Širi pojam sporta obuhvaća danas nekoliko područja tjelesne aktivnosti, koja imaju svoje specifične metodološke postupke i ciljeve. To su tjelesni odgoj u pedagoškim i nastavnim institucijama (vrtići, škole, fakulteti), natjecateljski sport u klubovima, kineziterapija u bolnicama, lječilišnim centrima i rehabilitacijskim ustanovama te sportska rekreacija (individualna i organizirana u sportsko-rekreacijskim društvima, rekreacijskim centrima i u turizmu). Pri tome se često javlja pitanje sličnosti i razlika između sportskih natjecanja nižeg ranga natjecanja i natjecanja u području sportske rekreacije, o čemu je u jesen 2002. godine u Nizozemskoj održan i poseban svjetski kongres. Iako, dakako, postoji čitav niz dodirnih točaka, kao i razlika, mi bismo, kao zdravstveni djelatnici, naglasili da je osnovna razlika u tome što je u natjecateljskom sportu zdravlje osnovni preduvjet za sudjelovanje, a u sportskoj rekreaciji zdravlje je jedan od osnovnih ciljeva (Heimer, Ružić, Relac, 2002)
