Vitamin D i ozljede kod plesača: sustavni pregled

Vitamin D is involved in many different functions in the human body. Despite the well-known benefits of vitamin D and increasing trends of testing and supplementation, there is still a high prevalence of vitamin D deficiency worldwide, present in the general but also in the highly-active population such as athletes and dancers. Dancers are at a higher risk of vitamin D deficiency due to their long working hours spent indoors, without exposure to sunlight. The high level of workload and physical demands also put dancers at a high risk of injuries. The aim of this review was to systematically analyze the existing evidence on the association of vitamin D (serum level and supplementation) and injuries in dancers. Medline, Scopus, SportDiscus and Web of Science were searched to identify the available peer-reviewed articles. Five articles met the inclusion criteria (two interventional and three observational studies), three of which additionally investigated the relationship between vitamin D and muscle function. The reported results on positive influence of vitamin D serum level or vitamin D supplementation effect on reduced injury occurrence and enhanced muscular function in adolescent and elite professional ballet dancers are promising but the evidence is limited due to a low number of studies, small samples, and methodological limitations.Vitamin D je uključen u mnogo različitih funkcija u ljudskome tijelu. Usprkos dobro poznatim pozitivnim učincima vitamina D i rastućem trendu testiranja i suplementacije u svijetu se i dalje bilježi visoka učestalost nedostatka vitamina D prisutna u općoj, ali i u vrlo aktivnoj populaciji poput sportaša i plesača. Plesači su u visokom riziku od nedostatka vitamina D zbog dugotrajnih radnih sati koje provode u zatvorenom prostoru, bez izlaganja Sunčevoj svjetlosti. Visoka razina radnog opterećenja i fizički zahtjevi plesače dovode i u visok rizik od ozljeđivanja. Cilj ovoga preglednog rada bio je sustavno analizirati postojeće dokaze o povezanosti vitamina D (serumske razine i suplementacije) i ozljeda u plesača. Baze podataka Medline, Scopus, SportDiscus i Web of Science su pretražene radi identificiranja dostupnih recenziranih publikacija. Pet članaka je zadovoljilo uključne kriterije (dva intervencijska i tri opservacijska istraživanja), a u tri od njih dodatno je istražen i odnos između vitamina D i mišićne funkcije. Prikazani rezultati o pozitivnom utjecaju serumske razine vitamina D ili učinku suplementacije vitaminom D na smanjenu pojavnost ozljeda i poboljšanu mišićnu funkciju u adolescentnih i vrhunskih profesionalnih plesača baleta su obećavajući, no dokazi su ograničeni zbog malog broja istraživanja, malih uzoraka ispitanika i metodoloških ograničenja

Training Health Care Providers on Health-Enhancing Physical Activity

Kronične nezarazne bolesti glavni su uzrok morbiditeta i mortaliteta u svijetu. Među najvažnijim čimbenicima rizika za razvoj ovih bolesti je tjelesna neaktivnost. Štoviše, tjelesna neaktivnost je četvrti vodeći čimbenik rizika globalnog mortaliteta. Usprkos ovim spoznajama prevalencija tjelesne neaktivnosti i nedovoljne razine tjelesne aktivnosti u svijetu je visoka. Ni Hrvatska u tome nije iznimka. Promicanje tjelesne aktivnosti, stoga, danas predstavlja jedan od najvažnijih javnozdravstvenih zadataka. Zdravstveni djelatnici primarne zdravstvene zaštite trebali bi igrati važnu ulogu u individualnom savjetovanju pacijenata i propisivanju tjelesne aktivnosti. Njihov potencijal u tom smislu nije dovoljno iskorišten. Jedan od razloga je i nedostatak sustavne edukacije o zdravstveno usmjerenoj tjelesnoj aktivnosti. Multiorganizacijska, danas globalna inicijativa Exercise is medicineTM, pokrenuta 2007. godine, korak je u pravcu usvajanja tjelesne aktivnosti kao standardnog dijela globalne prevencije i liječenja bolesti – tjelesna je aktivnost lijek i sredstvo unaprjeđenja zdravlja. Trebalo bi je tretirati kao jedan od vitalnih znakova o kojima se vodi računa pri svakoj posjeti pacijenta liječniku. Zdravstveni djelatnici stoga trebaju biti educirani za procjenu trenutne razine tjelesne aktivnosti pacijenta, zdravstveni probir i stratifi kaciju rizika za bavljenje tjelesnom aktivnošću, propisivanje tjelesne aktivnosti, prepoznavanje stupnja motivacije i stadija promjene zdravstvenoga ponašanja pacijenta i primjereno savjetovanje.Chronic noncommunicable diseases are the main cause of morbidity and mortality in the world. One of the most important risk factors for developing these diseases is physical inactivity. Moreover, physical inactivity is the fourth leading risk factor for global mortality. Despite these well-known facts, there is a high prevalence of physical inactivity and insuffi cient physical activity in the world. Croatia is no exception to this trend. Promoting physical activity is thus one of the most important worldwide public health tasks. Primary health care providers should play an important role in individual patient counselling and exercise prescription. However, their potential in that context is not fully utilised. One of the reasons for this is the lack of systematic training on health-enhancing physical activity. A multi-organisational, today even global, initiative Exercise is medicineTM, launched in 2007, is a step towards adopting physical activity as a standard part of global disease prevention and treatment – physical activity is both a medicine and a health-promoting behaviour. It should be considered one of the vital signs that should be checked on each patient visit. Health care providers should, therefore, be trained to assess the patient’s current physical activity level, perform preparticipation health screening and risk stratifi cation, prescribe physical activity, and recognize the patient’s motivation level and stage of health behaviour change, providing adequate counselling

Tjelesno vježbanje u zaštiti i unapređenju zdravlja - (javno-zdravstvene osnove sportsko-rekreacijske medicine)

Širi pojam sporta obuhvaća danas nekoliko područja tjelesne aktivnosti, koja imaju svoje specifične metodološke postupke i ciljeve. To su tjelesni odgoj u pedagoškim i nastavnim institucijama (vrtići, škole, fakulteti), natjecateljski sport u klubovima, kineziterapija u bolnicama, lječilišnim centrima i rehabilitacijskim ustanovama te sportska rekreacija (individualna i organizirana u sportsko-rekreacijskim društvima, rekreacijskim centrima i u turizmu). Pri tome se često javlja pitanje sličnosti i razlika između sportskih natjecanja nižeg ranga natjecanja i natjecanja u području sportske rekreacije, o čemu je u jesen 2002. godine u Nizozemskoj održan i poseban svjetski kongres. Iako, dakako, postoji čitav niz dodirnih točaka, kao i razlika, mi bismo, kao zdravstveni djelatnici, naglasili da je osnovna razlika u tome što je u natjecateljskom sportu zdravlje osnovni preduvjet za sudjelovanje, a u sportskoj rekreaciji zdravlje je jedan od osnovnih ciljeva (Heimer, Ružić, Relac, 2002)

Prevalencija nekih kroničnih bolesti, osjetljivih na kineziološki tretman, kod tjelesno aktivnih i neaktivnih žena postmenopauzalne dobi

The aim of the study was to investigate the differences between the prevalence of certain diseases sensitive to kinesiological treatment in physically active and inactive women aged 50 to 65. A total of 214 Caucasian urban women responded to the questionnaire on their health status. 111 women had been participating in aerobic classes 2-4 times a week for at least 5 years, while 103 women had never been involved in regular physical activity. The women were asked if they had been diagnosed with any of the following non-communicable diseases or health conditions: bone loss, coronary heart disease, heart arrhythmia, hypertension, diabetes mellitus, chronic low back pain, functional limitations of joints, anxiety, and depression. A statistically significant difference in the prevalence of two diseases was found. A significantly lower number of active women reported symptoms of heart arrhythmia (χ2= 4.36, p < 0.05) and anxiety (χ2 = 6.77, p < 0.01). The results of the investigation showed a significant difference between physically active and inactive postmenopausal women in two health conditions. Fewer active women reported heart arrhythmia and anxiety symptoms.Uvod Pozitivni učinci tjelesne aktivnosti na fizičko zdravlje i psihičko blagostanje tijekom čitavog života odavno su poznati (Elavsky, & McAuley, 2005; Curl, 2000), a potreba jačeg uključivanja opće populacije u redovitu tjelesnu aktivnost postala je dio opće svijesti. Usprkos spoznajama o pozitivnom doprinosu redovite tjelesne aktivnosti unapređenju i održanju zdravlja, statistike pokazuju da neaktivnost populacije progresivno raste s dobi (Morss, et al., 2004). Znanstvene spoznaje brojnih istraživanja (Vuori, 2004; Hernelahti, Kujala, & Kaprio, 2004; Woo, 2000; Lees, & Booth, 2004; Fleischmann, et al., 2004) potvrđuju da se mnoge kronične bolesti češće javljaju u neaktivnih osoba nego u osoba koje se redovito bave tjelovježbom. Dokazano je da je tjelesna neaktivnost izravni uzrok mnogih kroničnih bolesti (Vuori, 2004; Lees, & Booth, 2004; Meyer, et al., 2001), koje se mogu nazvati bolestima osje-tljivimA na kineziološki tretman. Zbog pretežno sedentarnog načina života, incidencija tih bolesti u in-dustrijaliziranim zemljama kontinuirano raste (Vuori, 2004), čineći tjelesnu neaktivnost jednim od glavnih javnozdravstvenih problema diljem svijeta, posebno u starijoj populaciji. Starenje stanovništva, rastući trend duljeg očekivanog trajanja života, kao i veća dugovječnost žena u odnosu na muškarce, uvjetuju da su žene postmenopauzalne dobi jedan od najbrže rastućih segmenata stanovništva (Elavsky, & McAuley, 2005; Curl, 2000). Brojne hormonske i metaboličke promjene koje se javljaju oko i nakon menopauze, izlažu žene ove dobne skupine visokom riziku ra-zvoja srčanožilnih bolesti, osteoporoze i porasta tjelesne mase. Mnoga su istraživanja pokazala da redovita tjelovježba može ublažiti menopauzalne znakove i simptome, prevenirati i zaustaviti razvoj brojnih kroničnih bolesti, uključujući prije spomenute srčanožilne bolesti i osteoporozu te smanjiti rizik od razvoja nekih karcinoma (Lindh-Åstrand, Nedstrand, Wyon, & Hammar, 2004; Jeng, Yang, Chang, & Tsao, 2004). Tjelesna aktivnost može pozitivno utjecati i na mentalno zdravlje i odnos prema promijenjenoj percepciji zdravlja. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi postoji li statistički značajna razlika u prevalenciji nekih kineziološki osjetljivih bolesti između redovito tjelesno aktivnih i neaktivnih žena u dobi od 50 do 65 godina, korištenjem anamnestičkog upitnika. Postavljena je hipoteza da će prevalencija devet promatranih bolesti/stanja biti viša u neaktivnoj skupini. Metode Ispitanici Uzorak ispitanika činilo je 214 postmenopauzalnih žena, stanovnica Zagreba, u dobi od 50 do 65 godina; 111 žena bavilo se redovitom tjelesnom aktivnosti u jednom sportsko-rekreacijskom centru (program aerobike umjerenog intenziteta), 2 do 4 puta tjedno tijekom najmanje 5 godina. Neaktivnu skupinu činile su 103 žene, pacijentice jedne ginekološke ambulante. Između dviju skupina nisu utvrđene značajne razlike u tjelesnoj masi (aktivna sku-pina 68 ± 9.27 kg; neaktivna skupina 68.4 ± 10.1 kg; t = 0.17, p = 0.862) ni visini (aktivna skupina 162.6 ± 5.6 cm; neaktivna skupina 162.7 ± 5.5 cm; t = - 0.22, p = 0.828). Dvije su se skupine razlikovale u dobi (aktivna skupina 59.3 ± 4.8 god.; neaktivna skupina 57.2 ± 4.6 god.; t = 3.28, p = 0.001). Aktivne su žene u prosjeku bile dvije godine starije. Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Ki-neziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sve su ispitanice upoznate s detaljima istraživanja i dale su pisani pristanak za sudjelovanje. Mjerenja Dobiveni odgovori dio su podataka prikuplje-nih uz pomoć anamnestičkog upitnika sastavljenog za opsežnije istraživanje o zdravlju i kvaliteti života postmenopauzalnih žena. Ispitanice su upitane jesu li im dijagnosticirane sljedeće bolesti/stanja: gubitak koštane mase (osteopenija i/ili osteoporoza), koronarna bolest srca, srčana aritmija, povišen arterijski krvni tlak i dijabetes melitus. Upitnik je sadržavao i pitanja o pojavljivanju kroničnih bolova u križima, bolova i funkcionalnih smetnji u zglobovima, kao i anksioznih i/ili depresivnih stanja. Statistička analiza podataka Dobiveni podaci analizirani su pomoću programa Statistica for Windows (ver 6.0). Izračunate su frekvencije svake bolesti/stanja u obje skupine, a koristio se χ2 test za utvrđivanje razlika u preva-lenciji bolesti između aktivne i neaktivne skupine žena. Rezultati Utvrđena je statistički značajna razlika u prevalenciji dvaju poremećaja. Značajno manji broj akti-vnih žena naveo je dijagnosticirane srčane aritmije (χ2 = 4.36, p < 0.05) i pojavljivanje anksioznih stanja (χ2 = 6.77, p < 0.01). U prevalenciji drugih promatranih bolesti između dvije skupine ispitanica nije nađeno statistički značajnih razlika. Rasprava i zaključci Rezultati su pokazali značajnu razliku u prevalenciji samo dvaju poremećaja između dviju skupina – manji broj aktivnih žena naveo je postojanje srčane artimije i simptoma anksioznosti. Očekivana niža prevalencija simptoma anksioznosti, utvrđena kod aktivne skupine, odgovara rezultatima ekstenzivne serije metaanaliza kojima su istraživani utjecaji trenutne i dugotrajne tjelesne aktivnosti na anksioznost (Paluska, & Schw-enk, 2000). Autori su utvrdili da je tjelovježba povezana s redukcijom simptoma anksioznosti te da bi, klinički primijenjena, redovita tjelesna aktivnost mogla igrati važnu ulogu u ublažavanju tih simptoma. Nalazi dobiveni kliničkim studijama ukazuju na neurokemijske učinke tjelesne aktivnosti odgovorne za smanjenje pojavljivanja i jačine simptoma anksioznosti (Goodwin, 2003). Zaključivanje o utjecaju tjelovježbe na srčane aritmije nije, naravno, moguće bez detaljnih informacija o eventualnim organskim uzrocima ovih poremećaja. No, ipak, značajno niža prevalencija aritmije u aktivnoj skupini mogla bi se, barem djelomično, pripisati tjelovježbom induciranoj adaptaciji (tj. parasimpatičkoj neuralnoj aktivnosti) s posljedičnom pravilnijom i stabilnijom srčanom aktivnosti. Ovaj je nalaz u skladu s ranijim istraživanjem u kojem je dokazano da redovita tjelesna aktivnost ima pozitivne učinke na vagalnu aktivnost srca te, po-sljedično tome, ublažava utjecaj starenja na autonomnu kontrolu frekvencije srca (Melo, et al., 2005). Iako bi se na temelju dobivenih rezultata moglo zaključivati da tjelesna aktivnost nema značajan po-zitivan utjecaj na prevenciju promatranih kroničnih bolesti, u obzir treba uzeti neka ograničenja studi-je (relativno malen broj ispitanica, prigodan uzorak, metodološka ograničenja svojstvena presječnim re-trospektivnim istraživanjima). Usprkos tome, vjerujemo da nalazi daju barem preliminarnu podršku pozitivnim učincima tjelovježbe kod postmenopauzalnih žena. S obzirom na javnozdravstvenu važnost problema, kao i očekivani pozitivan odnos troškova i učinka promatran sa stajališta zdravstvenog sustava, nužna su daljnja, šira epidemiološka istraživanja o utjecaju redovite tjele-sne aktivnosti na poboljšanje zdravlja i prevenciju kroničnih bolesti. Time bi se dobila temeljna saznanja za implementaciju programa zdravstvene tjelesne aktivnosti (HEPA) kod starije ženske populacije, kao i ostalih segmenata stanovništva Hrvatske