Apoptoza u bubrežnom tkivu štakora uzrokovana okratoksinom A

Abstract

The aim of our study was to find whether ochratoxin A (OTA) induces the apoptosis and/or necrosis of kidney tissue in rats. In the first experiment, the highest number of apoptotic cells was found in rats sacrificed one day after OTA administration (1.00 mg/kg b.w., i.p.). The number of apoptotic cells reduced gradually and they were not seen nine days after OTA administration. A possible dose-dependence of histological changes was checked in kidney tissue of rats given 0.25, 0.50 or 1.00 mg of OTA/kg b.w., i.p. three times a week for four weeks. The number of apoptotic cells showed a clear dose-dependence, but necrosis was absent even at the highest doses. The time-dependent appearance of lesions related to OTA administration was checked by administering 0.50 mg OTA/kg body weight to rats, and sacrificing them one day after 1, 3, 6, and 9 doses/administrations, or 6 and 21 day after 12 doses/administrations. Long-term administration is associated with continued and increased apoptosis without necrosis, suggestive of OTA’s role in the pathogenesis of progressive renal atrophy.Okratoksin A (OTA) nefrotoksični je mikotoksin za koji se pretpostavlja da je uzročnik endemske nefropatije i tumora urotela koji se s većom učestalošću javljaju u području endemske nefropatije. Endemska nefropatija je smrtonosna bolest koja zahvaća oba bubrega, a primarno dolazi do oštećenja proksimalnih tubula bubrega. Za sada uzrok bolesti nije poznat. Međutim, niske koncentracije OTA čest su nalaz u krvi ljudi i iz drugih područja. Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi da li OTA u bubregu pokusnih životinja uzrokuje apoptozu ili nekrozu. U prvom pokusu štakori su bili tretirani jednokratnom dozom OTA (1,00 mg/kg tj. t., ip.) te su žrtvovani u razdoblju od jedan do 9 dana. Najveći broj apoptotskih stanica nađen je u životinja koje su žrtvovane jedan dan nakon tretmana, njihov se broj postepeno smanjivao te u životinja koje su žrtvovane 9 dana nakon tretmana nisu nađene apoptotske stanice. Ovisnost nastanka histoloških promjena u bubregu štakora o dozi ispitana je u supkroničnom pokusu primjenom triju doza OTA (0,25, 0,50 i 1,00 mg/kg tj. t., ip.) tijekom 4 tjedna (3 puta na tjedan). Koncentracija OTA i nastanak apoptotskih stanica bili su ovisni o primijenjenoj dozi, a u histološkim preparatima nije nađena nekroza. Ovisnost nastanka apoptotskih stanica u bubregu o duljini tretmana s OTA ispitana je na štakorima koji su tretirani višekratno s OTA (0,50 mg/kg tj. t., ip.) i žrtvovani jedan dan nakon prvog, trećeg, šestog, devetog i dvanaestog tretmana, odnosno 6. i 21. dan nakon dvanaestog tretmana. Ovim je pokusom dokazano da je nastanak apoptotskih stanica u bubregu štakora povezan s duljinom tretmana s OTA