Quantitative-relational thought of croatian children and adolescents: psychometric analysis and developmental specificities

Svrha rada je dvostruka (1) prikaz manje poznatog razvojno-psihologijskog postupka mjerenja kvantitativno-relacijskog (K-R) prosuđivanja te njegovo psihometrijsko vrednovanje na hrvatskom uzorku djece i adolescenata, (2) testiranje hipoteza vezanih uz razvojne osobitosti K-R prosuđivanja, prvenstveno proizašlih iz Trirazinske teorije razvijajućeg uma A. Demetrioua i suradnika (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou, Christou, Spanoudis, i Platsidou, 2002). Na uzorku od 420 učenika (197 ženskih) jedne osnovne škole i gimnazije Grada Zagreba (prosječno 84 učenika 2., 3., 5. i 7. razreda osnovne i 3. razreda srednje škole) primijenjena je papir-olovka baterija zadataka K-R prosuđivanja, sastavljena od tri vrste zadataka - omjerno prosuđivanje, aritmetika i algebra – podijeljenih u četiri razvojne razine. Metrijske osobine K-R baterije su vrlo dobre: (1) osjetljivost na cijelom uzorku sudionika je visoka jer prosječni indeks težine 35 zadataka iznosi 0,52 (s time da očekivano raste od najniže do najviše školske dobi), a Ferguson Δ iznosi 0,98; (2) pouzdanost izračunata na izvornim rezultatima je visoka (Cronbach α = 0,92, split-half = 0,95), dok je uz kontrolu varijance školske dobi dobra (Cronbach α = 0,73, split-half = 0,82); (3) Konstruktna valjanost je vrlo dobra (sa i bez kontrole varijance školske dobi dobivena je faktorska struktura koja odražava temeljne odrednice konstrukcije i primjene instrumenta – vrstu i razinu zadataka, te vrijeme primjene – i objašnjava 38 do 50% varijance rezultata), sadržajna valjanost visoka, a kriterijska prihvatljiva (korelacije s ocjenama iz matematike iznosi 0,45). Potvrđen je porast K-R prosuđivanja sa školskom dobi i opadanje rezultata s porastom razvojne razine zadataka, a razlike u rješivosti tri vrste zadataka u skladu su s očekivanjima (najprije se usvaja aritmetika, potom omjerno prosuđivanje i na kraju algebra). Spolne razlike nisu potvrđene, a svi interakcijski efekti spola, dobi i razvojne razine zadataka na Q-R prosuđivanje objašnjivi su teorijskim modelima kognitivnog razvoja i prethodnim istraživanjima.The objectives of the study were: (1) to give an overview of a less known developmental-psychological method of measuring quantitative-relational (Q-R) thought and it’s psychometric validation on a Croatian sample of children and adolescents; (2) to investigate hypotheses on developmental specificities of Q-R thought derived from a Three-level theory of the developing mind by A. Demetriou and colleagues (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou et al., 2002). A pen-and-paper battery of Q-R thought tasks was administered on a sample of 420 children (197 females) in one elementary and one high school in Zagreb (84 pupils on average in 2nd, 3rd, 5th and 7th grade in elementary and 3rd grade of high school). The battery included three types of tasks – proportional reasoning, arithmetic and algebra - divided into four developmental levels. The psychometric properties of Q-R battery are very good: (1) discriminability on the whole sample is high since the average index of difficulty of 35 tasks is 0.52 (it increases as a function of school age as expected), and Ferguson’s Δ is 0,98; (2) reliability on original scores is high (Cronbach α = 0.92, split-half = 0.95), and when the variance of school age is controlled, the reliability is good (Cronbach α = 0.73, split-half = 0.82); (3) construct validity is very good (factor analysis, on raw data and data with the school age variance controlled, yields the structure that reflects basic determinants of construction and application of the instrument – type and developmental level of tasks and the time of completion – and accounts for 38% - 50% of the variance), content validity is high and criterion validity is acceptable (correlations with mathematic grades are 0.45). The increase of Q-R thought with school age and decrease of results with increased developmental level of tasks was confirmed. Moreover, differences in performance in three types of tasks were as expected – arithmetic is acquired first, then relational thinking and lastly algebra. Furthermore, the analysis showed no gender differences, while all interaction effects of gender, school age and developmental level of tasks on Q-R thought are explainable in terms of theoretical models of cognitive development and previous research in this field

Quantitative-relational thought of croatian children and adolescents: psychometric analysis and developmental specificities

Svrha rada je dvostruka (1) prikaz manje poznatog razvojno-psihologijskog postupka mjerenja kvantitativno-relacijskog (K-R) prosuđivanja te njegovo psihometrijsko vrednovanje na hrvatskom uzorku djece i adolescenata, (2) testiranje hipoteza vezanih uz razvojne osobitosti K-R prosuđivanja, prvenstveno proizašlih iz Trirazinske teorije razvijajućeg uma A. Demetrioua i suradnika (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou, Christou, Spanoudis, i Platsidou, 2002). Na uzorku od 420 učenika (197 ženskih) jedne osnovne škole i gimnazije Grada Zagreba (prosječno 84 učenika 2., 3., 5. i 7. razreda osnovne i 3. razreda srednje škole) primijenjena je papir-olovka baterija zadataka K-R prosuđivanja, sastavljena od tri vrste zadataka - omjerno prosuđivanje, aritmetika i algebra – podijeljenih u četiri razvojne razine. Metrijske osobine K-R baterije su vrlo dobre: (1) osjetljivost na cijelom uzorku sudionika je visoka jer prosječni indeks težine 35 zadataka iznosi 0,52 (s time da očekivano raste od najniže do najviše školske dobi), a Ferguson Δ iznosi 0,98; (2) pouzdanost izračunata na izvornim rezultatima je visoka (Cronbach α = 0,92, split-half = 0,95), dok je uz kontrolu varijance školske dobi dobra (Cronbach α = 0,73, split-half = 0,82); (3) Konstruktna valjanost je vrlo dobra (sa i bez kontrole varijance školske dobi dobivena je faktorska struktura koja odražava temeljne odrednice konstrukcije i primjene instrumenta – vrstu i razinu zadataka, te vrijeme primjene – i objašnjava 38 do 50% varijance rezultata), sadržajna valjanost visoka, a kriterijska prihvatljiva (korelacije s ocjenama iz matematike iznosi 0,45). Potvrđen je porast K-R prosuđivanja sa školskom dobi i opadanje rezultata s porastom razvojne razine zadataka, a razlike u rješivosti tri vrste zadataka u skladu su s očekivanjima (najprije se usvaja aritmetika, potom omjerno prosuđivanje i na kraju algebra). Spolne razlike nisu potvrđene, a svi interakcijski efekti spola, dobi i razvojne razine zadataka na Q-R prosuđivanje objašnjivi su teorijskim modelima kognitivnog razvoja i prethodnim istraživanjima.The objectives of the study were: (1) to give an overview of a less known developmental-psychological method of measuring quantitative-relational (Q-R) thought and it’s psychometric validation on a Croatian sample of children and adolescents; (2) to investigate hypotheses on developmental specificities of Q-R thought derived from a Three-level theory of the developing mind by A. Demetriou and colleagues (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou et al., 2002). A pen-and-paper battery of Q-R thought tasks was administered on a sample of 420 children (197 females) in one elementary and one high school in Zagreb (84 pupils on average in 2nd, 3rd, 5th and 7th grade in elementary and 3rd grade of high school). The battery included three types of tasks – proportional reasoning, arithmetic and algebra - divided into four developmental levels. The psychometric properties of Q-R battery are very good: (1) discriminability on the whole sample is high since the average index of difficulty of 35 tasks is 0.52 (it increases as a function of school age as expected), and Ferguson’s Δ is 0,98; (2) reliability on original scores is high (Cronbach α = 0.92, split-half = 0.95), and when the variance of school age is controlled, the reliability is good (Cronbach α = 0.73, split-half = 0.82); (3) construct validity is very good (factor analysis, on raw data and data with the school age variance controlled, yields the structure that reflects basic determinants of construction and application of the instrument – type and developmental level of tasks and the time of completion – and accounts for 38% - 50% of the variance), content validity is high and criterion validity is acceptable (correlations with mathematic grades are 0.45). The increase of Q-R thought with school age and decrease of results with increased developmental level of tasks was confirmed. Moreover, differences in performance in three types of tasks were as expected – arithmetic is acquired first, then relational thinking and lastly algebra. Furthermore, the analysis showed no gender differences, while all interaction effects of gender, school age and developmental level of tasks on Q-R thought are explainable in terms of theoretical models of cognitive development and previous research in this field

Correlations between attention deficit/hyperactivity disorder, obsessive-compulsive disorder and tics in children and adolescents: case report

Povezanost poremećaja nedostatka pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) i tikova primarno se opisuje kroz genetičke, neurobiološke, neurokognitivne i neurokemijske supstrate smanjene inhibicije motoričkog odgovora. Komorbiditet ovih poremećaja u djece i adolescenata nije rijetkost. U predškolskoj dobi u našeg 14-godišnjeg pacijenta dijagnosticirani su ADHD i tikovi, a potom u desetoj godini i OKP. Poremećaji su dijagnosticirani prema kriterijima iz DSM-IV. i uporabom polustrukturiranih intervjua koji se na njemu temelje. U multimodalnom pristupu liječenju provodili smo kognitivno-bihevioralne psihoterapijske tehnike, psihoedukaciju i potporu roditelja, terapiju senzorne integracije uz potporu terapijskog psa, neurofeedback te smo primijenili medikamentoznu terapiju (metilfenidat, fluvoxamin), grupnu terapiju usmjerenu poboljšanju socijalnih vještina, izražavanju i razumijevanju emocija i individualizirani pristup u školi uz pomoć osobnog asistenta. U raspravi smo opisali složenost u liječenju kliničke slike komplicirane komorbiditetom i emocionalnim distresom te poznate i moguće poveznice ovih poremećaja. Liječenje ADHD-a zahtijeva multimodalni pristup i suradnju stručnjaka različitih profila. Između ostalog, pravodobno prepoznavanje udruženih simptoma i znakova drugih psihijatrijskih poremećaja i sagledavanje njihovih poveznica bitno je za sprječavanje razvoja složenije kliničke slike i određivanje terapijskih smjernica. Potrebna su daljnja istraživanja.The relationship between the attention deficit/hyperactivity disorder (ADHD), obsessive-compulsive disorder (OCD) and tics is primarily discussed through genetic, neurobiological, neurocognitive and neurochemical substrates of reduced impulse control. The comorbidity of these disorders in children and adolescents is not a rarity. In our 14-year-old patient, ADHD and simple motor tics were diagnosed at pre-school age and OCD at the age of 10. We diagnosed these disorders by DSM-IV criteria and semi-structured interviews based on it. In a multimodal treatment we used techniques from cognitive behavioural psychotherapy, psychoeducation and parental support, sensory integration therapy with a assistance dog, neurofeedback, medication therapy (methylphenidate, fluvoxamine), group therapy aimed at enhancing social skills and expressing emotions, individualized approach to learning in school with a personal assistant. We discuss the complexity of treatment of clinical presentation complicated by comorbidity and emotional distress, and some known and possible links between these disorders. Treatment of ADHD demands multimodal approach and cooperation of different professionals. Among other things, timely recognition of associated symptoms and other psychiatric disorders and their linkage is very important to prevent intensification of symptoms and signs of the disorder and to determine therapeutic guidelines. Further investigation is needed

Visual impairment in children with cerebral palsy: Croatian population-based study for birth years 2003-2008

Aim To evaluate visual impairment (VI) in children with cerebral palsy (CP). Methods This population-based study included 419 children from the Surveillance of Cerebral Palsy in Europe (SCPE) C28 RCP-HR – Register of Cerebral Palsy of Croatia born 2003-2008. Vision in children with CP (according to SCPE) was classified as normal or impaired, with the subcategory of severe VI. The proportion of children with VI was assessed in groups with different CP type/subtype, gross and fine motor function, and gestational age (GA). Results A total of 266 children had some degree of VI (266/400; 66.5%), 134 had normal vision, and data on VI were unknown for 19 children. Severe VI was present in 44 children (44/400; 11%). The proportion of children with VI and severe VI increased with the Gross Motor Function Classification System and Bimanual Fine Motor Function levels. Children with bilateral spastic CP had the highest frequency of severe VI (14.9%). The percentage of severe VI in children with bilateral spastic CP was 53.8% in the group born <28 weeks of GA, 13.3% in the group born 28-31 weeks of GA, 11.1% in the group born 32-36 weeks of GA, and 24.4% in the group born >36 weeks of GA (λ2 = 4.95; df = 6; P < 0.001).Conclusion Children with CP have a high prevalence of VI and severe VI, which is increasing with the level of motor impairment. Severe VI is significantly more common in children with bilateral spastic CP, especially among extremely premature infants

HOLISTIČKI PRISTUP U PREPOZNAVANJU, DIJAGNOSTICI I TERAPIJSKIM POSTUPCIMA POREMEĆAJA IZ SPEKTRA AUTIZMA

Poremećaj iz spektra autizma (eng. ASD – Autism Spectrum Disorder) je neurorazvojni poremećaj karakteriziran ponavljajućim obrascima ponašanja, interesa ili aktivnosti i problemima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uvjetovan složenim interakcijama između genetičkih, okolinskih i imunoloških čimbenika na mozak u razvoju. Javlja se u svim rasnim, etničkim i socioekonomskim skupinama, češći je u dječaka, iako recentne studije pokazuju porast obolijevanja djevojčica. Globalna prevalencija je od 0,76% do 2,5%, ovisno o studijama i promjenama u dijagnostičkim kriterijima. Najčešći komorbiditeti su intelektualni defi cit, epilepsija, poremećaj spavanja, poremećaj ponašanja, neurološka senzo-motorička odstupanja i gastrointestinalni i srčani problemi. Smatra se da je ASD jedan od genetički najheterogenijih neuropsihijatrijskih poremećaja s de novo mutacijama i nasljednim varijantama u oko 1000 gena. Stoga, u etiologiji ASD-a genetički čimbenici imaju veći udio od čimbenika okoline, dok najnovija istraživanja spominju i aktivaciju mikroglije, neuroinfl amaciju uzrokovanu disbiozom crijevne fl ore i imunološku disregulaciju u autističnih bolesnika. Evaluacija djeteta s ASD-om počinje identifi kacijom rizične djece suspektne na ASD. Prema smjernicama Američke pedijatrijske akademije (AAP), preporučuje se „razvojni nadzor“ u dobi 9, 15 i 30 mjeseci te specifi čni probir na autizam u dobi 18 mjeseci te ponovo s 24 i 30 mjeseci. Navedeni su upozoravajući znakovi („red fl ags“) u ranoj dobi (prve 3 godine života), predškolskoj i školskoj dobi, testovi probira i preporuke za kliničku obradu djeteta (intervju roditelja, kompletan klinički i neuropedijatrijski pregled, procjena kognitivnog statusa, senzomotorike, razvoja govora i socijalnog komuniciranja te postojanja komorbiditeta). Konačnu dijagnozu ASD-a postavljaju liječnici (neuropedijatar i dječji psihijatar) uzimajući u obzir sve što govori u prilog dijagnozi te nadalje prate razvoj djeteta. S obzirom da nema jasnih ASD biomarkera dijagnoza se postavlja na temelju ispunjenja dijagnostičkih kriterija iz DSM-5 (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition, 2013.). Etiološka dijagnostika uključuje genetičku, metaboličku, neuroslikovnu obradu i EEG u indiciranim slučajevima. Terapija je multidisciplinska i visoko strukturirana, a temelji se na ranoj intervenciji. U habilitaciji i polivalentnoj neurorazvojnoj stimulaciji sudjeluju najvećim dijelom logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, radni terapeuti, fi zioterapeuti i psiholozi. U novije vrijeme primjenjuju se i neinvazivne tehnike mozgovne stimulacije: transkranijska stimulacija istosmjernom strujom (tDCS) i transkranijska magnetska stimulacija (TMS), kojima se regulira kortikalna ekscitabilnost. Ponekad je potrebna i medikamentna terapija (atipični antipsihotici, antidepresivi, lijekovi za poremećaje spavanja, antiepileptici/stabilizatori raspoloženja). Recentna istraživanja navode gensku terapiju i drugu eksperimentalnu terapiju. Zaključno, napredak u etiopatogenezi, dijagnostici i liječenju djece s ASD-om ovisit će o ranom prepoznavanju i multidisciplinarnom, sveobuhvatnom holističkom pristupu temeljnih znanstvenika i kliničara različitih profi la

PSYCHOLOGICAL ASPECTS OF LEARNING DISABILITIES

Poremećaji učenja su heterogena dijagnostička kategorija. U užem smislu pod poremećajima učenja podrazumijevaju se specifični poremećaji čitanja, pismenog izražavanja te matematičkih sposobnosti. S druge strane, poremećaje učenja može se promatrati kroz četiri klastera simptoma koji se međusobno ne isključuju: 1. disleksija; 2. motorno-perceptivne poteškoće; 3. govorno-jezična kašnjenja; 4. hiperaktivnost. U kliničkoj praksi ovaj neurorazvojni poremećaj dijagnosticira se u školskoj dobi. Najčešći razlog upućivanja djeteta na obradu kliničkom psihologu su značajnije poteškoće u svladavanju školskog programa ili djetetove poteškoće u prilagodbi i funkcioniranju u školi. One se očituju ponašajnem i emocionalnom smetnjama, u čijoj se osnovi dijagnosticiraju potrškoće učenja.Budući da je akademski uspjeh vrlo važan za samopoštovanje kod većine djece, poteškoće na tom planu mogu dovesti do brojnih kratkoročnih i dugoročnih posljedica u djetetovom funkcioniranju u užem i širem socijalnom kontekstu. Najčešće kratkoročne posljedice uključuju nisko akademsko i opće samopoštovanje, sniženu motivaciju za izvršavanje školskih obveza, smetnje ponašanja, preopterećenost, teškoće u odnosima s vršnjacima te učestale konflikte unutar obitelji. Dugoročne posljedice najčešće uključuju razvoj psihosomatskih bolesti, poteškoće na planu doživljavanja (depresija, anksioznost) kao i značajnije smetnje ponašanja. Longitudinalna praćenja pokazuju da postoje i određene posljedice na funkcioniranje pojedinaca u odrasloj dobi. Stoga je važna rana i adekvatna dijagnostika, utvrđivanje specifičnih kognitivnih deficita i snaga, razvoj individualnih modela intervencije, koji obuhvaćaju direktan rad s djetetom, savjetovanje i pomoć roditeljima te suradnja sa školom radi određivanja adekvatnog oblika školovanja i specifičnih strategija pomoći djetetu u školi.Learning disabilities are a heterogeneous diagnostic category. As a specific disorder learning disabilities include reading disorders, disorders of written expression and mathematics disorders. As a general concept, learning disabilities may be categorised into four symptom complexes, which are not mutually exclusive: 1. dyslexia, 2. motor-perceptual; 3. language delay; 4. hyperactivity. In clinical settings these neurodevelopmental disorders are diagnosed in school-aged children. The most common referral reasons are significant difficulties in school achievement or difficulties in child adjustment and functioning that are manifested through behavioural and emotional difficulties caused by learning disabilities. Since academic achievement is an important aspect of self-esteem in childhood, school failure may result in many short-term and long-term consequences for the child’s functioning in narrow and broader social contexts, development of maladaptive behaviour and also cause the development of psychopathology. The most common short-term consequences include low academic and general self-esteem, lack of motivation for schooling and related obligations, behavioural disorders, a sense of overload in the child, peer relationship problems and a heightened level of family conflicts. The usual long-term outcomes are psychosomatic problems, affective disorders (depression, anxiety) and severe behavioural problems. Furthermore, longitudinal studies show the persistence of certain problems in adulthood. In summary, impairments should be adequately assessed to evaluate the cognitive deficits and strengths, and a precise diagnosis should be established. Once problem areas have been identified, special teaching strategies can be devised in collaboration with the school to circumvent handicaps. Also, an important part of intervention includes counselling of parents and children

HOLISTIČKI PRISTUP U PREPOZNAVANJU, DIJAGNOSTICI I TERAPIJSKIM POSTUPCIMA POREMEĆAJA IZ SPEKTRA AUTIZMA

Poremećaj iz spektra autizma (eng. ASD – Autism Spectrum Disorder) je neurorazvojni poremećaj karakteriziran ponavljajućim obrascima ponašanja, interesa ili aktivnosti i problemima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uvjetovan složenim interakcijama između genetičkih, okolinskih i imunoloških čimbenika na mozak u razvoju. Javlja se u svim rasnim, etničkim i socioekonomskim skupinama, češći je u dječaka, iako recentne studije pokazuju porast obolijevanja djevojčica. Globalna prevalencija je od 0,76% do 2,5%, ovisno o studijama i promjenama u dijagnostičkim kriterijima. Najčešći komorbiditeti su intelektualni defi cit, epilepsija, poremećaj spavanja, poremećaj ponašanja, neurološka senzo-motorička odstupanja i gastrointestinalni i srčani problemi. Smatra se da je ASD jedan od genetički najheterogenijih neuropsihijatrijskih poremećaja s de novo mutacijama i nasljednim varijantama u oko 1000 gena. Stoga, u etiologiji ASD-a genetički čimbenici imaju veći udio od čimbenika okoline, dok najnovija istraživanja spominju i aktivaciju mikroglije, neuroinfl amaciju uzrokovanu disbiozom crijevne fl ore i imunološku disregulaciju u autističnih bolesnika. Evaluacija djeteta s ASD-om počinje identifi kacijom rizične djece suspektne na ASD. Prema smjernicama Američke pedijatrijske akademije (AAP), preporučuje se „razvojni nadzor“ u dobi 9, 15 i 30 mjeseci te specifi čni probir na autizam u dobi 18 mjeseci te ponovo s 24 i 30 mjeseci. Navedeni su upozoravajući znakovi („red fl ags“) u ranoj dobi (prve 3 godine života), predškolskoj i školskoj dobi, testovi probira i preporuke za kliničku obradu djeteta (intervju roditelja, kompletan klinički i neuropedijatrijski pregled, procjena kognitivnog statusa, senzomotorike, razvoja govora i socijalnog komuniciranja te postojanja komorbiditeta). Konačnu dijagnozu ASD-a postavljaju liječnici (neuropedijatar i dječji psihijatar) uzimajući u obzir sve što govori u prilog dijagnozi te nadalje prate razvoj djeteta. S obzirom da nema jasnih ASD biomarkera dijagnoza se postavlja na temelju ispunjenja dijagnostičkih kriterija iz DSM-5 (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition, 2013.). Etiološka dijagnostika uključuje genetičku, metaboličku, neuroslikovnu obradu i EEG u indiciranim slučajevima. Terapija je multidisciplinska i visoko strukturirana, a temelji se na ranoj intervenciji. U habilitaciji i polivalentnoj neurorazvojnoj stimulaciji sudjeluju najvećim dijelom logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, radni terapeuti, fi zioterapeuti i psiholozi. U novije vrijeme primjenjuju se i neinvazivne tehnike mozgovne stimulacije: transkranijska stimulacija istosmjernom strujom (tDCS) i transkranijska magnetska stimulacija (TMS), kojima se regulira kortikalna ekscitabilnost. Ponekad je potrebna i medikamentna terapija (atipični antipsihotici, antidepresivi, lijekovi za poremećaje spavanja, antiepileptici/stabilizatori raspoloženja). Recentna istraživanja navode gensku terapiju i drugu eksperimentalnu terapiju. Zaključno, napredak u etiopatogenezi, dijagnostici i liječenju djece s ASD-om ovisit će o ranom prepoznavanju i multidisciplinarnom, sveobuhvatnom holističkom pristupu temeljnih znanstvenika i kliničara različitih profi la