanike s ostalim vrstama malignog oboljenja, dok su muškarci s rakom grla procijenili su svoju ukupnu kvalitetu života i zdravstveno stanje značajno boljim nego oboljeli od raka dojke i raka debelog crijeva. Dobiveni podaci pokazuju da su oboljeli procijenili svoju kvalitetu života zadovoljavajućom, međutim u nekim im je područjima, uz medicinsku potrebna i kontinuirana psihosocijalna podrška, osobito ženama s rakom dojke.Quality of life has become an important research subject in different disciplines. The objective of this research is to examine the metric characteristics of the questionnaire EORTC QLQ-C30 (The European Organization for Research and Treatment of Cancer’s Quality of Life Questionnaire) and to determine differences in the quality of life of people with and without malignant diseases. The assessment of the quality of life included two groups of interviewers: in the first group were adults with breast cancer, colon cancer and head/neck cancer (n=54), and in the second group there were adults without malignant diseases (n=266). Metric characteristics of the questionnaire were checked with the Rtt7 Programme, and for determination of differences between groups, robust discrimination analysis was used. Compared with the people without malignant diseases, patients have assessed their condition as better in terms of physical, business and emotional functioning, with some symptoms of fatigue and pain. Furthermore, patients have assesses their social functioning as worse, and stressed more symptoms of nausea and more financial difficulties as a result of disease. Patients have assessed overall quality of life and health condition as worse than the interviewers without diseases. Women with malignant diseases and women without diseases have assessed their business, physical and emotional functioning as worse, more symptoms in all life quality variables and more financial difficulties compared with men in the same group. However, women without diseases have assessed their overall life quality as better than the men in the same group. Women with breast cancer have assessed their quality of life in almost all variables as worse compared with the interviewers with other types of malignant diseases, while men with head/neck cancer have assessed their overall quality of life and health condition significantly better than women with breast cancer and patients with colon cancer. Gathered result show that patients assess their life quality as satisfying, however, in some areas, together with medical assistance, they need continuous psychosocial support, particularly women with breast cancer

Kvaliteta života u bolesnika s reumatoidnim artritisom – preliminarna studija

The most severe effects of rheumatoid arthritis (RA) are loss of physical function and chronic pain, which may have a major impact on different areas of the person’s existence. The aim of this study was to get an insight into the quality of life (QOL) in subjects with RA in connection with pain perception and functional ability. The following instruments were used: the World Health Organization Quality of Life Questionnaire (WHOQOL-BREF), Short Form Health Survey (SF-36), Health Assessment Questionnaire Disability Index (HAQ-DI) and Visual Analog Scale for Pain (VAS Pain). The results indicated that there was no statistical difference in the QOL between subjects with RA and healthy population according to SF-36 Croatian norms. Also, the results showed that stronger pain experience was significantly associated with poorer social functioning assessment (SF36SF, Spearman’s rho=-0.463, p<0.05), poorer general health perception (SF36GH, Spearman’s rho=-0.432, p<0.05) and poorer physical functioning (WHOPH, Spearman’s rho=-0.688, p<0.01). Furthermore, the subjects evaluating their general functional state worse were found to have worse physical functioning (SF36PF, Spearman’s rho=-0.699 and WHOPH, Spearman’s rho=-0.769), poorer social functioning (SF36SF, Spearman’s rho=-0.580) and experienced greater pain intensity (SF36BP, Spearman’s rho=-0.652). Therefore, additional efforts should be invested to define a holistic and integrative model of treatment and rehabilitation of people with RA, focused on pain relief, improvement of functional ability, encouraging social interaction and supporting positive emotional responses.Neke od najozbiljnijih posljedica reumatoidnog artritisa (RA) su kronična bol i gubitak fizičkih funkcija, što može imati snažan utjecaj na različita područja osobne egzistencije u oboljelih. U tom smislu, cilj ovoga istraživanja odnosio se na dobivanje uvida u kvalitetu života osoba s RA u povezanosti s percepcijom boli i funkcionalnom sposobnošću. Korišteni su sljedeći instrumenti procjene: Upitnik kvaliteta života Svjetske zdravstvene organizacije (WHOQOL-BREF), Upitnik za samoprocjenu zdravstvenog stanja SF-36, Upitnik procjene zdravstvenog statusa i indeksa invalidnosti (HAQ-DI) i Vizualno analogna ljestvica samoprocjene boli (VAS). Prema dobivenim podacima nije utvrđena statistički značajna razlika u procjeni kvalitete života između osoba s RA i zdrave populacije prema standardiziranoj hrvatskoj verziji upitnika SF-36. Međutim, intenzivniji doživljaj boli bio je značajno povezan s lošijom procjenom socijalnog funkcioniranja (SF36SF, Spearmanov rho=-0,463, p<0,05), nižom percepcijom zdravstvenog statusa (SF36GH, Spearmanov rho=-0,432, p<0,05) i slabijim funkcionalnim statusom (WHOPH, Spearmanov rho=-0,688, p<0.01). Nadalje, dobiveni podaci ukazuju na to da osobe koje svoju opću funkcionalnu sposobnost procjenjuju lošijom imaju sniženo fizičko funkcioniranje (SF36PF, Spearmanov rho=-0,699 i WHOPH, Spearmanov rho=-0,769), slabije socijalno funkcioniranje (SF36SF, Spearmanov rho=-0,580) te intenzivniji doživljaj boli (SF36BP, Spearmanov rho=-0,652). Na temelju ovih rezultata proizlazi potreba definiranja holističkog i integrativnog modela terapije i rehabilitacije osoba s RA usmjerenog na ublažavanje boli, poboljšanje funkcionalnih sposobnosti, osnaživanje socijalnih interakcija, kao i na potporu pozitivnim emocionalnim reakcijama

Impact of a Psychomotor Development Programme on Visual-Motor Integration, Motor Abilities and Human Figure Drawing by Preschool Children

Žarište istraživanja bilo je na proučavanju povezanosti vizualno-motoričke integracije i koordinacije s razvojem vještine crtanja čovjeka u djece predškolske dobi prosječnog razvoja. Uzorak od 28 ispitanika podijeljen je na eksperimentalnu i kontrolnu skupinu. Eksperimentalna je skupina sudjelovala u programu poticanja psihomotoričkog razvoja, a kontrolna je skupina bila u redovitome predškolskom programu. Rezultati su pokazali kako je program poticanja psihomotoričkog razvoja utjecao na bolje rezultate u vizualno-motoričkoj integraciji i koordinaciji. Istaknula se i značajna povezanost vizualno-motoričke integracije i bilateralne koordinacije sa crtežom čovjeka u eksperimentalnoj skupini. Navedeni rezultati upućuju na važnost daljnjega proučavanja programa poticanja i njihove uloge u pedagoškoj praksi sa svrhom pozitivnog utjecaja na razvojni profil djeteta predškolske dobi.The focus of this research was to study a possible association among visual-motor integration, motor coordination and ability to draw human figures in typically developing preschool children. The sample of 28 Croatian children was divided into a control group, who participated in the regular preschool programme, and an experimental group, who participated in a custom-designed psychomotor development programme. The psychomotor programme led to a significant improvement in visual-motor integration and coordination skills. Visual-motor integration and bilateral coordination in the experimental group were significantly associated with their ability to draw human figures. The results emphasise the importance of comprehensive support programmes to promote preschool child development

Early Intrvention of High Risk Children for Developmental Motor Disorders

U članku se daje prikaz nekoliko teorijskih pristupa i modela rane intervencije koji se provode u Hrvatskoj i svijetu s naglaskom na prikaz učinaka ranih interventnih programa kod djece visokorizične za odstupanja u motoričkom razvoju. Dat je pregled nekih ranih interventnih programa s obzirom na vrijeme započinjanja intervencije (tijekom ili nakon izlaska s odjela neonatalne intenzivne skrbi). Istraživanja su pokazala da se razlikuju modeli intervencije za djecu rođenu u terminu i prijevremeno rođenu djecu. Rezultati primjene interventnih programa na motorički razvoj pokazali su da učinak imaju samo oni programi u koji su, osim djece, uključene i njihove obitelji i koji se provode u domu djeteta. Postoji nedovoljno informacija o učincima rane intervencije na aktivnosti svakodnevnog života i socijalizaciju u školskoj dobi, a kao eventualni rezultat pozitivnog učinka rane intervencije na motorički razvoj. Prilikom provođenja i evaluacije programa rane intrevencije, utvrđena je potreba identificiranja svih posebnosti djeteta, ali istovremeno i korištenja svih raspoloživih potencijala, kako samoga djeteta, tako i ostalih članova obitelji i lokalne zajednice. U članku je dat i prikaz rada Kabineta za ranu psihomotoričku stimulaciju koji djeluje od 1997. godine pri Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kabinet je bio među prvim nemedicinskim (paramedicinskim) odjelima u Hrvatskoj u okviru koji je promovirao potrebu provođenja rane intervencije kod djece s neurorazvojnim rizicima, podrške cijeloj obitelji i nužnost utemeljenja rane intervencije u lokalnoj zajednici.The article presents the overview of few theoretical approaches and early intervention models which are implemented in Croatia and in the world with the emphasis on the early intervention programmes effects on the high-risk children for developmental motor disorders. The overview of some early intervention programmes with regard to beginning of the intervention (during and after the exit from the department for neonatal care) is presented. Researches have shown that there is distinction between intervention models for the children born at term and early-born children. Results of the intervention programmes implementation on the motoric development have shown that the impact have only those programmes into which were included also the families of the children and which were conducted in the child`s home. There in no sufficient information on the effects of the early intervention impact on the day-to-day activities and socialisation in the school age, particularly of the positive effects of early intervention on motoric development. During the conduction and evaluation of the early intervention programme, the need for identification of all child’s specifities, but, at the same time, utilisation of all available potentials of the child and other family members and local community, is determined. The article gives overview of the work of the Cabinet for early psychomotoric stimulation which is established at the Centre for rehabilitation of the Faculty for education and rehabilitation, University of Zagreb. The Cabinet was among first non-medical (paramedical) departments in Croatia which promoted the need for early intervention implementation in children with neurodevelopment risks, support to the whole family and necessity of early intervention implementation in the local community

Correlation between sleep quality and quality of life in women with breast cancer

Cilj: Ispitivanje povezanosti kvalitete spavanje i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke, te razlika u doživljaju kvalitete spavanja i kvalitete života u odnosu na dob, vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. Ispitanici i metode: Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 96 ispitanica oboljelih od raka dojke. Jednokratno je primijenjen Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI) konstruiran za procjenu kvalitete spavanja u onkoloških bolesnika i FACIT Measurement System - verzija FACT-B konstruirana za populaciju osoba s rakom dojke u svrhu procjene fizičkih, socijalnih, emocionalnih, funkcionalnih i dodatnih determinanti kvalitete života. Rezultati: U uzorku žena obuhvaćanih ovim istraživanjem prisutna je tendencija prema lošijoj kvaliteti spavanja, te nije utvrđena razlika u kvaliteti spavanja u odnosu na kronološku dob, vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze i vrstu oparativnog zahvata. Isto tako, nije dobivena statistički značajna razlika u procjeni kvalitete života u odnosu na vrijeme proteklo od dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. U odnosu na kronološku dob utvrđena je statistički značajna razlika između ispitanica u dobi od 31-40 godina i ispitanica u dobi 51-60 godina (p=0,038) pri čemu su ispitanice mlađe dobne skupine imale lošiju kvalitetu života. Također je dobivena statistički značajna povezanost između kvalitete spavanja i kvalitete života (p=0,008), odnosno žene koje su imale lošiju kvalitetu spavanja imale su statistički značajno nižu kvalitetu života. Zaključak: Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu provođenja daljnjih istraživanja s ciljem ispitivanja kauzalnih odnosa između kvalitete spavanja i kvalitete života te koncipiranja adekvatnih medicinskih, psihoterapijskih i komplementarno-suportivnih intervencija usmjerenih na ublažavanje psihofizičkog distresa u oboljelih od raka dojke.Aim: The aim of the study was to determine the correlation between sleep quality and quality of life in women with breast cancer, and the difference in sleep quality and quality of life compared to age, the time elapsed since the diagnosis and the type of surgical interventions. Patients and methods: The research was carried out on a sample of 96 participants with breast cancer. Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI) was applied, which was constructed to evaluate the sleep quality of oncology patients. Also, FACIT Measurement System - version FACT-B was applied, constructed for a population with breast cancer to assess physical, social, emotional, functional and additional quality of life determinants. Results: In respondents a tendency towards lower sleep quality is noticed, and there was no difference in sleep quality compared to age, the time elapsed since the diagnosis and the type of surgical interventions. Likewise, no statistically significant difference in the quality of life is obtained compared to the time elapsed since the diagnosis and the type of surgical interventions. In comparison to the age, a statistically significant difference was found between group of 31-40 years old and 51-60 years old (p = 0.038) where the younger group of respondents had poorer quality of life. There was also a statistically significant correlation between sleep quality and quality of life (p = 0.008), i.e. women who had poorer sleep quality had statistically significant lower quality of life. Conclusion: The results emphasize a need for further research of the causal relationships between sleep quality and quality of life. Also, further development of adequate medical, psychotherapeutic and complementary-supportive interventions is stressed, focused to alleviating psychophysical distress in breast cancer patients

PRIMJENA PSIHOTERAPIJE POKRETOM I PLESOM U OSOBA S DEPRESIJOM

S obzirom da je depresija kompleksni psihofizički poremećaj može se pretpostaviti da terapijske intervencije treba usmjeriti na različita područja tjelesnog i psihosocijalnog iskustva. Psihoterapija pokretom i plesom definirana je kao pristup koji podržava povezanost duha i tijela i na taj način može predstavljati jednu od učinkovitih metoda u ublažavanju različitih simptoma depresivnog poremećaja. U tu je svrhu provedeno istraživanje koje se odnosilo na ispitivanje neposrednog utjecaja psihoterapije pokretom i plesom na tipične simptome odnosno najčešća psihofizička i socijalna problemska područja u osoba oboljelih od depresije. Terapijski je program uključivao neke specifične tehnike kao što su zrcaljenje, kinestetička imaginacija, istraživanje različitih elemenata dinamike pokreta, simbolizacija tijelom. Procjena utjecaja terapijskog programa provedena je primjenom vizualno analognih ljestvica samoprocjene za varijable Zadovoljstvo, Tjeskoba, Tjelesna ugoda, Opuštenost, Umor, Doživljaj odnosa s članovima grupe, Doživljaj terapije, Doživljaj terapeuta. Na osnovi rezultata dobivenih kvantitativnom analizom, kao i na temelju narativnog opisa ispitanika može se zaključiti da je terapijski program imao pozitivan neposredan učinak u području poticanja pozitivnog raspoloženja, tjelesnog doživljaja, interpersonalne komunikacije i smanjenja psihofizičke napetosti. U tom bi se smislu psihoterapiju pokretom i plesom moglo razmatrati kao jednu od prikladnih metoda u procesu koncipiranja holističkih i interdisciplinarnih pristupa u terapiji osoba s depresivnim, ali i drugim mentalnim poremećajima

PRIMJENA PSIHOTERAPIJE POKRETOM I PLESOM U OSOBA S DEPRESIJOM

S obzirom da je depresija kompleksni psihofizički poremećaj može se pretpostaviti da terapijske intervencije treba usmjeriti na različita područja tjelesnog i psihosocijalnog iskustva. Psihoterapija pokretom i plesom definirana je kao pristup koji podržava povezanost duha i tijela i na taj način može predstavljati jednu od učinkovitih metoda u ublažavanju različitih simptoma depresivnog poremećaja. U tu je svrhu provedeno istraživanje koje se odnosilo na ispitivanje neposrednog utjecaja psihoterapije pokretom i plesom na tipične simptome odnosno najčešća psihofizička i socijalna problemska područja u osoba oboljelih od depresije. Terapijski je program uključivao neke specifične tehnike kao što su zrcaljenje, kinestetička imaginacija, istraživanje različitih elemenata dinamike pokreta, simbolizacija tijelom. Procjena utjecaja terapijskog programa provedena je primjenom vizualno analognih ljestvica samoprocjene za varijable Zadovoljstvo, Tjeskoba, Tjelesna ugoda, Opuštenost, Umor, Doživljaj odnosa s članovima grupe, Doživljaj terapije, Doživljaj terapeuta. Na osnovi rezultata dobivenih kvantitativnom analizom, kao i na temelju narativnog opisa ispitanika može se zaključiti da je terapijski program imao pozitivan neposredan učinak u području poticanja pozitivnog raspoloženja, tjelesnog doživljaja, interpersonalne komunikacije i smanjenja psihofizičke napetosti. U tom bi se smislu psihoterapiju pokretom i plesom moglo razmatrati kao jednu od prikladnih metoda u procesu koncipiranja holističkih i interdisciplinarnih pristupa u terapiji osoba s depresivnim, ali i drugim mentalnim poremećajima

Evidence-based effectiveness of constraint-induced movement therapy in the rehabilitation of people with physical disabilities

Rehabilitacija osoba s motoričkim poremećajima zahtijeva stalni napredak u razvijanju metoda koje će tim osobama omogućiti što veće osamostaljivanje u svakodnevnim aktivnostima te na taj način dovesti do unaprjeđenja kvalitete njihovog života. Terapija prisilno induciranog pokreta (CIMT) pristup je u rehabilitaciji koji uključuje ograničavanje pokreta neoštećenog gornjeg ekstremiteta te primjenu funkcionalnih vježbi s oštećenim ekstremitetom, čime se smanjuje motorički deficit i povećava funkcionalna neovisnost osobe. U ovom radu nastojala se istražiti učinkovitost metode prisilno induciranog pokreta kod osoba s motoričkim poremećajima. Pokazalo se kako postoji znanstvena utemeljenost učinkovitosti terapije prisilno induciranog pokreta kod osoba s motoričkim poremećajima.The rehabilitation of people with physical disabilities requires continued progress in the development of methods that will give such persons greater independence in daily activities and thus lead to improving the quality of their lives. Constraint-induced movement therapy is a rehabilitation approach that includes physical restraining of the unimpaired upper extremity while performing intensive functional exercises with the impaired extremity in order to decrease motor deficits and increase the person’s functional independence. This work presents the effectiveness of this method in the rehabilitation of people with physical disabilities. The results indicate that there is a scientific foundation for the effectiveness of constraint-induced movement therapy in the area of physical disabilities

Early education and rehabilitation development program in children with West syndrome

Rana intervencija je proces informiranja, savjetovanja, edukacije i podrške djeci u ranoj dobi kod koje je utvrđeno stanje mogućeg odstupanja u razvoju s visokim rizikom za daljnji razvoj, kao i njihovim obiteljima. Ovaj proces obuhvaća i djecu kod koje postoji čimbenik rizika za razvojno odstupanje koje bi kasnije moglo utjecati na njihov daljnji razvoj. Program rane intervencije može se pružati u različitim okruženjima, no naglasak se stavlja na prirodno okruženje djeteta. Pokazalo se da je program rane intervencije najefikasniji ako se s njim počne odmah po utvrđivanju odstupanja ili otkrivanju teškoće u razvoju. Osnovni cilj ovog rada je prikaz edukacijsko–rehabilitacijskog programa usmjerenog poticanju kognitivnih, emocionalnih, socijalnih, motoričkih, komunikacijskih i govornih vještina djece s višestrukim teškoćama u okviru Ranog razvojnog integracijskog programa za dijete s višestrukim teškoćama koji se provodi u Kabinetu za ranu psihomotoričku stimulaciju Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta ua Zagrebu. Program se provodio u obitelji blizanki s West sindromom kronološke dobi 2,5 godine uz superviziju Kabineta za ranu psihomotoričku stimulaciju Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, kroz akademsku godinu 2010./2011. Rani razvojni integracijski program koji se provodio obuhvaćao je osnovne elemente neurorazvojnog tretmana (NDT), programa senzorne integracije, kognitivne elemente razvoja (Piagetova teorija poticanja kognitivnog razvoja i funkcionalno učenje), Dennisonovu edukinestetičku metodu, komponente govora i jezika, orofacijalnu stimulaciju te podršku obitelji. Za postupke procjene i evaluacije korištena je Münchenska funkcionalna razvojna dijagnostika i Gunzburg test čije komponente se koriste kao varijable ovog istraživanja. Kao metoda obrade podataka korištena je INDIF komponentna analiza stanja ispitanika kroz niz jednako udaljenih vremenskih točaka. Uzimajući u obzir statističke pokazatelje, može se zaključiti da je Rani razvojni integracijski program imao pozitivan utjecaj na razvoj djevojčica. Kako bi u potpunosti mogli razumjeti njihov razvoj treba uzeti u obzir genetsku predispoziciju te okruženje u kojem odrastaju.Early intervention is the process of informing, consulting, training and support to children at early age at which the state of the possible variations in the development of a high risk for further development, as well as their families, is determined. This process includes children at risk factor for developmental deviations that would later have an impact on their future development. Early intervention program can be provided in a variety of environments, but the focus is on the natural environment of the child. It turned out that the program is the most effective if the early intervention began immediately after determining deviations or disclosure of a disability. The main objective of this paper is to present educational and rehabilitation programs, which objective is to foster cognitive, emotional, social, motor, and communication skills of children with multiple disabilities in the early-integration program. The program was conducted in the family with twins with West syndrome chronological, age 2.5 years, under the supervision of the Cabinet in early psychomotoric stimulation of the Rehabilitation Centre for Education and Rehabilitation Sciences, during the academic year 2010-2011. Early developmental integration program, that was implemented, included the basic elements of neuro-developmental treatment (hereinafter: NDT), sensory integration programs, cognitive elements of development (Piaget’s theory of cognitive development and promotion of functional learning), elements of Dennison educational kinesiology, the components of speech and language, orofacial stimulation and support to the family. Procedures for the assessment and evaluation used Munich Developmental Diagnostic and Gunzburg test whose components are used as variables of the study. As a data processing method was used INDIF component analysis through a series of equally distant time points. Taking into account the statistical data, it can be concluded that the early developmental integration program had a positive impact on the development of girls. In order fully to be able to understand their development needs to take into account the genetic predisposition and the environment in which they grow up