Prostorna raspodjela 40K i 232Th u recentnim sedimentima estuarija rijeke Krke

Spatial radionuclides distribution was studied in recent estuarine sediments in the Krka River Estuary. Sediment samples were analyzed for 40K and 232Th by gamma-spectrometry. Activities of 40K were found in the range of 18–457 Bq kg–1 and activities of 232Th in range of 1.9–29.4 Bq kg–1. Distribution of 232Th activities follows that of 40K, with correlation coefficients higher than 0.97 in all analyzed samples from the Krka River estuary. Spatial distribution of natural radionuclides (40K and 232Th) in recent estuarine and marine sedimentation area can be a useful tool for recognizing the possible input of terrigenous material, as well as for fast locating of the area where such material is predominantly settled.U radu je proučavana prostorna raspodjela radionuklida u recentnim sedimentima estuarija rijeke Krke. Uzorci sedimenta analizirani su tijekom protekle dvije godine i aktivnost 40K i 232Th određena je gamaspektrometrijski. Izmjerene aktivnosti za 40K bile su između 18–457 Bq kg–1, a za 232Th izme|u 1.9–29.4 Bq kg–1. Raspodjela aktivnosti 232Th prati raspodjelu aktivnosti 40K, i njihov korelacijski faktor vi{i je od 0,97 u svim analiziranim uzorcima. Prostorna raspodjela prirodnih radionuklida (40K i 232Th) u recentnim estuarijskim i morskim sedimentima pod značajnim je utjecajem unosa terigenog materijala i može biti koristan ključ za prepoznavanje mogućeg izvora materijala kao i boljeg određivanja mjesta najvećeg taloženja tog materijala

MICROPLASTICS ASSESSMENT IN THE KRKA RIVER ESTUARY SURFACE WATER

Microplastics (MPs), commonly defined as particles less than 5 mm, are a persistent ubiquitous anthropogenic contaminant that can be found in every environment, making it a global environmental, health, and socioeconomic problem. Due to their high surface area, MPs adsorb toxic pollutants that become bioavailable to organisms upon ingestion as they are often mistaken for food leading to biomagnification (Bule et al., 2020). The sampling area represents the lower part of the Krka River Estuary and is under direct anthropogenic influence from the city of Šibenik runoff waters, nautical and communal ports, city harbor, tourism, mariculture, and fishing. Estuaries and harbors have been recognized as hotspots and transfer pathways for MPs primarily because of the vicinity of the urban environment that emits contaminants from various sources (Miller et al., 2021). The main focus of this research was to determine MPs size, shape, color, surface area, and abundance in surface water using volume-reduced samples collected by a net. Laboratory protocol included sieving, wet peroxidation (H2O2), density separation (saturated NaCl solution), sonication, and filtration. Filter papers were then visually inspected for MPs. Image processing and measurements were carried out with ImageJ/Fiji open-source software

Pojava stranog invazivnog školjkaša Arcuatula senhousia u nakupinama stranog invazivnog mnogočetinaša Ficopomatus enigmaticus u delti rijeke Neretve na istočnoj obali Jadranskog mora

Non-indigenous invasive bivalve Arcuatula senhousia was recorded in the area of the eastern Adriatic Sea in Neretva River Delta, in 2010, among tubes of well established aggregations of non-indigenous species of sedentary polychaete Ficopomatus enigmaticus at depths from 0.5 to 1 m. It was very abundant, with the maximal abundance of 102 N/400 cm2, only in very thick fouling aggregations, but any traces of colonization of this species on soft sediments were not observed. Community that inhabits aggregations of invasive polychaete was described in the paper. Occurrence of Arcuatula senhousia in wider area of very important port for international maritime transport suggests that the ballast waters could be possible vector of introduction of this species. The analysis of the sediment revealed that the species was introduced recently. In contrary, Ficopomatus enigmaticus was introduced in the area earlier.Strana invazivna vrsta školjkaša Arcuatula senhousia je zabilježena 2010. godine na području istočnog Jadrana u delti rijeke Neretve, između cjevčica dobro razvijenih nakupina strane vrste sedentarnog mnogočetinaša Ficopomatus enigmaticus na dubinama od 0,5 do 1 m. Bila je vrlo brojna, s najvećom abundancijom od 102 N/400 cm2, samo u vrlo debelim nakupinama u obraštaju. Tragovi kolonizacije ove vrste na sedimentnom dnu nisu opaženi. U radu je opisana i zajednica koja naseljava nakupine ovog invazivnog mnogočetinaša. Pojava vrste A. senhousia na širem području vrlo važne luke za međunarodni pomorski promet ukazuje da balastne vode mogu biti vektor unosa ove vrste. Analiza sedimenta je pokazala da je vrsta nedavno unesena. Za razliku od nje, vrsta F. enigmaticus je, na ovo područje, unesena ranije

Tragovi metala u vodenom stupcu Urinjske špilje

Urinjska špilja je prvi anhijalini speleološki objekt u kojem su određene koncentracije ekotoksičnih metala (kadmij, olovo, bakar i cink) u trosloju jezera. Iako se radi o preliminarnom rezultatu, mjerenju na temelju svega jednog uzorkovanja, provedeno istraživanje je značajno jer je otvorilo jednu novu stranicu u istraživanju i razumijevanju tragova ekotoksičnih metala u prirodi na svjetskoj razini

Geokemijska istraživanja voda anhihaline jame u uvali Bjejajka, otok Mljet

Izuzetna kombinacija otopljenog anorganskog joda u ušću i dubokom moru nalazi se u vodama anhihalinske špilje Bjejajka (Otok Mljet, Jadransko more). Niske koncentracije jodida ispod haloklina sugeriraju da u tim špiljama mogu postojati i procesi oksidacije jodida, koji obično prevladavaju u dubokim oceanskim vodama

Živa u akvatičkim sedimentima i tlima u Hrvatskoj

Mercury is one of the most toxic and hazardous pollutant which occurs in the environment in different chemical forms, of which methylmercury is the most dangerous. Recently it was recognised that long-term anthropogenic inputs of mercury into environment resulted in the global mercury pollution and it was concluded that action should be taken to quantify the pollution sources and reduce human-generated releases of mercury. This paper presents new data on mercury levels in aquatic sediments from about 15 Croatian rivers, lakes and estuaries. It also brings data on mercury concentrations in soils from eight different regions of Croatia. Distribution of mercury species is discussed in more details for the Sava River, the Krka estuary and the Kaštela Bay on the eastern Adriatic coast. Results show that sediments and soils from Croatia are generally not contaminated by mercury, except for some rivers and coastal locations under direct anthropogenic influence.Živa je jedan od najtoksičnijih i najopasnijih zagađivala okoliša. Specifične kemijske karakteristike žive uzrok su njezina vrlo kompleksnog biogeokemijskog ciklusa u okolišu, a pojedine specije tog elementa posjeduju vrlo visoku toksičnost. Anorganska živa se u vodenim sustavima metilira mikrobiološkim procesima, a nastala metil-živa akumulira se u vodenim organizmima. Prije nekoliko godina utvrđeno je da je došlo do globalnog zagađenja živom zbog dugotrajnog antropogenog unosa žive u okoliš te je UNEP (engl. United Nations Environment Programme) pokrenuo internacionalni program s ciljem da se utvrde načini i količine unosa žive u okoliš djelovanjem čovjeka te predlože mjere da se taj unos smanji. U ovom radu prikazani su novi podaci o sadržaju žive u akvatičkim sedimentima i tlima u Hrvatskoj. Analizirani su sedimenti iz petnaestak rijeka, jezera i ušća te iz obalnih područja Jadrana, kao i tla iz osam različitih regija s područja cijele Hrvatske. Detaljnije je prikazana raspodjela kemijskih oblika žive u sedimentima rijeke Save, ušća rijeke Krke i Kaštelanskog zaljeva. Rezultati su pokazali da sedimenti i tla uglavnom nisu zagađeni živom, s izuzetkom nekoliko riječnih sustava koji su izloženi antropogenom utjecaju te posebice Kaštelanskog zaljeva koji je zagađen živom podrijetlom iz tvornice klor-alkalija. Prikazani podatci upotpunjeni su dostupnim literaturnim podatcima o razinama žive u okolišu u Hrvatskoj, posebice o masenim udjelima živinih spojeva u riječnim i morskim ribama, kao i procjenama unosa žive putem konzumacije riba u hrvatsku populaciju

Koncentracije ekotoksičnih metala (Cd, Pb, Cu i Zu) u vodnom stupcu špilje Živa voda na otoku Hvaru

Anhijalina špilja Živa voda smještena je na južnoj obali otoka Hvara blizu zaseoka Zaglav na padinama uvale Kozja. Špilja ima dva jezera sa slatkom vodom na površini, bočatom vodom u sredini i slanom na dnu vodenog stupca. U uzorcima vode obavljena su mjerenja saliniteta i ukupne koncentracije kadmija (Cd), olova (Pb), bakra (Cu) i cinka (Zn

Geokemijska istraživanja voda anhihaline jame u uvali Bjejajka, otok Mljet

Izuzetna kombinacija otopljenog anorganskog joda u ušću i dubokom moru nalazi se u vodama anhihalinske špilje Bjejajka (Otok Mljet, Jadransko more). Niske koncentracije jodida ispod haloklina sugeriraju da u tim špiljama mogu postojati i procesi oksidacije jodida, koji obično prevladavaju u dubokim oceanskim vodama

Živa u akvatičkim sedimentima i tlima u Hrvatskoj

Mercury is one of the most toxic and hazardous pollutant which occurs in the environment in different chemical forms, of which methylmercury is the most dangerous. Recently it was recognised that long-term anthropogenic inputs of mercury into environment resulted in the global mercury pollution and it was concluded that action should be taken to quantify the pollution sources and reduce human-generated releases of mercury. This paper presents new data on mercury levels in aquatic sediments from about 15 Croatian rivers, lakes and estuaries. It also brings data on mercury concentrations in soils from eight different regions of Croatia. Distribution of mercury species is discussed in more details for the Sava River, the Krka estuary and the Kaštela Bay on the eastern Adriatic coast. Results show that sediments and soils from Croatia are generally not contaminated by mercury, except for some rivers and coastal locations under direct anthropogenic influence.Živa je jedan od najtoksičnijih i najopasnijih zagađivala okoliša. Specifične kemijske karakteristike žive uzrok su njezina vrlo kompleksnog biogeokemijskog ciklusa u okolišu, a pojedine specije tog elementa posjeduju vrlo visoku toksičnost. Anorganska živa se u vodenim sustavima metilira mikrobiološkim procesima, a nastala metil-živa akumulira se u vodenim organizmima. Prije nekoliko godina utvrđeno je da je došlo do globalnog zagađenja živom zbog dugotrajnog antropogenog unosa žive u okoliš te je UNEP (engl. United Nations Environment Programme) pokrenuo internacionalni program s ciljem da se utvrde načini i količine unosa žive u okoliš djelovanjem čovjeka te predlože mjere da se taj unos smanji. U ovom radu prikazani su novi podaci o sadržaju žive u akvatičkim sedimentima i tlima u Hrvatskoj. Analizirani su sedimenti iz petnaestak rijeka, jezera i ušća te iz obalnih područja Jadrana, kao i tla iz osam različitih regija s područja cijele Hrvatske. Detaljnije je prikazana raspodjela kemijskih oblika žive u sedimentima rijeke Save, ušća rijeke Krke i Kaštelanskog zaljeva. Rezultati su pokazali da sedimenti i tla uglavnom nisu zagađeni živom, s izuzetkom nekoliko riječnih sustava koji su izloženi antropogenom utjecaju te posebice Kaštelanskog zaljeva koji je zagađen živom podrijetlom iz tvornice klor-alkalija. Prikazani podatci upotpunjeni su dostupnim literaturnim podatcima o razinama žive u okolišu u Hrvatskoj, posebice o masenim udjelima živinih spojeva u riječnim i morskim ribama, kao i procjenama unosa žive putem konzumacije riba u hrvatsku populaciju