A possible role of mycotoxins in the etiology of Balkan endemic nephropathy

U radu je prikazan pregled dosadašnjih istra­živanja potencijalne uloge nefrotoksičnog mikotoksina okratoksina A u etiologiji balkanske endemske nefropatije, provedenih u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu. Navedeni su rezultati mjerenja ovog mikrotoksina u hrani i krvi ljudi s endemskog područja Brodske posavine, kao i rezultati taksikoloških istraživanja na pokusnim životinjama i u in vitro uvjetima.The paper gives an overview of the investigations aiming to prove the mycotoxin in etiology of Balkan Endemic Nephropathy, The studies have been carried out in the past ten years by the Institute for Medical Research and Occupational Health, University of Zagreb. Results of the field studies performed for the puropose of monitoring people in the endemic area of Brodska Posavina, of studies on experimental animals and of in vitro studies are presented

A possible role of mycotoxins in the etiology of Balkan endemic nephropathy

U radu je prikazan pregled dosadašnjih istra­živanja potencijalne uloge nefrotoksičnog mikotoksina okratoksina A u etiologiji balkanske endemske nefropatije, provedenih u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu. Navedeni su rezultati mjerenja ovog mikrotoksina u hrani i krvi ljudi s endemskog područja Brodske posavine, kao i rezultati taksikoloških istraživanja na pokusnim životinjama i u in vitro uvjetima.The paper gives an overview of the investigations aiming to prove the mycotoxin in etiology of Balkan Endemic Nephropathy, The studies have been carried out in the past ten years by the Institute for Medical Research and Occupational Health, University of Zagreb. Results of the field studies performed for the puropose of monitoring people in the endemic area of Brodska Posavina, of studies on experimental animals and of in vitro studies are presented

Djelovanje cikloheksimida na aktivnost butirilkolinesteraze in vivo

The paper describes the catalytic activity of butyrylcholinesterase (BuChE) measured in plasma, liver, white adipose tissue, heart, and brain of rats intraperitoneally administered a single non–lethal dose of cycloheximide (2.0 mg/kg body weight; CHM). The BuChE assay was performed on rats of both sexes either administered CHM or saline (controls), and killed 2, 3, 4, 5, 10 days later. A significant decrease of BuChE catalytic activity was observed in all tested tissues except plasma. In animals of both sexes, the lowest BuChE catalytic activity was found in the liver (2–6%), while it was higher in white adipose tissue, heart, and brain. However, the respective values remained significantly different from controls (33–67%, 49–62%, and 14–71% in males, and 24–82%, 72–86%, and 33–67% in females). Since there was no effect of CHM on BuChE catalytic activity in plasma, the data suggest that CHM inhibits the synthesis of BuChE rather than its active site.U ovom je istraživanju mjerena katalitička aktivnost enzima butirilkolinesteraze (BuChE) u plazmi, jetri, bijelom masnom tkivu, srcu i mozgu štakora tretiranih jednokratnom intraperitonealnom dozom cikloheksimida (2,0 mg/kg tjelesne težine, CHM). Katalitička aktivnost enzima izmjerena je u navedenim tkivima životinja obaju spolova koje su žrtvovane 2, 3, 4, 5 ili 10 dana nakon primjene CHM–a ili fiziološke otopine (kontrolna skupina). Značajno smanjenje katalitičke aktivnosti enzima BuChE izmjereno je u svim tkivima tretiranih životinja osim u plazmi gdje njegova aktivnost u životinja obaju spolova tijekom cjelokupnog istraživanja nije značajno odstupala od kontrolnih vrijednosti. Preostala katalitička aktivnost BuChE u jetrenome tkivu tretiranih životinja obaju spolova bila je 2–6%, dok je u masnom tkivu, srcu i mozgu aktivnost ovog enzima bila viša negoli u jetri, no statistički značajno različita od aktivnosti u istim tkivima kontrolnih životinja. Katalitička aktivnost BuChE u bijelome masnom tkivu, srcu i mozgu tretiranih mužjaka bila je 33–67, 49–62 i 14–71% u odnosu na aktivnost enzima u tkivima kontrolnih mužjaka, dok je u istim tkivima ženki taj raspon bio 24–82, 72–86 i 33–67%. Butirilkolinesteraza je enzim koji se većim dijelom sintetizira u jetri te izlučuje u cirkulaciju gdje mu je vrijeme polovičnog raspada 8–12 dana. Budući da CHM nije imao učinka na katalitičku aktivnost BuChE u plazmi štakora, a aktivnost enzima u jetri i drugim tkivima u kojima se vjerojatno sintetizira bila je značajno smanjena, može se zaključiti da CHM inhibira sintezu enzima, a ne njegovu katalitičku aktivnost. Stoga aktivnost BuChE u plazmi ne može biti pokazatelj otrovanja cikloheksimidom u ljudi

Apoptoza u bubrežnom tkivu štakora uzrokovana okratoksinom A

The aim of our study was to find whether ochratoxin A (OTA) induces the apoptosis and/or necrosis of kidney tissue in rats. In the first experiment, the highest number of apoptotic cells was found in rats sacrificed one day after OTA administration (1.00 mg/kg b.w., i.p.). The number of apoptotic cells reduced gradually and they were not seen nine days after OTA administration. A possible dose-dependence of histological changes was checked in kidney tissue of rats given 0.25, 0.50 or 1.00 mg of OTA/kg b.w., i.p. three times a week for four weeks. The number of apoptotic cells showed a clear dose-dependence, but necrosis was absent even at the highest doses. The time-dependent appearance of lesions related to OTA administration was checked by administering 0.50 mg OTA/kg body weight to rats, and sacrificing them one day after 1, 3, 6, and 9 doses/administrations, or 6 and 21 day after 12 doses/administrations. Long-term administration is associated with continued and increased apoptosis without necrosis, suggestive of OTA’s role in the pathogenesis of progressive renal atrophy.Okratoksin A (OTA) nefrotoksični je mikotoksin za koji se pretpostavlja da je uzročnik endemske nefropatije i tumora urotela koji se s većom učestalošću javljaju u području endemske nefropatije. Endemska nefropatija je smrtonosna bolest koja zahvaća oba bubrega, a primarno dolazi do oštećenja proksimalnih tubula bubrega. Za sada uzrok bolesti nije poznat. Međutim, niske koncentracije OTA čest su nalaz u krvi ljudi i iz drugih područja. Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi da li OTA u bubregu pokusnih životinja uzrokuje apoptozu ili nekrozu. U prvom pokusu štakori su bili tretirani jednokratnom dozom OTA (1,00 mg/kg tj. t., ip.) te su žrtvovani u razdoblju od jedan do 9 dana. Najveći broj apoptotskih stanica nađen je u životinja koje su žrtvovane jedan dan nakon tretmana, njihov se broj postepeno smanjivao te u životinja koje su žrtvovane 9 dana nakon tretmana nisu nađene apoptotske stanice. Ovisnost nastanka histoloških promjena u bubregu štakora o dozi ispitana je u supkroničnom pokusu primjenom triju doza OTA (0,25, 0,50 i 1,00 mg/kg tj. t., ip.) tijekom 4 tjedna (3 puta na tjedan). Koncentracija OTA i nastanak apoptotskih stanica bili su ovisni o primijenjenoj dozi, a u histološkim preparatima nije nađena nekroza. Ovisnost nastanka apoptotskih stanica u bubregu o duljini tretmana s OTA ispitana je na štakorima koji su tretirani višekratno s OTA (0,50 mg/kg tj. t., ip.) i žrtvovani jedan dan nakon prvog, trećeg, šestog, devetog i dvanaestog tretmana, odnosno 6. i 21. dan nakon dvanaestog tretmana. Ovim je pokusom dokazano da je nastanak apoptotskih stanica u bubregu štakora povezan s duljinom tretmana s OTA

Učinak diklorvosa na aktivnost butirilkolinesteraze i metabolizam lipida u štakora

This paper describes the effects of dichlorvos (DDVP) on butyrylcholinesterase (BuChE) activity with possible consequences for lipid and lipoprotein metabolism in rats. The rats of both sexes were given a single and multiple doses of DDVP (8.0 mg/kg body weight) with two–day intervals between administrations, ensuring the continuous inhibition of BuChE activity without lethal outcome. BuChE activity was measured in plasma, liver, and white and brown adipose tissue. The recovery of BuChE activity was observed only in white adipose tissue of female rats 10 days after treatment. Our results show that DDVP significantly decreases BuChE activity in female and male rat plasma (40–60%; P<0.05), and significantly increases triglycerides (60–600%; P<0.05) and total cholesterol (35–75%; P<0.05). In contrast to the increased HDL–cholesterol (20–30%; P<0.05), LDL–cholesterol decreased (30–40%; P<0.05). The decrease of BuChE activity and the changes in concentrations of lipids and lipoproteins were observed throughout the experiment. Our results contribute to the hypothesis that BuChE may play a role in lipid and lipoprotein metabolism.U radu su opisani učinci diklorvosa (DDVP) na aktivnost enzima butirilkolinesteraze (BuChE) i metabolizam lipida i lipoproteina u štakora obaju spolova. Učinci DDVP–a u dozi od 8,0 mg/kg tjelesne težine istraživani su poslije primjene jedne i dviju intraperitonealnih aplikacija. Kod ponovljenih aplikacija DDVP je davan svakih 48 sati kako bi se osigurala kontinuirana inhibicija BuChE u tretiranih životinja, ali bez pojave smrtnosti životinja. Aktivnost BuChE izmjerena je u plazmi, jetri te bijelome i smeđem masnom tkivu. Oporavak aktivnosti BuChE uočen je samo u bijelom masnom tkivu ženki štakora koje su žrtvovane 10 dana nakon zadnjeg tretmana. Nađeno je da DDVP značajno smanjuje aktivnost BuChE u plazmi životinja obaju spolova (40–60%; P<0,05) te značajno povećava koncentraciju triglicerida (60–600%; P<0,05) i ukupnog kolesterola (35–75%; P<0,05). Za razliku od povećane vrijednosti HDL–kolesterola (20–30%; P<0,05) uočen je statistički značajan pad koncentracije LDL–kolesterola (30–40%; P<0,05). Aktivnosti BuChE, kao i promjene u koncentracijama lipida i lipoproteina primijećene su tijekom cijelog eksperimenta. Naši rezultati govore u prilog hipotezi da BuChE ima važnu logu u metabolizmu lipida i lipoproteina in vivo

Učinak diklorvosa na aktivnost butirilkolinesteraze i metabolizam lipida u štakora

This paper describes the effects of dichlorvos (DDVP) on butyrylcholinesterase (BuChE) activity with possible consequences for lipid and lipoprotein metabolism in rats. The rats of both sexes were given a single and multiple doses of DDVP (8.0 mg/kg body weight) with two–day intervals between administrations, ensuring the continuous inhibition of BuChE activity without lethal outcome. BuChE activity was measured in plasma, liver, and white and brown adipose tissue. The recovery of BuChE activity was observed only in white adipose tissue of female rats 10 days after treatment. Our results show that DDVP significantly decreases BuChE activity in female and male rat plasma (40–60%; P<0.05), and significantly increases triglycerides (60–600%; P<0.05) and total cholesterol (35–75%; P<0.05). In contrast to the increased HDL–cholesterol (20–30%; P<0.05), LDL–cholesterol decreased (30–40%; P<0.05). The decrease of BuChE activity and the changes in concentrations of lipids and lipoproteins were observed throughout the experiment. Our results contribute to the hypothesis that BuChE may play a role in lipid and lipoprotein metabolism.U radu su opisani učinci diklorvosa (DDVP) na aktivnost enzima butirilkolinesteraze (BuChE) i metabolizam lipida i lipoproteina u štakora obaju spolova. Učinci DDVP–a u dozi od 8,0 mg/kg tjelesne težine istraživani su poslije primjene jedne i dviju intraperitonealnih aplikacija. Kod ponovljenih aplikacija DDVP je davan svakih 48 sati kako bi se osigurala kontinuirana inhibicija BuChE u tretiranih životinja, ali bez pojave smrtnosti životinja. Aktivnost BuChE izmjerena je u plazmi, jetri te bijelome i smeđem masnom tkivu. Oporavak aktivnosti BuChE uočen je samo u bijelom masnom tkivu ženki štakora koje su žrtvovane 10 dana nakon zadnjeg tretmana. Nađeno je da DDVP značajno smanjuje aktivnost BuChE u plazmi životinja obaju spolova (40–60%; P<0,05) te značajno povećava koncentraciju triglicerida (60–600%; P<0,05) i ukupnog kolesterola (35–75%; P<0,05). Za razliku od povećane vrijednosti HDL–kolesterola (20–30%; P<0,05) uočen je statistički značajan pad koncentracije LDL–kolesterola (30–40%; P<0,05). Aktivnosti BuChE, kao i promjene u koncentracijama lipida i lipoproteina primijećene su tijekom cijelog eksperimenta. Naši rezultati govore u prilog hipotezi da BuChE ima važnu logu u metabolizmu lipida i lipoproteina in vivo

Nalaz okratoksina A u plazmi zdravih ljudi u gradu Zagrebu

Healthy blood donors from the city of Zagreb were checked for the presence of a nephrotoxic mycotoxin ochratoxin A (OTA) in the plasma. Samples of blood were collected in June, September, and December 1997, and March 1998, totalling 200 or 50 in each round. The concentrations of OTA were measured using high pressure liquid chromatography (HPLC) method (detection limit 0.2 ng OTA/ml of plasma). The frequency of OTA-positive samples (>0.2 ng/ml of plasma) showed significant seasonal variation (P<0.001). The frequency of OTA-positive samples was the highest in March (65%) and it gradually decreased towards December (12%). The high frequency of positive samples coincided with seasons favouring growth of moulds and production of toxins. The daily intake of OTA by healthy persons in Zagreb was estimated from the mean concentration of OTA in samples collected during the whole year (0.19 ng OTA/ml plasma). The estimated daily intake was 0.26 ng/kg b.w., that is, substantially below the tolerable daily intake proposed by World Health Organization (16.0 ng/kg b.w.).Prisutnost okratoksina A (OTA) mjerena je u plazmi zdravog stanovništva u Zagrebu. U ožujku, lipnju, rujnu i prosincu skupljeno je po 50 uzoraka krvi. Koncentracija OTA odre|ena je visokotlačnom tekućinskom kromatografijom uz granicu detekcije od 0.2 ng/ml plazme. Učestalost uzoraka iznad detekcijske granice bila je različita u različitim godišnjim dobima (hi-kvadrat2-test, P<0,001). Učestalost uzoraka s koncentracijom OTA iznad granice detekcije bila je najveća u ožujku (65%) te je postepeno opadala do prosinca (12%). Najveći postotak uzoraka s OTA iznad detekcijske granice uzorkovan je u onim mjesecima koji pogoduju rastu plijesni i sintezi mikotoksina. Dnevni unos OTA u zdravih stanovnika grada Zagreba procijenjen je iz srednje koncentracije u svim uzorcima plazme (0,19 ng/ml). Procijenjeni dnevni unos OTA u gradu Zagrebu je 0,26 ng/kg tj. t., odnosno mnogo je manji od granične vrijednosti od 16,0 ng/kg tj. t. što ga je predložila Svjetska zdravstvena organizacija

Cognitive evoked potentials VEP P300 in persons occupationally exposed to low concentrations of toluene

Kognitivni evocirani potencijali VEP P300 procjenjivani su u 49 tiskarskih radnika izloženih profesionalno niskim koncentracijama toluena prosječno 20 godina i u 59 kontrolnih osoba. Ispitivane skupine nisu se razlikovale po dobi, godinama radnog staža i naobrazbi. Među skupinama nije bilo razlika u navikama pijenja alkoholnih pića i pušenja cigareta, u uzimanju specifičnih lijekova (analgetika i sedativa), u broju podvrgavanja općoj anesteziji zbog operativnog zahvata, kao ni u broju ozljeda glave i vrata ili broju gubitaka svijesti. Svi ovi pokazatelji mogu utjecati na rezultate mjerenja evociranih potencijala i njihovo je procjenjivanje nužno u ispitivanju učinaka specifičnih onečišćivača kakav je toluen. Razina izloženosti toluenu procijenjena je u slučajno izabranih podskupina od 32 izložena radnika i 27 kontrolnih ispitanika. Izmjerene koncentracije toluena u perifernoj krvi i hipurne kiseline u mokraći ujutro u sredini tjedna (u srijedu) prije negoli su radnici ušli u radni prostor i koncentracije hipurne kiseline u mokraći nakon radne smjene istoga dana bile su značajno više u izloženoj skupini. Medu ispitivanim izloženim radnicima nađen je značajno veći broj onih koji su imali kognitivni val VEP P300R niže amplitude i duže latencije u usporedbi sa spontanim valom VEP P300F.Cognitive evoked potentials VEP P300 were examined in 49 workers at printing press occupationally exposed to low concentrations of toluene for averagely 20 years, and in 59 control subjects. The exposure level ot toluene was evaluated in randomly selected subgroups comprising 36 exposed and 27 control subjects. The concentrations of toluene were measured in peripheral blood on wednesday morning before entering the work area, while the hippuric acid in urine was measured before and after entering the work area. The results show that the absolute number of exposed subjects displaying lower amplitude of cognitive wave VEP P300R and prolonged latency of the accompanying spontaneous wave VEP P300F was significantly greater than that of the controls

Učinak deksametazona na aktivnost butirilkolinesteraze i lipide plazme u štakora

The paper describes the effect of glucocorticoide dexamethasone (DM) given intraperitoneally on the catalytic activity of butyrylcholinesterase (BuChE) measured in plasma, liver and white adipose tissue of rats of both sexes. Effects of DM on the concentration of plasma lipids and lipoproteins were also tested. Rats were given multiple (2 and 4) pharmacological doses (0.4 and 3.0 mg kg-1 body mass) of DM. All animals were sacrificed 48 h after the last dose. Administration of DM significantly decreased the catalytic activity of BuChE in plasma and liver of all treated groups regardless of sex. BuChE catalytic activity in white adipose tissue differed depending on the dose and frequency of administration. In contrast to liver where both doses caused significant BuChE inhibition, the lower DM dose did not inhibit BuChE activity in adipose tissue, and the inhibition achieved by the higher dose was not as strong as in liver. This result corroborates an earlier hypothesis that BuChE is also synthesized in the adipose tissue. DM significantly increased plasma concentrations of triglycerides, total cholesterol and high-density lipoprotein (HDL) cholesterol and decreased the low-density lipoprotein (LDL) cholesterol concentration. Neither positive correlation between BuChE and triglycerides nor negative correlation between BuChE and HDL was found. Changes in lipid profile during DM treatment were not sex- and time-dependent.U radu su opisani učinci glukokortikoida deksametazona (DM) na katalitičku aktivnost butirilkolinesteraze (BuChE) u plazmi, jetri i bijelom masnom tkivu štakora oba spola. Ispitan je i učinak DM na koncentracije plazmatskih lipida i lipoproteina. Štakori su tretirani višekratno (2 i 4 puta) farmakološkim dozama (0,4 i 3,0 mg kg–1 tjelesne mase) DM koji je primijenjen intraperitonealno. Životinje su žrtvovane 48 sati nakon što su primile zadnju dozu. Utvrđeno je da DM značajno snižava katalitičku aktivnost BuChE u plazmi i jetri štakora oba spola. Rezultati katalitičkih aktivnosti BuChE u bijelom masnom tkivu bili su različiti ovisno o veličini doze i broju aplikacija. Za razliku od jetre, gdje su obje doze izazvale značajnu inhibiciju BuChE, u masnom tkivu niža doza nije inhibirala aktivnost enzima, a inhibicija s višom dozom nije bila tako snažna kao u jetri. Rezultati govore u prilog hipotezi da se BuChE osim u jetri sintetizira i u masnom tkivu. Također je utvrđeno da DM značajno povećava koncentraciju triglicerida, ukupnog kolesterola i HDL-kolesterola, te smanjuje koncentraciju LDL-kolesterola u plazmi. Međutim, nije utvrđena pozitivna korelacija između BuChE i triglicerida, niti negativna korelacija između BuChE i HDL. Promjene koncentracija lipidnih frakcija tijekom primjene DM nisu ovisile o spolu eksperimentalnih životinja niti o trajanju pokusa